|
cvrčala sam doma, a onda ipak našla vremena i smisla da se ode na more sinje.. poanta je bila odmoriti dušu, tijelo, iscijediti još malo ionako prazan džep.. put koji inače traje nekih 4 i pol sata pretvorio se zbog bure, nemilosti sv.roka i svega nešto u put od 11 sati..(slovima jedanaest sati)…moreeee, o moree i sve ajde, ipak super ali kako je tu bilo i dječurlije cca komada tri… već uz jutarnju kavu i novi sunčan dan…pitale smo se kamo ide ovaj svijet? i već odavno, a da mi to valjda nismo primijetile… mora da je nešto ili sve, otišlo u krivo… jer je u primozgu stalno titrala onak nepriznata željica, da se uz kupnju cigareta na kiosku nevino pita.. jel imaju recimo avionske karte za NZ ili barem australiju… pa da se kupi jedna,svakako jednosmjerna… srećom, noći su bile tihe, mirne, usnule i tople..a „absolut“ je brisao dan, po povratku u metropolu, evo opet cvrčim..ali mi cvrči i mozak… mora da je zbog temperature, sigurno je zbog temperature… a možda daljnjem cvrčanju mog mozga pomaže informacija dobivena iz treće ruke da je moja, a vlastita, gđa.Majka, sva brižna i na usluzi… nazvala mog bivšeg, odseljenog, čamotinjom vazda ispunjenog .. i rekla mu slatkim glasom, da ako je stanje već takvo, da on slobodno kod nje donosi svoj veš na pranje… „…I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče Svoj trohej zaglušljivi, svoj zvučni, teški jamb. Podne je. - Kao voda tišinom razl'jeva se Sunčani ditiramb...“ (v. nazor) |