Jedna od najvećih moralnih dvojbi vezanih za glazbu pojavila mi se početkom rata, a nastavila produbljivati više-manje svakim javnim nastupom Bore Đorđevića otada. Smijem li, i još bitnije, mogu li nastaviti slušati Riblju čorbu? Nije to bezazlena dvojba, malo mi je koji bend u životu značio toliko kao oni osamdesetih, u to sam im doba triput bio i na koncertima. A i među kasnije nastalim stvarima se može, iako uz više truda, pronaći ponešto onih koje smatram uistinu dobrima.
Ostavimo politiku na trenutak sa strane. Objektivno, Čorba je pošten hard rock bend, glazbeno neinventivan, ali svoj. Kada su radili obrade, potpisivali su ih, nisu plagirali nikoga. U tom pogledu neusporedivo ih više cijenim nego, recimo, Bijelo dugme, Parni valjak ili Prljavo kazalište, jer Bora i ekipa, ako su već četnici (zapravo ne znam za ostatak benda), posve sigurno u glazbenom smislu nisu lopovi. Za razliku od navedenih (uz razliku da je Hus intenzivno krao tuđe pjesme samo u ranoj fazi karijere, dok su Brega i Houra to u velikoj mjeri nastavili raditi i kasnije). Subjektivno, Bora i ekipa su carevi svemira, uz Idole najdraži mi ex-yu bend uopće.
Maknemo li glazbu na stranu, neću pustiti suzu ako Bori sutra eksplodira jetra ili mu u kafani netko zabode vadičep u sljepoočnicu. Jebe mi se za njega, ali poštujem umjetnost koju je stvorio. U vremenu najžešćih moralnih previranja, tijekom rata, dobio sam odgovor, na najeočekivaniji način. Jedne noći u sobu mi je upao buraz, dragovoljac, s još dva frenda koji su zajedno došli na kratak dopust iz Privlake kod Vinkovaca. Potekla je koja litrica, uzela se gitara i zapjevalo... Balaševića i Čorbu. Ako su oni, koji su svakodnevno držali glavu u torbi i kojima su četnici uistinu poubijali suborce i prijatelje, radili jasnu razliku između samih pjesama i njihovog podrijetla, otkud meni pravo da je pokušavam zatrti? Bora je napisao te pjesme, no od trenutka kada sam ih čuo, one više nisu njegove, nego moje. Uz njih sam otkrivao svijet, zaljubljivao se, tugovao... I svatko tko mi prodikuje zbog toga što ih i danas volim nije ništa drugo nego idiot.
Dakako, postoje određene granice, i to je definitivno neophodno naglasiti i poštovati. Ja po tom pitanju imam nekoliko konkretnih stavova, koji su možda licemjerni, možda glupi, ali mi pomažu u svladavanju određenih moralnih problema, proizašlih iz Borinih političkih stavova i mojeg sad već četvrtstoljetnog obožavanja Čorbe:
- nikada ne bih dao novce za original (osim ploča koje imam odranije), imam striktno piratska izdanja, jer ne želim da i dinar od mene dođe do Borinih džepova
- iz istog razloga ne bih otišao na koncert, čak ni ako se nađem u prilici
- smatram da se izdanja Čorbe iz pijeteta prema žrtvama politike koju Bora zastupa ne smiju redovno prodavati u RH, puštati u medijima ili, ne daj bože, organizirati im neki nastup
- u slučaju da netko svira obrade i da od toga neka para treba ići autoru, ZAMP bi to trebao dekretom uputiti u neki fond za žrtve rata, razminiravanje ili štogod slično
- u svim situacijama kada sam javno puštao glazbu, bilo je naglašeno da neću, niti na zahtjev, puštati Čorbu
- u privatnim društvima, na tulumima, pustit ću Čorbu samo ako to nikoga od prisutnih ne vrijeđa
- razumijem i poštujem sve one koji ne žele i ne mogu slušati Čorbu, ali očekujem da mi se neki od takvih skinu s kurca sa svojim prodikama i puste me da ih ja slušam, pod gore navedenim uvjetima
Hvala na razumijevanju.
Post je objavljen 03.01.2007. u 19:39 sati.