|
doček te Nove sam dočekala u ne baš osobno dobrom raspoloženju, unatoč sasvim ok društvu… i baš sam se zdušno probala ufurati u svu tu… yeeeej&wish&happy…spiku dok su se u magli gasila padajuća svjetla vatrometa… „osjetila“ sam, jednostavno jesam… da su dani i vrijeme preda mnom…onak…-???!!! i da ne bezvezarim…odlučila sam ranije otići doma… pješice, u društvu šampanjca, usput nespretno razbivši dvije teške kristalne čaše.…peh.. da bi dani nove krenuli nekim svojim slijedom… i imala sam pozitivu u sebi , a bez fige… i imala sam vjerovanje da sve nekak bude, ipak bude…nekak… usput se još jedan od honorarnih poslova pokazao kao uzaludan trud bez adekvatnog i pravovremenog plaćanja, ali ajde..traje.. iako mu se vidi vrlo brzi kraj, jer jednostavno nema smisla, ne pod ovakvim uvjetima, iako je kriza, iako su upotrijebljeni svi mogući izgovori i opravdanja… pa i onaj moj... „bolje išta nego ništa“.. međutim, danas sam napokon odlučila da je bolje… da sam ja ta koja treba reći to… -„ništa“…upravo ovih dana… al da se vratim na početak… siječanj… ..već idući tjedan na dolcu srećem frenda koji me obavještava da mu žena ima.. rak limfe...da slijedi kemoterapija, citostatici..i sve ostalo.. (znamo se dobrih 25 godina, kroz godine smo imali periode intenzivnog i manje intenzivnog druženja, i nekoliko nezaboravnih događanja) sredina siječnja… bila je u znaku objašnjavanja, ljubavni život se zakomplicirao i počela su moja izbjegavanja određenih istina i suočavanja, i mojeg žmirenje na oba oka i nadanja da sve nekak bude…nekak... kraj istog siječnja… (na jedan meni osobno vrlo znakoviti datum), sam završila ipak gadnom svađom..i prekidom...sa osobom, koja se putem potpuno „izgubila“…jer od mog žmirenja ništa.. da bi onda danima, osobno i sms-om…na poticaj i neprestana pitanja… …ukazivala, pokazivala, objašnjavala… da je meni to i takvo ponašanje skroz neprihvatljivo, strano, zastrašujuće, zabrinjavajuće i da mi tak šta ni najmanje ne treba..i da ako se nastavi, ja ću bez obzira na osjećaje, odnos i obostrano značenje, prekinuti sa jednim - dosta… nakon koje se ipak, ajde…uz sav stres i odluke dogodio značajan zaokret, obećanje i uvjeravanje... koje je eto još uvijek na djelu i od riječi dakle sve i dalje traje…i dobro je… početak veljače obilježila je vijest iz švicarske o potrebi hitne operacije odstranjivanja dojke... i daljnjoj kemoterapiji sa neizvjesnim ishodom... u idućih šest mjeseci, jednoj meni bliskoj i vrlo, vrlo dragoj osobi u srednjim tridesetima, pravoj svjetskoj putnici, majci dvije vrlo male curice, koja mi je u neku ruku i rod, a koja je bila kod mene u posjeti prije nepunih tri mjeseca…i tada smo se smijale i pričale i pričale.. a kad sam se u nedavni četvrtak na petak, u sred noći iznenada probudila sa jakim nagonom za povraćanjem i pri tome jedva i u zadnji čas stigla do kupatila… …„znala sam“… da lošim događanjima još nema kraja… tu subotu stiže vijest da je pas ljubimac,propao kroz led na rijeci i da mu više nema traga… (na isti datum, točno prije godinu dana drugi je pas ljubimac, uginuo od starosti) …a bratić, gotovo brat, kojem je operacija srca prije neko vrijeme sasvim uspjela, tu nedjelju umire od komplikacija sasvim druge vrste… a kad tjedan nakon… nedjelju na ponedjeljak nikako ne mogu spavati negdje od dva u noći.. pa sam budna, a bez razloga, uz nervozu u sebi, sve do zore… iako sam dan provela u prirodi i snijegu i prije toga "kljucala" od umora pred tv-om… shvatim da se opet nešto „sprema“… i u ponedjeljak stigne vijest iz slovenije… da je umro moj 102 godine star djed… i onda više ne znaš što bi... i isto popodne nazoveš prijateljicu s kojom si godinama dijelila sve i popila bezbroj kava i poslušala bezbroj priča i razmišljanja i razriješila masu njenih i svojih dvojbi pokušaš ispričati kako si… i što osjećaš… i što ti se sve izdogađalo u tih zadnjih, samo mjesec dana… i iako ona već neko vrijeme negdje „leluja“ kroz svoje misli i svoje priče… i kužiš da te ne sluša i ne sudjeluje… jer je njen mačak ometa potrebom da ulazi i izlazi, a ona da mu otvara i zatvara vrata i to svaki puta tebi komentira…i tako te prekida… i da je to…a u vezi tebe i nje već dulje vrijeme, pomalo čudno, neuobičajeno, odvojeno, separirano…ali eto svejedno zoveš… jer je tebi sada već mjesec dana intenziviranja vijesti i događanja, malo previše i jer taman kreću ponovne suze… ali… sada joj napokon spuštaš slušalicu govoreći… ma zaboravi, nije bitno, nema me.. i pitam se… da li je sada konačno gotovo? da li je ispunjena ona kvota slijeda …od tri…nečega, a sličnoga.. i da li sam ispunila seriju loših vijesti i prepiranja i događanja i smrti i tuge zbog svega.. barem za jednu, ovu godinu… |
|
…...prigodni c/p... Volim se igrati, stvarati… Malu ljubavnu osvetu čarati Večeras ću upravo to raditi… Tvoj lik od slame, voska i ljubavi graditi.. Složit ću lutkicu, malu , uzeti suhu posebnu travu.. a onda ću oblikovati tijelo i glavu… obući to u kaputić napravljen od crvene čoje… opšiven pažljivim bodom crvene boje… Uz prigodnu pjesmu i riječi molitve moje.. Naravno da ću staviti nešto tvoje.. možda...onaj tvoj pramen kose lijepi.. jer sve to moje ustreptalo srce krijepi… Uz riječi koje atmosferu i djelo tvore.. svijeća, njih dvije trebam…da gore.. i na pergamentu još ispisati tvoje ime… da te podsjetim na sebe, samo da ne pobrkam rime… A zatim ću uzeti one igle, špenadlice,u sedam boja.. pažljivo ću ih zabadati, …ona bolna, ta će biti moja.. u mjesto gdje je zašiveno tvoje ime i pramen kose… osjetit ćeš, ne brini, ovakve večeri svu težinu čarolije nose… ... ... p.s....eto tak.. za sve one sklone malkoc..paaa... osvetoljubivosti.. ili radni naslov...osveta se servira kad je hladna... ili kak bi shakespeare rekal... "Hell has no fury like a woman scorned" |
|
kaj je najveći štos ne gledam, ne pratim.. al eto došlo do mene i to, jer nemreš, a da te ne ošine barem dijelom, krajičkom oka i na pol uha… I sad, možda su moje informacije polu-informacije…pa ćete me valjda istolerirati.. valjda…khm…i nećete zamjeriti, ako pitam… onak čisto da glasno sebe, a i ponekog od vas pitam… Dakle, razvezala se rasprava… treba li prevoditi.. titlom tu neku seriju koja ide na rtl tv… "žikina dinastija"…jel?!!? I sad sve nešto kazna, novčana...pro i kontra i pozivaju se na neke odluke nekog tamo...vijeća...tih nekih elektronskih medija i bla ali ja se ipak pitam…tjah… (zima je, ne idem skoro nikam, obavim bitno i potrebno i bris doma) al da ne duljim… Ok..tamo vjerojatno ima u toj srpskoj seriji njihovog slenga, fora i fazona i sad kao našli su se .. čistunci za jezik?..imaju uhobolju?... jer im uho para ta neka ekavica??!! jel zato što je ekavica? ili zato što je to preko granice? ili što ne razumiju što se priča… ili??? jer..znam da na istoj tv, na istom kanalu, apsolutno svaki dan iza dnevnika ide jedna domaća serija…"ruža vjetrova"… prepuna splitskog, dalmatinskog izričaja… koji je u dijelovima zaista na momente namjerno potenciran, sa svim mogućim lokalnim izričajem, riječima, izrazima… forama i fintama.. e pa sorry..kolko gledatelja koji se nisu bitno i životno pomakli iz fotelje, kvarta, grada, županije... uistinu zna kaj znači „vešta“..“ređipet“..“škovacin“..i tako to.. pa bi ja onda tima...spodobama..... u tom nekom vijeću rekla.. e pa izvolte gospodo, prevedite i ovo…titlom... jer sam ja stjecajem okolnosti i prilika, živjela na raznim stranama… skužila manje-više gotovo pa sve tak neke lokalne izgovore i izraze i znam za većinu njih kaj znače..i nekako uho mi to primi i glava zapamti... i meni je to ok…ja to razumijem… ne mislim da sam zbog toga potpala pod ovo ili ono..ili da sam zakinuta za to nešto.. al kad čujem da se tamo neko pjeni, prijeti i dela frku.. samo zato što je u pitanju ekavica ili šta već.. a ima masu bitnijih propusta i općeg medijskog "smeća" koje treba sankcionirati, kazniti ili opće ne pustiti ili pustiti u nekom drugom terminu e pa to mi je onak… zbljuv… |