Kako sam se nasla ovdje? Pitala sam se jucer sjedeci usred punog nocnog kluba u kojem radim u 3 ujutro sa casom poluispijene jackie cole I cigaretom u drugoj ruci. Jesam li nekada, ikada, zamisljala da ce ovako biti? Ponovo su zvuci glasne muzike utihnuli, a ljudski glasovi I smijeh stapao se u jednolicni zamor koji je blijedio. Tuga..
Ali zacudo, ja se smijem. Potpuno trijezna. Preispitujem svoje odluke. Pitam se vrijedi li ikome moja dobrota.. pitam se postupam li ispravno.. pjesma, ne pijem, ne pusim, ne psujem.. jebemti.. zasto si ti uvijek tako zamisljena.. ma nisam.. umorna sam.. vidim da si tuzna, reci sto je bilo.. ma radino svaki dan, umorna sam..
Nesvjesno odgovaranje, ma ne brinite, proci ce.. jaka sam ja.. sve prezivim. Ali gubim se, ljuta sam, osjecam I boli me.. I stiscem zube i uvjeravam se da ce proci.. samo nemoj jebemu da nitko vidi.. jesi dobro? Jesam. Osmjeh, prolazim..
Nisam dobro..
Falis mi.. bez obzira..
Post je objavljen 14.10.2017. u 18:41 sati.