|
Evo stiglo, neumitno, kao i dvije vesele vjeverice koje se igraju ispod mog prozora,usput kradu kruh namijenjen pticama.. je da, sve je procvjetalo i sve buja..a u meni malo žalosti, malo tuge, praznina. Ja bi se opet zaljubila..ali zar opet ponavljati, ponovno i iznova još jednu grešku..pa si dozvoliti novu bol i razočaranje? Žalim, ne mogu proljeće provesti ne zaljubljena..ali u koga? da li se to može birati.. gledam ga..još mi se sviđa, još uvijek mi je privlačan..još uvijek ga volim..ali neću..mislim da neću,više..ovo proljeće ne.. Znam da je za sve krivo očekivanje..filozofsko pitanje..ako nemaš očekivanja nema ni razočarenja..ali ja zaljubljenost, ljubav ne mogu drugačije živjeti već sa očekivanjima...eto slaba sam.. Jer kad sam zaljubljena onda sam mazna i želim osjećaje, riječi, srast sve želim podijeliti..a kao da pravog odgovora nema..ma kojeg pravog..gotovo nikakvog..ja sam strasna osoba..i ništa mi ne prolazi samo tako..sve doživljavam burno, Ok i dramim, i veselim se i plačem i smijem se i sve to na glas i svi vide i svi znaju..i sad tobož on je cool tip..ali meni to više ne izgleda kao mir, već kao nezainteresiranost..i vremenom nalazim sve više tih nezainteresiranosti..i kad prekapam po prošlosti uvijek je bilo tako... Ma ne volim spike tipa: navika, ništa čudnoga, pa nije to više kao nekad.. kad? a zašto ne opet i opet i sad? ma nemoj...kako meni je..uvijek iznova, svake godine..ponovno.. I sad da krenem u drugom smjeru? u kojem? Stara ljubav koja je još uvijek slobodna i zainteresirana...da je bila čemu održala bi se..znam, ali pošto se ne događa ništa povoljnije da ipak obratim pažnju na nju? a jedno od rijetkih pravila koje poštujem je : Nikad se ne vračaj na mjesto zločina!.. a evo sve sam bliža da upravo prekršim jedno od pravila.. Znam da je samo zamjena, znam da nije pošteno, znam da nije kulturno, ni civilizirano, ni fer, ni... Da li se zaljubljujem u ljubav samu? Već sam sve iskombinirala, ali nikako da izvedem onaj odlučujući potez koji vodi, tamo di treba..još sam u dvojbi, još oklijevam..i ljuta sam na sebe, i razočarana i tužna zbog njega, jer to je tako jadno, a tako teško.. Zar zaista ljubav mora boljeti..i tko je to rekao i uveo to pravilo.. Zašto ja ne bih bila jedna od sretnih koje eto imaju zadovoljstvo, sreću, bez razočarenja i patnje? Svakodnevica je sve što nam preostaje, ali ne mislim da je loša..ali ovako kad smo sve više na različitim polovima, prilično je ubitačna.. I gledam se u ogledalo i nalazim tugu i bore žalosti.. Nazvati ili ne nazvati, otići na sudbonosnu kavu ili ne..Pomoći sebi da se opet osjetim živom, sretnom ,veselom, željenom.. Vježbati ego, zbildati samopouzdanje, pa kud puklo da puklo? A čim toliko razmišljam ni to nije to.. A što onda..što nakon toga..pitanja, pitanja, misterije.. |
|
Interesantno je to...zapanjujuće..Kad Njega pitam: "što ti misliš??.." a prihvačam sve i svašta, uvijek me ponovno i nanovo iznenadi odgovor: ne mislim ništa.. Pazi mudrosti, svesebstva, prosvjetljenja i Nirvane...čisti zen... Eto blago njemu, ali to bi bio zgodan alibi da stanje ipak nije drugačije..Jer kad ja kažem volim te- on ne kaže ..i ja tebe...već nešto u stilu ,..aha..m da...i sve tako. Dakle mascullinum vulgaris ima lobotomiju, nedostatak teksta..šta li? Emotivno je hendikepiran, jer ne može izgovoriti najobičnije dvije riječi..sehr interesant.. jesu li to traume iz djetinjstva? majka ga nije naučila? otac mu je govorio dječaci ne sline i ne plaču? omiljena igračka je ispala iz kolica?učitelj ga je osramotio pred razredom? dobio šamar kad je poljubio prvu curu u vrtiću? ja trebam, ja želim, ja molim, ucjenjujem da mi se to kaže..i sve kroz pokušaje, smijeh, šala-mala, suze, stisnute zube, žilu ludaru..ali jok nema odgovora.. I napokon stiže samoobrana, pretjeruješ i blabla bla, sve samo ne ono što ja želim...čuti.. I onda se neko vrijeme pristane, evo ja pristala ,na takvo stanje sranje..ali ja ne bi bila ja..da mi sad više nije stvar riječi, već principa, želje, odmazde..i da priznajem baca me u frustraciju, bad raspoloženje, PMS, čangrizavost, zajedljivost..ima slike nema tona, veeelika bračna kriza iz koje nema povratka..ima li? Ej vrati se kući i reci mi Volim te..i sve ti je oprošteno.. and I look in his eyes,its blue, but nobody home(D.Bowie) I sad se ja trebam pomiriti s tim...eh bojim se da neće ići... Jer kako sam samo lako popušila priču nekih koji kažu da eto to ti je tako, to su ti muški, a šta ćeš?! ne priznajem, jer ako ima toliko mnogo pjesnika koji pričaju i žale za ljubavlju, toliko stvaraoca raznih priča, režisera, svega svega, i sad da to ne postoji u svakodnevnom životu...ma nemoj.. ali činjenica je da to ne postoji u mom životu, u mom dnevnom boravku, u spavačoj sobi, ni u krevetu I za sad je stanje..rastava od stola i postelje..i tako već dobrih 5 mjeseci...a sve zbog dvije riječi... |
|
Kreten ubio tri žene! Bože moj...jadne žene...i sad je njegova olakotna okolnost PTS..aha...pa dajte mu još i dozvolu za automat, top, višecjevni i može interkontinentalnu raketu, po mogućnosti sa bojevom glavom...ako postoji ikoja bez toga. Pa se nakon toga čudite zašto je tako eto opalio slučajno, u afektu, neko šamar, on metak..da jedan..pa tako još dva pputa, pa njemu usfalilo i plakao je...jer plakao zato što mu usfalilo ili zato što je to napravio...??? Predlažem pametnoj vladi koja grca u financijskim problemima, boračkih penzija da se fino smisli-očeš pištolj?-odreci se PTS-a i uštedi nam nekoliko tisuća kuna mjesečno za tvoju penziju, da damo di treba...i eto vlada uštedjela.. ili očeš PTS i nekoliko tisuća više na računu zbog povečanog invaliditeta..ali onda nema pištolja...i tako je napokon Akcija ZBOGOM ORUŽJE dobila na veličanstvenom odjeku...ali za to treba imati muda..jer je lakše čuditi se i zgražati i brojati mrtve..žene i djecu..najslabije karike...u prehrambeni-preživljavačkom sistemu.. |
|
Ljubav, savršena, velika, bajna, sjajna..daje ti krila( dulje nego red bull) daje ti osjećaj postojanja, sreće, života...daje ti vjeru, snagu, osjećaj bezgraničnog davanja i primanja Ali koji je to krajnji moment kad ljubav gasne..da li se možemo vratiti u moment kad je nit započela neumitni početak paranja, kad očice tkanja postaju iskrzane, pa ih još neko vrijeme možeš uloviti, ali ubrzo ne pomogne ni igla i konac,ni čarobna moć vjere i nadanja...taj moment je tek ugasla iskra..koju u općem iskrenju ni ne primijetiš, ali je tu..zažarena tinjajuća, pali trag sumnje, trak straha, trag prolaznosti.. Bez ljubavi smo ništa... No, tada nastupa borba za opstanak, sakupljeno dostojanstvo, tek jedva ojačalo, koristi samo da bismo rasli na novim krilima nove strasti, no ne više bezgraničnog davanja, već beskrajnog optuživanja, povređivanja, ozljeđivanja...jer nikad nije dovoljno da sami patimo, lakše nam je da i drugi pati, jer tada nismo slabi, mada smo toliko željeli tu ljubavnu slabost.. tada nismo više sami, već nas je dvoje u idili, zajedničke patnje. I kako se ljubav vremenom pretvara u plamen koji raste i jača, grije i pobuđuje a sve je nastalo od jedne male početničke iskre...tako se događa ponovno veliki plamen ovaj put plamen koji guta svako sažaljenje, suosječanje, plamen koji guta, proždire uništava.. dva plamena su potrebna za samo jednu ljubav, dvije strasti su potrebne samo za jednu ljubav.. istim plamenom i istom strašču i volimo i uništavamo... Mi smo vrlo strasni ljudi... |
|
Drage moje znane i ne znane, well sretan vam 8.mart (ožujak). I nemojte mi sad tu brijat.. da kaj?...da dan kao dan!...da šta ima veze!..da ste eto opet u istom sranju!..da kaj bi vi sad trebale?... ostavite tu spiku muškima...ionako si svašta dozvoljavaju... TIHO..tišina... da nije bilo nekih pametnih žena, vi sad ne biste ovo čitale, da nije bilo nekih pametnih žena, vi bi sad brisale pod u kuhinji, moguće i tuđoj,ali ne po vašem izboru, da nije bilo hrabrih žena vi se možda ne biste školovale, a kamoli čitale ovo na svojim strojevima, hrabre žene omogučile su ovo i meni i vama.. imate pravo glasa, smijete radit, ako želite, možete bit doma, ako želite, išle ste u škole i na fakultete, a ne učile samo toliko koliko je potrebno da biste bile drage domačice, majke i klečale u izabranoj za vas crkvi..smijete sve i još više od toga...na volju vam je... imate pravo reči- Ne! svakom kretenu koji vas tretira kao stvar, imate pravo udati se samo iz ljubavi i vlastite želje, imate pravo na razvod, imate pravo na odluku roditi ili ne, imate pravo hodati ulicom bez pratnje, pa i golog pupka(mada je sad malo hladno)ali dobro..i dokle god vi mislite da je to samo još jedan običan dan, razmislite i sjetite se da ćete možda doći u situaciju kad vaša sestra ili kćer neće misliti da je to bio samo jedan običan dan. Pokažite da ste odgovorne, svjesne osobe, da cijenite napore, trud, suze, batine, klevete , napade i svu agresiju koju su morale pretrpjeti vaše prethodnice..da biste imali ovaj dan. Sloboda koju uživate nije stečena lako, u to budite sigurne...imate oko sebe još masu primjera pa i u slobodnoj EU postoje pridružene članice, gdje nije dozvoljen razvod, pobačaj..a da ne govorim o zemljama gdje žene kamenuju za preljub, gdje su djevojčice od dvije godine obečane muškarcu kao otpust sramote ili duga..gdje žene ne smiju na ulicu bez velova, zara,feredža..gdje djevojčice još dan danas obrezuju, gdje se kupuju mladenke, gdje se traži pravo prvenstva bračne noći.... Jel znate da su savršeni Ameri trebali svoje žene kad je bio 2. svj. rat u tvornicama, ali su ih poslije rata fino poslali doma, kad su se muževi vratili sa fronte...jel znate da je bogata Njemačka trebala žene samo za produljenje Reich vrste,jel znate da su fini, neovisni, kulturni, Švicarci svojim ženama glas dali tek negdje krajem 60.-ih I nije sve samo pravo glasanja...da izađete na izbore, pa ko vam proda veću maglu njega zaokružite..na žalost potreba za" ženskim kućama"sve je veća, pročitajte crnu kroniku pogledajte naslove o PTS tipovima koji doma mlate svoje žene... Sve je to dio tog dana..sve je to dio te njihove vizije da žene trebaju biti ravnopravne,nezavisne, jednake... Pokušajte ne odmahnuti rukom, na taj dan kao na samo još jedan dan..budite barem kulturne i pristojne, cijenite njihovu želju pokret i ideju...je velika i jer je potrebna... hvala svim hrabrim ženama sa vizijom... |
|
Živjeli Adam i Eva u vrtu, i sve je bilo kao u Raju, on brižan, ona brižna, ljubili se i grlili, provodili dane i noći zajedno, bezbrižni kao djeca, bez odgovornosti, bez obaveza, .. i sve je bilo pomalo infantilno, naivno i pomalo bezveze i zamarajuće..uz jedno malo pravilo.. Ali kako se kaže...ne lezi vraže Evi sve to nije bilo dovoljno, takva ispraznost života..žudjela je za izazovima, shvatila da želi vidjeti što je iza brda..i ta potraga i želja za nečim novim bila je ono presudno da Eva napravi pomak, prestane beskorisno obigravat oko Adama koji ne ispunjava sve mentalne i ostale potencijale... Glavna i osnovna želja svake žene, sposobnost da bira, mogućnost da kreira, da se dokaže, iskaže, pa i da u svemu tome pogriješi.. Naime Eva je željela jedno..moć ..kreativnosti. Nije htjela biti lutka na koncu nekog uzvišenog Puppet mastera, željela je nešto više,željela je mogućnost odluke, željela je ravnopravnost spolova, željela je dovesti u pitanje pravila jednog i jedinog autoriteta, željela je jednakost, ako ne i prevlast..željela je mnogo.. da bi dovoljno dobro to obavila morala je smisliti što bi bilo dovoljno jako, dovoljno veliko,da bude nad svima ostalima, da bude tik do Stvoritelja, jer znala je da samo jedna velika stvar može upaliti, nema vremena za pogreške, nema mjesta pokušajima...( negdje je čula za neku Lilith, ali se ne sjeća što je bilo, samo zna da je kraj bio loš i tužan) U svojoj potrazi bila je uporna. Zbunjeni se Adam nije želio miješati,čak ju je i odgovarao, plašio , zastrašivao...uostalom oduvijek je sumnjala da je kukavica i slabić. Nije želio nikakve promjene, jer je njemu bilo kao u raju. Tada je napokon naišla na zabranjenu voćku, poslije kiše..veliko blinkajuće upozorenje KEEP OUT nije pomoglo...uz svesrdnu pomoć Zmije, koja joj je poslužila kao dobar izgovor, jer dobar izgovor zlata vrijedi...ubrala je jabuku. Znala je, doživjela je svjetlost, otkrivenje, spoznaju, misao i riječ Saznanje kako može svima parirati, odbaciti svaku kritiku i sumnju u bezupitne mogućnosti STVORITELJA, je postati ravnopravan samom Vrhunskom Biću a to je mogućnost novog stvaranja, i to ne bilo čega već Života samog napokon je zagrizla u zabranjeno voće... sve ostalo su priče i povijest sama. da li je Eva bila prva žena koja se borila za ravnopravnost? feministica? sufražetkinja? |