|
Usprkos neprikosnovenoj hrabrosti velike generacije i nauku
koji su nam ostavili u nasljeđe lica porinutih u zmijsku utrobu plakali smo kao napuštena štenad prizivajući ljepljivu kišu. Ljetni pljusak čije gusto koncentrirane kapi potvrđuju da nisku naoblaku čini industrijska sukrvica sazdana na radnim navikama prevarenih. Na obali rijeke što izvire iz napuštenih bunara pili smo jeftina pića promatrajući metaforički čamac što meandrira s velikom ribljom lešinom dok prijeteća ponoć, oskudijevajući mjesečinom, gramzljivo guta prijeđenu daljinu neviđenu scenu prepuštajući rado viđenim vješticama. Majkama naših gospodara koje nedjeljom za svoju prekaljenu čeljad ište župnikov blagoslov znajući da upali svaki put. Oznake: politika, poezija, religija, dogma, prijevara, Drava, lopovi, kriminal |
|
Nedovoljna količina jutarnjeg testosterona, nepopijena kava i neplaćeni računi
uz mantričku kišu stisnutu o kuhinjski prozor onemogućili su mi podići glas protiv najglasnijih. A upravo oni pred mojom zgradom razglabaju o političkim zbivanjima jednoglasno ponavljajući da onaj tko radi ujedno i griješi zbog čega nema potrebe za paničnim podjelama na lijevo i desno. Oni inače u potpunosti razumiju da takva podjela nema veze s panikom nego promišljenom podvalom u kojoj i sami sudjeluju. No uključim li se u raspravu riskiram da će mi kamenjem porazbijati prozore. Ja nisam dovoljno vjerodostojan da bih si mogao priuštiti bilo kakav popravak, a osiguranje pokriva štetu isključivo od onih elementarnih nepogoda koje nemaju nikakve veze s propisanim domoljubljem. I zato se umjesto o verbalni delikt oslanjam o sretnu kombinaciju vlastite nečitkosti i njihove nepismenosti što mi otvara mogućnost psovati im sve po redu pritom se osjećajući razmjerno sigurno. Kukavica kakva jesam: budući bard besplatne hrvatske književnosti. Oznake: poezija, politika, Kultura, domoljublje, Podvala, Iracionalnost, prijevara |
|
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha:
u ime Dvanaest Apostola, Četiri Evanđelista, Majke Hrabrosti, Stjepana Radića, Idi Amina i Charlesa Bukowskog proklinjem sve kojima je Cenzura draža od prosječne moralne dvojbe. Ujedno priželjkujem kako će Onaj Koji Vidi Sve, kada ponovno navrati u čovjekolikoj formi, prestati izigravati vođu oporbe i otvoriti nakladničku kuću. Jer ako On ne spasi nakladništvo nitko neće, a ako nitko ne spasi nakladništvo svoj ću sljedeći honorar zaraditi tek počnem li cijepati drva (što, na vlastitu sramotu, ne radim dobro). Osim toga, moje prozivke čak niti najveći entuzijasti više neće shvaćati ozbiljno što bi za mene bila potpuna tragedija - naime, tek sam se zagrijao! I zato proklinjem njih i njihove poslodavce, kao i poslodavce njihovih poslodavaca te njihovu užu i širu rodbinu. Proklinjem ih i želim da gore u istom onom Paklu u kojem ću, umjesto Obitelji odabravši Autorstvo, i sam izgorjeti! Oznake: poezija, politika, religija, osuda, prokletstvo, autorstvo, obitelj |
|
Črnorizac Hrabar mlađi, panonski Monah i Apostol Crkve na samrti,
poručuje sljedeće: sada je ili nikada trenutak zaboraviti na Pismo, zagledati se u Sliku zaborava, a zatim sve započeti iznova. Tada će, što je najvažnije, i Pomazaniku biti pružena druga prilika: onaj koga zovu Pomazanikom ne može dvaput pogriješiti! On više neće ustajati od mrtvih dok živi ne shvate ozbiljnost Smrti te tako zaključaju svoja srca orgazmičkim ekspoziturama mržnje. To piše njegov izaslanik, njegov omiljeni učenik, isposnik i ljubavnik uz obalu statične rijeke koju ni tri industrijske revolucije nisu nagnale da ubrza. |
|
Već dugo vremena vidim samo jednu Boju:
u šalici kave, ranojutarnjim okom promatrajući proročanski kofeinski mulj kojim ruje Zloduh prerušen u Vodozemca. Vidim samo jednu Boju: na prijelazu iz predvečerja u noć čijom se arterijom hrane pospani vinski gutljaji. Vidim jednu Boju: odsutnost svega, neprimjetnost druge boje, šutnju i druge joj nalik govorne mane, promišljenu laž o kovalentnoj vezi skromnosti i vrline, vidim prijevaru na svakom koraku i korak u saplitanju s prethodnim korakom. Već dugo vremena vidim samo jednu Boju i zato znam da, ništa ne videći, vidim previše. Gledajući u Sunce, u tu Crnu Točku na odveć humaniziranom Nebu, te pomalo vjerujući u iscjeliteljsko svojstvo njegova magnetizma. Vidim samo jednu Boju, Oko što me gleda: Ja, gnostički cinik to jest izdajnik cinizma. Oznake: Daltonizam, Gnosticizam, poezija, zlo, duhovi |
|
Moje zloglasne metafore završile su kao medicinski otpad.
U šestom stoljeću hrvatske književnosti sve je napisano višak. I dalje se, doduše, nadam kako je to samo ishitrena reakcija pred krizu srednjih godina. Premda, pošteno govoreći, kriza srednjih godina teško da može zahvatiti nekoga kome je starost karakterna osobina ili navika. Mojim zloglasnim metaforama nije mjesto u našem Mjestu jer bi to značilo potrebu za interpretiranjem: ovdašnjem čovjeku, naime, gotovo ništa nije zabranjeno. Nije mu zabranjeno ni varati ni krasti, ni ubijati! Zabranjeno mu je interpretirati! Interpretacija je zločin, a njezin je uzrok Zlo! Stoga je jasno zašto su moje zloglasne metafore proglašene zloglasnima te zašto su završile kao medicinski otpad. |
| svibanj, 2016 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||