Drago mi je što i u trideset i trećoj mogu slagati svoje oprezne roditelje.
Na taj ih način učinim ponosnima. Nemam izbora: odgojen sam postojati kao rob ponosa. Zahvaliti na svim ponudama te kratko zaključiti: u redu je, dalje mogu sam. Ne poznajem nijedno dobročinstvo učinkovito kao laž. Ne poznajem nijednog dobročinitelja koji ne laže. I svi su ponosni. Kao i moji roditelji koji su, upoznavši se, zahvalili junacima svoje mladosti dalje krenuvši sami. Oprezno, doduše, tako da su i moje laži pomno osmišljene. Nikako si, naime, ne bih mogao oprostiti odsutnost u njihovu pogledu, prazninu koja dođe fatalnim kombinacijama starenja i suočavanja s istinom. Tako sam odgojen. Čak i ako je ova pjesma laž, odgojen sam. Oznake: odgoj |
Jer tvoje nije da se ubiješ nego da navijestiš naša ubojstva.
Da navijestiš naš ishod i utvrdiš metode kojim smo ga ostvarili. Ne diži ruku na sebe, Zli Proroče, nije te zbog toga Zloduh podvalio kao Izbavitelja. Tvoje je promatrati propast s podsmijehom zapisujući karakteristike umiruće Zemlje i njezinih naivnih žitelja. Radi ono što ti je dano, sine svećenikov, u tome si najbolji i bit ćeš pristojno plaćen. Sve dok ti točnost prognoza prelazi pedeset posto računaj da će u tebe investirati svatko kome je stalo do obitelji i doma u kojem nastoje biti sretni znajući da ih ne može eliminirati nitko osim njih samih. Ne diži ruku na sebe, Jeremijo, jer koga će, odeš li nenajavljeno, kamenovati tvoj Narod? Oznake: prorok, samoubojstvo |
U početku je bila Riječ s pogođenim omjerom vokala i konsonanata da bi na kraju
ispala Šutnja, pravopisni znak temeljen na Stvoriteljevu dogovoru sa samim sobom. To je svrsishodna logika Visoke Inteligencije. Visoka je Inteligencija dovoljno smirena da joj ništa ne može nauditi. Ujedno je i dovoljno sebična da ne odstupi od paklenog plana za svoje predvidljive kućne ljubimce. Za nas: poredane u Krug koji ne simbolizira zajedništvo nego poslušnost. Najveći je problem Visokoj Inteligenciji dosada. Zato smo tu gdje jesmo. Zato mislimo da jesmo snatreći izvanvremenske tjesnace kao kakav bezazleni kulturološki doseg. Kao izgradnju Crkve. Prepisivanje Knjige. Genocid. Unatoč predviđenom roku trajanja uvjeravamo se kako nas ništa ne može slomiti, još manje iznenaditi. Da bismo potom, ugledavši u zrcalu prizor nalik Venerinu brijegu prekrivenom lanjskim snijegom, nasjeli na iznenađenost umjesto Postojanosti promovirajući Patetiku. |
Usprkos neprikosnovenoj hrabrosti velike generacije i nauku
koji su nam ostavili u nasljeđe lica porinutih u zmijsku utrobu plakali smo kao napuštena štenad prizivajući ljepljivu kišu. Ljetni pljusak čije gusto koncentrirane kapi potvrđuju da nisku naoblaku čini industrijska sukrvica sazdana na radnim navikama prevarenih. Na obali rijeke što izvire iz napuštenih bunara pili smo jeftina pića promatrajući metaforički čamac što meandrira s velikom ribljom lešinom dok prijeteća ponoć, oskudijevajući mjesečinom, gramzljivo guta prijeđenu daljinu neviđenu scenu prepuštajući rado viđenim vješticama. Majkama naših gospodara koje nedjeljom za svoju prekaljenu čeljad ište župnikov blagoslov znajući da upali svaki put. Oznake: politika, poezija, religija, dogma, prijevara, Drava, lopovi, kriminal |
Nikada nećete otkriti odakle im rješenje za svaku vrstu sumnje.
Ni kako su preuzeli vlasnički udio nad strahom ni kojim metodama više nego uspješno provode potpunu kontrolu snova. A točno je da su prodrli i u rijetke prespavane sate kada se naše bježanje čini i suvislim i smislenim, ravno banalnostima djetinjstva i davnim planovima za uspostavom suvereniteta nad kontrolnim točkama ljudske gluposti. Nikada nećete uspjeti i zato je daljnja istraga besmislena - predugo smo izloženi da ne bismo bili kontaminirani, da ne bismo izgubili imunitet čija je snaga mogla razbiti sve izloge u Gradu. Vjerujte mi, pokušao sam prije vas. Sve sam pokušao. Uložio sam čak i svoje posljednje nadahnuće. Nisam uspio. Oni su me potapšali po ramenu i to je bilo dovoljno da me razuvjere. Oni znaju kako pravilno potapšati po ramenu. Njihovom znanju narodna mudrost nipošto ne može nauditi. Oznake: obmana, dogma, Suverenitet, svijest |
U tom kontekstu mogao bih proći kao umjereni negativac.
Odjenem svilenu košulju, uske traperice, obrijem se, namjestim frizuru pa se predstavim kao netko tko je dovoljno mlad da zadivi publiku željnu opakih novih lica. Ujedno se, pri svakom politički nekorektnom pitanju, pozovem na političku korektnost naglašavajući da me podjele ne zanimaju sve dok je moguće zaraditi. Publika jamačno ne bi primijetila ironiju koja se krije u toj nerado isticanoj istini: probudite se, Braćo i Sestre, novac definira ideju, a definirana ideja glasi - valjalo bi zaraditi! Valjda zato ratovi ovdje nikada ne prestaju. Zato što je d lako zamijeniti za t, a da pritom značenje pojma ostane identično. Zato što ovdašnji Sinovi, ako je vjerovati Forbesovoj listi, imaju nos za posao. Oznake: rat, domoljublje, biznis |
Pješak sam čija je svrha stradati na šahovskom polju neovisno o otvaranju.
Da bi ekipa iz drugog reda kasnije pobrala pobjedničko vrhnje te si u nekom od narodnih kazališta međusobno dijelila zajamčeno povijesna priznanja za nemjerljivu hrabrost, minucioznu taktiku i pravovremeno manevriranje općenitošću slobodne volje. I sam sam uvršten u Opće - njihovo sam vlasništvo jednako kao i moja polumrtva majka koju će, ustreba li, počastiti posvećenim komadom platna pod kojim umiru ratnici nedovoljno situirani da bi bojištem projurili vozeći se u taksiju. Za juriš koji mi je namijenjen dovoljna je iznošena obuća, a za hrabrost potrebnu da bih Smrti odrekao išta osobno isto ono ludilo koje je u očima imao i posljednji muž moje majke, čovjek koji se netom vratio s posla nezadovoljan što ga je rat zatekao u vrijeme ručka, malo iza tri. Moj otac, po zanimanju majstor. Oznake: povijest, rat, mir, žrtva, lopovluk, licemjerje, la, domoljublje, smrt, otac, majka |
Nedovoljna količina jutarnjeg testosterona, nepopijena kava i neplaćeni računi
uz mantričku kišu stisnutu o kuhinjski prozor onemogućili su mi podići glas protiv najglasnijih. A upravo oni pred mojom zgradom razglabaju o političkim zbivanjima jednoglasno ponavljajući da onaj tko radi ujedno i griješi zbog čega nema potrebe za paničnim podjelama na lijevo i desno. Oni inače u potpunosti razumiju da takva podjela nema veze s panikom nego promišljenom podvalom u kojoj i sami sudjeluju. No uključim li se u raspravu riskiram da će mi kamenjem porazbijati prozore. Ja nisam dovoljno vjerodostojan da bih si mogao priuštiti bilo kakav popravak, a osiguranje pokriva štetu isključivo od onih elementarnih nepogoda koje nemaju nikakve veze s propisanim domoljubljem. I zato se umjesto o verbalni delikt oslanjam o sretnu kombinaciju vlastite nečitkosti i njihove nepismenosti što mi otvara mogućnost psovati im sve po redu pritom se osjećajući razmjerno sigurno. Kukavica kakva jesam: budući bard besplatne hrvatske književnosti. Oznake: poezija, politika, Kultura, domoljublje, Podvala, Iracionalnost, prijevara |
Branku Zvonkoviću
Autobusi su puni - predstava može početi! Uskoro će doći novi susjedi o kojima ne znamo ništa osim da su još siromašniji i da o bježanju znaju više nego mi. Zajedno ćemo, kopajući po zaraženim poljima, gajiti prijezir prema vlastitom podrijetlu. Zajedno ćemo mrziti fašiste i njihove simpatizere kojima se živo fućka za našu nevolju. Ustrajat ćemo u potpunom, a ne selektivnom pamćenju te tako budućem roblju dati do znanja kako svoj status nipošto ne smiju uzeti zdravo za gotovo. Jer ako zdravo za gotovo pognu glavu kao što smo mi pognuli mladost će im ostati u zaraženim poljima, a srce u autobusu: slavonska ljepotica preobražena u likvidiranu prostitutku po kojoj, u rijetkim pauzama od migracije, pišaju istočnoeuropski autoprijevoznici. |
Kada dajem krv nikome ne spominjem da sam Autor.
To bi se inače protumačilo prijetnjom nacionalnoj sigurnosti - on, nevjernik koji umjesto obljetničke zaziva Platonovu Državu, svojom bi krvlju mogao zaraziti čitav Narod. Što bi u svakom slučaju značilo skori kraj. Kraj strpljenju i ostalim konvencionalnim metodama spašavanja žive glave. Kraj iluziji da Narod odabire svoje vladare. Kraj vladavini i dobrom vladanju od kojeg je Narodu uglavnom loše. Kraj svemu što nas je snašlo otkad smo prestali biti snalažljivi. Zato svoju krv dajem tek djelomično razotkrivajući identitet: Ja sam Črnorizac Hrabar mlađi, bavim se svačim pomalo, a najviše od svega volim davati krv zato što na taj način nekome možda spasim život. Dam svoju crnu krv bogatu željezom, dobijem potvrdu i dva dana slobodno pa s poklon-bonom navratim u obližnju pizzeriju u kojoj, degustirajući specijalitet kuće, razmišljam prenosi li se krvlju neutaživa Žeđ za znanjem kao Ljubav, Mržnja ili spolna bolest. |
svibanj, 2016 | ||||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |