Sipi, ustrajno sipi,
Ali ne plušti.
Samo tuckavo sušti
I pod nogama škripi:
Sitna zimska grašica...
Iz duplje viri,
Časkom se smiri
Gladna , ozebla
Lisica...
Ledci inja su posvud.
Ne rumori niti slap,
zima nema blagu ćud.
Uski puteljak
kroz šmarak.
Ledena bijel
Bez tragova.
Nigdje živih stvorova...
Mirina je.
Samo kad sjeverac
Časkom hukne,
Led i grana krhka
Praskom pukne...
Natmurena maglušina
Nad utihlim dolom drema,
Kao da se sprema.
Kao da se sprema,
Velom svojim gustim
Prekriti svekoliki pusti
Zimski jad...
Zimo hladna,
Baš sam jadna,
Što će mala
Djeca moja sad...
Domoljubac - Zvonimir Tomac -iIz zbirke OTKRIVANJE
i
Post je objavljen 09.10.2011. u 15:33 sati.