Društvo moje drago, zašto žene očekuju da ih se cijeni i voli..
ili su to samo ženska pitanja ili šta...
evo švrljam po blogovima, kad ono tamo sve su u nekom iščekivanju te Valentinovo, te hoće li nazvati, te voli li ne voli...joj mene drage moje
jednoj mojoj prijateljici muž rekao kad je tjedne provela dežurajući nad friško okoćenom rasnom kujom i gomilom malih štenaca,spašavajući uloženi novac, da je umorna i nek on malo dežura, jer se ona osim o tome(njegova ideja i hobby)brine o kući o dvoje male djece, ručkovima i sl..fino odvratio sa -" pa sama si to htjela..." a ona si misli da koja je glupača jer ona radi za zajedničku stvar...
i tako to stalno biva za pop..
pa koje smo mi to -ipak glupače...a ima istine u tome -same smo to htjele...
jer eto mi možemo više...
kuhati ne zbog zadovoljstva, kao neki muški koji se prave važni jer jednom mjesečno počaste frendove sa svojim art cuisine,
jer se nešto mora jesti, a love za restače nema, odgajamo djecu 24 sata kao da smo sve educirane odgojiteljice, pedijatrice, psihologice, radimo službene poslove za lovu, jer jedino tako pridonosimo kućnom budžetu, kao da ostalo nije doprinos
peglamo, spremamo, peremo, čistimo kao da nam je to u genetskom kodu
trčimo na plac i dućane jer mi znamo gdje je što po kojoj cijeni, vučemo sve to okolo, jer se on nema gdje parkirati i onda u jednoj od rasprava o podjeli posla fino još kaže: kak ti je dobar jer te ne tuče, ne vara, ne gleda utakmice, dolazi doma poslije posla, ne pije s dečkima i da kaj ti hočeš, da pretjeruješ..
a ti još sposobno žensko-
ljepiš tapete, pomažeš mu zbetonirati dvorište, farbaš drvenariju dok on šmirgla i sve tako...njegovi poslovi su vaši poslovi jel ti ne želiš da se sam pati,muči i umara, a tvoji poslovi su....
A fakat smo Barbike...
jer nas svi časopisi tjeraju da ga osvojimo, zadržimo, probudimo njegovu uspavanu strast ( a kaj ak mu je strast u komatoznom stanju)kupimo rublje da ga zavedemo, otmemo, preotmemo, vratimo,
kupimo miris koji će njega dovesti do ludila(zbog cijene, a ne zbog esencije)
i igramo se kurtizana koje bi još mogle na tečaj trbušnog plesa..
pa nas uče o njegovim erogenim zonama, šta mu spremiti kao večericu, pa koje vino ponuditi,svijeće zapaliti...
sve ne bismo li zavele, ponovno i ponovno svog mužjaka...e mislim stvarno??!!
Kad ste zadnji put pročitale savjete njemu, osim brižnih rasprava da ustanovi da li je i on metroseksualac, što samo znaći još manje vremena za vas i vaše potrebe...
i ko je tu sad Barbika?
mi koje se pravimo i zaista izgaramo u svim tim aktivnostima, da sve znamo i možemo i stižemo
ili oni koji se prave nemoćni, neuki, prirodne glupače koje trepču okicama i koje dobivaju sve, i zadovoljene su sve njihove potrebe.
i sad ste sve- a valjda i ja
u očekivanju Valentinova, rođendana, 8. marta, uskrsa i svega i svačega ne bi li se vaš mužjak dosjetio da vam kupi ružicu, srčeko ili takvu neku malu šarenu laž...
koja će stišati sve one glasove u vama- da je to nepravda, da zaslužujete više,i priznati i glasno i u sebi- da mu je sve oprošteno i da naravno da ga još uvijek bezrezervno volite, podržavate, savjetujete, tješite, liječite, razumijete, pazite, mazite, hranite...jer biste bile tako nesretne bez njih, jer se bojite samostalnosti, jer je on ljubav vašeg života i jer ste glupi, uključujući mene, do bola i da drugo nismo ni zaslužile
i o čemu svi ovdje brijemo...o tome kako je bez ljubavi teško, ali moje saznanje je da je bez potvrde te ljubavi sve samo maštanje, sumnja bez dokaza, crv koji ruje tebe, truje tvoje živce, strpljenje, samopoštovanje...
jer da,,, ja hoću da me cijeni, voli, poštuje, da mi to pokaže..dokaže ali želim i da mi kaže.. glasno i jasno
i to barem jednom na dan
jer je inače sve ostalo misli si , možda je, a možda nije..voli, ne voli
i to čekanje- sad će, pa godišnjica je, pa Valentinovo je- ne priznajem hoću to iz čistog mira inače je licemjerno i na nagovor i želim da to bude iz srca, a ne... red je...
ma ne da mi se više čekati..a ni pisati jer ma hvata bad, i inače ovih dana nije moje vrijeme jer mi se čini da je sve otišlo u krivom smjeru...
može i šala mala.
ON kaže: hoćemo li promijeniti položaj....
ona kaže: dobra ideja, ti stani za dasku za peglanje, a ja ću sjesti na kauč i gledati TV...
Post je objavljen 14.02.2005. u 02:39 sati.