Crni stihovi

Vrana je stisnula kljun, progutala kišnu glistu pa me pogledala u oči:
nemaj drugih osim mene!
Ostarjela ptičurina, osnažena proteinskim zalogajem,
djelovala je gotovo prijeteće.
Htio sam joj objasniti kako oduvijek pišem o njenoj braći i sestrama,
o mrtvim vranama u parku u kojem sam jednom
vodio ljubav
(kasnije objasnivši da ljudska jedinka ljubav može voditi
jedino za uzicu).
Nije ju se dojmilo mada bi, s obzirom na tajne koje krije,
morala dešifrirati pomno planiranu
neizgovorenost.
Nemam drugih osim tebe, zajedljiva ptičurino, nemam drugih osim
tebe zato što nemam drugih - zato što sam s drugima raskrstio
onda kada sam drugost definirao
kao nekritičko srljanje u množinu.
U sveopći nominativ, katransku baru koja će nas,
ne zamrzimo li se u potpunosti
(voljeti se više ne možemo),
sve progutati:
izvor na kojem se u svitanje poji
tamnoputa ptičja
perspektiva.

Oznake: Vrana, smrt, Bol, propadanje, prolaznost, agonija, Rezignacija, očaj