|
završio je srednju, zato što smo kalkulirali ima već dosta gimnazijalaca, ima dosta optičara, ima dosta zdravstvenih tehničara fakultet je nešto za njega predaleko, tek možebitno i ako… a ovo? ovo je nešto što svima treba, jer kad je hladno, a vani minusi uzalud ti svi fakulteti, opća znanja, ako ti nekaj sa plinom i grijanjem općenito doma šteka, pa je to upisao i završio, u roku i cijelo vrijeme školovanja imao i neke nagradne stipendije jer je to tada bilo i od vlade poticajno… pa je praksu odrađivao u gradskoj plinari, gdje su ga hvalili za marljivost i trud i kad se išlo na teren, te „grupe“ su upravo njega tražile da ide s njima, jer je vrijedan, jer želi učiti, jer poštuje autoritete, i jer je takvo zalaganje u konačnici obećavalo malo veću šansu za zaposlenje a onda je kao odličan maturant slao molbe, na koje se nije odgovaralo pa je slano još molbi, pa se zvalo neke ljude..ali ništa… pa je bio posao kod jednog privatnika, ali samo na 3 mjeseca jer kad se postavilo pitanje prijave i staža, odjednom više nije bio potreban ionako je bilo nemoguće biti istovremeno prijavljen na biro i "zaposlen" jer je biro slao ponude za možebitne nove poslove, i tečajeve za tzv. „aktivno traženje zaposlenja“a sve, u to neprijavljeno radno vrijeme a onda je našao (opet bez biroa)posao kod drugog privatnika, kod kojeg je proveo 5 mj. uz 10-12 satni radni dan, sa samo jednim danom tjedno fraj kad se opet postavilo pitanje prijave, odjednom više nije bio potreban (da biste jednoga dana bili „majstor“, tada važeći pravilnik propisivao je da morate imati 5 godina staža u struci, i uz uplatu od 5-7 tisućica kuna položeni majstorski ispit da biste bili majstor i/ili obrtnik) pa je nađen još jedan privatnik, (sa biroa)koji ga je odmah prijavio, zar i takvih ima? ali, nakon 6 mjeseci istog intenziteta poprilično teškog posla plaća više nije stizala, ili je stizala u nekim čudnim ratama, a onda su i one prestale da bi se sve završilo sa potraživanjem zarađene plaće od 3 i pol mjeseca, svojevoljnim otkazom, tužbom i sudskim pravomoćnim rješenjem, ali novca i dalje, a ni dan danas nema, iako je sudski spor, njega, naravno koštao… i tu su prestali snovi o strukovnom poslu, tada se zaposlio u jednom trgovačkom centru, na dalekom kraju grada, na odjelu tehnike, plaća je bila zbilja sitna, ali redovita, staž je išao, zdravstveno je bilo pokriveno, usput je „mijenjao“ nekoliko puta godišnje dekoraterku znajući sve o tom poslu i potrebnim pc-programima da bi to radio, usput je „mijenjao“ i nekoliko puta tjedno, mjesečno i godišnje svog nadređenog šefa, uz svu prateću i zakonsku odgovornost takvog mjesta međutim, isto tako je usput sakupljao kolica ostavljena po parkiralištu, ili punio police na odjelu prehrane, a sve za istu plaću i tako tri i pol godine bez poboljšanja, bez nagrade, bez napredovanja, bez ikakve naznake promjene.. a onda je došla ideja…ovo nikamo ne vodi.. idemo vidjeti šta ima u bijelom svijetu, jer mlad je, svašta već zna pa se našla agencija, pa se položilo sve potrebno, pa se ukrcalo na USA cruisera i sad je tamo već ili tek, 2 i pol mjeseca, i napredovao je i po statusu i po plaći i po uvažavanju i po prilikama i po nagradama i još mu toga nude i zadovoljan je i javlja se i sretan je i interesantno mu je i snašao se i ja sam nemajka, majke mi, ali iskreno se veselim i ponosim i držim fige da to što dulje potraje i da se ponovi i obnovi i da nađe trajan način da se odseli ili skrasi tamo negdje…a vani… |
|
zamisliti se samo, jer je jedino to ono "pravo": svi smo mi dobro plaćeni reklamni stručnjaci, manageri, direktori, umjetnici..i svašta nešto, svakako inspirativno, poželjno.. jedini posao nam je da izmišljamo efektna rješenja i da nam novac samo curi...po mogućnosti drito na gold- amex pa da se napokon posvetimo ozbiljnom problemu, kamo ćemo i na koju daleku destinaciju otputovati..i tamo naravno birati iz rafaelo piramide sretno dobitnu kuglicu, dok nas par kakadua uveseljava, a posluga jednostavno oduševljava.. e da, uz sebe imamo ili želimo predivnog glumca ili glumicu za partnera koji ima isto tako super uber posao... poneko od nas ili ipak svi.. imaju razne dobi djecu koja su naravno odlični učenici, studenti, uspješni ljudi..koji eventualno malo drame kojeg će telefonskog operatera izabrati i koji najnoviji mobitel kupiti i kojima je dovoljno ujutro staviti na stol kutiju pahuljica i vrč mlijeka ili samo kinderpinqvi..uz neizbježan osmijeh i poljubac u svako to *ebno...sunčano jutro svi mi bi ako već ne sada, al sutra svakako, da živimo u predivnom velikom stanu, obavezno sa pogledom na park ili šumu, a kupljenom na kredit kojeg bez problema otplaćujemo.. ili još bolje ta briga je već iza nas... roditelji...ah daa..no dobro, oni su tamo negdje daleko na obali, u zagorju ili krasnom staračkom domu i čujemo se samo za blagdane, rođendane i sl. i inače ništa pod milim bogom ne trebaju..osim novi preljev plavkastog ehotona na svojim sjedinama.... a kada sa posla gdje smo se smiješili jedni drugima, a direktor se zadovoljan našom prezentacijom još i rukovao sa nama i nakon što smo popili onu kavicu ili fini- mini juhicu, dođemo doma, vozeći se naravno praznim cestama, slušajući operu u das autu, samo preslušamo sekretaricu, koja je prepuna poziva i prijedloga i smijeha sa urnebesnih zabava...ulazimo u svoju 7metarsku kuhinju koja miriši na planinski proplanak, istresemo ljubičastu vrećicu sa pravim komadićima zeca svojoj sivoj whiskas ljubimici...koja se sretno igra sa zewa toalet rolama.. istuširamo se, preodjenemo u prepoznatiljiv brand i sa trovremenskim taftom...odemo van sa "pravim" ili potencijalnim partnerom, kamo nego na večeru u najskuplji trenutno hit restoran... djeca, sa zadaćama, aktivnostima, pubertetskim ispadima i sl. čudom nestaju, kao i mrlja sa omiljene majice potopljene u snagu roza vanish-a. dom nam za to vrijeme održava spremačica koja je naravno neprimjetna... veš nam pere, suši, valjda i pegla stroj koji ima timer.. wow e to je onda "prava" stvar:))) |