Htio bih Ti tepati,nana,
Kao n i k a d prije, tijekom
Toliko mnogih tisuća dana.
I da mi Ti rečeš nešto
Makar samo smiješkom ili nijemo,
Pogledom bez riječi,
Kao davno, davno
Sjedeći pri peći.
Htio bih se sjećati
Svega,a posebno Tebe
I kad je toplo i kad
Me oko srca zebe . . . .
Sjećeš li se Ti,
Kako smo mi klinci
Novu loptu trkali
Po našoj staroj ulici ?
Tad još slabašni Kempi ne kriknu „pazi“,
Već se susjedov prozor prosu po stazi . . .
Potom si me skrila u skute
Da izbjegnem šibe ljute.
Branila si me podmećući
Nježne ruke drage
Da bi šibe bile blage ...
Još si više puta
Dječju g u z u spasila,
A nikada, nikada Ti
Nisam rekao h v a l a . .
Majko dobra
O p r o s t i mi sada,
Što sam bio tvrd,
Narogušen tada.
Nikad me nisi ljutito korila,
Tek samo opominjući bodrila :
„ Budi dobar, sine, uvijek
Da postaneš čestit čpvjek ..“
Sjećam se rijetkih vedrina,
A u pogledu Tvom milina ...
Da istina je
Slutim oči Tvoje ...
Tamne, sjajne dvije zjene,
Koje nikad, nikad
Nisam vidio zle . ..
Zar se nikad nisi srdila ?
A život neminovno donosi
Premnogo svirepoga zla,
Pa si jar u sebi zatomila ?
Mi to nismo vidjeli,znali
Ni k'o odrasli,niti mali..
Sigurno si progutala mnogi jad,
No prošlo je i veoma je kasno.
Ja to znam i osjećam sad,
Kad za suze moje je prekasno..
Koliko za nas česta
Je bila Tvoja ž r t v a..
Bez žalbe, priziva i broja,
Majko, jedina mojko moja
Z a š t o s i m r t v a ?
Nema Te u kući,
A niti pred kućom,
Pa ni u vrtu Te nema.
Otišla si za sve vijeke,
Nadam se u d o b r o t e daljinu,
Preko sudbinske riijeke,
Već davno je tomu . . .
Ostala mi tuga,
N i s m s e r i j e š i o d u g a
Pod s t a r o s t . . .
Postaje bolno i prebolno,
Što se više nemam
Ispričati komu,
Niti od koga
Tražiti o p r o s t .......
Iz zbirke OTKRIVANJA
Domoljubac - Zvonimir Tomac
Post je objavljen 20.11.2011. u 15:51 sati.