Ne kažem da sam uvijek u pravu. Ne kažem da sve znam. Ne kažem da sam savršena i da ne griješim.
ali.. znaš.. voljela bih..
voljela bih osjetiti da sam nekome stvarno važna. Da me pita kako sam provela dan.. da me pita jesam li se naspavala.. da se veseli sa mnom i osjeća kada sam jebeno beznadna, tužna, depresivna, kada prošlost pritisne toliko da guši, da obriše suze u mojim očima prije nego počnu navirati na oči.
voljela bih da zatreperi od straha pri pomisli da bi me mogao izgubiti..
voljela bih.. znaš.. da se iskreno ispriča kada pogriješi, da mi priča o svojim željama.. znaš..
voljela bih.. da je nekome konačno stalo toliko da se malo potrudi.. da razmišlja o meni.. da me razumije..
da nisam uvijek ja ta koja voli više.. da nisam uvijek otjerana tuđom nezainteresiranošću ili gubitkom interesa..
jer ne znaš koliko me boli!! jer ne znaš makar sve uvijek znaš, u pravu si, savršen i ne griješiš!! ne znaš koliko me progoni to što mi je djetinjstvo jedna velika rupa koje se obično vrlo često prisjećam s ogromnim grčem!! Što i dan danas znam plakati jer sam i dalje s vremena na vrijeme jedna velika nula koja ne zavrijeđuje biti voljena, željena, prisutna!!
znaš?! Želim da si tu! Znam da sam sjebana, ali želim da budeš tu...
jebemti.. budi tu..