I dode ti dosta nocnog zivota. I samo cekas sunce. I samo volis sunce. I dosta ti je skrivanja zaklonjena nocu, zapusenih prostorija I nejasnih glasova. I zelis cistocu, ceznes za njom. I volis pogled kroz prozor zagrnuta toplom dekicom.. I volis njeznu rijec, I ceznes za njom.. I volis male znakove paznje, I cijenis ih beskrajo. Dode ti dosta, nepostovanja, nepoznatih faca I uzivas u pogledu u poznate oci.. I smiruju te, I volis ih.. dosta, kasnih dolazenja kuci bez da te itko ceka, dosta usamljenih zora, pijanstava koja unistavaju tuge, dosta tuge opcenito.. putovanja bez odredista, lutanja bez cilja.. pjesama u kojima se nalazis.. slomljenh noktiju, slomljenih srca, slomljenog srca.. laznih osmjeha, laznih drustava, umjetnih razgovora I umjetnih sisa. Pozudnih pogleda I ljigavih ljudi, lignja, pipaka.. dosta ljepljivih podova I prolivenih suza.. ljudi bez duse, casa bez dna, dna od ljudi.. hladnih noci bez zagrljaja.. znas, dode ti dosta, zivota bez srece.. zivis, ali znas da mozes.bolje.. dosta samoce.. I zelis se vratiti nekome, zelis da te netko ceka.. da ti kaze, izdrzi zbog nas..
Post je objavljen 14.10.2017. u 18:38 sati.