|
Drago mi je što i u trideset i trećoj mogu slagati svoje oprezne roditelje.
Na taj ih način učinim ponosnima. Nemam izbora: odgojen sam postojati kao rob ponosa. Zahvaliti na svim ponudama te kratko zaključiti: u redu je, dalje mogu sam. Ne poznajem nijedno dobročinstvo učinkovito kao laž. Ne poznajem nijednog dobročinitelja koji ne laže. I svi su ponosni. Kao i moji roditelji koji su, upoznavši se, zahvalili junacima svoje mladosti dalje krenuvši sami. Oprezno, doduše, tako da su i moje laži pomno osmišljene. Nikako si, naime, ne bih mogao oprostiti odsutnost u njihovu pogledu, prazninu koja dođe fatalnim kombinacijama starenja i suočavanja s istinom. Tako sam odgojen. Čak i ako je ova pjesma laž, odgojen sam. Oznake: odgoj |
|
Jer tvoje nije da se ubiješ nego da navijestiš naša ubojstva.
Da navijestiš naš ishod i utvrdiš metode kojim smo ga ostvarili. Ne diži ruku na sebe, Zli Proroče, nije te zbog toga Zloduh podvalio kao Izbavitelja. Tvoje je promatrati propast s podsmijehom zapisujući karakteristike umiruće Zemlje i njezinih naivnih žitelja. Radi ono što ti je dano, sine svećenikov, u tome si najbolji i bit ćeš pristojno plaćen. Sve dok ti točnost prognoza prelazi pedeset posto računaj da će u tebe investirati svatko kome je stalo do obitelji i doma u kojem nastoje biti sretni znajući da ih ne može eliminirati nitko osim njih samih. Ne diži ruku na sebe, Jeremijo, jer koga će, odeš li nenajavljeno, kamenovati tvoj Narod? Oznake: prorok, samoubojstvo |
|
U početku je bila Riječ s pogođenim omjerom vokala i konsonanata da bi na kraju
ispala Šutnja, pravopisni znak temeljen na Stvoriteljevu dogovoru sa samim sobom. To je svrsishodna logika Visoke Inteligencije. Visoka je Inteligencija dovoljno smirena da joj ništa ne može nauditi. Ujedno je i dovoljno sebična da ne odstupi od paklenog plana za svoje predvidljive kućne ljubimce. Za nas: poredane u Krug koji ne simbolizira zajedništvo nego poslušnost. Najveći je problem Visokoj Inteligenciji dosada. Zato smo tu gdje jesmo. Zato mislimo da jesmo snatreći izvanvremenske tjesnace kao kakav bezazleni kulturološki doseg. Kao izgradnju Crkve. Prepisivanje Knjige. Genocid. Unatoč predviđenom roku trajanja uvjeravamo se kako nas ništa ne može slomiti, još manje iznenaditi. Da bismo potom, ugledavši u zrcalu prizor nalik Venerinu brijegu prekrivenom lanjskim snijegom, nasjeli na iznenađenost umjesto Postojanosti promovirajući Patetiku. |
|
Usprkos neprikosnovenoj hrabrosti velike generacije i nauku
koji su nam ostavili u nasljeđe lica porinutih u zmijsku utrobu plakali smo kao napuštena štenad prizivajući ljepljivu kišu. Ljetni pljusak čije gusto koncentrirane kapi potvrđuju da nisku naoblaku čini industrijska sukrvica sazdana na radnim navikama prevarenih. Na obali rijeke što izvire iz napuštenih bunara pili smo jeftina pića promatrajući metaforički čamac što meandrira s velikom ribljom lešinom dok prijeteća ponoć, oskudijevajući mjesečinom, gramzljivo guta prijeđenu daljinu neviđenu scenu prepuštajući rado viđenim vješticama. Majkama naših gospodara koje nedjeljom za svoju prekaljenu čeljad ište župnikov blagoslov znajući da upali svaki put. Oznake: politika, poezija, religija, dogma, prijevara, Drava, lopovi, kriminal |
|
Nikada nećete otkriti odakle im rješenje za svaku vrstu sumnje.
Ni kako su preuzeli vlasnički udio nad strahom ni kojim metodama više nego uspješno provode potpunu kontrolu snova. A točno je da su prodrli i u rijetke prespavane sate kada se naše bježanje čini i suvislim i smislenim, ravno banalnostima djetinjstva i davnim planovima za uspostavom suvereniteta nad kontrolnim točkama ljudske gluposti. Nikada nećete uspjeti i zato je daljnja istraga besmislena - predugo smo izloženi da ne bismo bili kontaminirani, da ne bismo izgubili imunitet čija je snaga mogla razbiti sve izloge u Gradu. Vjerujte mi, pokušao sam prije vas. Sve sam pokušao. Uložio sam čak i svoje posljednje nadahnuće. Nisam uspio. Oni su me potapšali po ramenu i to je bilo dovoljno da me razuvjere. Oni znaju kako pravilno potapšati po ramenu. Njihovom znanju narodna mudrost nipošto ne može nauditi. Oznake: obmana, dogma, Suverenitet, svijest |
|
U tom kontekstu mogao bih proći kao umjereni negativac.
Odjenem svilenu košulju, uske traperice, obrijem se, namjestim frizuru pa se predstavim kao netko tko je dovoljno mlad da zadivi publiku željnu opakih novih lica. Ujedno se, pri svakom politički nekorektnom pitanju, pozovem na političku korektnost naglašavajući da me podjele ne zanimaju sve dok je moguće zaraditi. Publika jamačno ne bi primijetila ironiju koja se krije u toj nerado isticanoj istini: probudite se, Braćo i Sestre, novac definira ideju, a definirana ideja glasi - valjalo bi zaraditi! Valjda zato ratovi ovdje nikada ne prestaju. Zato što je d lako zamijeniti za t, a da pritom značenje pojma ostane identično. Zato što ovdašnji Sinovi, ako je vjerovati Forbesovoj listi, imaju nos za posao. Oznake: rat, domoljublje, biznis |
|
Pješak sam čija je svrha stradati na šahovskom polju neovisno o otvaranju.
Da bi ekipa iz drugog reda kasnije pobrala pobjedničko vrhnje te si u nekom od narodnih kazališta međusobno dijelila zajamčeno povijesna priznanja za nemjerljivu hrabrost, minucioznu taktiku i pravovremeno manevriranje općenitošću slobodne volje. I sam sam uvršten u Opće - njihovo sam vlasništvo jednako kao i moja polumrtva majka koju će, ustreba li, počastiti posvećenim komadom platna pod kojim umiru ratnici nedovoljno situirani da bi bojištem projurili vozeći se u taksiju. Za juriš koji mi je namijenjen dovoljna je iznošena obuća, a za hrabrost potrebnu da bih Smrti odrekao išta osobno isto ono ludilo koje je u očima imao i posljednji muž moje majke, čovjek koji se netom vratio s posla nezadovoljan što ga je rat zatekao u vrijeme ručka, malo iza tri. Moj otac, po zanimanju majstor. Oznake: povijest, rat, mir, žrtva, lopovluk, licemjerje, la, domoljublje, smrt, otac, majka |
|
Nedovoljna količina jutarnjeg testosterona, nepopijena kava i neplaćeni računi
uz mantričku kišu stisnutu o kuhinjski prozor onemogućili su mi podići glas protiv najglasnijih. A upravo oni pred mojom zgradom razglabaju o političkim zbivanjima jednoglasno ponavljajući da onaj tko radi ujedno i griješi zbog čega nema potrebe za paničnim podjelama na lijevo i desno. Oni inače u potpunosti razumiju da takva podjela nema veze s panikom nego promišljenom podvalom u kojoj i sami sudjeluju. No uključim li se u raspravu riskiram da će mi kamenjem porazbijati prozore. Ja nisam dovoljno vjerodostojan da bih si mogao priuštiti bilo kakav popravak, a osiguranje pokriva štetu isključivo od onih elementarnih nepogoda koje nemaju nikakve veze s propisanim domoljubljem. I zato se umjesto o verbalni delikt oslanjam o sretnu kombinaciju vlastite nečitkosti i njihove nepismenosti što mi otvara mogućnost psovati im sve po redu pritom se osjećajući razmjerno sigurno. Kukavica kakva jesam: budući bard besplatne hrvatske književnosti. Oznake: poezija, politika, Kultura, domoljublje, Podvala, Iracionalnost, prijevara |
|
Branku Zvonkoviću
Autobusi su puni - predstava može početi! Uskoro će doći novi susjedi o kojima ne znamo ništa osim da su još siromašniji i da o bježanju znaju više nego mi. Zajedno ćemo, kopajući po zaraženim poljima, gajiti prijezir prema vlastitom podrijetlu. Zajedno ćemo mrziti fašiste i njihove simpatizere kojima se živo fućka za našu nevolju. Ustrajat ćemo u potpunom, a ne selektivnom pamćenju te tako budućem roblju dati do znanja kako svoj status nipošto ne smiju uzeti zdravo za gotovo. Jer ako zdravo za gotovo pognu glavu kao što smo mi pognuli mladost će im ostati u zaraženim poljima, a srce u autobusu: slavonska ljepotica preobražena u likvidiranu prostitutku po kojoj, u rijetkim pauzama od migracije, pišaju istočnoeuropski autoprijevoznici. |
|
Kada dajem krv nikome ne spominjem da sam Autor.
To bi se inače protumačilo prijetnjom nacionalnoj sigurnosti - on, nevjernik koji umjesto obljetničke zaziva Platonovu Državu, svojom bi krvlju mogao zaraziti čitav Narod. Što bi u svakom slučaju značilo skori kraj. Kraj strpljenju i ostalim konvencionalnim metodama spašavanja žive glave. Kraj iluziji da Narod odabire svoje vladare. Kraj vladavini i dobrom vladanju od kojeg je Narodu uglavnom loše. Kraj svemu što nas je snašlo otkad smo prestali biti snalažljivi. Zato svoju krv dajem tek djelomično razotkrivajući identitet: Ja sam Črnorizac Hrabar mlađi, bavim se svačim pomalo, a najviše od svega volim davati krv zato što na taj način nekome možda spasim život. Dam svoju crnu krv bogatu željezom, dobijem potvrdu i dva dana slobodno pa s poklon-bonom navratim u obližnju pizzeriju u kojoj, degustirajući specijalitet kuće, razmišljam prenosi li se krvlju neutaživa Žeđ za znanjem kao Ljubav, Mržnja ili spolna bolest. |
|
Možda ne stignem na promociju netom otpuštenih.
Možda ću biti prisiljen odrješenje grijeha zaslužiti na drugi način - ritualnim plesom, primjerice, valcerom ili charlestonom, provocirajući masovni trans uslijed kojeg ćemo shvatiti da bezvlašće nije isto što i svevlašće i da stoga ne sudjelujemo u spontanom već programatskom kaosu. Uklonim li prethodno sve nepotrebne nedoumice kako bih bio koncentriran na bezrazložno kretanje - kako bih, kada se umorim, zajedno s pristalicama nebeskog kraljevstva zaključio da je sve bila samo Igra. |
|
Osjećam se sve lošije dok pišem.
Svaki put (svaki drugi ili treći mjesec) umjesto oslobođenja osjećam mučninu. Kao da je u pitanju neodgodiva obveza (koju sam, rukovodeći se nemarom, ustrajno odgađao). Kao da sam izložen duhovima Jeseni i Zime, matematički nedokazivim Stvorovima što parazitiraju na nepotpunoj površini podsvijesti. Osjećam se toliko bezvoljno da redovito pomislim kako, nakon što završim započeto, više nikada neću početi (nakon što završim ono što nije moguće završiti). Iscrpljen, ozlojađen, bogatiji za prijezir prema spoznajnom aparatu što mi govori da pišući ništa neću promijeniti. Pogotovo ne sebe, egzistencijalno ugroženog neženju koji će, prema sadašnjim izračunima, za pet do deset godina postati beskućnik. Oznake: propadanje |
|
Svi primjerci rukopisa Crni stihovi bit će razgrabljeni
kada na Trgu donedavnog Grada stanem svjedočiti njegovu plebiscitarnu prošlost. Oko nas će plamtjeti velika vatra pojačana krvavom kišom - to zajedno plaču i Mjesec i Sunce, pomalo i Venera, nad Usudom nad kojim se nadvila pijana nedoumica učinivši, u krajnjoj liniji, i ovu pjesmu trajno neodrživom hipotezom. Na Trgu donedavnog Grada donedavni Građani piju kavu, čitaju novine, traže posao ili nude svoj glas samozvanim vizionarima po cijeni koju ovi jamačno neće odbiti. Kao što ni zarađenim novcem nitko od navedenih neće kupiti primjerak rukopisa Crni stihovi računajući na dalekosežnu posljedicu prikupljanja knjiga koje nitko živ nije naručio. Oznake: Crni stihovi |
|
Nahrani me srcem palog Prvorođenca! - pomozi mi da budem sit
i da se više nikada ne udebljam. Ovdje gdje si sada debljaju se jedino gladni, ovdje gdje si došla drugim majkama objasniti kako i njihova djeca jednom moraju umrijeti. Nahrani me njegovim srcem! - potrudi se da bude ukusno, pripremljeno s rižom, baš onako kako bi pripremila čovjeku s povišenim kolesterolom (ni moj, priznajem, nije sjajan). Zahvalit ću ti na do sada neviđeni način. U redu je što sumnjaš, u redu je što misliš kako je sve već viđeno (što ne razlikuješ pojmove viđeno i napisano). Time će iznenađenje biti veće. Bit ćeš oduševljena i neće ti biti žao što si svoje Zlato pustila da završi u mom želucu. Bit ćeš sretna, a za sreću vrijedi kalkulirati radikalnim omjerom svetosti i rezignacije. Nahrani me srcem svog Prvorođenca - pobrini se da Njegova nesvakidašnja ograničenost poprimi prvorazredni smisao. Jer samo ćeš tako postati maćeha Bezdanu te će osveta postati tvoja: Ja ću ti je vratiti! |
|
Vrana je stisnula kljun, progutala kišnu glistu pa me pogledala u oči:
nemaj drugih osim mene! Ostarjela ptičurina, osnažena proteinskim zalogajem, djelovala je gotovo prijeteće. Htio sam joj objasniti kako oduvijek pišem o njenoj braći i sestrama, o mrtvim vranama u parku u kojem sam jednom vodio ljubav (kasnije objasnivši da ljudska jedinka ljubav može voditi jedino za uzicu). Nije ju se dojmilo mada bi, s obzirom na tajne koje krije, morala dešifrirati pomno planiranu neizgovorenost. Nemam drugih osim tebe, zajedljiva ptičurino, nemam drugih osim tebe zato što nemam drugih - zato što sam s drugima raskrstio onda kada sam drugost definirao kao nekritičko srljanje u množinu. U sveopći nominativ, katransku baru koja će nas, ne zamrzimo li se u potpunosti (voljeti se više ne možemo), sve progutati: izvor na kojem se u svitanje poji tamnoputa ptičja perspektiva. Oznake: Vrana, smrt, Bol, propadanje, prolaznost, agonija, Rezignacija, očaj |
|
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha:
u ime Dvanaest Apostola, Četiri Evanđelista, Majke Hrabrosti, Stjepana Radića, Idi Amina i Charlesa Bukowskog proklinjem sve kojima je Cenzura draža od prosječne moralne dvojbe. Ujedno priželjkujem kako će Onaj Koji Vidi Sve, kada ponovno navrati u čovjekolikoj formi, prestati izigravati vođu oporbe i otvoriti nakladničku kuću. Jer ako On ne spasi nakladništvo nitko neće, a ako nitko ne spasi nakladništvo svoj ću sljedeći honorar zaraditi tek počnem li cijepati drva (što, na vlastitu sramotu, ne radim dobro). Osim toga, moje prozivke čak niti najveći entuzijasti više neće shvaćati ozbiljno što bi za mene bila potpuna tragedija - naime, tek sam se zagrijao! I zato proklinjem njih i njihove poslodavce, kao i poslodavce njihovih poslodavaca te njihovu užu i širu rodbinu. Proklinjem ih i želim da gore u istom onom Paklu u kojem ću, umjesto Obitelji odabravši Autorstvo, i sam izgorjeti! Oznake: poezija, politika, religija, osuda, prokletstvo, autorstvo, obitelj |
|
Dvadeset i prvo je stoljeće, odzvonilo je avangardi.
A ako je odzvonilo avangardi to znači kako mi ne preostaje ništa drugo nego zalagati se za ponavljanje i utvrđivanje gradiva. To nipošto neće biti jednostavna misija: u jeku nove nepismenosti, ovaj put fundamentalističke po svojoj prirodi, svaki će pokušaj čitanja biti protumačen kao provokacija te će utoliko predstavljati teško sagledivi rizik. Čak i ukoliko se čitatelj odluči na čitanje u potpunoj samoći, okružen knjigama i ponekim ljetnim kukcem, morat će biti na oprezu da ga ne bi optužili za veleizdaju, a zatim poslali u rodni kraj budući da im prokazivanje polazi za rukom. Odzvonilo je avangardi i svim njezinim dijalektima - stoga črnorisci čekaju hrabre ne bi li smisao njihove navike ostao sačuvan. Oznake: Pismenost, politika, Zatucanost |
|
Vidiš li u njemu išta osim kalorijske vrijednosti?
Vidiš li, recimo, proizvodni pogon čiji radnici pripremaju štrajk? Ili si, dopustivši gladi da bude jača, postao zajedljiv komentiravši nešto poput: tako im i treba! Samo uskogrudnom vlasniku bolesnih zubi što u podne žvače jučerašnji kruh prilog u tanjuru ne može biti uvršten pod nepromjenjivu vrstu riječi kao što niti u odbijanju hrane taj isti vlasnik nikada neće uočiti primijenjenu umjetnost. Niti će ikada pojmiti da je čitav Svijet galerija. Glad je bila jača i zato ćeš, čim se vani razvedri, poći na trčanje ne pitajući se jesu li i oni, u vrijeme kada je rad bio plaćen, trčali s posla na posao noću spavajući na umirujućem poprsju svojih partnera te kakvi su izgledi da im se iza prvog pridružiš. |
|
Moguće je kako se nikada nećemo afirmirati u ništavilu,
no to nam ne smeta da ništavilo koristimo kao sredstvo afirmacije. Vječnost, sporazum parafiran s intergalaktičkim Zakonodavcem, pripada razumnim analitičarima naših limita u čijim okvirima slavimo demokraciju i njezine drage diktatore. Potrebno je prijeći demarkacijsku liniju nepotkupljivim korakom, zagaziti u ravničarski negativ te se prepustiti elektromagnetskom sjevercu koji će nas otpuhnuti daleko daleko daleko |
|
Prebirući po zabranjenim linkovima veliki je Prorok ovdje
naznačen kao lirski subjekt proniknuo Bol uz koju je stasao praveći se kako je sve u najboljem redu. Razotkrio je njezine riffove prepoznavši njihovo izgnaničko podrijetlo. Tada je odustao od daljnjeg bježanja. Odslušao je stvari do kraja pa ugasio računalo. Ponavljanje uvjetuje znanje dok znanje razotkriva nepobitnu zloćudnost ponovljenog. Premda je veliki Prorok i dalje siguran da je sve moguće pobiti, napose ono što je označeno kao nepobitno: strast prema zabranjenim linkovima, naime, nadilazi uobičajenu konzumaciju beznađa začinjenog sedmodnevnim humorom s početka Prostora i Vremena kada je sukob Svjetla i Tame rezultirao Maštom. |
|
Mučenik koji se narugao gravitaciji pred razularenom svjetinom
svoju je smrt pretvorio u prvorazredni umjetnički čin te tako posramio ministrante Kanona čiji će zanatski pokušaji da s Neba skinu krvavi Mjesec završiti neslavno kao i preko pedeset milijuna poginulih u Drugom svjetskom ratu. Mučenik se narugao gravitaciji i demantirao statistiku zašivenim ustima svjetskog straha poručivši: Budi svjedok! Govori! Usta, doduše, nikada nisu progovorila no to ne mijenja na spoznaji da umiranje sa stilom može popuniti praznine na kojima su se nekoć nalazile stvaralačke livade prošarane poljskim cvjetovima humanosti. Oznake: Petar, križ, gravitacija, vjera, strah, sumnja, svijet |
|
Istosmjerna, stavljena na papir i lišena svake komunikacije,
ona testira mehanizme dugotrajnog čekanja koje bi potom moralo biti prekinuto nasilnim činom. Tako započinje povijest. Tako završava doba nevinosti ili vrijeme lova na divlje životinje. Tako ljudi prestaju bivati životinjama i postaju ljudima paradoksalno zaljubljenim u vlastitu inteligenciju i nepovjerljivim prema zaključivanju. Tako završava egzegeza postmodernog Antipoda utjelovljenog u semantički konkretnu budnost, a započinju egzekucije svih Drugosti što su se drznule ostati ravnodušnima na Prvo. To bi dakle trebao biti znak pa pod hitno prestanem. Da uspostavim kontrolu nad podivljalim egom kako bih, netom preodgojen, na drevnom civilizacijom zagađenoj zemlji ostavio kosti nesmiljeno prepisujući. Kako bih, nemajući potomstvo, sam sebi postao predak. |
|
Kao u naslovu kojim je poznata spisateljica postala poznata
nakon što je djevojaštvo zamijenila kalašnjikovom, a kalašnjikov spisateljstvom. Palo mi je to na pamet baš danas, 3. svibnja 2016., nakon što sam primio još jednu odbijenicu. Nije pomoglo ni što je ekipa iz Zagreba sa mnom snimala dokumentarac o Gradu koji to nije te o njegovim razmjerno zanimljivim stanovnicima. Primio sam dakle odbijenicu i procijedio da vam pas majku!, a zatim odgovor premjestio među skice gdje se, uz dužno poštovanje prema književnoj kritici, kriju moji najžustriji obračuni s ovlaštenim distributerima domoljublja za Republiku Hrvatsku. Kriju se, kao i njihov autor, ne bi li tako njihova rezolutnost, kao i njegova hrabrost, prošli nezapaženo. Oznake: domoljublje, skepticizam, nagon, ubijanje |
|
Digitalizirajući svoju Savjest pazim da ne propustim nijednu oznaku.
Svaka pritom mora započeti velikim slovom približno određujući smjer mojih nastojanja. Jer tko će u suprotnom ovo Proročanstvo shvatiti ozbiljno? Ljudi su napustili estetiku. Stoga moram biti izrazito uvjerljiv kako bih lijepo uvrstio u katalog njihovih istina. Kako bih njihove istine upotpunio esencijalnom negacijom. Zbog navedenog postoji mogućnost da završim na lomači spravljenoj od mojih prethodno objavljenih knjiga. Kao Vještac ili Mučenik. Ili neprikladan detalj u kolektivnom sjećanju koji će na taj način biti uspješno uklonjen na slavu i čast samoproglašenim Očevima Domovine. Oznake: religija, seks, hereza, ljubav, mržnja, zlo, politika |
|
Črnorizac Hrabar mlađi, panonski Monah i Apostol Crkve na samrti,
poručuje sljedeće: sada je ili nikada trenutak zaboraviti na Pismo, zagledati se u Sliku zaborava, a zatim sve započeti iznova. Tada će, što je najvažnije, i Pomazaniku biti pružena druga prilika: onaj koga zovu Pomazanikom ne može dvaput pogriješiti! On više neće ustajati od mrtvih dok živi ne shvate ozbiljnost Smrti te tako zaključaju svoja srca orgazmičkim ekspoziturama mržnje. To piše njegov izaslanik, njegov omiljeni učenik, isposnik i ljubavnik uz obalu statične rijeke koju ni tri industrijske revolucije nisu nagnale da ubrza. |
|
Unutarnji Hram pruža mi zaštitu od svakodnevnih djelitelja pravde.
Okružen zidovima prekrivenim starim novinskim člancima te ponekim posve iscijeđenim licem osjećam spokoj prikladan discipliniranom serijskom samoubojici. Glazba pritom odvraća pozornost od eventualnih nasrtaja sumnje pod čijim bih utjecajem mogao nasjesti na neko od ponuđenih Vjerovanja: norveški šund, bogomolje u plamenu, zimzelena šuma što skrbi za mitološka stvorenja, potpuna predanost literarnoj ambiciji uvjetovanoj građanskim neposluhom. Moje utočište: stol za kojim sjedim prepuštajući kajanje sljedbenicima prepisanih tekstova, umirući u linearnom diskontinuitetu kao pulsar pred ponovljeni kozmički obred. |
|
Već dugo vremena vidim samo jednu Boju:
u šalici kave, ranojutarnjim okom promatrajući proročanski kofeinski mulj kojim ruje Zloduh prerušen u Vodozemca. Vidim samo jednu Boju: na prijelazu iz predvečerja u noć čijom se arterijom hrane pospani vinski gutljaji. Vidim jednu Boju: odsutnost svega, neprimjetnost druge boje, šutnju i druge joj nalik govorne mane, promišljenu laž o kovalentnoj vezi skromnosti i vrline, vidim prijevaru na svakom koraku i korak u saplitanju s prethodnim korakom. Već dugo vremena vidim samo jednu Boju i zato znam da, ništa ne videći, vidim previše. Gledajući u Sunce, u tu Crnu Točku na odveć humaniziranom Nebu, te pomalo vjerujući u iscjeliteljsko svojstvo njegova magnetizma. Vidim samo jednu Boju, Oko što me gleda: Ja, gnostički cinik to jest izdajnik cinizma. Oznake: Daltonizam, Gnosticizam, poezija, zlo, duhovi |
|
Moje zloglasne metafore završile su kao medicinski otpad.
U šestom stoljeću hrvatske književnosti sve je napisano višak. I dalje se, doduše, nadam kako je to samo ishitrena reakcija pred krizu srednjih godina. Premda, pošteno govoreći, kriza srednjih godina teško da može zahvatiti nekoga kome je starost karakterna osobina ili navika. Mojim zloglasnim metaforama nije mjesto u našem Mjestu jer bi to značilo potrebu za interpretiranjem: ovdašnjem čovjeku, naime, gotovo ništa nije zabranjeno. Nije mu zabranjeno ni varati ni krasti, ni ubijati! Zabranjeno mu je interpretirati! Interpretacija je zločin, a njezin je uzrok Zlo! Stoga je jasno zašto su moje zloglasne metafore proglašene zloglasnima te zašto su završile kao medicinski otpad. |
| svibanj, 2016 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||