Ovo je prvi put da si rekla kako mislis da je vrijeme..
Nije da mislim kako cu ostariti sama.. jednostavno mi je dosta lutanja.. I naravno da ne znam I nisam sigurna, ali konacno nesto osjecam.. nesto lijepo..
Nekako volim dodir njegove koze pod prstima.. smiruje pogled u njegove oci..
Neven? Zar jos uvijek? Uvijek I hoce.. ali ako nakon njega mogu ponovo biti sretna, zasto ne bih? Uvijek ce me loviti magle sjecanja, sjene straha.. ali s njim osjecam da je lakse.. pored njega mogu zaspati.. znam da.je I njemu tako I zelim mu pomoci.. znam da nije lako, ali mislim da zajedno mozemo..
Ovo je najljepse ljeto u mom zivotu.. najispunjenije. I ne lazem. Ovo ljeto ponovo sam ozivjela. Ovo ljeto stala sam na svoje noge I odbacila pomocna kolica, hodalice I stake kojima sam radila nevjerojatno sitne korake u mjestu.. sad hodam, sad vidim, osjecam.. zalasci sunca o kojima stalno pisem, ovo ljeto bili su carobni, puni boja.. htjela sam ih zadrzati.. gledala sam nebo prepuno zvijezda, prepuno opcija.. sanjala cudne snove I bila presretna kad bih se probudila jer stvarnost je konacno ljepsa od snova.
Zasluzila si, tako mi je drago, tako mi je drago ponovo te vidjeti nasmijanu..