Nije da mi to nikada nije proslo kroz glavu. Ali kada sam jucer legla u krevet i sklupcala se poput fetusa poželjela sam da se neke stvari jednostavno ne događaju.. i osjetila najednom toliku ugodu pri pomisli da mi trenutno nitko ne moze nista, da sam zaštićena i da me nitko ovdje neće dirati.
Usamljena sam, jako. Ali okruzenost mnogima kao i samo nekima nikad nije bila dovoljna. Neprestano tražim tog nekog, neku potvrdu da vrijedim malo više od ovoga. I gade mi se, shvati, gadi mi se taj dodir na meni.. taj sebicni,muski, samodopadni dodir. Gotovo da se prisiljavam na to, gotovo da mi je muka svaki put i rijetko kad sam osjetila srecu zbog toga. Sex vise ne znaci ljubav. Vec dugo ne. Znaci ponizenje, znaci pomirenost, nemoc.. uglavnom pretrpim, mislima negdje daleko dok me u stvarnosti boli.. ali volim, zbog ono malo paznje koju dobijem, valda.. valjda sanjam o nekoj dubokoj i nemogucoj ljubavi koliko god mi se sve to gadi.. valjda cekam nekoga koji ce konacno popuniti tu emotivnu prazninu.. ali sam prazna, unistena.. i slomljena.. i kroz mene samo prolazi.. pored mene samo prolaze..

Jel mi vjerujes? Gadi mi se! Ne mogu! Ne mogu! Ne zelim! ne zelim da neko smece plazi po meni i pohotno me gleda, dira svojim odvratnim rukama. Gade mi se i pogledi puni nekakve lazne ili stvarne njeznosti jer vise nikome ne vjerujem nakon svega! Ne mogu.. gade mi se i sva ta isforsirana mjesta gdje decki zovu svoje djevojke samo s jednom idejom u glavi! Jebote seks! Svaka moze rasiriti noge! Gadi mi se koliko ste plitki! Divni ste, ma najbolji kad vam se prijebe!
Gadi mi se vidjeti vas, cuti. Sve.
I mrzim taj muski odabir sjedala u kinu, spojena sjedala i to da nas svi gledaju kao par i misle kako smo slatki. Ne dragi moji ljudi, on to radi samo da me moze pojebat,a mene stvarno zanima taj jebeni film. I mrzim te jednomjesecne zajednicke odlaske u restoran, i tu pristojnost koje inace nema i onda ocekuje da ce me jebat jer mi je platio rucak koji sam jela, eto, misleci na to.

I eto, vratila sam se.. sjela u hodnik i zapalila cigaretu.. prazna.. skinula šminku..

"Moji osjećaji prema tebi su samo moji i nemaju veze s tim. To što si ti ljudsko smeće je također samo tvoja stvar, ali zato se ljudi upravo tako i ponašaju prema tebi, jer to tražiš i zaslužuješ. Pa imaj si. Krepaj u svom jadu. Ono što sam ti ja napisao u prethodnoj poruci je da bi ti htio biti prijatelj, ništa više. To nema veze sa ponižavanjem, nego sa ljudskošću. Da bi mogao to napraviti, da bi se mogao žrtvovati na taj način moram biti veći muškarac nego ti ikada zaslužuješ da uopće pogleda u tvom smjeru. To što ti to ne prepoznaješ je na žalost problem tvog života. Ja ću čista srca i uzdignute glave ostaviti tebe u blatu tvog života i krenuti dalje, maksimalno sam se potrudio oko tebe koliko je ljudski moguće ali ti iz tih svojih govana ne želiš van, ljepo ti je tamo, da se kao svinja valjaš u tome. Pa sretno ti bilo. Ja stvarno zaslužujem bolje od tebe. Nisi me nikada bila vrijedna niti ćeš to ikada biti. Odi se radije jebati okolo sa bilo kojim kretenom koji naiđe, znaš da to želiš. Što više to bolje, ali bit ćeš sve jadnija nakon svakog takvog kretena. Jer tu duševnu rupu koju imaš u sebi nećeš nikada popuniti ispunjavanjem rupe koju imaš među nogama. To je ono što sam ti ja htio reći i pružiti. Da budeš cijela, da popuniš tu emocionalnu rupu koju imaš u sebi. Ali ti to niti želiš niti zaslužuješ. Bezvrijedno si ljudsko smeće, baš si jadna i zapravo te žalim. "

I mozds je glupo, ali na tebe se ne mogu naljutiti.. jel li glupo? Vjerovati u caroliju.. vjerovati u sigurnost, vjerovati u ponovnu ljubav..vjerovati u dodir i sve sto iz njega proizlazi..
Da, navikla sam na ovakve noci.. kad cak ni jebene suze ne zele izaci jer nema smisla.. a i mislim da bih iskrvarila sve suze kada bi samo jedna skupila hrabrosti.. a ja sam slaba, i ne zelim plakati jer imam osjecaj da bih umrla.. zelim da si tu.. pored mene uvijek.. boli pogled na tvoja leda dok odlazis..
Je li glupo.. nadati se da ce uvijek biti lijepo.. jer sve što radim nikada nece biti da bih ti napravila nesto nazao.. da bih ti se osvetila, da bi ti pokazala kako sam se ja osjecala.. ne zelim ti takve noci..

Sve sto sam htjela je jebena jednostavnost. I pun kurac vremena s tobom. Daleko sam od savršenog, ali osjećaji prisutni pri tvojoj prisutnosti jesu bili savršeni. Potrebno je da s nekime ne radiš nista, jer jedino tako možete u potpunosti biti posvećeni jedno drugom. Volim setati s tobom. Volim noci obavijene zvijezdama.. volim stisak tvoje ruke u mojoj.. volim toplinu tvoga tijela.. pogled u tvoje oci.. tvoj miris.. i nekako Zelim sve s tobom. Da me netko pita, rekla bih ''to je to''. I strah me uzasno.. znam da ces otici.. i zelim da si uvijek ovdje.. volim, misliti na tebe, i to sto mi nedostajes kad te nema.. ali mrzim sto osjećaji ne mogu ostati stalni . Zelim da me uvijek gledas tako.. Zelim uvijek.. da me cuvas.. da smo lijeni zajedno, ali spremni hodati kilometre kako bismo to radili skupa.. ne zelim da odem..nemoj otici..

Vjerujem da nije najljepsi, najbolji, ali svejedno bih ti dala bolji dio. Vjerujem da nije lako uvijek, ali olaksala bih ti koliko bih mogla. Ali nije los, volim ga, cesto je prekrasan ako ga takvim zelim vidjeti. Zeljela bih nekako sve lijepo iz njega podijeliti s tobom. Da putujemo zajedno, smijemo se, lezimo na travi I gledamo zvijezde, imenujemo ih raznim smijesnim imenima I smijemo se jos malo. Zelim da mi kazes kako je ona lijevo moja. Mozda nije najsjajnija,.ali je samo moja. Zelim da mi dugo gledas u oci.. s tobom setati najduzim putevima. Lezati u plicaku I plesati na suncu.. zelim da zivot nikad ne postane suvise ozbiljan da se prestanemo smijati.. obozavam tvoj osmjeh. Zelim sve blesavo, toliko da sama ne mogu povjerovati u to, zelim sve lijepo, obicno, svakodnevno, potpuno nevazno I nebitno s tobom jer bi davalo onu nedostajacu punocu svemu.
Zelim podijeliti zivot s tobom..

Kako sam se nasla ovdje? Pitala sam se jucer sjedeci usred punog nocnog kluba u kojem radim u 3 ujutro sa casom poluispijene jackie cole I cigaretom u drugoj ruci. Jesam li nekada, ikada, zamisljala da ce ovako biti? Ponovo su zvuci glasne muzike utihnuli, a ljudski glasovi I smijeh stapao se u jednolicni zamor koji je blijedio. Tuga..
Ali zacudo, ja se smijem. Potpuno trijezna. Preispitujem svoje odluke. Pitam se vrijedi li ikome moja dobrota.. pitam se postupam li ispravno.. pjesma, ne pijem, ne pusim, ne psujem.. jebemti.. zasto si ti uvijek tako zamisljena.. ma nisam.. umorna sam.. vidim da si tuzna, reci sto je bilo.. ma radino svaki dan, umorna sam..
Nesvjesno odgovaranje, ma ne brinite, proci ce.. jaka sam ja.. sve prezivim. Ali gubim se, ljuta sam, osjecam I boli me.. I stiscem zube i uvjeravam se da ce proci.. samo nemoj jebemu da nitko vidi.. jesi dobro? Jesam. Osmjeh, prolazim..
Nisam dobro..
Falis mi.. bez obzira..

Uzivati u zivotu. U svemu. U pogledu. U onome sto vidis ispod pramenova kose. U onome od cega se vise ne skrivas. U mirisu. U toplini. Svjezem zraku. Dobrom filmu, losem vinu.. svemu..
Nevjerojatno je koliko je puta zaustavio trenutak.. nevjerojatan taj novi zivot.. nekako se sve promijenilo, a imam osjecaj da ti nemam sto reci.. nosim rozu majicu..
Usudila sam se I nekako je lijepo.

Ovo je prvi put da si rekla kako mislis da je vrijeme..
Nije da mislim kako cu ostariti sama.. jednostavno mi je dosta lutanja.. I naravno da ne znam I nisam sigurna, ali konacno nesto osjecam.. nesto lijepo..
Nekako volim dodir njegove koze pod prstima.. smiruje pogled u njegove oci..
Neven? Zar jos uvijek? Uvijek I hoce.. ali ako nakon njega mogu ponovo biti sretna, zasto ne bih? Uvijek ce me loviti magle sjecanja, sjene straha.. ali s njim osjecam da je lakse.. pored njega mogu zaspati.. znam da.je I njemu tako I zelim mu pomoci.. znam da nije lako, ali mislim da zajedno mozemo..
Ovo je najljepse ljeto u mom zivotu.. najispunjenije. I ne lazem. Ovo ljeto ponovo sam ozivjela. Ovo ljeto stala sam na svoje noge I odbacila pomocna kolica, hodalice I stake kojima sam radila nevjerojatno sitne korake u mjestu.. sad hodam, sad vidim, osjecam.. zalasci sunca o kojima stalno pisem, ovo ljeto bili su carobni, puni boja.. htjela sam ih zadrzati.. gledala sam nebo prepuno zvijezda, prepuno opcija.. sanjala cudne snove I bila presretna kad bih se probudila jer stvarnost je konacno ljepsa od snova.
Zasluzila si, tako mi je drago, tako mi je drago ponovo te vidjeti nasmijanu..

I dode ti dosta nocnog zivota. I samo cekas sunce. I samo volis sunce. I dosta ti je skrivanja zaklonjena nocu, zapusenih prostorija I nejasnih glasova. I zelis cistocu, ceznes za njom. I volis pogled kroz prozor zagrnuta toplom dekicom.. I volis njeznu rijec, I ceznes za njom.. I volis male znakove paznje, I cijenis ih beskrajo. Dode ti dosta, nepostovanja, nepoznatih faca I uzivas u pogledu u poznate oci.. I smiruju te, I volis ih.. dosta, kasnih dolazenja kuci bez da te itko ceka, dosta usamljenih zora, pijanstava koja unistavaju tuge, dosta tuge opcenito.. putovanja bez odredista, lutanja bez cilja.. pjesama u kojima se nalazis.. slomljenh noktiju, slomljenih srca, slomljenog srca.. laznih osmjeha, laznih drustava, umjetnih razgovora I umjetnih sisa. Pozudnih pogleda I ljigavih ljudi, lignja, pipaka.. dosta ljepljivih podova I prolivenih suza.. ljudi bez duse, casa bez dna, dna od ljudi.. hladnih noci bez zagrljaja.. znas, dode ti dosta, zivota bez srece.. zivis, ali znas da mozes.bolje.. dosta samoce.. I zelis se vratiti nekome, zelis da te netko ceka.. da ti kaze, izdrzi zbog nas..

"Valjda je zaslužila neko jebeno poštovanje"
"Ako si sa mnom, želim da smo tim, i za ostale me nije briga"
"Volim ju, obožavam, ne mogu dan bez nje"
"Volim se i ja vezati, volim kad prorade emocije. Želim da putujemo, vozim, o bicikl, izlazimo.. nisam ni ja bezosjećajan"
"Možeš imati kojeg hoćeš"
"ako ti je stalo, pa valjda ćeš brinti o njenim osjećajima"
"e, to je sad druga priča, nisi mi rekla"
"Ne znam što da ti kažem, kako da te savjetujem"
"Zajebi ti to"
"vidi sama"
"možeš bolje, zaslužuješ bolje"

Sjećam se, nekada bi bilo dovoljno osjećati minimalno, jesti da bi preživio, komunicirati ako te baš nešto pitaju, odlaziti samo kamo moraš. Najviše energije bilo je trošeno na istiskivanje tuge iz sebe. Znaš, ono kad tijelo počinje boljeti zbog unutarnje patnje.
Nekako, sjećam se, izgovorenih riječi i nadanja da je gotovo jednom zauvijek. Možda nije svaki čovijek rođen da bi bio voljen.. u tom slučaju, zašto voljeti. Uvijek se jebeno prilagođavati i gledati kako drugi to naočigled koriste. Dok si ti mišljenja kako svakome ponekad treba netko. I stvarno se ponekad pitam jesu li me promijenili zauvijek..

Našla sam mir u svemu tome. Mir koji mi dozvoljava da unesem potreban nemir u svoj život.

Well, budalice moja..

Nakon više pari godina ponovo živim. Jebemti, onda kad imam vremena nemam inspiracije.. jebemti..

nemoj tako.. nemoj ga neprestano opravdavati. Bila si i ti sjebana, plakala si..

i to je nešto što ti najčešće govore. kao, ožiljci iz prošlosti, lekcije zasnovane na iskustvima, hiljadu zajeba.. al zar misliš kako sam ja počela živjeti jučer?
Samo mislim kako si drugačiji iako neprestano vučem paralele i shvaćam zašto sam te zavoljela.. jer si kao on.

Mogu reći kako bih voljela promijeniti neke stvari.. isto tako, znam da sam to ja i da ih neću mijenjati. why? zato što sam jebeno ekstremna i ne znam za male korekcije.. dajem ništa ili sve.. i jebi se.

Nemam ništa.. propuh.
Šta da ti pišem? O depri koja se polako vraća a ja ne znam kako da se sakrijem od nje.. da se sakrijem ispod pokrivača? u ormar? da glumim idiota? Ma to i jesam!
Jebene scene kako skrećem s jebene ceste, doživljavam frontalni, kako letim punih 5 sekundi bez jebenih krila jer nisam anđeo.. jebeš, nisam ni avion ni jebena prepelica.

i znaš što želim? želim da mi ne kaže, vidimo se kad ćeš biti bolje, ne trebaš mi ovakva.. ne treba mi ovo.. dovoljno sam se nazajebavao..
jer ne mogu više glumiti da sam dobro samo zato što znam da će u protivnom svi otići..
ma budi jebeno, uvijek, forsaj se toliko da skoro padneš s nogu jer nisi jebeni robot.. ma ne trebam ja spavati, ma ne, nisam umorna, nisam gladna, ma ne treba, ma neću, ma dobro sam.. ma jebeno..

voljela bih da netko to prihvati,,

Ne kažem da sam uvijek u pravu. Ne kažem da sve znam. Ne kažem da sam savršena i da ne griješim.
ali.. znaš.. voljela bih..
voljela bih osjetiti da sam nekome stvarno važna. Da me pita kako sam provela dan.. da me pita jesam li se naspavala.. da se veseli sa mnom i osjeća kada sam jebeno beznadna, tužna, depresivna, kada prošlost pritisne toliko da guši, da obriše suze u mojim očima prije nego počnu navirati na oči.
voljela bih da zatreperi od straha pri pomisli da bi me mogao izgubiti..
voljela bih.. znaš.. da se iskreno ispriča kada pogriješi, da mi priča o svojim željama.. znaš..
voljela bih.. da je nekome konačno stalo toliko da se malo potrudi.. da razmišlja o meni.. da me razumije..
da nisam uvijek ja ta koja voli više.. da nisam uvijek otjerana tuđom nezainteresiranošću ili gubitkom interesa..
jer ne znaš koliko me boli!! jer ne znaš makar sve uvijek znaš, u pravu si, savršen i ne griješiš!! ne znaš koliko me progoni to što mi je djetinjstvo jedna velika rupa koje se obično vrlo često prisjećam s ogromnim grčem!! Što i dan danas znam plakati jer sam i dalje s vremena na vrijeme jedna velika nula koja ne zavrijeđuje biti voljena, željena, prisutna!!
znaš?! Želim da si tu! Znam da sam sjebana, ali želim da budeš tu...
jebemti.. budi tu..