Danas objavljena odluka o razrješenju Božice Cvjetko, dosadašnje zamjenice Glavnog državnog odvjetnika, sive eminencije i alfe i omege te važne institucije, formalno zadužene za zaštitu djece I mladeži I jasna inkiminacija za zataškavanje zločina seksualnog zlostavljanja u Caritasovom domu ”Brezovica”, i razveselila me i rastužila. Razveselila jer konačno utvrđeno da sam kao ministar u vrijeme pojave slučaja reagirao i dobro i brzo i da sam zapravo poduzeo sve što sam trebao i mogao u datom trenutku. Naime, čim sam od predsjednice “Hrabrog telefona” i moje prijateljice dobio dojavu o mogućem seksualnom zlostavljanju mentalno oštećenih osoba u Brezovici, promtno sam reagirao, već sutradan oformljujući inspekciju, ali i slanjem izvještaja policiji i državnom odvjetništvu i to u roku od svega 4 ili pet dana.
Nažalost, posao je odrađen, izvještaj policije sačinjen i predan nakon šest mjeseci, a iza toga od iste B. Cvetko gurnut u ladicu. Nakon dvije godine slučaj su na svjetlo dana (uz moju malu pomoć) izvukli novinari prošle godine i eto, nakon toliko vremena, bar neka satisfakcija. Ali, ostaje žal, zbog nepravde, zbog nesigurnosti, zbog nepovjerenja u istražne organe i sudove i gorkog osjećaja, da zločini ostaju nesankcionirani.

Bojim se da će sličnu zadovoljštinu dobiti i građani Siska. Naime, zbog nelegalnog smjenjivanja izabrane gradske vlasti u Sisku, uz pomoć Središnjeg državnog ureda za upravu, podnio sam tužbu Ustavnom sudu. Pogledavši spis, nekolicina uglednih sudaca mi je sa sigurnošću rekla da će Ustavni sud presuditi u korist građana Siska u čije sam ime podnio tužbu. Stvari su prilično jasne, o čemu sam na ovom blog u više navrata pisao. No, nije jasno kada će Ustavni sud svoju presudu donijeti. Bit će tragikomično i apsurdno ako se to dogodi npr. Za dvije i pol godine, znači uoči redovnih lokalnih izbora. Pravda će formalno biti zadovoljena, ali će nepravda pobijediti. A građani Siska zasigurno izgubiti. Za kraj jedno pismo koje sam dobio, a koje ogorčene žene s pravom međusobno razmjenjuju:
“

“Korupcija je akt ili propust u obavljanju svojih dužnosti od strane javnog dužnosnika ili osobe koja vrši javnu funkciju u svrhu dobivanja nezakonite pogodnosti za njega ili treću stranu”. Ovo je samo jedno od brojnih značenja i određenja jednog od najvećih zala koje pritišću brojne države i društva diljem svijeta, a nažalost, tvrdokorno i sveobuhvatno i Hrvatsku. Korupcija ima mnoštvo lica, i napada manje ili više otvoreno ili prikriveno, pa mnogi zapravo i ne prepoznaju pojedine oblike korupcije, kao takve, već ih smatraju dijelom normalnog života. Može se govoriti o tradiciji i svojevrsnoj kulturi korupcije. Malo je poznato, da se korumpirati osim sudaca, liječnika, državnih službenika ili političara, može korumpirati i čitave društvene skupine, profesije ili većinu građana. Kako? Pa tako da im se uoči izbora daju novci kroz povlastice i naknade iz državnog (gradskog) proračuna u zamjenu za očekivani glas ma izborima.
Svojevremeno sam čuo za priču, kako je starojugoslavenski političar, populist i demagog Stojadinović, običavao korumpirati birače, na svojim predizborbim skupovima, darujući im po jednu cipelu, dok bi im drugu dao, tek nakon izbora, ukoliko bi mu oni osigurali svoj glas i pobjedu. Ne znam da li je priča točna, kao što ne znam da li je cipele kupovao svojim ili državnim novcem. Ali, je jasno da je nažalost kupovina glasova državnim novcem, postala opća novovjeka pojava. Jer zašto bi se uoči izbora, a ne npr. na početku mandata u državnoj kesi našlo novca za jednokratno obeštećenje umirovljenika, ili studenata, ili rodilja, ili učenika, a da se pri tome u mandatu ne učini baš ništa da se trajno poboljša položaj svake od ovih skupina, da im se osigura perspektiva rada, učenja, liječenja ili rađanja?! Mirovine su u nas sve manje, plaće stagniraju, a dug (i države i građana) sve veći. Ali, jednokratna milijarda se ipak nađe za novi izborni krug. Svi koji ponešto od toga dobiju protrljat će zadovoljno ruke. Ali što kad kroz prste prođe to što se dobilo? Ostaje ista muka i ista neizvjesnost. Jer «korupcija, kao i politička i ideološka manipulacija u osnovi su suprotne istini: one napadaju same temelje društvene harmonije i umanjuju mogućnost smirenih društvenih odnosa" (Ivan Pavao II, 01.01.1997) i “Zato siromašni ostaju u svom siromaštvu ili postaju još siromašniji" (Sinoda azijskih biskupa)

Da i u velikoj i organiziranoj Europi stvari baš i ne funkcioniraju onako kako treba, dokaz je i to što sam u Domovinu stigao jutros preko Munchena, a ne kao što sam trebao sinoć, i to preko Frankfurta. K tome su mi još i zagubili prtljagu. A danas mi je bilo naročito stalo biti odmoren i u dobroj kondiciji (a ne smožden nevjerojatnom gnjavažom od gotovo cijeloga dana da se doleti iz nedalekog Brusselsa), jer smo imali važnu i lijepu obilježbu 15. obljetnice formiranja naše 120.brigade «Ban Toma Bakač». Uložen je veliki napor da se ta, za Sisak (i za Hrvatsku) značajna obljetnica organizira i pripremi na dostojan način. Veselio sam se i susretu sa suborcima, od kojih mnoge, nisam niti susreo od rata. I zaista, sve je ispalo kao po špagi, ozbiljno, dostojanstveno i srdačno. Uručeno nam je i odličje «Nikola Šubić Zrinski» kao jedinoj postrojbi iz Siska i naše regije. Ponosni smo na to, kao priznanje za veliki doprinos naših ljudi, prvenstveno Siščana, koji su tijekom rata, ostavljajući svoje redovne poslove, pokazali doista nevjerojatnu hrabrost i odlučnost da obrane svoje domove. A riječ nije ni o kakvim specijalcima, već stvarno običnim malim, velikim ljudima, koji su domovinski rat iznijeli i pobjedili.
Zbog svega toga i činjenice da nisam bio u Hrvatskoj od ponedjeljka, tek sam površno pročitao ponešto od gomile neistina i budalaština ispisanih u živoj polemičkoj vatri, oko jednog nedužnog i bezazlenog događaja, zvanog «dobrodošlica prvačićima», u kojem sam se nekim slijedom slučajnosti i sam našao kao akter, i to istaknuti. Iz svega pročitanog nisam uspio razaznati što je zapravo sporno; Da li akcija SDP-a? Ako da, zašto sada a ne u protekle dvije godine, koliko traje i sa istim sadržajima i na isti način, uključivo i grad Sisak? Da li sadržaj edukativne publikacije? Ako da, zašto se nije prije regiralo? Ako da, što je sporno u njoj, jer su je kako sam načuo radili stručni ljudi, a pohvalili učitelji? Da li je sporna činjenica da je publikaciju izdao SDP, iako je lišena bilo kakvih političkih sadržaja i poruka, pa ju je blentavo nazivati političkim pamfletom? Da li činjenica da je podijeljena u školi, a ne pred školom? Ako da, kakva je zapravo tu razlika? Riječ je o simboličnom pklonu kojega je mogao djeci dati (kao što i daju bilo koji pojedinac, udruga ili ustanova). Da li je problem u tome što sam baš ja bio u školi? Ako da, a zašto ne? A gdje bi trebao biti saborski zastupnik (javni i izabrani djelatnik) na prvi dan škole? Zar je to dozvoljeno sam Kosorici, Primorcu, Pintariću ili nekom drugom tko obnaša izvršnu vlast? Po čemu je to zakonodavna i predstavnička vlast, bez obzira na stranku, manje podobna od izvršne? I td. Uostalom, niti ja tu akciju doživljavam kao pretjerano uspješan način obilježavanja prvoga dana škole (mislim da se može i maštovitije i korisnije, ali to je za raspravu u mojoj Stranci), niti sam želio ići u bilo koju školu, niti sam imao prigode razgovarati s ravnateljicom, već sam naprosto uvučen u mali, prigodni program, gdje mi je tutnut mikrofon u ruku ( a da ga nisam tražio), gdje sam, upravo vodeći računa da su preda mnom djeca i njihovi roditelji (različitih političkih uvjerenja) izbjegao bilo kakvu političku poruku (osim ako to nije iskazana želja da dogodine imamo bar jedan razred više i da budući osnovci doguraju što dalje u svojoj naobrazbi), tako da mi ostaje zaključiti, kako je otvaranje ove tobožnje afere isključivo u funkciji (kao i prodaja kuće roditelja Ž.Antunović prije par godina) skretanja pozornosti s potencijalno najopasnije afere vezane izravno za predsjednika HDZ-a u slučaju «Pliva» ili «Verona». Tako da je medo, zapravo poslužio samo kao igračka manipulatorima javnoga mnijenja, umjesto da ostane djeci kao draga i nevina igračka. Ali, šta ćemo! Takvi smo!