Kako Von Smile reče, a bogami i Steven King ponešto prije njega, ponekad se vrate. Ma koliko ujutro bilo. Evo kako su se meni vratili, prije petnaestak godina. A možda mi se upravo sada ponovo vraćaju, dok nekoliko puta uzastopce slušam Edwarda Ka-Spela i prekrasnu Tanith And The Lion Tree, razmišljajući da napišem i treći post na blogu danas, o toj pjesmi...
Ponekad se vrate
Iz ruševina uma
Izranja taj bljesak
Modra vatra smrti
Iznebuha stiže
Čuješ samo tresak
I već te kolo vrti
Kao da kresne kremen
Kao da pukne stremen
I popuste uzde
Kao da prasne balon
Kao da vrisne zid
Krv na tvome licu
Indicira stid
Kao da kresne kremen___Kao da kresne kremen__Kao da kresne kremen
Kao da prasne stremen__Kao da prasne stremen_Kao da prasne stremen
Ponekad u ponoć_______Sumrakom ujutro _____Odlazi odavde!
Kao da kresne kremen
Kao da pukne stremen
Kao da kresne kremen
Kao da prasne stremen
Ponekad se vrate
Ponekad ih čuješ
S vremena na vrijeme
Počneš da se truješ
Kao da trava liježe
Kao u sparne sate
Kao da ceste bježe
Ponekad se vrate
Ponekad se vrate
Ponekad se skrivaš
Ponekad to ne ide
Nikud ne otplivaš
Ponekad se vrate
Ponekad te stignu
Kao da kresne kremen
Kao da prasne stremen
Kada stigne neman__Kada stigne neman__Kada stigne neman
Ništa više nemaš____Ništa više nemaš____Ništa više nemaš
Ponekad u ponoć____Sumrakom ujutro__Odlazi odavde!
Kada stigne neman
Ništa više nemaš
Kada stigne neman
Ništa više nemaš
Post je objavljen 07.01.2007. u 13:38 sati.