U mračnoj stvarnosti zagledan sam u mirni plamičak svječice, koju sam jutros, za naš rođendasn, stavio na Tvoj stolić, te evo, večer je, a plamičak mirno plamti, gori, dogorijeva.
Moj pogled tom plamičku njemo, a potom i šaptom govori , snatri, kazuje ' Ti si mi bila s v e ! pa sam u sobi šuteći ponavljam ' Bila si mi sve ´. Sva moja punina srca i duše, TI, tada i zauvijek. Tugujem što meni cijelo vrijeme našega dugoga zajedništva, moja EGO- svijest nije htjela to znati, niti mi dopustiti iskazati, a sada mi to saznnanje bukti jasnoćom, nemilostivo žareći propušteno i nenadoknadivo.
Žižak još malo žari, a ja žurim tom žišku izricati i ponavljati „Ti si mi bila sve. Sva radost, čežnja, srca punina, a sada sam prazan sa srcem u praznom hodu..“ U samoći n a š e sobe, evo moja želja i moje snatrenje još održava blijedi žar i plamsaj žiška malenoga, a punog sjećanja, koji se upravo g a s i - zašto već ? zašto?
Draga moja draga, rado bih da me čuješ. Ipak ponavljam da znaš : Ti si mi bila SVE! Jadan sam što ne nalazim riječi ni načina, kojim bih mogao svu dubinu i obujam mojih emocija iskazati : TI SI PUNINA MOJEGA SRCA !
Materijalistički to jadno blijedo, beznačajno zvuči. ' Bila si mi sve ', a ta rijeć SVE je samo slutnja cjeline osjećaja.
Materijalni znak bijahu s u z e, no i one su presahle, te suhim očima gledam kako tu, do maloprije, svjetluca tračak žara dogorijevajućeg žiška, meni znaka žudnoga sjećanja, neutažene čežnje i dozivanja : „ Draga čuj ,nema Te, pa sad u mrak, ali malenom plamičku tom, a toplomu pogledu Tvom, snatreći vapim šapćući : „ Ti si mi SVE ! Bila i ostala moje SVE !!
Domoljubac - Zvonimir Tomac
| < | listopad, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
