|
Danas bila u gradu..jupi! Posljednji put bila na Dolcu i to u subotu i to je to. Ispada ko da sam fakat na brdu, što i jesam, snjega ko u priči. dakle morala nešto obavljat u Klovičevoj, službeno.. ali stvar je u tome da sam još neki dan odlučila da idem, pa bi, pa ne bi..no dobro nije problem. Ostavila njega nek se bakće sa potomstvom, jer večeras radi nočnu.. stvarno mi taj grad dođe ko penicilin, da se malo maknem od baby talk, da se malo maknem od moje drvenjare, da vidim ljude oko sebe.. ali poanta priče je u tome da sam ja otišla, tek kad sam skuhala ručak, da mi jadni ne bi ogladnili.. i sad me putem to svrdlalo... pa si mislim a jesi i ti emancipirana, ne možeš ni u grad a da ne misliš kaj će biti s njima, gladni? žedni? umjesto da fino kažem:" ja odoh, vi se snalazite!" i odem, jednostavno..i ima još jedna stvar koja me je posebno zabrinula, a to je da se toga nisam sjetila prije ručka, već kad sam sve napravila, sebe napokon sredila i konačno krenula...e i sad se pitam i čudim zašto sam postala otirač? a zašto , pa zato što sam se opružila, pa se svi i ponašaju tako.. ne fakat mijenjam taktiku( moja 24.kreveljaće odluka) ( bolje prije nego kasnije)nema više ja najbolja, ja najveća, ja Mohamed Ali.. fino ću se srediti i napokon otići za početak na taj ZG-DOX jer će ponovno sve proći pored mene, a ja ću se doma raspravljat sama sa sobom.. pa kaj ćeš? pa ne moraš baš! pa dobro vjerojatno i nije toliko interesantno, sve u svemu voditi spike o lisici i kiselom grožđu..pa na kraju sve opet prođe, a ja si predbacujem..kozo opet nisi vidjela što želiš, opet si propustila nešto što te zanima... eto primjera kako je čudesan rad ženskog uma.. Merde! |
|
Znate onu priču: Bio jednom jedan mudrac i sanjao je da je leptir, radio sve što rade leptiri..da bi se probudio i rekao prijatelju: Neku noć sam sanjao da sam leptir, i sad ne znam da li sam čovjek koji je sanjao da je leptir ili sam leptir koji još sanja da je čovjek? dakle da se spustimo sa viših sfera... ja sam u depri, već neko vrijeme, i nimalo se ne osjećam kao leptir, osim možda što su mi spuštena ticala.. Ali pošto sam manje više već odavno probuđena sad ne znam jesam li u depri, pa zato sve sjebavam, ne razumijem, udaljavam se od njega, brak mi se raspada, je se raspadam, više to nije to, dakle ... ili sam sve to već ranije podsvjesno, svjesno shvatila, pa sam zbog toga u depri??? Evo egzistencijalističko pitanje, koja metafizika, poezija i više sfere postojanja ( ja sam svako večer u višim sferama, naime spavaonica mi je u potkrovlju) ovo je fakat bitno pitanje, a ja prepametna nemam odgovor.. |
|
"kad joj kažeš ime- nestala je"-tišina Znate li one momente kad se između vas ugnijezdi tišina. Ali to nije ona tišina koja razumije ono drugo, ili čak koja čita misli onog drugog..?? Govorim o tišini koja uznemiruje. O riječima neizgovorenim, o primjedbama prešutnim, o mnogo toga neizgovorenog. A nekad, pa ne i baš tako davno, ubrzo je bilo pokušaja da se razbije ta tišina.. blesavim komentarom, počinjanjem bezvezne teme, zamolbom, nečim, nečim.. slučajnim dodirom , slučajnim osmjehom, traženjem pogleda, ispričavanjem, dodirom nogu ispod pokrivača. prešutni sporazum.... sada tišina je često puta namjerna, zločesta, u mjeri da povrijedi, da zaboli. Stvar inata, ljutnje, frustracije, svega svega.. I najžalosnije je što nema ni naznake, ni potrebe, da se prekine, jer se možda ipak više nema što reći.. jer je sve već rećeno ranije, jer bi to sad moglo prerasti u nabrajanje, nadmetanje, novo pozljeđivanje, razočaranje da bi ipak sve ostavilo trag gorčine eto ime mi je EHO- kao ona grčka legenda, pričaš sam sa sobom i čuješ samo samog sebe...prokletstvo ili činjenica |
|
ma dajte molim vas, odjednom sve želje, faze, raspoloženja sve se svodi : Ona ima PMS! Po tom rezonu kad sam ljuta, s razlogom opet me drma PMS. Mrzim kategorizacije, ali to je takva grozna naljepnica da ću fakat vrištati. Naime, po tome ispada da ili sam imala, ili ću je dobiti, ili je imam, ili je netom bila...jeb...onda imam jedan normalan dan u mjesecu???Ma nemoj mi reć.?! Što se događa? - jer kad je On razdražljiv onda je to pritisak šefa, rokova...i sve nekih tamo važnih stvari...a kako ga tek uspije prometna gužva raspi...to je neviđeno.. Ko da cijeli dan cijepa atome ili je kirurg za mozak, pa mu treba mir, staloženost, ne uzrujavanje... btw- a ja sam ta koja već ima priznatu dijagnozu, a da je bila samo jedna...jer sam već imala operaciju žućnih kamenaca, pa poslije toga fino ustanovili i diabetes, pa sam na inzulinu, jedno 5x dnevno...što bi se reklo- na igli sam..ali valjda je i to posljedica PMS-a. Volim kad se tako masa stvari podvodi pod tri slova. Da zvuči super- SINDROM -koja dobra i zastrašujuća rijeć. jel neko primijetio da je danas gotovo sve SINDROM...neodgojena djeca tobož pate od Sindroma preaktivnih klinaca, (svaka isprika stvarnim problemima...ali po mom toga je malo previše) Zatim imamo sindrom žrtve, jer smo odgojeni da se maknemo i nikome ne zamjeramo, sindrom nasilnika jer je naučio da sve bude po njegovom, a ako ne a onda će biti gadno, pa sindrom ovaj pa sindrom onaj.... Dakle ja sam osoba..od krvi i mesa, i da frustrira me ljudska glupost..i da ne slažem se sa mnogim stvarima..i da nisam uvijek smirena i racionalna, jer kad mi jednom staneš na žulj oprostit ću ti, ali više puta, pa bila bih budala, da svaki put pređem preko toga...i onda si živčana, nervozna i što sve nisam... A kako se zove ovaj Sindrom? ide ovako: bila ja otvorila davne neke..obrt jer On nije imao kvalifikaciju za to..i vremenom kao i kod svakog, nakupili se računi..i ja fino i pošteno odgojena po malo, po malo plačala te račune jer eto mirov. i zdrav. ide na moje ime..da bi On na mene digo frku, pa kaj ti je? to se ne može sve platiti, za šta mi onda radimo? već ćemo to srediti, ali sada nemamo love!? kako koja lova kapala je ipak plačala, da bi gosn.On svaki put dobio slom živaca. I dođe svemu kraj..zatvara se obrt i ostalo je nekih sitnih dugova...da bi se On nadao ( pazi ovo) da će to ući u zastaru, jer eto svima su svašta oprostili, pa će i nama..u međuvremenu ja svaki put dobijem migrenu kad vidim da se dug penje, penje, raste, raste, no On ne! i došlo do toga da je bio sud, a ja naravno išla na to ročište, iznervirala se, poslije rasplakala od muke i sve tako...No dobro to sam uspjela nekako pregurati bez posljedica... i eto meni moj povrat poreza od povremenih honorara i sve ode na ime duga, dobro..ajde... ali kako to već biva, evo nove obavijesti iz ministarstva, da se dug popeo na finih 50.000kn...i ja u histeriju, pa zatim u autizam... i fora je u tome , da ja čitavo vrijeme razbijam glavu, Ja, kako ću to platiti, barem dio, pa htjela dogovor sa FINOM, i to platila, ali ne postigla ništa, stalno sam nešto oko toga sređivala JA... i da sad kad je ipak govno puklo o ventilator.. ja prijetila odlaskom, izbacivanjem, ubojstvom, samoubojstvom spaljivanjem, samospaljivanjem, pristala na zatvor i društveni koristan rad... da bi se On ipak smislio da potraži advokata, nakon moje prijeteče izjave -sredi to nekako... I da, sad sam se opet ja trebala angažirati oko toga. Ali ne , ne više..više ne.....lijepo sam rekla sređuj sve sam, ja ću ti eventualno dati punomoć i ne zanima me što će biti s tim, diži kredit, radi što znaš....fuck off da bi se sve fotokopiralo i sad je na razmatranju da li će advokat to preuzeti i bla,bla.. Ali biserima muškog uma tu nije kraj... U međuvremenu dolazi kazna( jedna u dvije godine) za pogrešno njegovo( jer ja auto u opće ne koristim, ali nikad)parkiranje..I njegova izjava, jel netko pogađa koja je? Ja to neću platiti....nemam novaca... ZEMLJO OTVORI SE... i onda sam urlala ko idiot..pa jesi ti normalan? jel znaš zašto smo na sudu? jel znaš da dugujemo to i toliko? pa koliko ti treba? pa koji ti je ku...? pa kaj opet želiš da nam dolaze ovrhe i ostala sranja? da bi nakon moje 10 minutne tirade uzeo uplatnicu i ipak je platio a ja ,,, pitam se ko je tu normalan, ko je tu glup, s čim to više ima veze... i jel to bio samo još jedan moj dnevni ispad jer imam PMS? a ako ga udavim, da li će sud kao olakotnu okolnost priznati da sam imala PMS? |
|
jučer je bio jedan od onih depra dana.. nije ni PMS, ni ništa,ubijala sam se ponovno slušajući "depeche mode" nego eto počela misao svrdlati mozak...i ustanovim, pametna ja, da sam eto valjda bila toliko zaljubljena, tako da nisam ni primijetila, u svoj toj obojenoj ružičasto svjetlosti, da druga strana možda ipak nema tu silinu osjećaja koje naravno imam ja... i kaj sad???nakon toliko godina?? ja i moja moždana aktivnost sivih čelija dolazimo do tog zaključka? pa mislim si...mogla si i nikad ne shvatiti... a s druge strane glasić kaže...što ti je trebalo da u opće išta shvačaš, onda ti je bilo bolje... I sad što početi sa tom mišlju? Čitala sam sve one knjige: žene su odavde, muškarci odande, pa dr. phila, pa :.ne mari za male stvari u ljubavi...i mislite da mi je pomoglo??? je da utoliko što sam shvatila da ja mogu biti i dalje ljubazna, da eto treba uvijek biti ljubazan, da mi neko mora promijeniti gumice na pipi i sve takve neke nebuloze i po tome se pitaš OK moj slučaj nije graničan, kao što sam već prije navela on je fakat nice guy, i da znam, ja ga još uvijek na pomaknut način volim, ali hallo...zar onda po tome ne bih trebala isto tako ljubazno i susretljivo živjeti sa recimo najboljom prijateljicom ili ajde da budemo hetero- prijateljem..??. Dobro, sve to štima ljubaznost i sve, ali u čemu je kvaka? ja sam mislila da treba biti malo i strasti, malo raširenih krila, malo više od toga, jer mislim, pa nije mi još vrijeme za gerijatriju, za starački dom, tamo čemo biti prijatelji, zaboga... a onda se pitam: a zašto se ljudi konačno ipak rastaju, samo zato što je on/ona našla treću osobu, zato što ipak postoji zelenija trava...ili zato jer je potrebna nova stara strast. A jesmo komotni , priznajem.. ali evo topčem nogama kao razmaženo derište, ja niissamm...kako da sebe ili svoje frendove uvjerim da nisam... Rekla sam mu barem 10 puta, pa ne moraš izmišljati toplu vodu, evo samo oponašaj mene...mislite da je...ahaha... a bilo je tu i ružica i čokoladica i sv Nikole, i porukica, i pisamaca, i ajde idemo na izlet, i savjeta, namiriši se..nikad ne znaš koga ćeš srest..eto nisam ni ljubomorna..pa mu velim baš ti ovo dobro stoji, joj što mi nedostaješ, ...pa mu kupila kartu za ročkas da ide na Deep Purple, pa miris za ispod bora, pa sve to i još i još pa mjesec dana unaprijed rođendanski dar mislim da ništa nije falilo... i onda meni neki tamo savjetnici stručni, koji su napisali knjige i masno ih prodali za onu desetminutnu alternativnu terapiju tipa :" Kako sačuvati...bla bla čitam ovu ženskinju, koja je srčeka potrpala svugdje gdje će on nabasati na njih, i dalje više nisam imala snage, znam i zašto, zato što nisam htjela otkriti kraj... i nemojte mi reći- da je i on njoj napravio nešto toliko slatko, originalno, od srca ...ili ipak nije??? neka ostane nepoznanica, kraj će za mene svaki put biti drugačiji, već prema raspoloženju Ujednom trenu ona će biti duša izmorena očekivanjima u drugom trenu sretnica kojoj on priređuje kavu i ružicu pa joj sve odnosi u krevet... pa da stoga ponekad ko kućanica plačem na sretne krajeve u filmu, ili opet ko psihijatrijski slučaj razgovaram sa TV-om i komentiram glupaču,i sufliram joj da zaboravi na seronju koji nije u stanju reći svoje osjećaje, jer mu je taj dio mozga lobotomiziran...i da sada ako na početku to ne može, nikad ni neće... i ima jedno što mi se sve više sviđa a to je RAZMIŠLJNJE JE NEPRIJATELJ SAVRŠENSTVA Dosta za danas, opet ja i čitanje tuđih blogova, slušalice na glavu i moja draga mjuza od depecheovaca- try walking in my shoes -!!!yeah |
|
Društvo moje drago, zašto žene očekuju da ih se cijeni i voli.. ili su to samo ženska pitanja ili šta... evo švrljam po blogovima, kad ono tamo sve su u nekom iščekivanju te Valentinovo, te hoće li nazvati, te voli li ne voli...joj mene drage moje jednoj mojoj prijateljici muž rekao kad je tjedne provela dežurajući nad friško okoćenom rasnom kujom i gomilom malih štenaca,spašavajući uloženi novac, da je umorna i nek on malo dežura, jer se ona osim o tome(njegova ideja i hobby)brine o kući o dvoje male djece, ručkovima i sl..fino odvratio sa -" pa sama si to htjela..." a ona si misli da koja je glupača jer ona radi za zajedničku stvar... i tako to stalno biva za pop.. pa koje smo mi to -ipak glupače...a ima istine u tome -same smo to htjele... jer eto mi možemo više... kuhati ne zbog zadovoljstva, kao neki muški koji se prave važni jer jednom mjesečno počaste frendove sa svojim art cuisine, jer se nešto mora jesti, a love za restače nema, odgajamo djecu 24 sata kao da smo sve educirane odgojiteljice, pedijatrice, psihologice, radimo službene poslove za lovu, jer jedino tako pridonosimo kućnom budžetu, kao da ostalo nije doprinos peglamo, spremamo, peremo, čistimo kao da nam je to u genetskom kodu trčimo na plac i dućane jer mi znamo gdje je što po kojoj cijeni, vučemo sve to okolo, jer se on nema gdje parkirati i onda u jednoj od rasprava o podjeli posla fino još kaže: kak ti je dobar jer te ne tuče, ne vara, ne gleda utakmice, dolazi doma poslije posla, ne pije s dečkima i da kaj ti hočeš, da pretjeruješ.. a ti još sposobno žensko- ljepiš tapete, pomažeš mu zbetonirati dvorište, farbaš drvenariju dok on šmirgla i sve tako...njegovi poslovi su vaši poslovi jel ti ne želiš da se sam pati,muči i umara, a tvoji poslovi su.... A fakat smo Barbike... jer nas svi časopisi tjeraju da ga osvojimo, zadržimo, probudimo njegovu uspavanu strast ( a kaj ak mu je strast u komatoznom stanju)kupimo rublje da ga zavedemo, otmemo, preotmemo, vratimo, kupimo miris koji će njega dovesti do ludila(zbog cijene, a ne zbog esencije) i igramo se kurtizana koje bi još mogle na tečaj trbušnog plesa.. pa nas uče o njegovim erogenim zonama, šta mu spremiti kao večericu, pa koje vino ponuditi,svijeće zapaliti... sve ne bismo li zavele, ponovno i ponovno svog mužjaka...e mislim stvarno??!! Kad ste zadnji put pročitale savjete njemu, osim brižnih rasprava da ustanovi da li je i on metroseksualac, što samo znaći još manje vremena za vas i vaše potrebe... i ko je tu sad Barbika? mi koje se pravimo i zaista izgaramo u svim tim aktivnostima, da sve znamo i možemo i stižemo ili oni koji se prave nemoćni, neuki, prirodne glupače koje trepču okicama i koje dobivaju sve, i zadovoljene su sve njihove potrebe. i sad ste sve- a valjda i ja u očekivanju Valentinova, rođendana, 8. marta, uskrsa i svega i svačega ne bi li se vaš mužjak dosjetio da vam kupi ružicu, srčeko ili takvu neku malu šarenu laž... koja će stišati sve one glasove u vama- da je to nepravda, da zaslužujete više,i priznati i glasno i u sebi- da mu je sve oprošteno i da naravno da ga još uvijek bezrezervno volite, podržavate, savjetujete, tješite, liječite, razumijete, pazite, mazite, hranite...jer biste bile tako nesretne bez njih, jer se bojite samostalnosti, jer je on ljubav vašeg života i jer ste glupi, uključujući mene, do bola i da drugo nismo ni zaslužile i o čemu svi ovdje brijemo...o tome kako je bez ljubavi teško, ali moje saznanje je da je bez potvrde te ljubavi sve samo maštanje, sumnja bez dokaza, crv koji ruje tebe, truje tvoje živce, strpljenje, samopoštovanje... jer da,,, ja hoću da me cijeni, voli, poštuje, da mi to pokaže..dokaže ali želim i da mi kaže.. glasno i jasno i to barem jednom na dan jer je inače sve ostalo misli si , možda je, a možda nije..voli, ne voli i to čekanje- sad će, pa godišnjica je, pa Valentinovo je- ne priznajem hoću to iz čistog mira inače je licemjerno i na nagovor i želim da to bude iz srca, a ne... red je... ma ne da mi se više čekati..a ni pisati jer ma hvata bad, i inače ovih dana nije moje vrijeme jer mi se čini da je sve otišlo u krivom smjeru... može i šala mala. ON kaže: hoćemo li promijeniti položaj.... ona kaže: dobra ideja, ti stani za dasku za peglanje, a ja ću sjesti na kauč i gledati TV... |
|
Well...postoji li život poslije smrti...ma nije tako drastično, al eto...postoji li oporavak poslije saznanja da nisi voljen..ili bolje reći ne onoliko koliko tebi treba??? dakle primam prijedloge, iskustva... trenutno tuga vlada, samosažaljenje... i jel normalno da kad zamijetiš pukotinu, ona se odjednom razjapi kao ogromna provalija...a ti se neko vrijeme praviš pametan i mudro šutiš i nikom ništa (od frendova) ne zboriš, jer eto..nije tako.. čuvaš svoj ili čiji? ugled, integritet, ponos??šta li? Pa se pitaš, ma ne , ne pitaš se već se praviš blesav( da ne ideš u vojsku) i misliš ah, samo mi se čini.. i Onda pitaš "osobu" jel to tako kako mi se čini?, a ta osoba te uvjerava da pretjeruješ..pa umiren smatraš da je možda i u pravu..i pokriješ se dekicom sljepila i gluposti i ide vrijeme..skok na skok-vrag i postolar... Kad ono evo već lijepih godinica zajedno provedenih??? i dum tras nema kraja.. Jer se sve svodi uvijek na isti problem, svađe, mirenje, pa red ružica (metafizičkih) pa zatim opet, kao recept za slojeviti kolač Pa jednom ode sve k vragu, jer se napokon upitaš /O vilo Otkrovenja!- dakle upitaš se -tko je tu lud? tko slijep, a tko blesav. I onda spustiš ticala, pa patiš, preispituješ se, kljucaš po jednom te istom...i kad ono ne samo ponekad već svaki put nađeš zrno istine...ha ha ..pa sebe okrivljuješ, pa sebe preispituješ I misliš da ti je lakše, ali nije, ne želiš biti u pravu...ovaj put ne... pa pitaš okolo, a kad ono tamo sve su veze u klincu, manje više, pa si misliš ..ma neee, to je stvar viđenja... i odjednom si u društvu ( o čemu ste inaće pričali) gomile nezadovoljnika, koji znaju da to i to ne valja, da se jedino tako može?!da je eto bolje tako, da su tu obaveze, krediti, otplate, gradilišta, pa djeca, rodbina, zaposlenja, nezaposlenosti, buduća zaposlenja, eventualne nezaposlenosti i godine, navika, ma ipak vas veže nešto...pa vi ste civilizirani, nema alkosa, nema obiteljskih festivala, nema ženske kuće,pa čak ni javne kuće haha, pa ni osobe u tajnosti koja unosi nemir u idilu,nema vatrogasnih zabava sa policijom, nema čak ni razbijanja svadbenih servisa, jer ste oduvijek bili prijatelji i dobro ste se razumjeli....bla, bla... beskonačan red stvari koji su samo dobar izgovor, da se stvarno ne poduzme ništa ali i da se i dalje ima alibi za bezbrojne migrene, svađe, prepucavanja i da skoro zaboravih najvažnije - žaljenje uz kavicu i tračanje bračnih partnera prijateljicama i svima koji žele slušati... I tada se kao nadaš, ma no way nisam ja dio tog kluba...pa ja nisam od onih kojima će život prolaziti u takvim pričama...ma ja nikad nisam bila konformista, pa ja sam osoba od akcije...ja sam -hoću sve odmah, smjesta, sada ... ili sam to bila pa je to prošlo svršeno vrijeme... Pitanje za kviz: da li se to i drugima događa? |
|
well SRETNA VAM NOVA, naime stigla Kineska nova godina.godina Pijetla. bilo bi uputno da otvorite vrata i prozore da vam osim svježine, uđe i malo pozitivnih vibracija ili kako se kaže dobrih duhova. ja sam nova...da nova hah..mislim nova žrtva bloga. valjda ce ovo sve na nešto sličiti...eto za početak malo, da kojim slučajem ne nestane, pa da se ne požderem što sam polsatnu inspiraciju izbacila u ništavilo...pozdrav |