|
jučer je bio jedan od onih depra dana.. nije ni PMS, ni ništa,ubijala sam se ponovno slušajući "depeche mode" nego eto počela misao svrdlati mozak...i ustanovim, pametna ja, da sam eto valjda bila toliko zaljubljena, tako da nisam ni primijetila, u svoj toj obojenoj ružičasto svjetlosti, da druga strana možda ipak nema tu silinu osjećaja koje naravno imam ja... i kaj sad???nakon toliko godina?? ja i moja moždana aktivnost sivih čelija dolazimo do tog zaključka? pa mislim si...mogla si i nikad ne shvatiti... a s druge strane glasić kaže...što ti je trebalo da u opće išta shvačaš, onda ti je bilo bolje... I sad što početi sa tom mišlju? Čitala sam sve one knjige: žene su odavde, muškarci odande, pa dr. phila, pa :.ne mari za male stvari u ljubavi...i mislite da mi je pomoglo??? je da utoliko što sam shvatila da ja mogu biti i dalje ljubazna, da eto treba uvijek biti ljubazan, da mi neko mora promijeniti gumice na pipi i sve takve neke nebuloze i po tome se pitaš OK moj slučaj nije graničan, kao što sam već prije navela on je fakat nice guy, i da znam, ja ga još uvijek na pomaknut način volim, ali hallo...zar onda po tome ne bih trebala isto tako ljubazno i susretljivo živjeti sa recimo najboljom prijateljicom ili ajde da budemo hetero- prijateljem..??. Dobro, sve to štima ljubaznost i sve, ali u čemu je kvaka? ja sam mislila da treba biti malo i strasti, malo raširenih krila, malo više od toga, jer mislim, pa nije mi još vrijeme za gerijatriju, za starački dom, tamo čemo biti prijatelji, zaboga... a onda se pitam: a zašto se ljudi konačno ipak rastaju, samo zato što je on/ona našla treću osobu, zato što ipak postoji zelenija trava...ili zato jer je potrebna nova stara strast. A jesmo komotni , priznajem.. ali evo topčem nogama kao razmaženo derište, ja niissamm...kako da sebe ili svoje frendove uvjerim da nisam... Rekla sam mu barem 10 puta, pa ne moraš izmišljati toplu vodu, evo samo oponašaj mene...mislite da je...ahaha... a bilo je tu i ružica i čokoladica i sv Nikole, i porukica, i pisamaca, i ajde idemo na izlet, i savjeta, namiriši se..nikad ne znaš koga ćeš srest..eto nisam ni ljubomorna..pa mu velim baš ti ovo dobro stoji, joj što mi nedostaješ, ...pa mu kupila kartu za ročkas da ide na Deep Purple, pa miris za ispod bora, pa sve to i još i još pa mjesec dana unaprijed rođendanski dar mislim da ništa nije falilo... i onda meni neki tamo savjetnici stručni, koji su napisali knjige i masno ih prodali za onu desetminutnu alternativnu terapiju tipa :" Kako sačuvati...bla bla čitam ovu ženskinju, koja je srčeka potrpala svugdje gdje će on nabasati na njih, i dalje više nisam imala snage, znam i zašto, zato što nisam htjela otkriti kraj... i nemojte mi reći- da je i on njoj napravio nešto toliko slatko, originalno, od srca ...ili ipak nije??? neka ostane nepoznanica, kraj će za mene svaki put biti drugačiji, već prema raspoloženju Ujednom trenu ona će biti duša izmorena očekivanjima u drugom trenu sretnica kojoj on priređuje kavu i ružicu pa joj sve odnosi u krevet... pa da stoga ponekad ko kućanica plačem na sretne krajeve u filmu, ili opet ko psihijatrijski slučaj razgovaram sa TV-om i komentiram glupaču,i sufliram joj da zaboravi na seronju koji nije u stanju reći svoje osjećaje, jer mu je taj dio mozga lobotomiziran...i da sada ako na početku to ne može, nikad ni neće... i ima jedno što mi se sve više sviđa a to je RAZMIŠLJNJE JE NEPRIJATELJ SAVRŠENSTVA Dosta za danas, opet ja i čitanje tuđih blogova, slušalice na glavu i moja draga mjuza od depecheovaca- try walking in my shoes -!!!yeah |