|
Osjećam se sve lošije dok pišem.
Svaki put (svaki drugi ili treći mjesec) umjesto oslobođenja osjećam mučninu. Kao da je u pitanju neodgodiva obveza (koju sam, rukovodeći se nemarom, ustrajno odgađao). Kao da sam izložen duhovima Jeseni i Zime, matematički nedokazivim Stvorovima što parazitiraju na nepotpunoj površini podsvijesti. Osjećam se toliko bezvoljno da redovito pomislim kako, nakon što završim započeto, više nikada neću početi (nakon što završim ono što nije moguće završiti). Iscrpljen, ozlojađen, bogatiji za prijezir prema spoznajnom aparatu što mi govori da pišući ništa neću promijeniti. Pogotovo ne sebe, egzistencijalno ugroženog neženju koji će, prema sadašnjim izračunima, za pet do deset godina postati beskućnik. Oznake: propadanje |
| svibanj, 2016 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||