Zdenkov kulturni kombi

Vlakom prema istoku

Dakle, opet me počela pucati ideja o Transsibirskoj. Pričali smo o tome prije nekoliko tjedana i eliminirali ideju kao prenerazumnu, jer što da čovjek radi tjedan dana u vlaku? Da bih u međuvremenu zaključio da me zapravo Bajkal i Mongolija zanimaju više od Kine i da bih ipak mogao na svakom od tih mjesta sići s vlaka i provesti po dva dana u Irkutsku i Ulan Batoru. Pa vlakom do Pekinga, razgledati grad dan ili dva, opet vlakom do Wuhana, ondje isto, u nadi da ima kakav pank koncert u Voxu, potrošiti dva-tri dana, te otići vlakom do Šangaja ili Hong Konga, pa na avion za Europu. Predmnijevam da bi sve skupa moglo biti zgurano u tri tjedna, doduše sa preko 50% vremena u vlakovima. I da bi se sve moglo skrpati s otprilike dva soma eura po lubanji, uključujući karte, hotele, klopu, cugu, vize i lijekove protiv gljivica i trbušnog tifusa.

E sad, ostaje ključno pitanje: društvo. Iks ljudi su rekli da bi išli, ali tko si može uistinu priuštiti takvo što, bilo financijski bilo vremenski? Vremenski, išlo bi se potkraj devetog ili početkom desetog mjeseca ove godine - hiperborealni vjetropire, kada ćeš znati dolaziš li na odmor ovamo i kada? Pa da idemo tom rutom kada se ti vraćaš prema Wuhanu? Ili da se zaletiš vlakom do Ulan Batora ili Irkutska ako si u Kini kad mi dolazimo? Ili ćeš me spustiti na zemlju i reći da prestanem maštati o budalaštinama, da je posve dovoljna avantura ići i avionom? Ne znam, sanjao sam nedavno da bauljam predgrađem Novosibirska, a sklon sam vjerovati snovima.