Znate onu priču:
Bio jednom jedan mudrac i sanjao je da je leptir, radio sve što rade leptiri..da bi se probudio i rekao prijatelju: Neku noć sam sanjao da sam leptir, i sad ne znam da li sam čovjek koji je sanjao da je leptir
ili sam leptir koji još sanja da je čovjek?
dakle da se spustimo sa viših sfera...
ja sam u depri, već neko vrijeme,
i nimalo se ne osjećam kao leptir, osim možda što su mi spuštena ticala..
Ali pošto sam manje više već odavno probuđena sad ne znam jesam li u depri, pa zato sve sjebavam, ne razumijem, udaljavam se od njega, brak mi se raspada, je se raspadam, više to nije to,
dakle ...
ili sam sve to već ranije podsvjesno, svjesno shvatila, pa sam zbog toga u depri???
Evo egzistencijalističko pitanje,
koja metafizika, poezija i više sfere postojanja
( ja sam svako večer u višim sferama, naime spavaonica mi je u potkrovlju)
ovo je fakat bitno pitanje, a ja prepametna nemam odgovor..
Post je objavljen 23.02.2005. u 02:23 sati.