Pješak sam čija je svrha stradati na šahovskom polju neovisno o otvaranju.
Da bi ekipa iz drugog reda kasnije
pobrala
pobjedničko vrhnje
te si u nekom od narodnih kazališta međusobno dijelila zajamčeno povijesna
priznanja
za nemjerljivu hrabrost, minucioznu taktiku
i pravovremeno manevriranje
općenitošću
slobodne
volje.
I sam sam uvršten u Opće - njihovo sam vlasništvo jednako kao i moja
polumrtva majka koju će, ustreba li,
počastiti posvećenim komadom
platna pod kojim umiru ratnici nedovoljno situirani
da bi bojištem projurili
vozeći se u taksiju.
Za juriš koji mi je namijenjen dovoljna je iznošena obuća, a za hrabrost
potrebnu da bih Smrti odrekao išta osobno
isto ono ludilo koje je u očima
imao i posljednji muž moje majke,
čovjek koji se netom vratio
s posla nezadovoljan
što ga je rat zatekao
u vrijeme ručka,
malo iza tri.
Moj otac,
po zanimanju
majstor.
Post je objavljen 10.05.2016. u 16:12 sati.