Istosmjerna, stavljena na papir i lišena svake komunikacije,
ona testira mehanizme dugotrajnog čekanja koje bi potom moralo biti prekinuto nasilnim činom. Tako započinje povijest. Tako završava doba nevinosti ili vrijeme lova na divlje životinje. Tako ljudi prestaju bivati životinjama i postaju ljudima paradoksalno zaljubljenim u vlastitu inteligenciju i nepovjerljivim prema zaključivanju. Tako završava egzegeza postmodernog Antipoda utjelovljenog u semantički konkretnu budnost, a započinju egzekucije svih Drugosti što su se drznule ostati ravnodušnima na Prvo. To bi dakle trebao biti znak pa pod hitno prestanem. Da uspostavim kontrolu nad podivljalim egom kako bih, netom preodgojen, na drevnom civilizacijom zagađenoj zemlji ostavio kosti nesmiljeno prepisujući. Kako bih, nemajući potomstvo, sam sebi postao predak. |
Digitalizirajući svoju Savjest pazim da ne propustim nijednu oznaku.
Svaka pritom mora započeti velikim slovom približno određujući smjer mojih nastojanja. Jer tko će u suprotnom ovo Proročanstvo shvatiti ozbiljno? Ljudi su napustili estetiku. Stoga moram biti izrazito uvjerljiv kako bih lijepo uvrstio u katalog njihovih istina. Kako bih njihove istine upotpunio esencijalnom negacijom. Zbog navedenog postoji mogućnost da završim na lomači spravljenoj od mojih prethodno objavljenih knjiga. Kao Vještac ili Mučenik. Ili neprikladan detalj u kolektivnom sjećanju koji će na taj način biti uspješno uklonjen na slavu i čast samoproglašenim Očevima Domovine. Oznake: religija, seks, hereza, ljubav, mržnja, zlo, politika |
Črnorizac Hrabar mlađi, panonski Monah i Apostol Crkve na samrti,
poručuje sljedeće: sada je ili nikada trenutak zaboraviti na Pismo, zagledati se u Sliku zaborava, a zatim sve započeti iznova. Tada će, što je najvažnije, i Pomazaniku biti pružena druga prilika: onaj koga zovu Pomazanikom ne može dvaput pogriješiti! On više neće ustajati od mrtvih dok živi ne shvate ozbiljnost Smrti te tako zaključaju svoja srca orgazmičkim ekspoziturama mržnje. To piše njegov izaslanik, njegov omiljeni učenik, isposnik i ljubavnik uz obalu statične rijeke koju ni tri industrijske revolucije nisu nagnale da ubrza. |
Unutarnji Hram pruža mi zaštitu od svakodnevnih djelitelja pravde.
Okružen zidovima prekrivenim starim novinskim člancima te ponekim posve iscijeđenim licem osjećam spokoj prikladan discipliniranom serijskom samoubojici. Glazba pritom odvraća pozornost od eventualnih nasrtaja sumnje pod čijim bih utjecajem mogao nasjesti na neko od ponuđenih Vjerovanja: norveški šund, bogomolje u plamenu, zimzelena šuma što skrbi za mitološka stvorenja, potpuna predanost literarnoj ambiciji uvjetovanoj građanskim neposluhom. Moje utočište: stol za kojim sjedim prepuštajući kajanje sljedbenicima prepisanih tekstova, umirući u linearnom diskontinuitetu kao pulsar pred ponovljeni kozmički obred. |
svibanj, 2016 | ||||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |