Danas objavljena odluka o razrješenju Božice Cvjetko, dosadašnje zamjenice Glavnog državnog odvjetnika, sive eminencije i alfe i omege te važne institucije, formalno zadužene za zaštitu djece I mladeži I jasna inkiminacija za zataškavanje zločina seksualnog zlostavljanja u Caritasovom domu ”Brezovica”, i razveselila me i rastužila. Razveselila jer konačno utvrđeno da sam kao ministar u vrijeme pojave slučaja reagirao i dobro i brzo i da sam zapravo poduzeo sve što sam trebao i mogao u datom trenutku. Naime, čim sam od predsjednice “Hrabrog telefona” i moje prijateljice dobio dojavu o mogućem seksualnom zlostavljanju mentalno oštećenih osoba u Brezovici, promtno sam reagirao, već sutradan oformljujući inspekciju, ali i slanjem izvještaja policiji i državnom odvjetništvu i to u roku od svega 4 ili pet dana.
Nažalost, posao je odrađen, izvještaj policije sačinjen i predan nakon šest mjeseci, a iza toga od iste B. Cvetko gurnut u ladicu. Nakon dvije godine slučaj su na svjetlo dana (uz moju malu pomoć) izvukli novinari prošle godine i eto, nakon toliko vremena, bar neka satisfakcija. Ali, ostaje žal, zbog nepravde, zbog nesigurnosti, zbog nepovjerenja u istražne organe i sudove i gorkog osjećaja, da zločini ostaju nesankcionirani.
Bojim se da će sličnu zadovoljštinu dobiti i građani Siska. Naime, zbog nelegalnog smjenjivanja izabrane gradske vlasti u Sisku, uz pomoć Središnjeg državnog ureda za upravu, podnio sam tužbu Ustavnom sudu. Pogledavši spis, nekolicina uglednih sudaca mi je sa sigurnošću rekla da će Ustavni sud presuditi u korist građana Siska u čije sam ime podnio tužbu. Stvari su prilično jasne, o čemu sam na ovom blog u više navrata pisao. No, nije jasno kada će Ustavni sud svoju presudu donijeti. Bit će tragikomično i apsurdno ako se to dogodi npr. Za dvije i pol godine, znači uoči redovnih lokalnih izbora. Pravda će formalno biti zadovoljena, ali će nepravda pobijediti. A građani Siska zasigurno izgubiti. Za kraj jedno pismo koje sam dobio, a koje ogorčene žene s pravom međusobno razmjenjuju:
“
Izvjesni Tomo Sopljanac krajem ovoga tjedna osuđen je na zatvorsku kaznu u
trajanju od godine dana. Izvjesna Ana Magaš nekoliko mjeseci prije toga osuđena je na devet i pol godina zatvora. Ne, Tomo Sopljanac nije počinio krađu ili provalu ako ste to mislili, i ne, Ana Magaš nije dilala tone droge I trgovala ljudima. Tomo Sopljanac ubio je vlastitu ženu golim rukama. Ana Magaš ubila je vlastitoga muža nožem. Sopljanac je ubio ženu koja je došla kući u alkoholiziranom stanju. Ana Magaš je ubila alkoholiziranog muža koji ju je davio.
U slučaju ubojstva supruge Županijski sud u Zagrebu u obrazloženju presude je naveo kako je Sopljančeva supruga bila "jako agresivna" pa je opravdano da ju je muž udario šest puta šakom u glavu. I još dva puta nogom dok je ležala na podu, vjerovatno da izbije i zadnje znake agresivnosti iz nje. Županijski je sud u Zadru u svome obrazloženju presude Ani Magaš naveo kako je sama provocirala vlastito davljenje. Ona je, na zgražanje suda, nešto ranije u večeri plesala sa drugim muškarcem i upornim nastojanjem da uđe u
vlastiti dom natjerala muža da je prignječi na sudoperu i umjesto da
"pristane na pretrpljenje lakših tjelesnih ozljeda", kaže sudac, ona je,
zamislite podignula ruku na muža. Na suđenju Sopljancu je utvrđeno kako nije imao namjeru ubiti ženu već je samo odmaknuti od sebe. Ana Magaš je pak sama tražila sukob, a pokojni muž je logično reagirao nazvavši je kurvom", kaže zadarski županijski sud. Sopljancu je kao olakotna okolnost uzeta činjenica da ima sedmero djece, dok je Ani Magaš činjenica da ima djete odmogla na sudu koji je to uzeo kao otegotnu okolnost kazavši kako je svome djetetu "prekinula normalno djetinjstvo". No, nećemo se mješati u neovisnost hrvatskog pravosuđa. Ipak oni znaju provoditi zakone i šititi građane od nasilništva, pljački, ubojstava,silovanja i sličnih djela. Ipak su naši suci poput Lozine tu da nam kažu kako vađenje očiju živim ljudima nije tako strašno kako se čini. Ipak je ono to koje zna kako se guranje prsta u anus treba zvati rukovanje, a ne sodomija. Ipak je ono to koje kaže kako je olakotna okolnost u slučaju gaženja djevojčica činjenica da netko potiče iz ugledne obitelji. Ipak je sudac MIlanović tu da nam kaže kako su ljudi naposlijetku odgovorni za djela
svojih predaka počinjenih unazad nekoliko stoljeća. I ipak je tu Vladimir
Gredelj da nam kaže kako zakodonavna i izvršna vlast ne smije,
sačuvaj Bože travestije, komentirati presude njegovih kolega. I zato pustimo ih neka rade svoj posao. Pustimo ih neka se i s njima ljudi rektalno rukuju i jednostavno ih odmaknite od sebe kao što je Sopljanac odmaknuo svoju ženu.¨”
Nemam što dodati.