Domoljubac Blog https://blog.dnevnik.hr/domoljubac

nedjelja, 23.10.2011.

S U T O N

Večernji sumrak
Sulja se
Korak po korak.

Nečujno stiže,
Već je sve bliže
I skoro će doć.
Ulične lampe
Iskre u noć...

Mjesec je blijed
Ko starac sijed.
Osluškuje
Zvijezde titrave,
Te kako nama
Čedo uspavljuje
Bez rasprave...

Polje, selo kolibu, zrak
I pustoš svu kraj puta
Gusti i još gušći mrak
Bezpoštedno guta...

Zvijezdani mir
Širi se lugom,
Oh, gdje si mili
Čekam te sa žudnjom...

Iz zbirke "Otkrivanje" 2001.

Domoljubac - Zvonimir Tomac

NA SPOMENDAN

U mračnoj stvarnosti zagledan sam u mirni plamičak svječice, koju sam jutros, za naš rođendasn, stavio na Tvoj stolić, te evo, večer je, a plamičak mirno plamti, gori, dogorijeva.
Moj pogled tom plamičku njemo, a potom i šaptom govori , snatri, kazuje ' Ti si mi bila s v e ! pa sam u sobi šuteći ponavljam ' Bila si mi sve ´. Sva moja punina srca i duše, TI, tada i zauvijek. Tugujem što meni cijelo vrijeme našega dugoga zajedništva, moja EGO- svijest nije htjela to znati, niti mi dopustiti iskazati, a sada mi to saznnanje bukti jasnoćom, nemilostivo žareći propušteno i nenadoknadivo.
Žižak još malo žari, a ja žurim tom žišku izricati i ponavljati „Ti si mi bila sve. Sva radost, čežnja, srca punina, a sada sam prazan sa srcem u praznom hodu..“ U samoći n a š e sobe, evo moja želja i moje snatrenje još održava blijedi žar i plamsaj žiška malenoga, a punog sjećanja, koji se upravo g a s i - zašto već ? zašto?
Draga moja draga, rado bih da me čuješ. Ipak ponavljam da znaš : Ti si mi bila SVE! Jadan sam što ne nalazim riječi ni načina, kojim bih mogao svu dubinu i obujam mojih emocija iskazati : TI SI PUNINA MOJEGA SRCA !
Materijalistički to jadno blijedo, beznačajno zvuči. ' Bila si mi sve ', a ta rijeć SVE je samo slutnja cjeline osjećaja.
Materijalni znak bijahu s u z e, no i one su presahle, te suhim očima gledam kako tu, do maloprije, svjetluca tračak žara dogorijevajućeg žiška, meni znaka žudnoga sjećanja, neutažene čežnje i dozivanja : „ Draga čuj ,nema Te, pa sad u mrak, ali malenom plamičku tom, a toplomu pogledu Tvom, snatreći vapim šapćući : „ Ti si mi SVE ! Bila i ostala moje SVE !!

Domoljubac - Zvonimir Tomac

'POSTOJANJE' OSTVARUJE PRAPOČETAK

Dan, evo, iz časa u čas postaje večer, te će i večer naskoro biti noć. Da li vjetar ili neki drugi uzročnik, no oblaci će naskoro zakriti, pa potom brzo raskriti nasmiješenu polovicu mjeseca, ili će se mjesec iza oblaka sakriti, pa brzo pokazati.
Goluždrave zvijezde u vedrini svjetlucaju, žmirkaju kao da su čas bliže, a odmah potom se udaljuju, ili se možda samo na mjestu okreću, vrte, te nam pokazuju sad svjetliju,sad tamniju svoju sliku. One plamte, kao plamsaju moje svijeće u svječnjaku, a i taj plamsaj u pokretu bude žut pa plavičast i još neodređenih boja odsjaja, a to je samo moje viđenje 'spontanog' prirodnog kretanja, okretanja, brzanja, još ubrzanja ili prigodnog usporenja. Usporenja, koje se nikada ne ostvaruje do kraja, jer bez kretanja ne bi bilo niti postanka postojećih datosti ma koje tvari ili organizma..
Kretanjee je početak postanka, te će tako i ostati do na kraj krajeva, sve dok 'n e t k o ili n e š t o' snažno (kao nekad prvotni i n i c i j a t o r svega nastajanja ) ne zagrmi : „ STOJ ! Dosta je kretanja !“ , a dotle biti će kako se u kretanju ostvaruje to što se ostvaruje, sada i već odavno, a predvidivo i u budućnosti : bilo je, jest, i bude kretanje.
Tako se s v e m i r i sve u njemu kreće, kreće.. .
Kretanje je uvjet nastanka i promjena.
E n e r g i ja nastaje kretanjem i traje dok traje kretanje. Kad bi prestalo kretanje nestalo bi energije i potom sve ono što je uvjetovano energijom !
Energija po svojoj opstojnosti i biti je POTOMAK, a n e OTAC svekolikog postanka, kako to pseudoznalci, nelogičari tvrde .
Prastaro je tumačenje - vjerovanje logično :
1. Ničega nije bilo – ništa nije postojalo (niti vrijeme,niti prostor, niti ikakova materija ni organizam .
2. Postojalo je nematerijalno, besprostorno, bezvremensko ' P O S T O J A N J E' (mnoga v j e r o v a n j a su to ' Postojanje' nazivali Božanstvom, Bogom i drugim imenima -Jehova, Alah, Manitu, energija i dr. ali istoznačno), a ono je nedefinirljivo, materijalnim riječima neopisivo. Ono je SVE I NIŠTA, a ipak POSTOJANJE. ( za katolike kršćane BOG )
3. Iznenada u bezvremenu to Postojanje„ r o d i “ I D E J U , te sljedstveno toj ideji 'za m i s l i – r e č e ': K R E Ć I (SE) i tako na samom prapočetku bijaše R I J E Č . Nije to bila 'riječ' postanka svih pojedinačnih ostvarenja, kako se kasnije tumačilo : BUDI (neka bude !) prostor, svjetlo, materija ,život i svekoliki detalji budućeg razvoja, nego riječ IDEJNE, OPĆE INICIJATIVE : K R E Ć I!
4. Nastalo k r e t a n j e proizvede iz ničega ' privid' materije, to jest energiju, koja potom bude m a j k a svega evolucijskog nastajanja.
5. Fizika danas analizom a t o m a upravo to ' NESHVATLJIVO' utvrđuje: jezgra atoma se sastoji od subatomskih fenomena (proton ,neutron, elektron) u kretanju Fenomena na granici NIŠTA I NEŠTO, pri čemu samo kretanje uvjetuje i omogučuje da ' n i š t a bude ne š t o' i to samo u uvjetima kretanja. tako 'prapočetak je početak kretanja, koje traje i nije nikada prestalo! Kad prestane, sav privid će nestati i ostvariti će se stanje p r e d n a s t a n ka , p r e d p r a p o č e t k a ! Dakle N I Š T A -- N I Š T A ! ? ? ? .

Domoljubac - Zvonimir Tomac

nedjelja, 09.10.2011.

S I R O Č I Ć I U Z i M I

Sipi, ustrajno sipi,
Ali ne plušti.
Samo tuckavo sušti
I pod nogama škripi:
Sitna zimska grašica...

Iz duplje viri,
Časkom se smiri
Gladna , ozebla
Lisica...

Ledci inja su posvud.
Ne rumori niti slap,
zima nema blagu ćud.

Uski puteljak
kroz šmarak.
Ledena bijel
Bez tragova.
Nigdje živih stvorova...

Mirina je.
Samo kad sjeverac
Časkom hukne,
Led i grana krhka
Praskom pukne...

Natmurena maglušina
Nad utihlim dolom drema,
Kao da se sprema.
Kao da se sprema,
Velom svojim gustim
Prekriti svekoliki pusti
Zimski jad...

Zimo hladna,
Baš sam jadna,
Što će mala
Djeca moja sad...


Domoljubac - Zvonimir Tomac -iIz zbirke OTKRIVANJE
i

A N Đ E L E M O J, H V A L A

Bilo je to u petak poslije podne, točno u tri sata.
Svako moje slobodno ( sve mi je slobodno od kako sam u mirovini ) vrijeme , ispunjeno je nekom 'hobi' djelatnošću. Danas je to stolarija ,te piljenje daščica, iz kojih će biti u konačnici okviri za moje slike ( iz hobija slikanja ).
Tada mi se osmjehnula velika, jako velika sreća , jer bio sam sačuvan od moguće veće nesreće, pri radu s električnom kružnom pilom.... A pila je vrteći, hladni, ali bučno opominjući stroj, koji ništa ne pita,za ništa ne mari, već samo vrti,brzo vrti rezače, te reže i reže sve na putu dohvatljivo pa ono bude u trenutku ,zarezano,prerezano ili odrezano, a vrtuljak se i dalje vrti, vrti . . – d a l' c v i l i i l' h r o p ć e , đ a v o s e c e r i . . .
Pa, mali nesvjesno prouzročen pomak i u d a r a c po ruci,prstima – još neznam gdje, a odjednom po dasci i po postolju mnoštvo crvenih mrlja. Vrtuljak sjavni, čisti, blistavi ubrzava bez otpora uz povišeni ton brujanja –režanja . Čujem kako fučka, dok ne shvatih da treba pritisnuti prekidač da se kolo smiri...
Bol prsta lijeve ruke posta intenzivna,a crvenila na pilnom stolu i daščici sve više i još više . ..
Postajem svjestan nastalog stanja, no kasno je razmišljati što je bilo,a nije bilo, no moglo je biti, ali nije moralo biti !
Prst krvari i sve više boli.
Gledam : na kraju kažiprsta crvena r a s c v j e t a n a r u ž a - a crveni n e k t a r navire, navire ... .

U sekundi dilema :
- Stisni, šuti, nikomu ne govori ,
- Traži pomoć ..

Osjećam više zbunjenost nego slabost.
Dilema je kratkotrajna. Idem tražiti pomoć , ali što reći ?
Naviru sumnje ,kako i zašto se dogodilo, te što se zapravo dogodilo?
Bio sam baš zadovoljan uspješnim poslom, koji je bio upravo pri kraju. Vjeravatno sam na trenutak pomislio na gotov uradak, isključivši oprez, te nesvjesno mahnuvši rukom, prst bi doveden u fatalni položaj, pred sjajnu, pohlepnu čeljust motornog 'moloha' . No sad nije vrijeme za takovo razmišljanje.
Za pomoć se na moj poziv odazvao unuk Darko, koji je bio u to vrijeme jedini u kući,a inače nigdje nitko u mojoj blizini.
Bez odugovlačenja i pitanja, videći situaciju, pružio mi je neki priručni poveći rubac za prst i ruku, te samo rekao : „ Sjedni u auto, i d e m o na prvu pomoć “
Prašan sam, radno obućen, prljav . .
„ Ideš s rada u ambulantu , a ne na koncert. I d e m o “
Tada još nisam znao kakova je situacija s mojim prstima. Svi su bili ljepljivo crveni s debelim kapima, koje su dosta lijeno kapale, ali bez izgleda da se zaustave ..
Postajao sam svjestan događaja. Shvaćajući pomalo razne mogućnosti koje su sve od reda opominjale i dozivale mi u pamet ozbiljnost situacije, iako sam pretpostavljao doista sretno stanje prema onomu što je moglo biti, kad se radilo samo o milimetrima prostora i dijelovima sekunde vremena .
No vozimo se već u ambulantu !

Promišljanje mi spontano dovodi u sjećanje molitvicu u s p a v a n k u s kojom me je moj otac u najranije moje dane uspavljivao i podučavao,a ja ponavljao :
„ . . ANĐEO ČUVAR,ČUVAJ ME I BRANI OD SVAKOGA ZLA I NAPASTI.“,
A često prije molitvice bila je poneka pričica o ulozi Anđela Čuvara za djecu pa i za odrasle ..
Sjetio sam se jedne značajne, zapravo ispričanog dogođaja iz očevog ranog djetinstva. Istinit slučaj nepromišljene dječje igre :
Naime, očev otac je bio u selu trgovac,te je imao trgovinu i mesnicu. U dvorištu je bila prostorija, gdje se obavljalo klanje sitne stoke. Tu je bio sav potrebni pribor, sve dostupno , nezaključano ..
Otac je bio najstariji,a imao je još četiri mlađa brata.
Jednoga dana djeca će se 'igrati m e s a r a '
Tata ,kao najtariji biti će mesar, a najmlađi mu brat, biti će j a n j e !
Janjetu moraju biti vezane noge, dok mu mesar oštrim nožem reže grlo . . .
No janje mekeće, „ prema tome i ti Dragec “ reče tata držeći ga
„ mekeći “
„ m m e e e “
„još jače - ovako : mee ..- meee, me mee .m ...“
„ stani ! daj nož ! vrag vas . . . “ ...zatutnji hrapava grmljavina od vratiju . . .
Djeca nisu niti primijetila da se u taj fatalni čas na vratima pojavio sluga Francina, na izgled goropadan delija, rijetkokad (samo za svetke) obrijan, krupnoga glasa, te su ga se djeca više bojala nego roditelja .
Igra je naravno svršila, a tata nam je (bratu i meni ) taj dogođaj ispričao, četrdeset godina kasnije, kao očit dokaz,opomenu i uputu, da je samo ANĐEO ČUVAR mogao naputiti Francinu, da bez nekakvoga mu tamo posla (možda čuvši dječje meketanje) otvori vrata i nađe djecu u mogućem fatalnom trenutku.
Tako je meni od najranijeg djetinstva blizak ANĐEO ČUVAR , kao uvijek budan, dežurni zaštitnik (a priču pamtim i nakon više od osamdeset godina. . .

A, evo, u ambulanti hitne pomoći smo.
Ovlaš pregled ruke i stanja pacijenta : -slučaj nije smrtonosan, zato čekaj, čekaj, a automobili stalno dovoze 'hitnije' slučajeve .
Tu sada možeš vidjeti sve, na jednom mjestu, mnoštvo ljudske bijede (bilo na čekanju reda za pomoć saniranja ili već obrađene slučajeve na odlasku s mnogim štakama ili samo povojima i nervozim pratiteljima.)
Govora je malo, skoro ništa ili svaki 'razgovara' samo u sebi s vlastitim mislima. Pretežno: samo gledaj, prosuđuj, kombiniraj i špekuliraj. 'Obrade' teku na tekućoj vrpci, a bijeda ponajviše šuti.

No, ipak : „ D o đ i t e , da Vi . “
Nije bio niti ravnodušan, niti posebno zainteresiran, tek poslovno pouzdan, sigurnog nastupa ulijevajući povjerenje :mladi l i j e č n i k , vanjštinom možda, neki hobi-športaš.
Htijući zavarati tremu i bol prsta , očekujući bolni zahvat, bez neke smislene namjere, pokušao sam reći nešto obzirom na profesionalnost medicine ( zadovoljstvo/nezadovoljstvo radom ), no nije se osvrtao na provokaciju, samo poslovni smiješak bio je znak ohrabrenja.
Prst je brzo, vješto uz minimum tegoba sanirao. Kost nije odsječena, već samo meko tkivo i nokat : „ nije tako loše, kako je izgledalo. Za dva dana kontrola , a po potrebi, mi smo tu ! “
„ HVALA doktore i Vama sestro za pažljivo ohrabrivanje.“

Odlazeći, u vožnji rekapitulirao sam cijeli dogođaj toga poslijepodneva /sad je već bila večer/ .Prema mogućim svim mogućnostima, koje su mi se mogle dogoditi, aktualni U D E S mora mi biti samo bolna opomena ( velika je sreća što udes nije bio obima najveće nesreće - rana će zarasti !), da nije uputno istovremeno činiti dvije stvari, pa makar druga 'stvar' billa samo pomi-sao na nešto izvan temeljne djelatnosti (trenutačna dekoncentracija).

Konačno, na kraju doživljaja i dana, potakla me još želja da u osvježenom sjećanju na davno zaboravljenu m o l i t v i c u , uz pomisao na mog t a t u , skrušeno ponovim :

HVALA TI , MOJ VJERNI A N Đ E L E Č U V A R U !


Domoljubac - Zvonimir Tomac

<	listopad, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (2)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (3)
Siječanj 2021 (6)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (6)
Rujan 2020 (7)
Kolovoz 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (6)
Travanj 2020 (3)
Ožujak 2020 (2)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (6)
Studeni 2019 (2)
Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (6)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (4)
Ožujak 2019 (7)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (3)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Rujan 2018 (1)
Kolovoz 2018 (2)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (2)
Travanj 2018 (3)
Ožujak 2018 (2)
Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (2)
Prosinac 2017 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Kontakti

Domoljubac - Zvonimir Tomac

Književno-likovna prezentacija u Koprivnici.
---
Rođen sam 1919. u Koprivnici.
Školovao se u rodnome gradu od 1925. do 1937., a diplomirao na Šumarskom fakultetu u Zagrebu 1941. godine.
Radni vijek proveo sam u struci: u Podravini, Banovini, Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i Istri.
Godine 1977. umirovljen.
Hobiji su mi slikarstvo i literatura
U vremenu od 2003. do 2018. objavio sam petnaestt knjižica (stihovi, eseji, pribilješke-pričice): 1.Otkrivanje, 2.Bez naslova, 3.Miris inja, 4.Sasušeni grozdovi, 5.Tukaj je horvaško, 6.Sam sa sobom, 7.Umorno cvijeće, 8. Zvonca čežnje, 9. Zvjezdice nas gledaju, 10. Snježni cvjetići - pahulice intime, 11. Plamsaji i sjenke, 12. Šaptaji života, 13. Drhtaji slutnje, 14.Osmjesi nečujnih mirisa te 15. Povečernja zvonca.

Živim u Rijeci od 1947. godine.

Statisika posjeta

Free counters