Već dugo vremena vidim samo jednu Boju:
u šalici kave, ranojutarnjim okom promatrajući proročanski kofeinski mulj kojim ruje
Zloduh prerušen u Vodozemca.
Vidim samo jednu Boju:
na prijelazu iz predvečerja u noć čijom se arterijom hrane pospani vinski gutljaji.
Vidim jednu Boju:
odsutnost svega, neprimjetnost druge boje, šutnju i druge joj nalik govorne mane,
promišljenu laž o kovalentnoj vezi skromnosti i vrline,
vidim prijevaru na svakom koraku
i korak u saplitanju
s prethodnim
korakom.
Već dugo vremena vidim samo jednu Boju i zato znam da,
ništa ne videći,
vidim previše.
Gledajući u Sunce, u tu Crnu Točku na odveć humaniziranom Nebu,
te pomalo vjerujući u iscjeliteljsko svojstvo
njegova magnetizma.
Vidim samo jednu Boju, Oko što me gleda:
Ja, gnostički cinik to jest
izdajnik cinizma.
Post je objavljen 03.05.2016. u 14:34 sati.