Usprkos neprikosnovenoj hrabrosti velike generacije i nauku
koji su nam ostavili u nasljeđe
lica porinutih
u zmijsku
utrobu
plakali smo kao napuštena štenad prizivajući ljepljivu kišu.
Ljetni pljusak čije gusto koncentrirane kapi
potvrđuju da nisku naoblaku
čini industrijska sukrvica
sazdana na radnim navikama
prevarenih.
Na obali rijeke što izvire iz napuštenih bunara
pili smo jeftina pića
promatrajući
metaforički
čamac
što meandrira s velikom ribljom lešinom dok prijeteća ponoć,
oskudijevajući mjesečinom,
gramzljivo guta
prijeđenu daljinu
neviđenu scenu prepuštajući rado viđenim vješticama.
Majkama naših gospodara koje nedjeljom
za svoju prekaljenu čeljad
ište župnikov blagoslov
znajući da upali
svaki
put.
Post je objavljen 13.05.2016. u 10:31 sati.