FlowerPower
petak, 28.02.2020.
Život...
Evo mene opet...
Sad ću ja vama objasniti što je to život.
Život je komedija. Život je tragedija. Život je ringišpil. Malo sunca, malo kiše. Ponekad i grmljavine s olujnim vjetrovima.
Zadnjih dva-tri tjedna sam grozna. Mrzim sve. Ljudi su mi strašno glupi, niko ne razmišlja, nisu svjesni sebe i svojih postupaka i svojeg ponašanja.
Mrzim to kaj osjećam i kužim vibru drugih, kad gledam kak lažu, kak glumataju i kak namjerno rade neke stvari i to mi sve ide na živce tolko jako da jedva bavim s njima.
Lik na blagajni nervozno puše jer je studentica na kasi i nema sitnog za vratiti, pa zove kolegicu u pomoć.
Lik u autu do mene trubi ovom ispred sebe, a ne vidi da ovaj usporava jer je motorčić ispred njega.
Cura ima dužu haljinu, što je rijetkost, i zbog toga ju diže gore jer se noga mora videti. Kak bi ona sad bila pokrivena kad je stalno u kratkim suknjama?
Glupi primjeri, da. Ali ono.. daj se smiri. Šuti i čekaj svoje pare. Šuti i vozi se kak se i cijela kolona vozi. Šuti i budi lijepa u toj krasnoj dugoj haljini!
Uglavnom, back to me.
Čak više nisam ni tulila ko inače, nego sam full došla do faze- BOLI ME KURAAAC! ALOOO, KUŽIŠ?
Jedan dan sam vikala u autu: ajdee, daj mi... show me what you got! Bring it on, mamu ti je*em.
Ne, prestrašno kaj je to bilo.
Strahota. Sramota.
Nije mi do življenja, sto faking posto mi je apsolutno svejedno. Može me i ne biti više, kaj se mene tiče.
Onda... onda sam došla u fazu- NEKA. Neka sam loše. Proći će.
Kak došlo, tak ošlo.
Ic okej malo biti down.. nemrem uvijek lepršati od sreće i veselja. I to je okej. Malo mi je sad sve ravno.. kaj mi nije ni loše. Nisam niš osjećala, nije me niš boljelo, nisam razmišljala o nekim stvarima koje me inače tište.
Ono... ravnica................................
E onda. Onda!
Shit's about to go down!
Osjetila sam. Točno sam znala. Eto mi kazne. Vraća mi se.
Naletila sam na policijsku kameru. Divno. Bit će veselo.
Auto mi ne pali više kak treba, ali neka.. budem ja to riješila drugi mjesec kad dođe plaća.
Krepalo mi svijetlo na autu, ajde to idem popraviti, nije skupo.
Veli mi mehaničar- grijači su prešli.
Reko dobro, dođem početkom mjeseca.
Kurac početkom mjeseca, Kaja!
Dođem u ponedjeljak na posel u Zg., jedva čekam ići doma jer sam dogovorila bazen s frendicom, i žurim se do auta, palim ga- ništa.
Okej, zadnjih mjesec dana mi uvijek pali iz druge.
Palim opet- ništa.
Okej, sad bude.
Palim opet- neće, đubre jedno.
Palim opet- umro.
Plač. Jebem ti suncee da ti jebem.. i sve zvijezde ovog svemira!
Eto ti tvoj drugi mjesec.
Sreća u nesreći, poznam mehaničara doslovno 3 metra od mjesta di parkiram.
Alo, krepal mi je.
Ostavila sam mu auto, danas je petak, sutra idem po njega.
Druga sreća- kolegica mi živi prilično blizu, primila me na pansion.
Kužite? Malo sunca, malo kiše.
Ringišpil.
Spavam kod nje, dosta meni, dosta njoj. Ajde više da taj auto bude gotov, hoću doma!!
Odlučim u četvrtak ići doma, s autom ili bez. Krenem bez.
Idem na bus i putem sretnem susjeda koji inače živi u Stubici, kuća do mene, ali je već neko vrijeme u Zagrebu na stanu. Bla bla bla, posudil mi je auto da idem doma i dođem ujutro normalno raditi.
Isuse i bože! HVALA HVALA HVALA HVALA!
Evo ne znam....
Ti ljudi su tooolko dobri i tolko su mi pomogli da ja jednostavno ne znam kak se odužiti. Trebala bi im dati sve svoje organe da podmirim račun.
Mislim, oni ne traže apsolutno ništaaaa, čak sam dobila naređenje da ne smijem tankati auto!
A ne da nebum!
Uglavnom, blagoslovljeni bili.
Eto mi sad. Eto mi ono: ljudi su glupi, ne razmišljaju, mrzim ih..
E pa nije istina.
Gle kakvih divnih ljudi ima! Ajme meni.... sve! Oni su sve! Obitelj Radić. Klanjam se.
#zahvalna
Onda, zove me mehaničar, anlaser je u pitanju, reko oke, kolko to košta?
( samo da napomenem da sam ovaj mjesec jako pazila kolko trošim, htela sam se vratiti dosta u plus, baš sam si to zacrtala i super mi je išlo! Ali onda.. )
Veli on 600-700 + moje ruke 200.
Plač.
Sreća u nesreći da su mi OVAJ mjesec povećali minus, inače nebi imala za platiti to sranje.
Muke isusove.
Nemaš auto, ne spavaš doma skoro cijeli tjedan, buraz ti nosi robu za presvući se, ističe ti ugovor, šefa nema u uredu, niko ne reagira.
Ugovor isteko, radiš na crno :D
Okej, evo, novi ugovor. Za stalno! Jupiiii!
Ali, po istim uvjetima. Hmmm, nebi ja to. Moramo pričati.
Pričat ćemo sutra. Nismo pričali. Pričat ćemo sutra. Nismo pričali.
Potpisala sam novi ugovor s istim uvjetima, kaj se tiče financija, jel..
Ali dobro, pričat ćemo.
Kužiš? Malo sunca, malo kiše.
O jebemti ovo ludo vrijeme!
E da, danas sam bila uvjerena da idem doma sa svojim autom. E nećeš!
Dobro, idem na bus.
Ali ajde da pitam susjeda jel mogu još jedan dan s njegovim autom
Došla sam doma s njegovim autom.
Ajme, kolko sunca!!! Obožavam!
Vozim se doma, zove me tata- dobila si kuvertu.
Plač.
Na najjače.
Znači, ne da nemam novaca za to još, nego faking nemam novaca!
E, presmiješno mi je ovo. Jer sam vikala onaj dan u autu, pozvala sva sranja ovog svijeta i došla su mi.
#zahvalna.
Došla sam doma, napunila si kadu, upalila svijeće i banjala se i banjala.. malo smijala, malo ljutila.
Zove me mehaničar.
Auto ti je gotov.
700kn.
Yes!! Bila sam sretna!
Računala sam 900, kad ono samo 700! Hahahahahahaha kaos! :D :D
Woohooo, ostaje mi nekih 400 kn za kaznu.
Ostatak mi posudi bracek moj najdraži. Nije sretan baš zbog toga.
Jebiga.
I tak.. eto. Sve je dobro. Sutra idem po svoj autek. Idem po kuvertu na poštu da vidim slatku cifru.
Idem baki i teti na rođendan, kojeg slave svake 4 godine. Kak fora!
Mama rodi kćer na isti dan kad se i ona rodila, i to na dan koji postoji samo jednom u 4 godine. Ludilo.
Život....
#zahvalna.
Kaja over&out.
Oznake: Sunce
