Da i u velikoj i organiziranoj Europi stvari baš i ne funkcioniraju onako kako treba, dokaz je i to što sam u Domovinu stigao jutros preko Munchena, a ne kao što sam trebao sinoć, i to preko Frankfurta. K tome su mi još i zagubili prtljagu. A danas mi je bilo naročito stalo biti odmoren i u dobroj kondiciji (a ne smožden nevjerojatnom gnjavažom od gotovo cijeloga dana da se doleti iz nedalekog Brusselsa), jer smo imali važnu i lijepu obilježbu 15. obljetnice formiranja naše 120.brigade «Ban Toma Bakač». Uložen je veliki napor da se ta, za Sisak (i za Hrvatsku) značajna obljetnica organizira i pripremi na dostojan način. Veselio sam se i susretu sa suborcima, od kojih mnoge, nisam niti susreo od rata. I zaista, sve je ispalo kao po špagi, ozbiljno, dostojanstveno i srdačno. Uručeno nam je i odličje «Nikola Šubić Zrinski» kao jedinoj postrojbi iz Siska i naše regije. Ponosni smo na to, kao priznanje za veliki doprinos naših ljudi, prvenstveno Siščana, koji su tijekom rata, ostavljajući svoje redovne poslove, pokazali doista nevjerojatnu hrabrost i odlučnost da obrane svoje domove. A riječ nije ni o kakvim specijalcima, već stvarno običnim malim, velikim ljudima, koji su domovinski rat iznijeli i pobjedili.
Zbog svega toga i činjenice da nisam bio u Hrvatskoj od ponedjeljka, tek sam površno pročitao ponešto od gomile neistina i budalaština ispisanih u živoj polemičkoj vatri, oko jednog nedužnog i bezazlenog događaja, zvanog «dobrodošlica prvačićima», u kojem sam se nekim slijedom slučajnosti i sam našao kao akter, i to istaknuti. Iz svega pročitanog nisam uspio razaznati što je zapravo sporno; Da li akcija SDP-a? Ako da, zašto sada a ne u protekle dvije godine, koliko traje i sa istim sadržajima i na isti način, uključivo i grad Sisak? Da li sadržaj edukativne publikacije? Ako da, zašto se nije prije regiralo? Ako da, što je sporno u njoj, jer su je kako sam načuo radili stručni ljudi, a pohvalili učitelji? Da li je sporna činjenica da je publikaciju izdao SDP, iako je lišena bilo kakvih političkih sadržaja i poruka, pa ju je blentavo nazivati političkim pamfletom? Da li činjenica da je podijeljena u školi, a ne pred školom? Ako da, kakva je zapravo tu razlika? Riječ je o simboličnom pklonu kojega je mogao djeci dati (kao što i daju bilo koji pojedinac, udruga ili ustanova). Da li je problem u tome što sam baš ja bio u školi? Ako da, a zašto ne? A gdje bi trebao biti saborski zastupnik (javni i izabrani djelatnik) na prvi dan škole? Zar je to dozvoljeno sam Kosorici, Primorcu, Pintariću ili nekom drugom tko obnaša izvršnu vlast? Po čemu je to zakonodavna i predstavnička vlast, bez obzira na stranku, manje podobna od izvršne? I td. Uostalom, niti ja tu akciju doživljavam kao pretjerano uspješan način obilježavanja prvoga dana škole (mislim da se može i maštovitije i korisnije, ali to je za raspravu u mojoj Stranci), niti sam želio ići u bilo koju školu, niti sam imao prigode razgovarati s ravnateljicom, već sam naprosto uvučen u mali, prigodni program, gdje mi je tutnut mikrofon u ruku ( a da ga nisam tražio), gdje sam, upravo vodeći računa da su preda mnom djeca i njihovi roditelji (različitih političkih uvjerenja) izbjegao bilo kakvu političku poruku (osim ako to nije iskazana želja da dogodine imamo bar jedan razred više i da budući osnovci doguraju što dalje u svojoj naobrazbi), tako da mi ostaje zaključiti, kako je otvaranje ove tobožnje afere isključivo u funkciji (kao i prodaja kuće roditelja Ž.Antunović prije par godina) skretanja pozornosti s potencijalno najopasnije afere vezane izravno za predsjednika HDZ-a u slučaju «Pliva» ili «Verona». Tako da je medo, zapravo poslužio samo kao igračka manipulatorima javnoga mnijenja, umjesto da ostane djeci kao draga i nevina igračka. Ali, šta ćemo! Takvi smo!
Post je objavljen 10.09.2006. u 01:13 sati.