Voljela bih da ti mogu rijecima opisati ono sto osjecam, ali izgleda da nisam toliko rjecita.
Pocela sam misliti da umisljam. Stvarala nove teorije kako muskarac i zena ne mogu funkcionirati bez silnih kompromisa s jedne od strana. Da ce uvijek postojati strah kojim cu kompenzirati prividnu srecu koju osjecam, i da zapravo nikad necu biti sretna. Da ce uvijek postojati tereti na dusi i da cu ono sto osjecam uvijek moci reci samo prijateljici.
Well, uspio je. Ne znam kako. Ne znam zasto.
Jebeno sam sretna. Mirna. Ali to su toliko preslabe rijeci naspram onoga sto stvarno osjecam. Rekla sam mu tko sam i kakva sam, a on je i dalje tu.. iz dana u dan iznenaduje, i obozavam ga upoznavati i dalje..
Pojednostavljeno shvacanje mog toliko kompliciranog zivotnog nastojanja da budem sretna.
To nije nesto sto ti netko moze dati jer ima viska kod sebe, niti ti moze to platiti.
Volim sto moje gluposti u glavi konacno imaju smisla do te mjere da shvatim kako su, ili potrebne ili apsolutno nebitne. Ali cinjenica kako ih s nekime mozes podijeliti, da netko zeli cuti ono sto ne moze vidjeti.. da zeli da mu pokazes sebe, onu koju najcesce skrivas, zbog koje te sram, zbog koje odbijas vidjeti samu sebe jer to nije nesto sto moze biti prihvaceno, je prekrasno. Je, svi smo pomalo ludi. Nase misli su ono sto zapravo jesmo i, iako se pred drugima mozemo pretvarati, pred sobom mozemo samo sutiti. Zato "o cemu razmisljas" je nesto cime te netko stvarno zeli upoznati.. zato toliko volim cuti odgovor.. neku nepovezanu, nejasnu reflekciju nasih najdubljih nesigurnosti, strahova, ali i srece.. upoznati nekoga kroz hodnike labirinta u kojem se i sam tesko snalazi iako ih je gradio, je nesto prekrasno. Samo lutati mislima drzeci se za ruke, znajuci da je uz tebe i da nece dopustiti da se izgubis sam u sebi. Tu zidovi padaju. I mozemo slobodno hodati sigurni u svaki korak, mirni jer jebeno poznajemo ovo mjesto.. poznajemo sebe..

Procitah: ''Moramo raditi ništa, samo tako ćemo biti totalno zajedno. Nema trošenja vremena na okolinu, na situacije koje nisu naše, na tek usputne prolaznike i treptaje okicama, nema ničega oko nas, nema nikoga, samo ti, samo ja, samo mi u svemiru.

Dakle, sve sam te lagao. Sa tobom bi radio samo ništa."