Unutarnji Hram pruža mi zaštitu od svakodnevnih djelitelja pravde.
Okružen zidovima prekrivenim
starim novinskim člancima
te ponekim posve iscijeđenim licem osjećam spokoj
prikladan discipliniranom serijskom samoubojici.
Glazba pritom odvraća pozornost
od eventualnih nasrtaja sumnje pod čijim bih utjecajem
mogao nasjesti na neko od ponuđenih Vjerovanja:
norveški šund, bogomolje u plamenu,
zimzelena šuma što skrbi za mitološka stvorenja,
potpuna predanost literarnoj ambiciji
uvjetovanoj građanskim neposluhom.
Moje utočište: stol za kojim
sjedim prepuštajući kajanje
sljedbenicima prepisanih
tekstova, umirući u linearnom diskontinuitetu
kao pulsar pred ponovljeni
kozmički
obred.
Post je objavljen 03.05.2016. u 15:26 sati.