Will To Love
Najprije je... Najprije je bila kazeta. Netko tko baš nije volio brže i žešće pjesme snimio mi je šezdeset minuta uvoda u Neil Younga. Bio je to zicer, dakako. Znao sam Heart Of Gold i Helpless i imao osrednje profiliranu sliku o još jednom dosadnjikavom kantautoru. A dobio sam sve, i to još tako parcijalno da sam kasnije, godinama, mogao otkrivati nove dimenzije. Zapravo, mogu još uvijek. |
Vlakom prema istoku
|
Balada o rogačima
Ne volim rogače. Ne paše mi njihov okus, ne volim miris, a najmanje ih volim brati. Radio sam to jednom u životu i dosta mi je zasvagda. Ne gadim se kukaca i muha, ali ne gade se ni oni rogača, naprotiv, a što je previše, previše je. Nadam se da znate o čemu govorim – jedan Ribin frend iz, ako se ne varam, Makarske (ili možda Trogira? Ne ide mi s tom Makarskom...), recimo, nije znao. Pa ga je na Korčuli pitao kakve to velike smeđe mahune vise sa stabla. Da je kontinentalac, ne bih ništa rekao... |
Miš koji pije pivu
Zagreb je mjesto u kojem sam rođen, ponekad živio, dijelom išao u školu, zaljubljivao se, stjecao prijatelje, otkrivao glazbu i filmove... pa ipak, danas sam ravnodušan prema njemu. Imam nekoliko skrivenih mjesta, doduše, pogotovo na Gornjem gradu, gje sam, uostalom, i živio, a koja su ostala razmjerno neizmijenjena. No uglavnom bez suze u oku promatram kako ruše stare kuće i drveće kako bi izgradili i posadili nove/novo, još starije i još ljepše. Aparatczyk piše o planovima gradnje koječega između Cvjetnjaka i Gundulićeve, ja sliježem ramenima i mislim si, neka bude. Ravnodušan sam. Ne uvijek, u nedjelju me čak pomalo i bilo sram što ja kao rođeni Zagrepčanec ne predlažem mjesto za otići na kavu Mrkvi i Kruški, nego puštam Splićanke da me vode, pretpostavljajući da ionako bolje znaju današnji Zagreb od mene. |
Tunic (Song For Karen)
|
One stvari
|
Tišinu se moglo rezati čak i samo osrednje, ne baš naročito stručno naoštrenim nožem...
|
A da nije...
|
Cirkusi, lavovi, zvukovi, šumovi
|
Ponekad se vrate
Kako Von Smile reče, a bogami i Steven King ponešto prije njega, ponekad se vrate. Ma koliko ujutro bilo. Evo kako su se meni vratili, prije petnaestak godina. A možda mi se upravo sada ponovo vraćaju, dok nekoliko puta uzastopce slušam Edwarda Ka-Spela i prekrasnu Tanith And The Lion Tree, razmišljajući da napišem i treći post na blogu danas, o toj pjesmi... |
Jedan ujutro
|
Tamna ljepotica
|
Riblja čorba
|
< | siječanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv