|
Usprkos neprikosnovenoj hrabrosti velike generacije i nauku
koji su nam ostavili u nasljeđe lica porinutih u zmijsku utrobu plakali smo kao napuštena štenad prizivajući ljepljivu kišu. Ljetni pljusak čije gusto koncentrirane kapi potvrđuju da nisku naoblaku čini industrijska sukrvica sazdana na radnim navikama prevarenih. Na obali rijeke što izvire iz napuštenih bunara pili smo jeftina pića promatrajući metaforički čamac što meandrira s velikom ribljom lešinom dok prijeteća ponoć, oskudijevajući mjesečinom, gramzljivo guta prijeđenu daljinu neviđenu scenu prepuštajući rado viđenim vješticama. Majkama naših gospodara koje nedjeljom za svoju prekaljenu čeljad ište župnikov blagoslov znajući da upali svaki put. Oznake: politika, poezija, religija, dogma, prijevara, Drava, lopovi, kriminal |
|
Kada dajem krv nikome ne spominjem da sam Autor.
To bi se inače protumačilo prijetnjom nacionalnoj sigurnosti - on, nevjernik koji umjesto obljetničke zaziva Platonovu Državu, svojom bi krvlju mogao zaraziti čitav Narod. Što bi u svakom slučaju značilo skori kraj. Kraj strpljenju i ostalim konvencionalnim metodama spašavanja žive glave. Kraj iluziji da Narod odabire svoje vladare. Kraj vladavini i dobrom vladanju od kojeg je Narodu uglavnom loše. Kraj svemu što nas je snašlo otkad smo prestali biti snalažljivi. Zato svoju krv dajem tek djelomično razotkrivajući identitet: Ja sam Črnorizac Hrabar mlađi, bavim se svačim pomalo, a najviše od svega volim davati krv zato što na taj način nekome možda spasim život. Dam svoju crnu krv bogatu željezom, dobijem potvrdu i dva dana slobodno pa s poklon-bonom navratim u obližnju pizzeriju u kojoj, degustirajući specijalitet kuće, razmišljam prenosi li se krvlju neutaživa Žeđ za znanjem kao Ljubav, Mržnja ili spolna bolest. |
| svibanj, 2016 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||