Ovo je prvi put da si rekla kako mislis da je vrijeme..
Nije da mislim kako cu ostariti sama.. jednostavno mi je dosta lutanja.. I naravno da ne znam I nisam sigurna, ali konacno nesto osjecam.. nesto lijepo..
Nekako volim dodir njegove koze pod prstima.. smiruje pogled u njegove oci..
Neven? Zar jos uvijek? Uvijek I hoce.. ali ako nakon njega mogu ponovo biti sretna, zasto ne bih? Uvijek ce me loviti magle sjecanja, sjene straha.. ali s njim osjecam da je lakse.. pored njega mogu zaspati.. znam da.je I njemu tako I zelim mu pomoci.. znam da nije lako, ali mislim da zajedno mozemo..
Ovo je najljepse ljeto u mom zivotu.. najispunjenije. I ne lazem. Ovo ljeto ponovo sam ozivjela. Ovo ljeto stala sam na svoje noge I odbacila pomocna kolica, hodalice I stake kojima sam radila nevjerojatno sitne korake u mjestu.. sad hodam, sad vidim, osjecam.. zalasci sunca o kojima stalno pisem, ovo ljeto bili su carobni, puni boja.. htjela sam ih zadrzati.. gledala sam nebo prepuno zvijezda, prepuno opcija.. sanjala cudne snove I bila presretna kad bih se probudila jer stvarnost je konacno ljepsa od snova.
Zasluzila si, tako mi je drago, tako mi je drago ponovo te vidjeti nasmijanu..
Post je objavljen 14.10.2017. u 18:40 sati.