Sama sam u sobi,
Sama u kući,
Sama u svojoj samoći.
Nikoga nema,
Meni se ne drema...
a misli slažu: napast
Kako je nekad bilo
I kako nije,
A biti je moglo,
Da se htjelo prije.
Mama me zvala 'Biba'.
Nje se dobro sjećam
I milo osjećam..
Tate više nemam...
Bili davno deda i baka,
Rijetko sam ih vidila
I slabo zapamtila.
U gradu još tete i sestrične
Bile po očima meni slične.
Imala sam i ujaka.
Izgubila ga još nejaka.
Nemam više ni sestru ni brata.
Bilo je užasno, grozno
Otišli su kad i tata.
Nestala su i dva strica...
Ostala je samo pusta kmica
I ulica,ista stara nizbrdica
Pusta, prazna bez poznatih lica.
Nema Lole, ni Egona, niti Zore..
Kad je kobno zvono malo,
Još pred podne pozivalo,
Samo dobre mlade :“dođite gore“
Oni su pošli. Rani su bili,
Pa su bez patnje i bola,
Bez ljubavi i idola
Svoj život presnili...
Sveokolo pusta, kmica gusta.
Kamogod krenem
Ko iz sna se prenem.
U snu svjetlo, a sni moji
Jave se nenadano iz tame
Kao da nešto kažu, mame...
Prijatelji moji ...!
Znanci ... Iva, Iva !
Daleko li ste
Izvan moga doziva..
Tu sam, Luka –Lukica,
Zaostala samotnica...
Usamljeni putnik bez dileme,
Za putovanje bez povratka,
Kad nadođe pravo vrijeme.
Vjerujem nadi, to je izvjesno,
Čutim, biti ćemo opet zajedno..
Biti će uz iskre zvijezda
Svjetlo, sjajno
I ja ću daleko tamo
Ostati trajno..
Zar ne ? Niti mrak niti kmica,
Već samo vaša dobra lica...
Nikd tuge, boli, samoće više
Čim mama, moja mama suze
Svojoj B i b i obriše
Pa još eto ......prije viđenja
:Moje željno DOVIĐENJA
Domoljubac - Zvonimir Tomac iz zbirke OTKRIVANJA
Post je objavljen 04.12.2011. u 15:53 sati.