|
Kada dajem krv nikome ne spominjem da sam Autor.
To bi se inače protumačilo prijetnjom nacionalnoj sigurnosti - on, nevjernik koji umjesto obljetničke zaziva Platonovu Državu, svojom bi krvlju mogao zaraziti čitav Narod. Što bi u svakom slučaju značilo skori kraj. Kraj strpljenju i ostalim konvencionalnim metodama spašavanja žive glave. Kraj iluziji da Narod odabire svoje vladare. Kraj vladavini i dobrom vladanju od kojeg je Narodu uglavnom loše. Kraj svemu što nas je snašlo otkad smo prestali biti snalažljivi. Zato svoju krv dajem tek djelomično razotkrivajući identitet: Ja sam Črnorizac Hrabar mlađi, bavim se svačim pomalo, a najviše od svega volim davati krv zato što na taj način nekome možda spasim život. Dam svoju crnu krv bogatu željezom, dobijem potvrdu i dva dana slobodno pa s poklon-bonom navratim u obližnju pizzeriju u kojoj, degustirajući specijalitet kuće, razmišljam prenosi li se krvlju neutaživa Žeđ za znanjem kao Ljubav, Mržnja ili spolna bolest. |
| svibanj, 2016 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||