drago boric

SRETNA NOVA 1941.

POCETAK 21.STOLJECA.NA POZORNICI CRNA ODJECA,HLADNO ORUZJE,ZASTAVE I MRACNE PORUKE PROTKANE RODOLJUBNIM ZANOSOM.U PUBLICI USTASKE KAPE,MAJICE,ZASTAVE,SALOVI.
OD SAMIH POCETAKA MARKO PERKOVIC THOMPSON POKAZIVAO JE KAKO MU JE USTASKA IDEOLOGIJA BLISKA SRCU.

Slavko Goldstein,publicist i izdavac

KAKO THOMPSON NE VELICA NACIZAM KAD DIZE RUKU I VICE ZA DOM SPREMNI!?

Hrvatski Slikopis(filmski zurnal iz NDH)

S najvecim zanimanjem ocekivana praizvedba velikog hrvatskog slikopisa"Lisinski"odrzana je na sam Uskrs uoci trece godisnjice Nezavisne Drzave Hrvatske.Priredbu su posjetili mnogi visoki uzvanici na celu s predsjednikom hrvatske drzavne Vlade vitezom dr.Mandicem.U ime zavoda"Hrvatski slikopis"koji je izradio slikopis"Lisinski",govorio je upravitelj zavoda Marijan Mikac.Glumci slikopisa"Lisinski"bili su tom prilikom srdacno pozdravljeni.

Lordan Zafranovic-TESTAMENT

Njegovi tvorci,sto im sada sluzi na cast,podvalili su svojim naredbodavcima Zidova Ignjaca Fuchsa,inace poznatijeg kao Vatroslav Lisinski,tvorca prve hrvatske opere.
(1993.)

KAKO JE LIJEPO BITI LUD:ZLATKO SUDAC JE DRUGI KRIST!

Na prepunim splitskim Gripama predstavljena je knjiga"Zlatko Sudac-razgovori"autorice Dunje Ujevic.

...ZLATKO SUDAC JE DRUGI KRIST,svjestan da u njemu zivi Krist,dajuci nam duhovni uzor,imajuci razumijevanja i za nevjerne,pa i za okorjele zlocince.
Josip Botteri Dini,slikar

...Svi smo mi ovdje jer nas je ON pozvao.
Msgr.Antun Toljanic,izaslanik Krckog Biskupa
("Jutarnji list")

Franjo Tudjman,AGRESOR NA BiH&LOVAC NA VELIKU HRVATSKU,RATNI ZLOCINAC-PROHUJALO S VELIKOM HRVATSKOM!

NAKON RATA POTREBNO JE NASTAVITI RAT NA KULTURNOM I SPORTSKOM POLJU.

Vili Matula,glumac i clan Hrvatskog helsinskog odbora(HHO)-SPORTIZAM JE SPOJ SPORTA,IDIOTIZMA I,PRIJE SVEGA,FASIZMA!

Znaci,tu smo vec kod Clausewitza koji tvrdi da je rat nastavak politike drugim sredstvima.Tudjman nas je ucio da je sport nastavak rata drugim sredstvima.Ako pitate sportase kada im uzmu bodove ili nesto,oni ce se zaliti na politiku i reci ce:to nije sport,to je politika.I onda imate zatvoren taj trokut politike,rata i sporta i to onda vise nije sport,to je sportizam,i taj oblik ekonomije je vrlo opak,a sportizam je zapravo spoj sporta,idiotizma i,prije svega,fasizma.

Damir Kajin,saborski zastupnik i potpredsjednik IDS-a-NEKI U HRVATSKOM NOGOMETNOM SAVEZU SU BOLESNI!

Primjecujem da su neki u Hrvatskom nogometnom savezu bolesni,da jednostavno ne cuju.Ja sam pratio nogometnu reprezentaciju nedavno na Europskom prvenstvu,na beckom Prateru desetak tisuca ljudi skandira Za dom,drugi odgovaraju:spremni!I to doista zalosti,to naprosto vrijedja,to ponizava i zelim vjerovati da se to u buduce nece tolerirati i da ce netko o tome morati progovoriti...
("Latinica",2008.)

ZA DOM SPREMNI-HRVATSKA-...opet ce se gusta magla spustiti...

Bosnjaci i Turci za njih su balije,Srbi i Crnogorci cetnici,a tamnoputi igraci protivnicke momcadi usporedjuje se s majmunima.Naravno,rijec je o navijacima hrvatske nogometne reprezentacije.Na utakmicama iste reprezentacije vec 17 godina pozdrav Za dom spremni smatra se potpuno uobicajenim.
Interesantno bi bilo vidjeti reakciju UEFE kada bi netko objasnio pravu narav ustaskog pozdrava zbog kojeg pristojan svijet izbjegava Maksimir.
Proustasko ponasanje velikog dijela navijaca na velikoj vecini reprezentativnih susreta nijemo promatraju sportski novinari i komentatori koji nemaju hrabrosti ni zucnuti na tu temu.

Mario Simunkovic,predsjednik Udruge mladih antifasista Zagreb

Ne mozete vidjeti ove celavce koji vicu Za dom spremni na prosvjedima,bilo sindikalnim,bilo studentskim,koji na onaj pravi nacin vole Hrvatsku.

TOP 40&SWEDEN TOP 20

TOP 40

1.AC/DC-BLACK ICE
2.GLASVEGAS-GLASVEGAS
3.THE RACONTEURS-CONSOLERS OF THE LONELY
4.NICK CAVE AND THE BAD SEEDS-DIG LAZARUS DIG
5.MUDCRUTCH-MUDCRUTCH
6.FLEET FOXES-FLEET FOXES
7.KINGS OF LEON-ONLY BY THE NIGHT
8.THE SUBWAYS-ALL OR NOTHING
9.TITUS ANDRONICUS-THE AIRING OF GRIEVANCES
10.OASIS-DIG OUT YOUR SOUL
11.RYAN ADAMS&THE CARDINALS-CARDINOLOGY
12.JAKOB DYLAN-SEEING THINGS
13.COLDPLAY-VIVA LA VIDA OR DEATH AND ALL HIS FRIENDS
14.EAGLES OF DEATH METAL-HEART ON
15.THE HOLD STEADY-STAY POSITIVE
16.THE BRONX-THE BRONX(III)
17.THE LAST SHADOW PUPPETS-THE AGE OF THE UNDERSTATEMENT
18.EMMYLOU HARRIS-ALL I INTENDED TO BE
19.ELBOW-THE SELDOM SEEN KID
20.THE KOOKS-KONK
21.BLACK KIDS-PARTIE TRAUMATIC
22.VAMPIRE WEEKEND-VAMPIRE WEEKEND
23.PORTISHEAD-THIRD
24.MAGNETIC FIELDS-DISTORTION
25.BECK-MODERN GUILT
26.PAUL WELLER-22 DREAMS
27.R.E.M.-ACCELERATE
28.LUCINDA WILLIAMS-LITTLE HONEY
29.B.B.KING-ONE KIND FAVOR
30.MERCURY REW-SNOWFLAKE MIDNIGHT
31.BOB MOULD-DISTRICT LINE
32.LADYTRON-VELOCIFERO
33.METALLICA-DEATH MAGNETIC
34.MOBY-LAST NIGHT
35.CALEXICO-CARRIED TO DUST
36.SONS&DAUGHTERS-THIS GIFT
37.MY MORNING JACKET-EVIL URGES
38.DAVID BYRNE&BRIAN ENO-EVERYTHING THAT HAPPENS WILL HAPPEN TODAY
39.B52S-FUNPLEX
40.THE MOTÖRHEAD-MOTÖRIZER


SWEDEN TOP 20

1.IN FLAMES-A SENSE OF PURPOSE
2.ANNA TERNHEIM-LEAVING ON A MAYDAY
3.THE SOUNDTRACK OF OUR LIVES-COMMUNION
4.OPETH-WATERSHED
5.LYKKE LI-YOUTH NOVELS
6.THE(INTERNATIONAL)NOISE CONSPIRACY-THE CROSS OF MY CALLING
7.SONIC SYNDICATE-LOVE AND OTHER DISASTERS
8.BURST-LAZARUS BIRD
9.PAIN-CYNIC PARADISE
10.MESHUGGAH-OBZEN
11.BACKYARD BABIES-BACKYARD BABIES
12.MUSTASCH-LOWLIFE HIGHLIGHTS
13.FRIDA HYVÖNEN-SILENCE IS WILD
14.CULT OF LUNA-ETERNAL KINGDOM
15.TITIYO-HIDDEN
16.PETER,BJÖRN AND JOHN-SEASIDE ROCK
17.AMON AMARTH-TWILIGHT OF THE THUNDER
18.SABATON-THE ART OF WAR
19.SUGARPLUM FAIRY-THE WILD ONE
20.MILLENCOLIN-MACHINE 15

CROATIAN IDIOT 2008.

POLITIKA

1.Jadranka Kosor
2.Ivo Sanader&Milan Bandic
3.Anto Djapic

CRKVA

1.Don Andjelko Kacunko
2.Msgr.Juraj Jezerinac
3.Msgr.Mile Bogovic&Ante Ivas

HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI(HAZU)

1.Ivan Aralica&Dubravko Jelcic
2.Rafo Bogisic&Josip Pecaric
3.Nedjeljko Mihanovic&Smiljko Asperger

MEDIJI

1.Hloverka Novak Srzic
2.Dijana Culjak Selebaj
3.Snjezana Pavic

KULTURA

1.Jakov Sedlar
2.Dunja Ujevic
3.Hrvoje Hitrec&Josip Botteri Dini


SPORT

1.Zdravko Mamic
2.Igor Stimac
3.Vlatko Markovic

ZABAVA

1.Marko Perkovic Thompson
2.Zdravko Barisic(menadzer Marka Perkovica Thompsona)
3.Severina

RATNI ZLOCINI

1.Branimir Glavas
2.Tomislav Mercep
3.Djuro Brodarac

BRAINSTORM 2008:"NE DAJTE PROVOKATORIMA DA NAM UKRADU HRVATSKU!"(Marko Perkovic Thompson,18.XII 2008.,Sportski centar Gripe-Split)

Rebindranat Tagora

GLADNO TIJELO NACIJE U TRENUTKU NAJZESCEGA BJESNILA RASPASCE SE OD SVOGA BESTIDNOGA ZDERANJA.
JER ONA JE OD SVIJETA NAPRAVILA SEBI HRANU.
I DOTLE GA ONA POZUDNO LIZE I CERECI I GUTA U VELIKIM ZALOGAJIMA.

Lordan Zafranovic-TESTAMENT

Stigla je,eto,1944.godina,godina moga rodjenja.To je treca ratna Nova godina.Kroz ove tri godine pobijeno je na stotine hiljada ljudi,ali ipak,uprkos svemu,covjek nastoji da sacuva mir,makar i privid mira,obicnog,uhodanog zivota-sve dok on traje.
(1993.)

Hrvatski Slikopis(filmski zurnal iz NDH)

U prisutnosti Poglavnikova izaslanika,pukovnika Prebega,odrzana je u Hrvatskom kazalistu Bozicna priredba zenske loze ustaskog pokreta za siromasnu djecu.Osim bozicnih igrokaza izveden je na ovoj priredbi i prikaz borbe za oslobodjenje Hrvatske.

Nadbiskup Alojzije Stepinac,"BLAZENIK",na krstenju djece koja dobijaju ime po Poglavniku

U nizu svecanosti treceg tjedna majke i djeteta obavljeno je i ove godine na Antunovo u Petrovoj crkvi u Zagrebu zajednicko krstenje novorodjencadi.Sva su ova djeca dobila ime ANTE a kumovale su im supruge ministara i najvisih odlicnika NDH.
(1944.)

Andrija Artukovic,ministar unutrasnjih poslova NDH,RATNI ZLOCINAC

KRUNSKI SVJEDOK BAJRO AVDIC:

-Gospodin Artukovic je naredio i Pavelic s njime skupa,Pavelic je stajao tamo i fotografisao je.Nesto je kuca bilo tenkovima pogazeno,sta je bilo,ja sam bio sa strane,uvijek sa strane blizu kola njihovih,kao gradjanin...

...Oprostite,okrivljeni spava,molim vas pauzu...
Sudac Artukovicu:Optuzeni Artukovicu,jel vi slusate sto svjedok govori?

Artukovic:Slusam.

Sudac:Slusate.Dobro,onda nastavite,samo nemojte djelovati da spavate,ako vec slusate!Malo glasnije govorite mozda,pa cemo jos malo,ima vremena...
(na sudjenju u Zagrebu,1986.)

JASENOVAC 1941-1945.

...Najstravicniji po zlocinima i najdugovjecniji medju njima bio je pakao jasenovackog logora sa svih devet krugova umiranja.To je zapravo sistem logora smjesten na ukupnoj povrsini od 223 katastarska jutra ili 146 cetvornih hvati.Na prostoru te velicine moze se smjestiti 175 idealno dimenzioniranih nogometnih igralista...
("KRV I PEPEO JASENOVCA",1985.)

USTASA MARKO PERKOVIC THOMPSON-JASENOVAC I GRADISKA STARA

...Treba li zakonom zabraniti isticanje ustaskih simbola u javnosti?

-NE TREBA.

Kriticari pisu da svirate"pastirski rock".Sto je za vas pastirski rock?

-JA SVIRAM ETNO ROCK!A NE ZNAM STO JE TO PASTIRSKI ROCK!...

NA DRZAVNIM JASLAMA I KRILIMA GLUPOSTI:Don Vinko Puljic,zupnik iz Stinjana,DOM ZDRAVLJA MATERA CRKVA U `RVATA-THOMPSON STITI MIR,DOBROTU I DOMOLJUBLJE!

Thompson stiti mir,dobrotu i domoljublje i drago nam je da je medju nama.Nisu mu u Istri dozvolili jedan koncert,pa ce ih sada imati tri,kao sveta Tri trojstva.
(na misi kojoj je jucer,21.XII 2008.,prisustvovao i Marko Perkovic Thompson zajedno sa svojim menadzerom i pratecim bendom,pa je misa gotovo u cijelosti bila njemu i posvecena)

USTASA MARKO PERKOVIC THOMPSON-JASENOVAC I GRADISKA STARA

UBIJ SRBINA!

UBIJ KAJINA!

KAJINE,PEDERU!

ZA DOM SPREMNI!

JURE I BOBAN!
(ovog vikenda na Thompsonovim koncertima u Pazinu)

Damir Kajin,saborski zastupnik i potpredsjednik IDS-a-SRETNA NOVA 1941.!

Nisu bitni poklici"Ubij Kajina",nova parola iz 2008.godine,vec su bitne poruke na kojima taj pokret zivi od 1990.godine,a preuzete su iz 1941.godine.
("Jutarnji list")

Miodrag Demo,voditelj odjela branitelja poglavarstva Grada Zagreba-BRANITELJI HOCE THOMPSONA I MI IM TO MORAMO OMOGUCITI!

Pa gledajte,ako su taj Thompsonov koncert branitelji trazili,doista 80000 branitelja koji imaju taj status u gradu Zagrebu plus dva do tri clana njihovih obitelji,apsolutno mi njima moramo izaci u susret i to im omoguciti. A NA KRAJU KRAJEVA TAJ KONCERT,MISLIM,DA NIJE NIKAKVE LOSE PORUKE POSLAO.

Damir Kajin,saborski zastupnik i potpredsjednik IDS-a-S THOMPSONOM NEMA BUDUCNOSTI NI ZA KOGA!

...Pa sigurno da to nije dobro za Hrvatsku,to je jedino dobro za njegove privatne interese.On je jedini pjevac danas u Hrvatskoj koji na Trg Bana Jelacica moze privuci sezdesetak tisuca ljudi.Zasto je tome tako,e time bi se neki drugi trebali pozabaviti.Ja zelim,medutim,nesto drugo reci.Nostalgicara za nekim fasizmom,za nekim nacizmom ima diljem svijeta,medjutim,nigdje im nije data mogucnost da tako slobodno nastupaju u medijima kao sto je to slucaj u Hrvatskoj,nigdje im nisu dostupne pozornice za njihov nastup a pogotovo ne da mogu nastupati u nekim raznim televizijskim emisijama i tome slicno.U Hrvatskoj je sve moguce!
Zelim poruciti mladima:ovo nije dobro za njih,ovo nije dobro za kraj u kojem su rodjeni i ovo sigurno nije dobro za Hrvatsku i tu nema buducnosti ni za koga!...
("Latinica",2008.)

Mario Simunkovic,predsjednik Udruge mladih antifasista Zagreba-THOMPSON,UDARNI POPKULTURNI FASISTA!

Fasizam u Hrvatskoj se javlja na pet razina.Prva je politicka,druga je u svakom slucaju akademska razina.Na njoj se javljaju povjesnicari koji pokusavaju napraviti reviziju Drugog svjetskog rata,pobjednike prikazati u krivom svjetlu,a porazene kao pobjednike.Treca razina je klerofasizam u kojem neki svecenici na misnim slavljima Pavelicu i drugim zlocincima velicaju NDH.Cetvrta razina,to je pop kultura,njen predstavnik je Marko Perkovic Thompson.Ali peta razina je ona koja je za nas najvaznija,a ta peta razina je ulicna.To su grafiti na fasadama sa kojih se poziva na ubijanje Srba,ustaski slogani i slicne stvari.Na toj razini imate mlade ljude koji sebe nazivaju domoljubima i ti mladi ljudi uzimaju pravdu u svoje ruke.Imate primjer prije par tjedana kada su jedanaestorica mladica prebila tri cure samo zato jer su izgledale drugacije nego sto oni to zele.Takvi primjeri su bitni jer danas mlade ne zanima Drugi svjetski rat,danasnji problem je nasilje koje se dogadja na ulicama,nasilje koje je usmjereno protiv mladih ljudi koji razmisljaju svojom glavom i koji ne vicu slogane koji se mogu cuti na Thompsonovim koncertima.Oni su osvijesteni i znaju sto je dobro,oni su veci domoljubi nego ovi koji sebe nazivaju domoljubima i ti ljudi na pravi nacin vole Hrvatsku.

Slavko Goldstein,publicist i izdavac

Cudi me da ljudi ne shvacaju opasnost od toga da djeca koja ne znaju o cemu govore kad skandiraju"Ubij,ubij Srbina"
zapravo postaju plodno tlo da neko od njih zaista bilo kada u takovim stvarima i sudjeluje.

Hrvatska prezaduzenost

Hrvatski gradjani su do kraja oktobra ove godine ukupno od banaka zaduzili 17,06 milijardi eura cime je zaduzenost po stanovniku porasla na 27000 kuna(3750 eura).Zaduzenost svakog gradjanina gotovo je udvostrucena od 2004.
kada je iznosila 1979 eura.Za samo godinu dana ukupna zaduzenost gradjana povecana je oko 11,5 odsto ili 12,5 milijardi kuna(1,75 milijardi eura),pise"Jutarnji list".Hrvati u poredjenju sa dohotkom cetiri puta vise trose od stanovnika Europske unije.Dok gradjanin EU preko kredita zaduzuje oko sedam odsto evropskog BDP-a,hrvatski gradjani su zaduzili 26 odsto BDP-a.

Lordan Zafranovic-TESTAMENT

Ako te je dovela radoznalost ili koristoljublje,vrati se natrag!Opomeni se smrti!Posveti zivot istini,spoznaj sebe sama.
To je pocetak mudrosti.Najveca nagrada za nase djelanje jeste mirna savjest.
(1993.)

Hrvatski Slikopis(filmski zurnal iz NDH)

Hrvatski grad Osijek imao je prvi medju hrvatskim gradovima srecu uvjeriti se na svoje oci kako je masonerija iza zidina svojih hramova provodila mracan i zakukuljen rad,sakriven od sunca i izvan dohvata javnosti.Zastupnik Poglavnika,ministar Tortic izjavio je da je hrvatski narod u svojem dosadasnjem radu za kulturni,gospodarski i politicki napredak uvijek s gnusanjem pratio rad slobozidarskih loza i cekao samo cas kada ce ih moci likvidirati.

Ljuban Jednak,jedini prezivjeli sa ustaskog pokolja u glinskoj crkvi

...Ide,bode nozem,ja lezim medju onijem poklanima,i on ide,sve redom i bode nozem,onim od puske i dodje do mene,i stane mi na ledja,i tuce sve one okolo zaklane.Bode,mene nece.Sudbina valjda,neka mora bit.I to su bili Srbi.Vecinom,to poklano su bili Srbi.

Sudac Artukovicu:Vi ste u toku ovog iskaza zaspali u dva navrata!

Artukovic:Ha-ha,nisam!
(na sudjenju Andriji Artukovicu,ministru unutrasnjih poslova NDH,RATNOM ZLOCINCU,Zagreb,1986.)

Alojzije Stepinac,"BLAZENIK"

...INACE,VRLO ISKREN ODNOSAJ BIO JE IZMEDJU STEPINCA I MENE...
(Andrija Artukovic,ministar unutrasnjih poslova NDH,RATNI ZLOCINAC na sudjenju u Zagrebu,1986.)

Stjepan Mesic,predsjednik Republike Hrvatske

Petokraka zvijezda prije svega je bila simbol borbe za slobodu i nisu je na kapama imali samo komunisti.
("Jutarnji list")

USTASA MARKO PERKOVIC THOMPSON-JASENOVAC I GRADISKA STARA

Ustaske mi pjesme ne smetaju,dapace,pjevam ih,a zeli li netko pjevati partizanske pjesme-neka ih pjeva.To uopce ne bi trebalo smetati ni meni ni njima.
("Vecernji list")

Prof.dr.sc.Ivo Goldstein,povjesnicar,Filozofski fakultet u Zagrebu-THOMPSON JE POPLAVA KOJA UNISTAVA HRVATSKO DRUSTVO

Kad vec govorimo o toj kontrakulturi koja je personalizirana u osobi Marka Perkovica Thompsona,ona se ne moze,
hvala Bogu,realizirati na izborima.Ona se ne moze ni u jednom zastupnickom mjestu prakticki realizirati i to je dobro,
ali ona onda dolazi iznutra,ona,gotovo bismo rekli,kao neka poplava iz poda izlazi i unistava hrvatsko drustvo,salje krive poruke.Mi na zalost nemamo visedesetljetnu ili visestoljetnu demokraciju kao neke srednjoevropske ili zapadnoevropske zemlje,da se sve govori,da javnost dobro funkcionira.Na zalost,politicka kultura kod nas je ne samo slaba nego,ja bih rekao,posve nerazvijena i te poruke koje se citaju izmedju redaka,a kada govorimo o toj kontrakulturi upravo je to-to,je puno opasnija nego li 2 ili 5% glasova na izborima.Sva sreca da je ta kontrakultura u slabljenju,ali ona nije mrtav konj koga svi udaraju,ili mrtva kobila.Mi moramo jasno reci sto je to i jasno govoriti.Jer ako necemo sada o tome govoriti,opet ce nam se vratiti za godinu,dvije.Mi ne mozemo cekati da udjemo u Europsku uniju pa da onda imamo i dalje tu kontrakulturu.

Damir Kajin,saborski zastupnik i potpredsjednik IDS-a-THOMPSON,GO HOME!

KOD THOMPSONA JE SVE SPORNO

...Kada govorimo o Thompsonu,pa sve je tamo sporno:od onih pjesama koje su poruka,od onih kupreskih junaka preko one kosulje do Jasenovca i Gradiske Stare,od njegovih sajtova na internetskim stranicama,sve je naprosto poruka,sve je sporno,do publike koja dolazi na te koncerte.Mi smo jedna generacija koja je zapamtila jedan rat,nasi roditelji su zapamtili evo dva rata.U Domovinskom ratu Hrvatska je bila apsolutno zrtva,Miloseviceva Srbija je bila agresor.Ljudi u Krajini su tada bili instrumentalizirani.Zaboravili su da su 1941.opstali samo zbog toga jer su zajedno s Hrvatima bili u partizanskim postrojbama.Na zalost,nisu se oduprijeli 1991.tom jednom Milosevicevom totalitarizmu,umjesto da zajedno s Hrvatima na glasackim mjestima i u Saboru progovaraju o svojoj sudbini.I danas imamo centralno pitanje:sto poruciti mladima?Sigurno da mladi imaju pravo biti frustrirani,imaju pravo biti nezadovoljni,ali nitko u ovoj zemlji nema pravo ustasovati jer jedno ustastvo,jedan fasizam,jedan nacizam,kao sto bi rekao Papa,da ga parafraziram,bez obzira sto nasi biskupi nece u Jasenovac,je rezim protiv Boga.OVI SE POZIVAJU NA BOGA,POZIVAJU SE NA OBITELJ,POZIVAJU SE NA DOMOVINU,A UPRAVO SVE TE PORUKE KOJE PROIZLAZE SA TIH KONCERATA,JASNO,TO JE FINANCIJSKI IZUZETNO DOHODOVNO,RUSE ONE IDEALE KOJE ONI,ETO,TOBOZE JAVNO ZAGOVARAJU...
("Latinica",2008.)

Vili Matula,glumac i clan Hrvatskog helsinskog odbora(HHO)

To je upravo plod jedne sistematske dugogodisnje politike i sada je izasla ta generacija koja je bila takvoj politici izlozena.Politici velicanja NDH,stvaranja jedne nostalgije u odnosu na NDH.I to je bio spoj politike,Crkve,skole i medija.

Damir Karakas,branitelj i pisac

Pa prije svega bih rekao da neki ljudi u Hrvatskoj misle ako velicaju ustastvo da time pokazuju kako su veliki Hrvati a zapravo pokazuju stupanj svoje neosvijestenosti ili,da budem precizniji,zaostalosti i primitivnosti.

Let 3-KURCEM U CELO

NEDJELJOM U DVA

STANKOVIC PREKINUO EMISIJU ZBOG ISPADA LETA 3

...Stankovic je MRLETA i PRLJU nekoliko puta opomenuo da prestanu govoriti rijeci poput"jeb..."i"kur..".Oni su to ignorirali i nastavili.Neprestano su govorili o svom novom DVD-u"Ziva picka",puvukavsi paralelu sa svojim hitom
"Rijecke picke".Rekavsi naslov pjesme,STANKOVIC je poceo"kipiti"od bijesa.
-Pa sto?Pa ne mogu mijenjati naslov pjesme?-cudio se MRLE sjedeci u otkopcanoj kosulji.Mrle je tijekom emisije htio docarati kako meditiraju clanovi benda.IZ GACA JE PUSTIO GRLICU.Bijesni Stankovic poceo se jako crveniti...

Hrvatski Slikopis(filmski zurnal iz NDH)

Jednom od njih izbijeno je oko.Sada ima stakleno.Drugom je metak okrznuo rame.Sada je bogalj.U privremenim prostorijama,pod nadzorom casnih sestara,mali sirotani pomalo se oporavljaju.Molitva,dusevni mir te pjevanje domacih pjesama,to su jednostavna ali sigurna sredstva oporavka.Zaborav na strahote.

Lordan Zafranovic-TESTAMENT

Ova djeca sa Kozare,ovi sirotani sa casnim sestrama,a da i ne znaju,mijenjaju vjeru.

LIJEPA NASA NDH!

REDARSTVENO RAVNATELJSTVO U ZAGREBU

Zagreb,8.svibnja 1941.

OGLAS

Odredjujem,da se u toku od 8 dana imadu preseliti u druge dijelove grada Zagreba svi SRBI i ZIDOVI,koji stanuju na sjevernoj strani Maksimirske ceste,Vlaske ulice,Jelacicevog trga,Ilice do mitnice,kao i iz onih dijelova grada,koji se nalaze sjeverno od oznacenog cestovnog poteza.
Oni koji se ne pokore ovoj odredbi,biti ce po isteku gore oznacenog roka PRISILNO EVAKUIRANI na vlastiti trosak i KAZNJENI po postojecim ZAKONSKIM PROPISIMA.

Ravnatelj redarstva:
Marijan Niksic,v.r.

Andrija Artukovic,ministar unutrasnjih poslova NDH,RATNI ZLOCINAC

...Vi stalno govorite i upotrebljavate rijec"moja malenkost".Sto pod tim podrazumijevate?

-Moja malenkost?

Da.

-Ja sjedim tu,ja sam...

Ne,ovdje sad sjedite,mi razgovaramo o periodu kad ste vi bili ministar unutrasnjih poslova.Jeste li onda bili"mala malenkost","nasa malenkost","vasa malenkost"?Mislim,to mi razjasnite.Sto to znaci"moja malenkost"?Ja cu to konstatirati,samo mi morate reci,sto je"moja malenkost"?Kao ministra unutrasnjih poslova,kao predstavnika Vlade,
kao izaslanika Pavelica,u kom smislu?

-Eto,drzali su do mene toliko da sam ja sposoban rjesavati takove probleme.

I to vi nazivate"moja malenkost"?

-Naravno,sto drugo!?
(na sudjenju u Zagrebu,1986.)

JASENOVAC 1941-1945.

Prezivjeli logoras,Rom Joka Nikolic,pjeva tuznu pjesmu o ubijanju Cigana u Jasenovcu:

...DUBOKE JAMEEE
JOOOJ,S BATOVIMA LUPAJU NAM GLAVE
S BATOVIMA LUPAJU NAM GLAVE
JOOOJ,ZAPLAKASE NASE JADNE MAJKE!...
("KRV I PEPEO JASENOVCA",1985.)

USTASA MARKO PERKOVIC THOMPSON-JASENOVAC I GRADISKA STARA

NE DAJTE PROVOKATORIMA DA NAM UKRADU HRVATSKU!
(18.XII 2008.,Sportski centar Gripe,Split)

Prof.dr.sc.Ivo Goldstein,povjesnicar,Filozofski fakultet u Zagrebu-DESNI RADIKALIZAM U HRVATSKOJ JE POSTAO SVOJEVRSNA KONTRAKULTURA CIJI JE GLASNOGOVORNIK MARKO PERKOVIC THOMPSON

Cinjenica jest da desnog radikalizma nema u Saboru.Za neke je to dobra cinjenica.S druge strane,to je opasnost.On se prelio na stadione,u koncertne dvorane,postao je svojevrsna kontrakultura koju je puno teze nego u jednoj saborskoj raspravi kontrolirati.Glasnogovornik te kontrakulture je postao Marko Perkovic Thompson.Dakle,mi nemamo istaknutog politicara na desnici koji moze formulirati jednu prihvatljivu desnu ideologiju i provesti je u politiku,ali imamo Marka Perkovica Thompsona.

Damir Kajin,saborski zastupnik i potpredsjednik IDS-a-THOMPSON,GO HOME!

PA POLA VLADE JE NA NJEGOVIM KONCERTIMA!

...Ovi kazu:pa policija ce,treba sprijecavati nosenje tih ustaskih kapa ili skandiranje"Ubij,ubij Srbina!".Pa kako ce policija to sprijeciti kada je pola Vlade na njegovim koncertima u prvom redu!Procitao sam na njegovim stranicama jednu malu crticu,gotovo kao anegdotu sto se dogadjalo u Vinkovcima.Pustimo samo Gasparca koji je izgubio posao:pa jasno,policajac ce reci,zar i ja da izgubim posao,imam dvoje djece,imam zenu,pa necu se igrati sa svojom egzistencijom i egzistencijom svojih sinova ili kceri.U VINKOVCIMA POCINJE KONCERT,NESTO SE DOGODILO,NESTALO JE
STRUJE.I STO DALJE IMAMO,STO SLIJEDI?POLICIJA NJEMU TRAZI PO GRADU,SA PLAVIM ROTACIONIM SVJETLIMA,AGREGAT DA MOZE KONCERT UREDNO ZAPOCET!
("Latinica",2008.)

Mario Simunkovic,predsjednik Udruge mladih antifasista Zagreba-JEDAN MLADIC MASE SA HRVATSKOM ZASTAVOM I PJEVA"BOJ SE BIJE,BIJE/USTASKI SE BARJAK VIJE!"

Na Thompsonovim koncertima,nakon sto oni zavrse,imate grupe od velikog broja ljudi koji nemaju nista vise za raditi,zavrsile su pjesme,Thompson ode davati nekakve intervjue u kojima porice da je bilo ikakvih ljudi sa ustaskim oznakama,da su vikali Za dom spremni i slicne stvari i onda ti mladi ljudi idu po gradovima,ako je npr.bio koncert u Zagrebu imali ste primjer da ljudi koji su setali ulicom,da su napadnuti od istih tih slusatelja Marka Perkovica Thompsona.Zanimljivo je da se oni svi nazivaju domoljubima,za njih su domoljubi svi oni koji razmisljaju kao Marko Perkovic Thompson,domoljubi su svi oni koji vicu"Ubij,ubij Srbina!",Za dom spremni,koji pjevaju ustaske pjesme,CAK STE IMALI PRIMJER DA JEDAN MLADIC MASE SA HRVATSKOM ZASTAVOM I PJEVA"BOJ SE BIJE,BIJE/USTASKI SE
BARJAK VIJE!"i takve stvari.Niti policija to sankcionira,biti bilo tko drugi.

Damir Karakas,branitelj i pisac

Svi oni koji se furaju da su velike ustase,da su veliki Hrvati,nisam ih volio imati pored sebe u rovu jer oni su najcesce velike kukavice.

LET 3-KURCEM U CELO

LET 3 JOS VJEZBA IZBACIVANJE CEPA IZ STRAZNJICE,NARAVNO,UZ NADZOR LIJECNIKA.CEP NAM SLUZI DA ZADRZIMO ENERGIJU.CEP SE U ODREDJENOM TRENUTKU MOZE IZVADITI,STAVITI U CAJ I POPITI.TAKO SU TO RADILI SAMURAJI.

Stjepan Mesic,predsjednik Republike Hrvatske-PUSTILI SMO USTASKOG DUHA IZ BOCE

Pocetkom 90-ih godina prosloga stoljeca"pustili smo duha iz boce"smatrajuci da ce nekriticki pristup ustastvu i demoniziranje antifasizma biti najbolji nacin za homogeniziranje Hrvata u raskidu s Jugoslavijom.Time smo dopustili da malobrojni ustasonostalgicari nametnu prikaz nedavne povijesti koji je rezultirao trovanjem mlade generacije,a,uz politiku,najpogubniju ulogu u tome su odigrali povijesni udzbenici.
("Jutarnji list")

Lordan Zafranovic-TESTAMENT

MASONI,ZIDOVI,CIGANI,SRBI,KOMUNISTI,DEMOKRATI,ODLAZE POLAKO PREMA LOGORIMA.ZASTO?
(1993.)

Hrvatski Slikopis(filmski zurnal iz NDH)

...U hrvatskoj radnickoj komori odrzana je znacajna svecanost prigodom koje je njemacki poslanik u Zagrebu,preuzviseni SA Obergruppenfuhrer Siegfried vitez Kasche,predao hrvatskim radnicima sliku Fuhrera Velikog njemackog Rajha kao znak priznanja hrvatskom radnistvu u Njemackoj koje svojim radom daje veliki doprinos njemackom ratnom gospodarstvu a time i pobjedi njemackog oruzja...

Dinko Sakic,KOMANDANT JASENOVCA,RATNI ZLOCINAC

Drazen Tripalo,sudac

..SUD JE NEDVOJBENO UTVRDIO ODLUCNE CINJENICE NA OSNOVU KOJIH JE ZAKLJUCIO DA JE OPTUZENI SAKIC,KRSECI PRAVILA MEDJUNARODNOG PRAVA ZA VRIJEME RATA,NAREDIO I PROVODIO MUCENJE,NECOVJECNO POSTUPANJE TE UBIJANJE CIVILNOG STANOVNISTVA TE NAREDJIVAO I PRIMJENJIVAO MJERE ZASTRASIVANJA I TERORA,TE PRISILJAVANJA NA PRISILNI RAD,
IZGLADNJIVANJA I KOLEKTIVNA KAZNJAVANJA CIVILNOG STANOVNISTVA CIME JE OPTUZENI SAKIC POCINIO KAZNENO DJELO RATNOG ZLOCINA PROTIV CIVILNOG STANOVNISTVA...
(Citanje presude,Zagreb,1999.)

Ante Pavelic,USTASKI POGLAVNIK,RATNI ZLOCINAC

...I SADA,U NEZAVISNOJ DRZAVI HRVATSKOJ,NIJE NITI ZA CAS PRESTALA DUZNOST NIJEDNOGA CLANA NARODA.SAMO SE IZMIJENIO NACIN NA KOJI TREBA SVOJE DUZNOSTI UDOVOLJAVATI...
(na zasjedanju Hrvatskog Sabora)

NA DRZAVNIM JASLAMA I KRILIMA GLUPOSTI:Pater Luka Prcela,USTASA,DOM ZDRAVLJA MATERA CRKVA U `RVATA

...MOZEMO RECI DA JE ON BIO POGLAVNIK NEZAVISNE DRZAVE HRVATSKE.BEZ TE DRZAVE TKO ZNA DA LI BI IKADA POSTOJALA DANASNJA HRVATSKA DRZAVA...
(na misi za ustaskog poglavnika Antu Pavelica)

NA DRZAVNIM JASLAMA I KRILIMA GLUPOSTI:Velecasni Zlatko"kriz na celu,rupa na mozgu!"Sudac,DOM ZDRAVLJA MATERA CRKVA U `RVATA-MARKO,TI SI ZAKLETVA/MARKO,TI SI BOG/TVOJE IME SJA/NA KRIZU CELA MOG!

O ZABRANI THOMPSONOVOG KONCERTA U PULSKOJ ARENI:

...Nisu trebali zabraniti Thompsonov koncert.Zabrane su kontraproduktivne,
PA JA CU ZA DUHOVNI SKUP MORATI TRAZITI DOPUSTENJE SAMOG CEZARA!
("Jutarnji list")

USTASA MARKO PERKOVIC THOMPSON-JASENOVAC I GRADISKA STARA

Pivale se hrvatske pisme,pivale se moje pisme.Sad zasto to smeta tim pojedinim novinarima jer ja provlacim kroz svoje pisme te tri ljubavi,te tri vrijednosti koje su meni najvrednije,i nama svima:to je BOG,OBITELJ I DOMOVINA.
Ne znam sta bi reka,malo sam zbunjen sto se tice toga.Ja mogu rec`,to i moje pisme govore,ne vidim tu nikakvog zla,ne vidim tu nikakve mrznje.
(Split,2002.)

Prof.dr.sc.Ivo Goldstein,povjesnicar,Filozofski fakultet u Zagrebu-NEMA APSOLUTNO NIKAKVE DVOJBE O TOME DA JE MARKO PERKOVIC THOMPSON PROPAGATOR USTASTVA

U toj pjesmi"Na ljutu ranu ljutu travu"on pjeva o ustaskoj kosulji.O tome da je to djedova kosulja,njegova kosulja i kaze:
"Na tavan stavi tu kosulju,za mene je spremi,bice ona opet,i sinu po mjeri".Dakle,to je jedna vrlo jasna zatvorena ideolosko-politicka poruka.I nema apsolutno nikakve dvojbe o tome da je Marko Perkovic Thompson propagator ustastva.A sad mozemo govoriti o tome sto je to ustastvo i sto je bila Nezavisna Drzava Hrvatska.Ja bih poceo od definicije Nezavisne Drzave Hrvatske.DA JE NDH BILA NA OLIMPIJSKIM IGRAMA U PEKINGU OVE GODINE,ONDA BI,NA VELIKU ZALOST TIH PRISTALICA,OSVOJILA SAMO DVIJE MEDALJE.JER BI SNJEZANA PEJCIC I BLANKA VLASIC OSVAJALE MEDALJE ZA ITALIJU,A FILIP UDE ZA MADJARSKU.PREMA TOME,SAMO DVIJE MEDALJE.
TO GOVORI O TOME KOLIKO JE TA HRVATSKA ZAPRAVO BILA HRVATSKA,BEZ SPLITA,BEZ RIJEKE...

Damir Kajin,saborski zastupnik i potpredsjednik IDS-a-THOMPSON,GO HOME!

USTASO THOMPSONE,VAN IZ ISTRE!

...1990.,`91.,`92.,`93.,u ono olovno vrijeme,neki od nas smo na isti nacin govorili i progovarali kao sto progovaramo danas 2008.godine.Ja se jednostavno ne slazem s ovom tezom da treba tolerirati netolerantne.To toleriranje netolerantnih zapalilo je svijet tridesetih i cetrdesetih godina proslog stoljeca,to je konacno na neki nacin dovelo na vlast jednoga Milosevica i tome slicno.Da ja sada objasnim nasu poziciju glede njegovih nastupa u Istri.I kada je bilo rijeci o Umagu,nitko njemu nije nista zabranjivao,ali je istina da smo sve ucinili da do tog koncerta ne dodje.Sto je bio lajtmotiv?Upravo ovaj koncert u Zagrebu,gdje su tisuce i tisuce ljudi skandirali"Ubij,ubij Srbina!"i gdje se ponovo islo sa pozdravljanjem Za dom spremni i tome slicno.Rekli smo posve otvoreno:u Istri se nece ustasovati,u Istri nitko nece skandirati"Ubij,ubij Srbina!"Sto sam ja ucinio?Ja sam nazvao predsjednika Mesica,reko,gospodine predsjednice,Vi dolazite na ATP turnir kao pokrovitelj,ali dolazi i Thompson.Predsjednik Mesic je decidirano rekao:ako dodje on,onda ja necu doci!Reko,pa dobro,mozda nisam najprecizniji,trebao bi on doci dva dana kasnije.Onda im poruci,kaze meni predsjednik Mesic,da ja necu doci dva dana ranije i na toj poruci sam mu iskreno zahvalan.Ja osobno drzim da nasi gradovi imaju pravo na politicku poruku kome hoce-kome nece ustupiti neki javni prostor.U ONIM SREDINAMA GDJE IDS IMA LEGITIMITET ZELIM VJEROVATI DA THOMPSON NECE DOBITI PRILIKU ZA TAKVE NASTUPE JER IH DOZIVLJAVAMO JEDNOM OTVORENOM PROVOKACIJOM...
("Latinica",2008.)

Slavko Goldstein,publicist i izdavac

SUSPENDIRAN POLICAJAC JER JE PRIJAVIO THOMPSONA!

Prof.dr.Mirjana Kasapovic-ESTRADNI POZIV U 1941.

KAD DESNICARI,POPUT THOMPSONA,PROSVJEDUJU PROTIV DESNOG REZIMA ZATO STO NIJE JOS DESNIJI,A LJEVICARI PROTIV LIJEVOG REZIMA ZATO STO NIJE JOS LJEVIJI-ONDA JE VRAG ODNIO SALU.

Let 3-KURCEM U CELO

NEDJELJOM U DVA

STANKOVIC PREKINUO EMISIJU ZBOG ISPADA LETA 3

...PRLJA I MRLE su pozeljeli STANKOVICU pokloniti bombonijeru"Ziva picka"(aktualni DVD),sto je on uporno odbijao,pa su onda poceli inzistirati da izvedu svoje poznato ispaljivanje cepova iz analnih otvora,a to je STANKOVIC sprijecio pokrivanjem tih otvora svojim sakoom,nakon cega je zakljucio da se s njima vise ne moze razgovarati unatoc dogovoru da ne psuju i ne koriste proste rijeci,jer su spomenuli da su ih na svoj nastup pozvane alpinistice koje su osvojile drugi najveci vrh na svijetu kako bi im otpjevali"Rijecke picke".
Talk show ALEKSANDRA STANKOVICA"Nedjeljom u dva"prekinut je desetak minuta prije vremena i ostavio je iza sebe neizbrisiv trag na hrvatskoj televiziji,betonirajuci status LETA 3 kao najvecih umjetnickih provokatora s ovih prostora.Bilo je to cisto ludilo,o kojem ce se jos danima pricati.
(Dubravko Jagatic,tportal.hr,14.XII 2008.)

Stjepan Mesic,predsjednik Republike Hrvatske-"MAJSTORI"SU POKRALI HRVATSKU

Hrvatska je u opasnosti od cunamija korupcije.Dok ste vi ovdje u iseljenistvu za vrijeme rata skupljali novac i pomagali Hrvatsku,stizala je pomoc Hrvatskoj,ALI JE DIO STIZAO I"MAJSTORIMA"U RUKE,KOJI SU TO PREBACILI NA SVOJE RACUNE.
(Tokom susreta s Hrvatima u New Yorku)

Lordan Zafranovic-TESTAMENT

Prvi strani novinari u NDH,novinari su Japanci.
(1993.)

Jadranka"stanje ljudskih prava u Hrvatskoj je iznimno dobro"Kosor,CRO Sarah Palin,Sanaderov plisani medo-CUVAJ SE BRANITELJSKE RUKE!

BRANITELJ ZASKOCIO JADRANKU KOSOR:UBIT CU,A POCET CU S VAMA!

Potpredsjednica Vlade i ministrica branitelja Jadranka Kosor dobila je zastitu policije zbog prijetnji smrcu.
Jedne veceri,otprilike prije dva tjedna,dok je izlazila iz zgrade Ministarstva na Trgu hrvatskih velikana,zaskocio ju je branitelj iz Kastela,nezadovoljan sto mu nije rijeseno stambeno pitanje.
-Ako ne dobijem stan,pocet cu ubijati i pocet cu s vama-zaprijetio joj je...
...Jucer ju je cuvalo vise od 10 agenata i policajaca dok je braniteljima i invalidima Domovinskog rata dodjeljivala kljuceve stanova na podrucju Rudina u Kastelima:Bas je iz tog kraja i branitelj koji joj je zaprijetio u Zagrebu.Prije nekoliko mjeseci jedan od kastelanskih branitelja cak joj je javno porucio da ce"biti gori od Koradea"ako ne dobije braniteljski stan...
("Jutarnji list")

Hrvatski Slikopis(filmski zurnal iz NDH)

14.prosinca 1941.,u 10 sati prije podne odrzana je u Predsjednistvu Vlade u Zagrebu vazna sjednica hrvatske drzavne Vlade pod predsjednistvom Poglavnika.U svom povijesnom govoru Poglavnik je istaknuo da se mi Hrvati osjecamo clanom europske zajednice koja se bori za svoju slobodu.To iziskuje napor svih snaga i novu zrtvu jer se samo pobjedom u zajednickoj borbi moze izvojevati ta buducnost.Ne samo Trojnim paktom obvezana prema nasim velikim saveznicima,vec i po najdubljem uvjerenju cijelog hrvatskog naroda,Nezavisna Drzava Hrvatska proglasuje ratno stanje sa Sjedinjenim Americkim Drzavama i Velikom Britanijom.Sjednici su prisustvovali svi hrvatski ministri i drzavni tajnici te predstavnici prijateljskih zemalja.

General Kvaternik,USTASKI VOJSKOVODJA,RATNI ZLOCINAC

POGLAVNICE!ZAKLINJEM SE BOGU SVEMOGUCEMU I TEBI PRED CIJELIM HRVATSKIM NARODOM!
(Ustaska zakletva,Zagreb,1941.)

Franjo Tudjman,AGRESOR NA BiH&LOVAC NA VELIKU HRVATSKU,RATNI ZLOCINAC-PROHUJALO S VELIKOM HRVATSKOM!

NDH nije bila samo puka kvislinska tvorba i fasisticki zlocin vec i izraz,kako povijesnih teznji hrvatskoga naroda za svojom samostalnom drzavom,tako i spoznaja medjunarodnih cimbenika,u ovom slucaju vlade Hitlerove Njemacke koja je na rusevinama Versajskoga krojila novi euroski poredak,tih teznji Hrvatske i njenih geografskih granica.
(I Opci Sabor Hrvatske demokratske zajednice(HDZ),Zagreb,1990.)

Damir Karakas,branitelj i pisac

Ma,bilo je tu jako puno gresaka,ako se sjecamo Sime Djodana,i od tih nekakvih njegovih izjava.Ali bez obzira na izraz te teznje hrvatskog naroda za svojom neovisnoscu NITKO NEMA PRAVO PODRZATI IDEOLOGIJU KOJA SE ZASNIVA NA MRZNJI,NETRPELJIVOSTI,UBOJSTVIMA I MRAKU.

USTASA MARKO PERKOVIC THOMPSON-JASENOVAC I GRADISKA STARA

KAZITE MI JESTE LI SE UMORILI,
JESU LI VAS PREVARILI,
JEL NAS VRIJEME PREGAZILO?

Gordan Malic,novinar Jutarnjeg lista-THOMPSONOVA JE"POBUNA"NEVJERODOSTOJNA

To je zapravo prvi protesni pjevac,ako uzmemo tradiciju protesne pjesme,koji se buni protiv oporbe,jer se ne usudi buniti protiv establishmenta,sto znaci da je on sumnjiv protesni pjevac.Njegova je pobuna nevjerodostojna.

Prof.dr.sc.Ivo Goldstein,povjesnicar,Filozofski fakultet u Zagrebu-THOMPSON SLAVI CRNU LEGIJU!

Dakle,Thompson kaze"Zapalit cu Krajinu do Knina".To je pjesma koja potice na odredjene kriminalne radnje,on to pjeva na koncertu,mislim da je to bilo na Poljudu,ovaj koncert,dakle,prije samo koju godinu.Onda se u jednoj pjesmi koja je danas vrlo popularna govori o kupreskom junaku,odnosno kupreskim junacima.Mi moramo znati koji su to kupreski junaci.To je CRNA LEGIJA,jedna od najpoznatijih ustaskih jedinica,ali koja je apsolutno bila ukljucena u niz zlocina,koja je u ljeto 1942.obranila Kupres od partizana u jednoj velikoj partizanskoj ofenzivi u kojoj su partizani zauzeli citavu zapadnu Hercegovinu,i Livno,i Tomislavgrad,i Sujicu,i Prozor,ali nisu uspjeli osvojiti Kupres.I to su ti kupreski junaci koji ne samo da su doslovce klali tih godina,nego su i na samom Kupresu tih dana i tih tjedana pocinili najmanje dva,a vjerojatno cetiri masovna zlocina nad srpskim civilima,uglavnom nad zenama i djecom.Kada ljudi pjevaju o kupreskim junacima onako,u pola dva u noci,uz trecu,cetvrtu ili petu pivu,nek znaju koji su to ljudi,koje se ljude u tim pjesmama slavi i o cemu oni pjevaju.Prema tome,kada Oliver pjeva"Vjeruj u ljubav",ja mislim da je on veci Hrvat od Thompsona koji pjeva"Zapalit cu Krajinu do Knina".

Damir Kajin,saborski zastupnik i potpredsjednik IDS-a-THOMPSON,GO HOME!

NITKO NEMA PRAVO USTASOVATI NA OVIM PROSTORIMA

...Mi imamo ovdje dvije polemike:jedni ce tvrditi da se ne smije,normalno,zabranjivati,to je tvrdio cak i Hrvatski helsinski odbor(HHO),treba tolerirati netolerantne,sa cime se ja apsolutno ne slazem.Tvrde da njemu treba dopustiti pravo na rad,medjutim,kao sto je i pokazano,nas Ustav pociva na preambuli na vrijednostima antifasizma i samim time nitko nema pravo ustasovati na ovim prostorima.Ne samo to,nego i Ustav i svi ostali,od Kaznenog zakonika nadalje govore NE MRZNJA,NE KSENOFOBIJA,NE ISKLJUCIVOSTI,pa prema tome pitam se sto je to kada netko pozdravlja sa Rimskim pozdravom i skandira Za dom spremni ili jednako tako lose ili jos i gore jer to doista mnogima ledi krv u zilama kada se skandira"Ubij,ubij Srbina!"Mislim da ce i Thompson prije ili kasnije,i njegov menadzer koji je prisegao na Ustav kao i ja kada je polagao zastupnicku prisegu ili kada je polagao prisegu u tom SZUP-u,morat ce shvatiti da je hrvatski antifasizam onaj koji je Hrvatsku odredio i opredijelio.Na zalost,sto cemo kada u ovoj zemlji ima jos uvijek onih kojima je milija ona Tudjmanova maksima da je NDH bila i teznja hrvatskog naroda.Medjutim,barem mi koji smo ostali u ovoj emisiji slozit cemo se da to nije bila drzava,niti je bila nezavisna,niti je kao takva mogla egzistirati.Upravo obrnuto,bila je i genocidna,odrekla se dijela svog teritorija,prije svega mislim ovdje na Dalmaciju,
zasnivala se na rasnim zakonima i zalosno je da danas,u ovoj zemlji ima jos uvijek,pod navodnicima,sljedbenika te ideje.Ja tvrdim da ovi mladi ljudi koji dolaze na te koncerte sigurno nisu toliko naivni da ne znaju zasto se opredjeljuje.Da se njima manipulira,to je tocno,ali toliko povijesti znaju da je fasizam,kao sto je rekao Papa Benedikt XVI ZLO PROTIV BOGA,APSOLUTNO ZLO i da to zasigurno nije dobro...
("Latinica",2008.)

Vili Matula,glumac i clan Hrvatskog helsinskog odbora(HHO)-ZNA SE!

Ma,to je da uz govor protiv fasizma i,kao,pravljenje antifasisticke pozicije uvijek ide jedan mig:Vi znate da to moramo radi ovih vani,ali,kao,ZNA SE!I ta opaka poruka ZNA SE!Isto,mislim da su ovo posljedice NE ZNA SE.Mislim da je rjesenje da se puno,puno raspravlja,da se u ovom trenutku udje u skole,profesori ne samo povijesti i hrvatskog,
dapace,i drugi profesori koji ne predaju drustvene predmete,a koji imaju jasne pozicije,tu mislim da je rjesenje.

Let 3-KURCEM U CELO

NEDJELJOM U DVA

STANKOVIC PREKINUO EMISIJU ZBOG ISPADA LETA 3

..Svasta se dogadjalo u emisiji"Nedjeljom u dva"ove nedjelje,pa je u jednom trenutku PRLJA ustao i izasao,na sto je zbunjeni STANKOVIC reagirao:"Pa gdje vam je otisao kolega?",a MRLE je mrtav hladan odgovorio:"Valjda pisat!"
Potom je pocela prelaziti granica kod teme o manipulaciji tijekom koje je MRLE opisao umornu zenu koja dolazi s posla i ne smije a mogla bi vikati:"Napuni me,Stanko,napuni me!"Bilo je rijeci o Titu,o THOMPSONU kojeg je PRLJA usporedio s MICHAELOM BOLTONOM jer ne slusa niti jednog niti drugog,pa je MRLE porucio da bi rado"ISPRCIO SEVERINU"i onda je vrag odnio salu...
(Dubravko Jagatic,tportal.hr,14.XII 2008.)

Slavenka Drakulic-HRVATSKA VEZA IZMEDJU PODZEMLJA I VISOKE POLITIKE

Veza izmedju podzemlja i visoke politike pocela je jos tijekom rata,a nedavna ubojstva upozorenja su kako je ta veza i dalje jaka.Pukanic kao vlasnik Nacionala imao je dobar kontakt s podzemljem.Uostalom,njegov tjednik je financiran novcem mafije.Imao je i vrlo dobre veze s politicarima,predsjednikom osobito.On je cak dosao na pogreb,ne zna se da li u tom svojstvu ili privatno.
("SME")

Lordan Zafranovic-TESTAMENT

...Nakon ove izlozbe ostali su sacuvani skriveni i nikad do sada objavljeni materijali o rusenju Sinagoge u Zagrebu...
PROGLASENJE JEDNOG CITAVOG NARODA,OD DJETETA DO STARCA,UNAPRIJED KRIVIM I OSUDJENIM NA ISTREBLJENJE OTVARA PUTEVE ZLOCINIMA KOJI NEMAJU KRAJA...
(1993.)

Hrvatski Slikopis(filmski zurnal iz NDH)

Katolicki svecenici u mnogim hrvatskim mjestima,pa tako i u Mikleusu,s pastirskom brigom i razumijevanjem vrse prekrstavanje onih ciji su djedovi zabludom ostavili vjeru otaca.

(Zurnal o pokrstavanju Srba u Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj iz 1941.godine.)

Andrija Artukovic,ministar unutrasnjih poslova NDH,RATNI ZLOCINAC

...Dobro,jel vi pripadate ustaskom pokretu ili ne pripadate?

-Tko?

Da li ste vi pripadali ustaskom pokretu...

-Jesam.

Prije nekoliko minuta ste rekli da niste polozili ustasku zakletvu.Sad potvrdjujete da ste ju polozili.Da sad razjasnimo to:jeste li polozili ustasku zakletvu ili niste?

-Jesam.

Jeste li zakleti ustasa?

-Jesam.
(na sudjenju u Zagrebu,1986.)

Joka Nikolic,Rom,prezivjeli jasenovacki logoras

...Tada kad sam ja dosao na red za ubijanje,naredio je taj da se skidam dole.Medjutim,cetvorica su bezali i ja sam isto bezao i skocio sam u Savu.Ja sam onda poceo plivati,vec sam se davio ali sam nekako izasao.Posle sam naletio na zasjedu.Lutao sam po sumi,nisam znao gde sam...
("KRV I PEPEO JASENOVCA",1985.)

USTASA MARKO PERKOVIC THOMPSON-JASENOVAC I GRADISKA STARA

LJUTU TRAVU NA LJUTU RANU
NEMOJ NIKAD ZABORAVIT NA NJU!

Damir Kajin,saborski zastupnik i potpredsjednik IDS-a-THOMPSON,GO HOME!

ZDRAVKO BARISIC,THOMPSONOV MENADZER,JE BIVSI ZASTUPNIK HDZ-a I BIVSI AGENT SZUP-a!

Ja najvjerojatnije necu imati prilike upoznati Thompsona ali mi je silno krivo sto gospodina Barisica nema ovdje,
bivseg zastupnika HDZ-a i jednog od,svojedobno,agenata SZUP-a,od `95.,ako se ne varam,negdje do 2000.godine.
Medjutim,ja sebi i hrvatskoj javnosti postavljam upravo ovo pitanje koje postavlja ovaj vas film ili reportaza:Sto bi se dogodilo,npr.,u jednoj Njemackoj da netko dodje na neki koncert i pozdravlja sa SIEG HEIL,kao sto ovaj Thompson pozdravlja sa ZA DOM SPREMNI!?Sto bi se dogodilo?Pazite,na nekom koncertu!Pa,momentalno u zatvor!Sto bi se dogodilo kada bi u jednoj Njemackoj na koncerte publika dolazila sa svastikama i kad bi se tamo skandiralo"Ubij,ubij Zidova!","Ubij,ubij Hrvata!","Ubij,ubij Turcina!",kao sto se na Thompsonovim koncertima skandira"Ubij,ubij Srbina!"
Pa ne da bi ti ljudi u zatvor,oni bi momentalno zavrsili u nekoj ludjackoj kosulji.Sto bi se dogodilo sa njihovim ministrima kada bi odlazili na takve koncerte?Pa momentalno bi bili razrijeseni u njihovom parlamentu.Konacno,
sto bi se dogodilo sa politickim frakcijama u jednoj Njemackoj koje bi organizirale takve koncerte?Najvjerojatnije bi ih Ustavni sud preko noci zabranio.Medjutim,kod nas je,jasno,sve moguce i vjerojatno ce to u Hrvatskoj jos neko vrijeme potrajati ali nadam se da nece svo vrijeme Thompson na prostoru Republike Hrvatske pjevati,jer zelim vjerovati:sto vise o tome budemo govorili to ce on biti slabiji.Od kad smo o tome poceli govoriti negdje u sedmom mjesecu,ipak ta publika pocinje skidati te kape sa ustaskim simbolima.Ako nista drugo mogu reci da smo ih na neki nacin preodjenuli.Na tim koncertima se nakon ovoga sramotnog zagrebackog koncerta,bez obzira sto je tamo doslo gotovo 60000 ljudi,vise ne skandira"Ubij,ubij Srbina!".Mozda za pocetak to nije mnogo,ali isto tako,tvrdim,nije niti malo.
("Latinica",2008.)

Dragan"Perzijanac"Primorac,ministar znanosti,prosvjete i sporta Republike Hrvatske,cest gost Thompsonovih koncerata,CRO PETI DALTON

TO JE JEDNA HRVATSKA MLADOST,MISLIM DA JE BILO DESETAK TISUCA LJUDI,BILO JE SJAJNO,DOSTOJANSTVENO.
(21.II 2006.)

Sasa Milosevic,zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeca(SNV)Republike Hrvatske

Dok se na njihova nezadovoljstva,ponekad i bijes,kaleme Thompsonovi pozivi na ponavljanje fasisticke prakse iz Drugog svjetskog rata,pre svega ratnih zlocinaca kao uzora,ritual,ikonografija njegovih koncerata koji podsjecaju na fasisticke,jasno je da i ljudi iz srpske zajednice dijele zabrinutost povodom svega toga.Da ima bojazni,pitanja,kako ce ta energija biti iskoristena,do cega ce ona dovesti?!

Slavko Goldstein,publicist i izdavac-THOMPSON ODASILJA PROUSTASKE PORUKE

"Na ljutu ranu ljuta trava".To je opravdanje koje je Pavelic,to je Pavelicevo geslo kojim je opravdavao genocid nad Srbima.To je glavna Paveliceva parola kad god se razgovara o njegovim represalijama protiv Srba i kad to Thompson kao refren ponavlja u svojim pjesmama,poruka je,u najmanju ruku,vrlo problematicna,cini mi se da bi se moglo reci i PROUSTASKA.

Miodrag Demo,voditelj odjela branitelja poglavarstva Grada Zagreba-ZA DOM SPREMNI!

"Za dom spremni!"...Ljudi su valjda spremni braniti domovinu.Ja ne znam zasto taj uzvik nekome smeta,ja nemam pojma!

Let 3-KURCEM U CELO

NEDJELJOM U DVA

STANKOVIC PREKINUO EMISIJU ZBOG ISPADA LETA 3

...Na Stankovicevo pitanje jesu li opravdani napadi na njih da su previse infantilni,MRLE je uzvratio da je mozda
"bezgresno zacece infantilno",navodeci da je njemu odvratna ptica sa svinjskom guzicom,koje se grozi.Potom su predstavili stalno postavljenu instalaciju izmedju njih dvojice kao duha BELOGUZIJA koja im govori sto bi oni zapravo trebali raditi...
(Dubravko Jagatic,tportal.hr,14.XII 2008.)

Slavenka Drakulic-U HRVATSKOJ SU KRIMINALCI POSTALI DIO MONDENOG DRUSTVA

Kriminalci su postali dio mondenog drustva.U medijima ih mozete vidjeti na fotografijama s politicarima.Ne samo da imaju novca nego arogantno njime masu.Zovu ih"poduzetnici",tako stjecu legitimitet,ali su to kriminalci.
("SME")

Rudolf Hess,RATNI ZLOCINAC

...PARTIJA JE NJEMACKA,NJEMACKA JE HITLER!HITLER JE NJEMACKA,NJEMACKA JE HITLER!SIEG HEIL!!!SIEG HEIL!!!SIEG
HEIL!!!...

General Kvaternik,ustaski vojskovodja,RATNI ZLOCINAC

...Nakon osam vijekova imadete danas srecu i cast da stojite pred Vrhovnim Zapovjednikom hrvatske vojske,RASNIM I CISTIM HRVATOM!...

Lordan Zafranovic-TESTAMENT

1941.godina.Ulazak Nijemaca u Zagreb.Odusevljenje na Jelacic Placu...
Proglasenje Nezavisne Drzave Hrvatske.Kvaternik i Poglavnik Nezavisne
Drzave Hrvatske Ante Pavelic.Medju njima,vidimo ga u sredini,Andrija Artukovic,ministar unutrasnjih poslova.Poglavnik tek proglasene NDH Ante Pavelic klanja se"Obergruppenfuhreru".
(1993.)

Andrija Artukovic,ministar unutrasnjih poslova NDH,RATNI ZLOCINAC

...Da li su to logori,ubijanja,likvidacije,hapsenje,rasno pitanje,Zidovi,Cigani ili Romi,Srbi,Hrvati antifasisti,svi oni koji su protiv ustaskog pokreta?

-Tesko je to...SILU SILOM IZBITI SVI ZAKONI DOZVOLJAVAJU.

Vi ste se strogo pridrzavali znaci odredbi iz...

-... RIMSKOGA PRAVA.DA...
(na sudjenju u Zagrebu,1986.)

Joka Nikolic,Rom,prezivjeli jasenovacki logoras

...A naredili su da idemo dva i dva i likvidirali su.Samo se culo udaranje bata i bacanje u vodu.Moja dva brata su poginuli ispred mene,i otac moj.Brat je pokusao bjekstvo i on je pao od metka...
("KRV I PEPEO JASENOVCA",1985.)

Hrvatski Slikopis(filmski zurnal iz NDH)

...Dan Njemacke Vojske proslavili su pripadnici Oruzanih snaga saveznickog Rajha i svecanim igrama pred stolnom Crkvom u Zagrebu...
(1943.)

Franjo Tudjman,AGRESOR NA BiH&LOVAC NA VELIKU HRVATSKU,RATNI ZLOCINAC-PROHUJALO S VELIKOM HRVATSKOM!

Slobodan Milosevic,RATNI ZLOCINAC,Franji Tudjmanu,RATNOM ZLOCINCU:

...FRANJO,UZMI I KLADUSU,CAZIN I BIHAC,TO SRBIMA NE TREBA!...


BLJESAK 2

Bivsi ambasador SAD u Republici Bosni i Hercegovini Viktor Jakovic je za zagrebacki"Vecernji list"krajem februara izjavio,a "Oslobodjenje"prenijelo:"Jednom mi je Karadzic iscrtao svoju mapu isplaniranog masovnog preseljenja stanovnistva-Srbi bi se preselili iz Knina u istocnu Slavoniju,dok bi se drugi Srbi preselili iz zapadne Slavonije u sjevernu Bosnu,a bihacka enklava bi u cijelosti bila pripojena Hrvatskoj".Jakovic nije rekao kada mu je Karadzic crtao tu mapu.Vjerovatno ranije,kada je Jakovic komunicirao i sa Karadzicem.
Zar nas lahak uspjeh"Bljeska 1"u zapadnoj Slavoniji i istovremena obustava borbi na Dinari ne podsjeca na realizaciju prve faze ove mape?Srbi iz zapadne Slavonije,kao sto se zna,vec su bili pripremljeni da masovno,sa natovarenim traktorima i drugim vozilima,prijedju u Bosnu i da se pocnu naseljavati u gradove sjeverne Bosne.
Nastavak protjerivanja Bosnjaka i Hrvata iz Prnjavora,Banja Luke i drugih gradova ociti je znak realizacije tog ranije dogovorenog projekta.
Nije li obnavljanje borbi na Dinari odmah zatim,pod planom"Bljesak 2",nastavak realizacije i druge faze toga projekta koji bi imao zadatak da pokrene kninske Srbe prema istocnoj Slavoniji?...
(Dr.Omer Ibrahimagic,"Oslobodjenje",14.VI 1995.)

Stjepan Mesic,predsjednik Republike Hrvatske-ZNAMO KOLIKO JE GRKLJANA PREREZANO POD TIM POZDRAVOM!

MENI NE SMETA THOMPSON,MENI SMETAJU NJEGOVE PORUKE.MENI SMETA DA THOMPSON ZAVRSAVA SVOJU PJESMU SA"ZA DOM SPREMNI!",A ZNAMO KOLIKO JE GRKLJANA PREREZANO POD TIM POZDRAVOM!

GLAS KRDA NA KONCERTIMA(SIEG HEIL!!!)USTASE MARKA PERKOVICA THOMPSONA

...ZA DOM SPREMNI!

UBIJ SRBINA!

MESICU CIGANE!

OJ USTASKA BRACO MILA
DUBOKA JE VODA DRINA!
KAD JE DRINU PREGAZIO
U NOGU JE RANJEN BIO!
ON NE VICE"AJME MENI"
VEC ON VICE-"ZA DOM SPREMNI!"

JASENOVAC I GRADISKA STARA
TO JE KUCA MAKSOVIH MESARA!

U CAPLJINI KLAONICA BILA
PUNO SRBA NERETVA NOSILA!...

USTASA MARKO PERKOVIC THOMPSON-JASENOVAC I GRADISKA STARA

...ZBOG ANICE I BOKALA VINA,ZAPALIT CU KRAJINU DO KNINA
ZAPALIT CU DVA-TRI SRPSKA STABA,DA JA NISAM DOLAZIO DZABA...

LET 3-KURCEM U CELO

LET 3&ANDJELKO"ZIVA PICKA"KACUNKO,"HIGIJENICAR",DOM ZDRAVLJA MATERA CRKVA U `RVATA,NA DRZAVNIM JASLAMA I KRILIMA GLUPOSTI

NEDJELJOM U DVA

STANKOVIC PREKINUO EMISIJU ZBOG ISPADA LETA 3

...Tako je don ANDJELKO KACUNKO u prilogu rekao za LET 3 da su"mrtvorodjence rocka",nazivajuci ih i
"najprljavijim siriteljima falusoidno-vaginalnog mentaliteta",ne stedeci ih niti u jednom trenutku.Svoj je stav zakljucio da su oni"najtezi smrtni duhovno-estradni grijeh protiv moralne ekologije",izrazavajuci sucut gradu Rijeci,cijeloj kulturnoj rijeckoj sceni i rijeckoj nadbiskupiji odajuci im priznanje na nadljudskoj toleranciji.
Za razliku od KACUNKA,rijecki gradonacelnik VOJKO OBERSNEL nije ih mogao nahvaliti,ponoseci se njihovim umjetnickim izrazom i nazivajuci ih uzornim gradjanima grada Rijeke,koji zive primjeran obiteljski zivot,za svaku pohvalu.Po zavrsteku priloga MRLE je izvadio komad svete izraelske zemlje,odrezao dio za ANDJELKA KACUNKA i poklonio mu ga pred kamerama.PRLJA je vrlo kratko komentirao njegov napad rijecima da radi u cudnoj firmi kad zaposljava takve ljude kao sto je on.Ostatak emisije protekao je u nadrealistickim izjavama i recenicama kakve se dosad nikada nisu mogle cuti u programu HTV-a...
(Dubravko Jagatic,tportal.hr,14.XII 2008.)

Slavenka Drakulic-SVIJETU POKAZUJEMO SAMO LJEPSE LICE HRVATSKE

...Svijetu samo pokazujemo ljepse lice zemlje,no mnogo toga zameteno je pod tepihom.U hrvatskim medijima pise se o pojavama fasizma i to na vrlo kriticki nacin,no cim tako nesto spomenete u inozemstvu odmah osjetite bijes.Davati losu sliku o Hrvatskoj u Europskoj uniji nije patriotski...
("SME")

M. WARD: Fuel for fire

My heart is always on the line

I've travelled all kinds of places

The song is always the same

Got lonesome fuel for fire



Got forty-fives to play at night

Got books to spend with every weekend

The story's always the same

Got lonesome fuel for fire



Fuel for fire, a bitter ending

To a sweet, sweet tale

Fuel for fire, the sour note inside the orchestra wail



Fuel for fire, uncomfortable pauses

Between famous last words

Fuel for fire, a missing person

In a small, small world



I dug beneath the wall of sound

I ended up back where i started

The song is always the same

Got lonesome fuel for fire



And so my heart is always on the line

I've travelled all kinds of places

The story's always the same

Got lonesome fuel for fire

IZ KINESKE KNJIŽEVNOSTI

PROZA:

Tan Tan LICE I NOGE


Lice i noge dva su različita dijela našega tijela.
Poznato je da svaki dio tijela ima određenu funkciju. Niti jedan nije zamjenjiv pa ga prema tome ne treba omalovažavati.
Međutim, mislim da se prema licu i nogama različito se odnosi: prvo privlači našu pozornost cijelo vrijeme, a drugo se uvijek ignorira. Primjerice, sredstva za njegu kože i kozmetika gomilaju se na našim licima, a na noge nitko ne obraća pozornost. Prije susreta s nekim uvijek našminkamo lice: obojimo obrve ili nanesemo ruž na usne, odemo na frizuru ili se obrijemo. Sve u vezi s licem. Kad nekoga sretnemo prvi put, prvo zapazimo njegovo ili njezino lice. Nije ni čudo da raspolažemo brojnim izrazima koji se odnose na opis lica, primjerice mutne oči, crvena i polumjesečasta usta.
Čak kad je i riječ o trgovini, lice još jednom dobiva najviše pozornosti i novca. Također i korporacije ili organizacije najviše se posvećuju svojim licima.
Bez obzira što smo se složili da su i lice i noge jednako neophodni, ipak noge nose našu težinu cijelo vrijeme nimalo se ne žaleći. Za to vrijeme lice s lakoćom ubire svu pozornost. Zato smatram nogama puno teže.
Premda zahvaljujući napretku znanosti i tehnologije danas imamo avione, vlakove i automobile koji noge lišavaju dijela tereta, ipak se, bez obzira na sve, mora oslanjati na njih. U važnoj prigodi ili na sastanku, vaše su noge te koje vas unose u sjajnu dvoranu, a ipak vaše lice sve zasjenjuje. U tom se trenutku zapitajte jeste li ikad bar na čas pomislili na svoje noge.
Međutim, postojaše čovjek koji se prema svom licu i nogama odnosio sasvim drugačije. Bio je to predsjednik Mao Ce Tung i zbog toga ga ja štujem. Taj je čovjek imao samo jedan ručnik za lice i noge. Jednom je njegov tjelohranitelj zamijetio kako je njegov ručnik poderan pa ga je zamijenio s novim. Kad je to otkrio predsjednik Mao Ce Tung, pitao je tjelohranitelja što je učio sa starim ručnikom. Tjelohranitelj mu odgovori: «Novi je za vaše lice, stari je možda samo za noge.» Predsjednika Maoa to se nije dojmilo pa mu otpovrnu: «Zašto ne pogledaš svoje noge? One zapravo rade napornije nego lice!»
Na neki je način društvo kao ljudsko biće. Neki ljudi služe kao njegovo lice, a ostali kao noge. Svesrdno se nadam da će ljudi-lica naučiti nešto od predsjednika Maoa. Molim vas da mislite na ljude-noge, jer bez njih nikad nećete imati priliku zadobiti nečiju pozornost ni divljenje.


POEZIJA

ĆIU ĐIN
(1879. – 1907.)


Pjesma napisana na zahtjev g. Iši-ija, a
služi se istim rimama kao i njegova pjesma

Ne pričaj da žene ne mogu postati junakinje,
na oceanskom sam vjetru prema istoku jahala deset tisuća lija.
Moje pjesničke misli tjerale su jedra između mora i neba.
Moja sanjiva duša vukla se za kristalnim mjesecom iznad
tri japanska otoka.
S tugom pomišljam na kineske mjedene deve utonule u trnje.
Stid me je – iza mene nisu prave pobjede. Tek sam malo izmorila
svoje konje.
Toliko mi državni neprijatelj para srce.
Kako da ovdje dane provodim kao putnica koja uživa u proljetnom vjetru?



Pismo za Sju Đi-čen

Tko je sa mnom vatreno govorio o borbi protiv zajedničkog neprijatelja?
Tko je u nebesa uzdizao putujućeg mačevaoca Guo Điea?
Sad su opasna vremena,
molim te, mačem zamijeni svoje djevojačke halje.


Grimizni izljev u rijeku

Tek kratak boravak u prijestolnici
A već je sredina jesenskih svečanosti
Krizanteme su zarazile krajolik
Jesen posvuda ostavlja svoj trag
Paklena izolacija ovdje postaje nepodnošljiva
Svih osam godina čeznem za svojim domom
Njihova gorka lukavština tjera nas žene da budemo ženstvene
Ne možemo pobijediti!
Usprkos našim sposobnostima, muškarci drže najviše položaje
Zbog toga moja nutrina izgara od bijesa
Kako zli muškarci mogu tvrditi da znaju tko sam?
Iz takve se patnje rađa junaštvo
Sama pomisao da u tako trulom društvu ne može doći do drugarstva
tjera me na plač!



AMANG HUNG
(Taiwan)

Ako mi se jednoga dana pamćenje poboljša

Moje je pamćenje tako dobro da te ne moram vidjeti
a budući da to i ne želim
nikad se ne moramo vidjeti

Neka te ne rastuže
zalihe u mojoj garaži
Dovoljno je
za tko zna koliko godina
za svaku iznenadnu glad

Moje se zalihe ne boje mraka
neće ih plijesan niti će sagnjiti, ni proklijati
(postati otrov)

neće ih ponestati bez obzira kako ih se jede
a toga mi nikad neće biti dosta

Jednom će mi pamćenje biti bolje nego što već jest
ali već sam rekla da mi je pamćenje slabo
Koliko je godina prošlo –
vidjesmo smo se tek jednom
proveli zajedno samo jedan dan
(uzmi cijeli broj, ne razlomak)

Čini se kako si rekao nešto neobično
Tvoje pamćenje nije ništa bolje od mojeg

A da se jednoga dana bolje sjetiš?

(prijevod: mk)

PJESNIK U EGZILU

Stevan Tontić PJESNIK U EGZILU ILI KAKO PLIVATI U STRANOM JEZIČKOM MORU

Uz temu “Dva svijeta u meni – mišljenje i pisanje na različitim jezicima”

Već tri i po godine živim u Njemačkoj, u kojoj sam morao da potražim spasa poslije izlaska iz opsađenog Sarajeva. Pri tom sam još imao i osjećanje izvjesnog stida, poznato, vjerujem, i drugima, što sam nekom milošću ostao živ i najzad, zar ne, umakao apokaliptičnoj zvijeri koja vreba na svakom uglu, u svako doba dana i noći. Još jače je, međutim, bilo osjećanje potpune proizvoljnosti i besmislenosti te sveprisutne smrti, lišene svake “aure” ili “iskupljujućeg” smisla, nesnosno osjećanje apsurdnosti rata između istojezičnih i, uprkos svim značajnim razlikama i neprijateljski indukovanoj mržnji, ipak toliko srodnih, bliskih naroda. Osjećanje da su nas sav svijet i sam Bog ostavili i ćutke prepustili uništenju i međusobnom istrebljenju, da smo beznadežno izručeni nezasluženom paklu i nepojamno surovom, masovnom ubistvu. U svakoj pogibiji, svakom mučenju ili progonu nedužnoga rušilo se i samo nebo, – s tim apokaliptičnim osjećanjem “Weltunterganga”, porušen u sebi i poražen, želio sam da pobjegnem što dalje od mjesta permanentnog zločina, gotovo i od samih ljudi. S onako razobručenim potencijalom zla u sebi, čovjek me je prenerazio i odveć užasnuo: bilo je trenutaka kada bih poželio da se, čudom “metamorfoze”, isključim iz zastrašujuće vrste homo sapiensa i pridružim bezazlenom, nijemom carstvu biljaka ili minerala. U takvom raspoloženju stigao sam u Berlin, u ranu zoru 2. maja 1993. Stigoh bez igdje ičega – prethodnog, prazničnog dana, u samo podne, profesionalni lopovi Budapest-keleti stanice munjevito su me, izgubljenog i duhom odsutnog, “oslobodili” kofera, u kojem se nalazilo sve moje imanje; par rukopisa i knjiga, s nešto garderobe. Vidjevši me na vratima bez ikakva prtljaga, moj berlinski prijatelj pokušao je da bude duhovit: “Hŕ, ti kao iz teatra!” “Upravo”, uzvratih, “dolazim iz najstrašnijeg teatra smrti na svijetu”. (Moj prijatelj je pisac, i to upravo dvojezičan, hrvatski i njemački, i kod njega je moja srpska književna malenkost, o koju niko nije imao razloga da se otima, mogla da provede prve izbjegličke dane u Berlinu. Kod njega i njegove nove supruge, mlade i inteligentne Turkinje, uz dvogodišnjeg sinčića i jednu bebu).
Da pođem za Njemačku, a ne negdje drugdje – u tom času bio sam spreman i na Centralnoafričku Republiku, “što dalje, to bolje” – odlučilo je to što se služim njemačkim jezikom. Književnost i filozofija na tom jeziku snažno su uticale na mene još od studentskih dana. Moja, šezdesetosmaška generacija posebno je bila pod uplivom Frankfurtske škole; ti mislioci privukli su nas utopijsko-subverzivnom energijom kritičkog mišljenja, – danas već polje dalekih predratnih, “predistorijskih” uspomena...
Moj njemački, međutim, ni izdaleka nije takav da bih na njemu mogao i da pišem – osim pisama novostečenim prijateljima, izvjesnim institucijama i državnim službama (neumoljiva Ausländerbehörde!). A i pisma radije primam nego što ih pišem, u svakodnevnom očekivanju nekakve čarobne, nadasve važne vijesti. Moje literarno stvaralaštvo nastaje, dakle, na tzv. maternjem jeziku – “deutschsprachiger Raum” prima me i objavljuje isključivo posredstvom prevoda. (Kompleks problema prevođenja velik je i prilično poznat. Pošto je poezija u središtu mog bavljenja pisanjem, povremeno i u vezanom stihu, možemo da pretpostavimo naročitu vrstu teškoća u njenom “transponovanju” u drugi, tuđi jezik i prostor kulturnih znakova i simbola.)
Ipak, uronjen sam do guše u to drugo i novo jezičko more u kojem valja plivati, pošto me more u kojem sam plivao na prirodan i samorazumljiv način (praćakajući se na površini, ali i roneći za koralima i biserima s dna) bacilo daleko od svojih bijesno zapjenjenih i okrvavljenih žala. Tako i mene nova životna i jezička sredina bitno preokupira i određuje, počev od svakodnevne konverzacije do pretežnog dijela mojih lektira. Novom jeziku otvaram se koliko god je moguće, želeći da ga bolje i govorim i pišem, ako već nemam šanse da na njemu pjevam. Povremeno se laćam i da prevedem/prepjevam ovog ili onog pjesnika, u najmanju ruku zanimljivog i za srpskog, možda bošnjačkog pa i nekog “zalutalog” hrvatskog čitaoca. Smatram da prevoda uvijek nedostaje, svakom jeziku i svakoj kulturi. Što se mene tiče, sa zadovoljstvom se bavim takvim posredovanjem s njemačkog na srpski ili srpsko-hrvatski, jezik koji je zapao u krizu sopstvenog imenovanja i samoodređenja.
Da: i jezik, taj “naš jezik”, izložen je sudbini stradalnika u ovom jugoslavenskom, tek okončanom ratu. Jezik silno zloupotrijebljen i “patriotski angažovan” kao propagandno i ratno oružje i kao objekt ili čak strateški cilj nacionalističkih manipulacija. U lingvističkom smislu, to je jedan jezik ili jezički “sistem” s takozvanim “varijantama” (ili “podsistemima”) koje ranije nisu sprečavale stanovnike Srbije, Hrvatske, Bosne i Crne Gore da se manje-više normalno sporazumijevaju, samo ako to žele. S državnim osamostaljivanjem bivših jugoslavenskih republika pocijepan je i taj zajednički jezik, forsiranim gubljenjem želje za razgovorom i kompromisom i prelaskom na “efikasnija”, posljednja sredstva, sada već međusobnog obračuna oružanim putem. I jezik i teritorije postali su uglavnom “čisti” od prisustva drugog i “bratskih tuđica”, čime je dovršeno krvavo legitimisanje vladajućih nacionalno-političkih i kulturnih novokomponovanih “elita” u okriljima svojih ekonomski, demografski, moralno i u svakom pogledu unesrećenih i unazađenih naroda, ali najzad oslobođenih “nesnosnog” zajedništva i ideološki zaista već represivnog “bratstva i jedinstva”, nastanjenih pod zaseban, makar i izbušen krov nacionalnog, državotvornog samoopredjeljenja. Tako je, uostalom, htio i sam Zapad, kao nosilac i tumač “volje” svjetskoistorijskog zbivanja, bezuslovnim prihvatanjem svetog “prava naroda na samoopredjeljenje”. (To pravo, naravno, priznaje se i realizuje selektivno, zavisno od strateških interesa – dakle: ne Kurdima, ne Baskima, ne sjevernim Ircima etc.)
Jezik na kojem misli i piše, sanja i pjeva, predstavlja za pjesnika, dabome, ne tek “sredstvo komunikacije” već nešto neuporedivo više i značajnije. Najkonkretniju i istovremeno najsimboličniju, iskustvom cjelokupne ljudske istorije prožetu i “opterećenu” stvarnost. Jedino jezik sve zna i sve za nas pamti, u slojevima tradicija (ili “palimpsestima”, o kojima je pisao Danilo Kiš) kao na stranicama neke sveobuhvatne, apsolutne Knjige, bez koje ne može biti nijednog novog, ma koliko “avangardnog” pjesničkog rukopisa. Nikakvog “dešifrovanja” metafora i simbola, informacija i “poruka” koje primamo i emitujemo svaki dan, u prostoru i vremenu našeg ograničenog, pa i na egzil osuđenog života. Izgnaniku je jezik domovina (Brodski), najbogatiji trezor pojmova i slika, zvuka i smisla, bunar nad kojim se stalno nadnosi kako bi otkrio i svoj, čas potonuli i zamućeni, čas jasni lik među likovima mnogih prethodnika. U protivnom, jezik poezije ostao bi lišen svog dubljeg, mitopejskog pozvanja, siromašan i apstraktan, neka vrsta esperanta bez imalo magije. A ta magija može doći samo iz onog jezičkog izvora čiji nepresušni šum ili bruj čujemo u sebi samima.
Preostaje nam da se ipak divimo (nekim možda potajno i zavidimo) pjesnicima koji su osvojili i nove, još moćnije, drugojezične izvore, stojeći s njima u najintimnijem tvoračkom odnosu. Osjećajući se time kao “kod kuće” u dva ili tri jezička mora ili kulturno-civilizacijska kruga. Ti pisci su dokaz da je “prekodiranje”, ili paralelno kodiranje jezičke matrice moguće, – da navedem samo (ostavljajući Konrada i Nabokova na miru) izvanredan primjer mog sunarodnika, američkog pjesnika Čarlsa Simića, koji je počeo da uči engleski negdje sa šesnaest godina. Svi ovi pisci predstavljaju i potvrdu onoga u što ponekad “esencijalistički” vjerujemo: da smo u našem genetskom jezičkom kodu, u samoj “pratvari” ljudskog bića ipak nekakvo “supstancijalno jedinstvo”, koje se samo “objavljuje” na par hiljada “idioma”, u basnoslovno razuđenoj fenomenologiji jezičkog manifestovanja” “vječno iste” antropološke suštine.
Istina, dvojezični ili pisci “zamijenjenog” jezika ipak su dosta rijetke ptice u odnosu na jedno- ili prvojezičnike. Ali se na sve strane čuje jadikovka liričara i pripovjedača iz tzv. malih jezika i “perifernih”, jedva primijećenih kultura, koji smatraju da bi ih zadesila bolja sudbina kad bi imali sreću da pišu na jednom od “svjetskih jezika”, osobito na planetarno dominantnom jeziku Viljema Šekspira. Pa ako se “veliki” jezik ipak pokaže kao “neuspješan” u surovom maratonu na jezičkom okeanu, ne poriče se pravo novog pokušaja i, u principu, većih šansi.
Jedan od problema s kojim sam lično suočen – pored sve egzistencijalne neizvjesnosti i lišenosti, uključujući i samu predstavu izvjesne “budućnosti” – jeste nemanje knjiga na mom jeziku, ni onih najpoželjnijih, najvažnijih. Nedostaju obnovljene i nove lektire i sva “referentna mjesta”, sama mogućnost “estetskog zadovoljstva” u najljepšim, najpodsticajnijim djelima jezika u kojem se i sami umjetnički ogledate. Ne možete da provjerite ili dokumentujete izvjesnu misao, citirate i tako pojačate svoju argumentaciju itd, itd. Već i taj “detalj” ukazuje na nezavidnu situaciju stranih, izvorno-jezičkih autora, u ovom slučaju egzilanata i azilanata iz južnoslovenskih zemalja, koji su i jezički hendikepirani, i to u oba pravca: vrlo reduciranim ili nepoželjnim i onemogućenim prisustvom u autentičnom jezičkom prostoru i, s druge strane, u svakom pogledu otežanim “plivanjem u stranom jezičkom moru”. U kojem su najčešće “trpljeni” ili za izvjesno vrijeme tolerisani gosti, bez izgleda na pravo građanstva.
Pjesniku je, međutim, – mora li radikalno i zauvijek da bira – jezik važniji i od samog prava građanstva, čak i tog “prokletog” svijeta, u kojem se ionako obreo bez svoga znanja i volje. Jer i njegov život i taj svijet predstavljaju, u krajnjoj liniji, “materijal” za njegove imaginarne “kule” i zagonetne građevine od riječi, njegove – promašene, nedomašene i kojiput genijalne – jezikotvorne vizije i “zaumne” konstrukcije, žuđena “remek-djela”, u očajnoj nadi umjetničke transcendencije u “carstvo ljepote”, u apsurdnoj vjeri u kakav-takav “dašak besmrtnosti”.
Jezik u kojem misli i pjeva jeste njegova simbolička i metafizička “Arhimedova poluga”. Druge jezičke poluge kojima se služi imaju više pomoćni karakter, komplementaran smislu glavne, “proizvodne” poluge. Tu komplementarnost ja osjećam u “mom” njemačkom jeziku. Tom jeziku zahvalan sam, ne tek od juče, za mnoge važne, saznajno bitno obogaćujuće, susrete i poznanstva, za mnoge prisne duhovne dodire, bez kojih bi i jezik kojim dišem i pišem bio, sigurno je, nešto drugačije “naštimovan”. Jezik kao centralni organ, kao nezamjenjivi instrument.
Pjesnik i njegov jezik jedan su drugome i svirač i instrument, u tajanstvenoj simbiozi koja već oduvijek protestuje protiv nasilne smrti i obesmišljenog opstanka, slaveći svaki, i najneznatniji dar života, svaki znak svjetlosti i ljubavi u sveobuhvatnom mraku “ravnodušnog” kosmičkog talasanja energije i materije.*
Jugoslavenski prijatelj kod koga trenutno stanujem – moja već petnaesta adresa u Njemačkoj – reče mi nekidan: “Da nam je neko onda kazao da ćemo se 2001. sresti u Berlinu kao egzilanti, sigurno bismo ga proglasili ludim.” “Nego šta!”, odvratih. A još veći fantasta od ludaka bio bi, pomislih, onaj koji bi prorekao da ću jednog dana dobiti nagradu nekog stranog grada, i to još grada Heidelberga. “Alles unglaublich und unmöglich!”, ote nam se obojici na njemačkom.
S prijateljem kod kojeg držim svoje pokretljive kofere – on je dobio azil i posao u Njemačkoj – zbližio sam se u vojsci 1974. godine. Bili smo u istoj jedinici veze tada još uvijek ponosne JNA. Slava te armije počivala je u vremenu njenog nastanka, u borbi protiv fašističkih okupatora, te u harizmatičnoj figuri njenog vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita. A tek nakon Titove smrti (1980), koju je oplakala cijela nacija, našoj i mlađim generacijama bilo je moguće da otkriju i crte diktatora u liku voljenog, velikog vođe. U javnost su prodrle i istine o njegovim koncentracionim logorima za neistomišljenike: jadranski Goli otok postaće simbol prikrivenog jugoslavenskog Gulaga s kraja četrdesetih i pedesetih godina. A u jugoslavenskim ratovima devedesetih neslavno će, sa zajedničkom državom, krahirati i armija u kojoj smo prijatelj i ja služili, služili bez ikakvog talenta za vojne, manje-više ubilačke vještine. (Uzgred, prijatelj se zove Ratimir, što na njemačkom znači Friedenskämpfer.) Dešavalo se da smo tokom višednevnih vježbi na terenu po cijelu noć provodili izvan vojničkog, bodljikavom žicom omeđenog logora, raspravljajući pod zvjezdanim nebom o Platonu i Kantu, Markuseu i Heideggeru, Sartreu i Camusu (obojica sa svježim diplomama završenih studija filozofije). Vraćajući se u logor tek za rano jutarnje postrojavanje, bili smo izloženi sumnjičavim i pomalo zavidnim pogledima četnih drugova. Za neke od njih naša sloboda bila je krajnje neobična i drska pa i kažnjiva, poput tajno upražnjavane slobode vojnika homoseksualaca, u najmanju ruku slobode svojeglavih filozofa i poeta, koji obavezno krše pravila službe.
Kada se početkom devedesetih naša zajednička, dotle ponosna domovina stala – voljom naciokratskih elita i njihovih spoljnih i unutrašnjih pomagača – raspadati na male, nacionalno definisane i zaraćene države i poludržave, moj prijatelj morao je da bježi od razbješnjelih nacionalšovinista, dok sam ja – naivno vjerujući u minimum političkog razuma i sposobnost za kompromisna rješenja – jedva izvukao živu glavu iz sarajevskog pakla (s nerazumnim zakašnjenjem od godinu dana). “Unglaublich und unmöglich!” – takav za mene bješe i rat u Jugoslaviji, čak i mjesecima nakon što je počeo da bjesni. “Unglaublich und unmöglich” vjerovatno i stoga što je to za mene bio bratoubilački rat – onaj ko je, uprkos svemu, vjerovao u istorijsko zajedništvo pa i bratstvo jugoslavenskih naroda odbijao je mogućnost apsurdnog međusobnog rata i takvog moralnog sunovrata. Rat je, međutim, učinio apsurdnim sva naša naivna, bolja očekivanja, prevazilazeći u zlu i najcrnja proroštva.
Od časa izlaska iz zatvorenog prostora smrtonosnih prijetnji i najdubljih poniženja, uzimam svoj život kao dar Slučaja ili najočitiji znak neobjašnjive Milosti. Ako je u tome i neko zrnce moje lične zasluge, ja je, prije svega, vidim u nepokolebljivoj vjernosti samome pjesničkom jeziku. Taj jezik je u svojim najjačim, nepotkupljivim trenucima gledanja istini u oči (ili u kiklopsko oko ratne nemani) bio i hrabriji i mudriji od samog pjesnika, pjesnika kao privatne i građanske osobe. U časovima najvećih iskušenja, sumnji u sebe i u druge, s poražavajućim saznanjima o zvijeri što se krije pod imenom “čovjek”, čak i tada sam osjećao neuništivu volju i sposobnost jezika za ono što je velika hajdelberška pjesnikinja označila izrazom “unerschrockene Zeugenschaft”. I kao što je ona u godinama egzila prepoznala u jeziku “das Unverlierbare, nachdem alles andere sich als verlierbar evwiesen hatte”, tako bih i ja smio da joj se pridružim u tom vrednovanju jezika kao organa naše neotuđive slobode i našeg ljudskog dostojanstva. To je ono što slobodnom duhu čovjeka i njegova jezika ne može oduzeti nikakva, ni demonijom uništenja obuzeta sila. Otuda je svaki pjesnik zahvalan samome svome jeziku, kojim se ne samo komunikativno služi, već se u njemu ostvaruje na najpotpuniji, najistinskiji način. Pjesnik je zahvalan i svima onima – u egzilu još i više nego u svojoj zemlji – koji u njegovom jezičkom djelu otkriju ponešto i za sebe, primajući ga time u sopstvenu duhovnu zajednicu, u kojoj je od tog časa manje stranac nego što bi inače bio.
S ovog mjesta želim da Vama, poštovana gradonačelnice gospođo Weber, Vama, uvažena gospođo Domin, kao i svim prisutnim prijateljima poezije, izrazim svoju najdublju zahvalnost na velikom priznanju kojim me je počastio vaš grad. Zahvaljujem se i članovima Žirija na njihovoj hrabroj odluci: ta hrabrost je uvećana činjenicom što je nagrađen autor iz jednog tzv. malog, uz to srpskog jezika, čiji su se govornici u posljednjih desetak godina morali više da stide (često i sklanjaju od prezrivih pogleda) nego što su imali razloga za ponosno pripadništvo. Ipak, ono što su rđavi i sumanuti političari i njihova literarna služinčad učinili od jezika na kojem i ja pišem, nikada neće prekriti mrakom i zaboravom velika pjesnička djela srpskoga jezika. I na ta djela emancipatorskog i transcendentnog duhovnog naboja – počev od sv. Save pa do Andrića i Crnjanskog, Pope i Kiša – mislio je svaki srpski pjesnik koji se posljednjih godina morao da skloni od pomame boga Marsa i njegovih obožavalaca. (Dakako, ne stanuju samo na Balkanu.) Njemačkoj publici ne treba tumačiti šta to sve znači: veliki njemački pisci, koji su tridesetih godina XX vijeka morali u izgnanstvo, posvjedočili su na potresan i paradigmatski način o svome, jedino mogućem, ljudskom i duhovnom izboru i cijeni koja se za to neizbježno plaća. To što je nagrada grada Heidelberga potvrđena i živim glasom velike pjesnikinje iz te generacije Hilde Domin, čini tu nagradu u očima dobitnika još ljepšom i dragocjenijom.
Zahvaljujem dragom kolegi Lutzu Rathenowu za njegove više nego dobronamjerne riječi o meni i mojoj poeziji. On je bio jedan od onih u Njemačkoj koji su u mom slučaju pokazali “daß der Mensch dem Menschen ein Helfer ist”, prema poznatom Brechtovom zahtjevu. Izražavam zahvalnost i svim mojim prevodiocima, koji su imali ne malih muka – znam to jer i sam prevodim. Zahvalnost dugujem i izdavaču “Landpresse” iz Weilerswista, za ukazano povjerenje jednom tada nepoznatom pjesniku iz Bosne, zemlje iz koje su stizale samo užasne, rijetko dobre, nikako čisto literarne vijesti.
Iako egzil, kao što znamo, ima običaj da potraje, te valja da s vremena na vrijeme zalijemo mlado stabalce u dvorištu, mene sve jače obuzima ideja povratka. Nije isključeno da se u dogledno vrijeme vratim u Sarajevo, grad od kojeg sam se, iznuđenim bjekstvom, bio u sebi zauvijek oprostio. Egzilant se, u stvari (tako bar vjerujem) vraća ne toliko u određeno mjesto ranijeg života, koliko u zemlju svog jezika. Kada se jednog dana vratim u tu zemlju, svejedno što je ona od jednog napravila tri zvanična jezika, svakako ću imati o čemu da pripovijedam. I ne jedino svojoj Penelopi, već i svakome prijateljski nastrojenom sagovorniku, a nadam se da ću ih imati više od tri. U toj odiseji od danâ i godinâ egzila, konačno okončanog stranstvovanja (da ne čuju zli dusi!), jedan od nezaboravnih doživljaja biće posigurno i ovaj (za mene pomalo nestvarni jer odveć prijatni) susret sa vama i vašim čuvenim gradom.
Još jednom hvala!** Heidelberg, 21. juni 2001.

Philippe SOLLERS: ADIEU XXčme SIECLE

Trideset i prvi listopada, dramatičan dan u povijesti Francuske, Victor Hugo piše otvoreno pismo urednicima lista Rappel: "Novina, kao i pisac, ima dvije funkcije, političku funkciju i književnu funkciju. Obje funkcije u dubini nisu doli jedna; jer bez književnosti, nema politike. Ne dižu se revolucije s lošim stilom. Stoga što su veliki pisci, Juvenal okrvi Rim a Dante porodi Firencu.".
U bliskoj prošlosti, odgovarajući na pitanje "Zbog čega kažete da je angažirana književnost jedno od zala književnosti XX. stoljeća?", dobitnik Nobelove nagrade za književnost za 2000. Gao Xingjian, izjavljuje: "Književnost ne bi trebala biti u službi ni politike niti sistema vrijednosti, i oduvijek je bilo književnika, kao što je Dante, da imenujem samo jednoga, koji su se tomu suprotstavili. Sama nezavisnost književnosti ono je što joj osigurava njenu vrijednost. Najvažnija poruka koju želim prenijeti u mom govoru u Stockholmu je da književnost omogućuje afirmaciju želje za nezavisnošću pojedinca.".

*

Čudno je kako se ime Dantea najprirodnije pojavljuje pod perom Hugoa pred kraj XIX. stoljeća i u govoru Kineza u egzilu, naturaliziranog u Francuza a potom i nobeliziranog, na kraju XX. stoljeća. Može li dakle pjesnik s početka XVI. stoljeća poslužiti kao primjer za početak XXI. stoljeća? U jednom novom velikom vremenskom preokretu? A ako da, zbog čega? Temeljna je poruka da je pojedinac, i to jedino on, važniji od sviju vlasti i kolektivnih naslučivanja. S jedne strane pakao mase, s druge pojedinačno izbavljenje.

*

Možemo se pozabaviti XX. stoljećem služeći se crnim humorom, prisječajući se proročanstva Alfreda Jarrya. Evo stiglo je i kraljevstvo Ubua, svehrvajuća apsurdnost sačini čovjeka, tikve i zelena voštanica, sa, kao zalog riječniku apokalipse, čuvenim "sranjem!" koje otvara opće prihvaćanje rasula.„Ubit ću cijeli svijet, uzet ću svo rasulo i nestati.", kaže Ubu. Njegova je velika zasluga, iskrenost. Cilj vlasti nije nikada da ta sasvim jednostavna megalomanska operacija koja se nikada takvom ne prikazuje ostvari. Već tragično u ovome leži: u plemenitom odljevu i brbljave želje za moći. U stilu pakla ostvarnenog na zemlji u ime raja, čitave gomile mrtvih u tišini dolaze svjedočiti okrutnost sjene. Vodeći mesari XX. stoljeća izranjaju: Hitler, Staljin. Imali su silan broj imitatora, njihovi su dometi poznati, krikovi zapomaganja nisu se spremni ugasiti.

Zapravo je sve započelo nepotrebnim i neviđenim masakrom, ratom 14-18, podizanjem krvavih zastora onome što treba nazvati sociokratičnim đavolstvom. Nakon čega, nove poslanice: klasna borba, rasizam, antisemitizam, raspjevane sutrašnjice, koncentracioni logori i oni za istrebljenja, stalne laži, neprestane propagande, okupljanja i ponovno okupljanja, izgoni, deportacije, prijave, uhićenja, mučenja. Ono što se ukazuje na svjetlo dana to je omalovažavanje ljudskog života, mržnja prema pojedincu osmišljeno tako da daje dojam kao da je i to bez ikakve važnosti. Umjetnosti i književnosti stavljene su brnjice, cenzurirani su, adaptirani, udomljeni. Oni koji se neće pokoravati bit će sistematski opsovani, bit će tretirani kao dekadenti, pohotne zmije otrovnice, daktilografske hijene, notorne prostitutke, dvorske lude. Intelektualac i pisac nestat će ne ostavivši traga. Svi moraju istovremeno koračati, misliti istu stvar, obožavati lokalnog Meštra, učlaniti se u jedinstvenu partiju, slaviti idole dana. Europa se ruši, ali se u Japanu uzdiže otrovna gljiva koja označava razdor Starog Svijeta: Hirošima eksplodira, i svemir, izbezumljen, otkriva Auschwitz. Da, pakao je zaista bio na zemlji, i gotovo nitko to nije želio znati. Svjedoci su, ipak, govorili, ali ih se nije slušalo, ili su im se začepljavala usta. Upravo je to ono što treba zapamtiti: indiferentnost, mrtvilo, jasan i jednostavan nedostatak senzibiliteta, prihvaćanje, gotovo hipnotičko, zla.

*

Pakao je bučan, osrednji, stereotipan, zvjerski. Bile su potrebne godine prije negoli će veličanstveni film Claudea Lanzmanna, Shoah, nametnuti svoju tišinu. Bilo je potrebno još godina prije negoli smo bili u stanju suočiti se sa sistematskim mučenjem koju je francuska vojska primjenivala u Alžiru. Zločin protiv čovječanstva izvršava se svakodevno, ali ga je napokon moguće i imenovati. XX stoljeće, prvo je ovo: crno otkrivenje zločina protiv samog čovječanstva, postavljanje istinskog kulta smrti. Drugi prorok koji bi bio jako iznenadio Hugoa: Dostojevski. Čitajmo Opsjednute, i program Chigaliova: " n utemeljuje špijunažu. Kod njega se svi članovi društva međusobno nadziru i zadatak im je da dostave sve što doznaju. Svatko pripada svima, i svi pripadaju svakome. Svi su ljudi robovi i jednaki u ropstvu: u krajnjim slučajevima prihvaćamo se zločina i ubojstva; ali je osnovno da su svi jednaki. Prije svega smanjuje se razina upućenosti, znanosti i talenata. Viša razina dostupna je samo talentima; dakle bez talenata. Ljudi talenta uvijek se domognu vlasti pretvarajući se u despote. Drugačije ne mogu; oduvijek su činili više zla negoli dobra. Trebalo bi ih ukleti ili ih poslati u smrt. Ciceronu bi se istrgnuo jezik. Kopernik bi imao iskopane oči, Shakespeare je kamenovan. Sluge moraju biti jednaki. Bez despotizma, nikada nije bilo ni slobode niti jednakosti. Jedinstvo mora carovati stadom. Evo chigaliolizma!".

Sve je to sada daleko od nas, rekli bismo, no da li smo u to sigurni? "Shigaliovizam" ima možda okorjeliji život negoli totalitarizam kojeg smo spoznali, podmukliji je, izdržljiviji, to je tendencija. "Nema revolucija s lošim stilom", govorio je Hugo. Ali uvjerili smo se u suprotno, i Gao Xingjian ima pravo pribojavati se kako ditature tržišta tako i komunističke ideologije. Revolucionarni romantizam proljeća 68. bilo je, a tome mogu svjedočiti, istraživanje stila. Razumljivo je, treblao je brzo presušiti pjesmu (ista avantura zadesila je i nadrealizam). No to ne znači da se treba podati spektaklu socijalne reklame.

U dubini, XX. se stoljeće može rezimirati na slijedeći način: sva iskustva suvišnosti ljudskog života, carstvo tehike, odnosno biti, sada, znači biti zamjenjiv ovisno o budžetu. Književnost i politika su dakle razvodnjive u poslovima, što je trebalo dokazati. Kraj XX. stoljeća tako je razdoblje katastrofa koje uopće nisu prirodne: masovno zagađenje, infektirana hrana, sida, genetsko čeprkanje. Kao pozitivno naličje tog zapljuskivanja, u pravu smo spomenemo li čovjekov korak na Mjesec, razvoj sredstava komuniciranja, bum interneta, razvoje medicine, odgonetavanje ljudskog genoma, itd. Tehnika nije pod svaku cijenu loša. Sve ovisi o onome tko je iza nje.

Hannah Arendt napisala je lijepu knjigu, Men in Dark Times, preveden na francuski kao Vies politiques (Politički životi). Ljudi u mračnim vremenima je bolje. Govori se o Walter Benjaminu, o Ivanu XXIII, o Brechtu, o Heideggeru, i uočljivo je na koji su se način oni postavili u odnosu na tragedije njihova vremena. U stvarnosti, odveć je često govora o političkim ličnostima ili intelektulcima. Znamo da proces potonjih mlati u prazno: uvijek su griješili, ismijavani su, zapravo, oni su mrtvi. Kome je u interesu govoriti na taj način? Koji novi "chigaliovizam"? Saznajem na taj način, svakog tjedna, da sam "dvorska luda akrobat", "uvijeni klaun", "Milošević pisma" i druge uljudnosti iste vrste. Sve se odvija kao da nikada nisam napisao niti jednu knjigu. Vaša je greška, odgovorit će mi se, odveć vas se čita po novinama, prečesto vas se vidi na televiziji.

No ono što želim kazati o XX. stoljeću, i što se ne ustručavam ponoviti je da je ovo veliko stoljeće stvaralaštva. Iz principa, imenovat ću samo pisce i umjetnike. Ovo stoljeće užasa podastrilo je umjetnike kao što su Proust, Kafka, Joyce, Stravinsky, Picasso, Faulkner, Hemingway, Virginia Woolf, Céline, Nabokov, Borges, Chaplin, Hitchcock, Louis Armstrong, Charlie Chaplin, Glen Gould, nadrealisti, Beatlesi, Elisabeth Schwarkopf, situacionisti, Arthaud, Genet, Bataille, Giacometti, Matisse, Karajan, Mizoguchi, Einstein, Billie Holiday, i toliki drugi. Pravi pravcati raj u samom središtu pakla.

Otvaram U potrazi za izgubljenim vremenom, sve se rasvjetljuje iz unutrašnjosti, precizne slike naviru, sanjam, smijem se, promatram male ambijentalne strasti, učim da je prisjećanje zagubljeni kontinent, da jedan detalj izgovora kaže mnogo više negoli apstraktni proglas. Otvaram Proces, i najava se svijeta pojavljuje, njegova sporost, njegova komplicirana smolavost, njegova sumnja koja daje za naslutiti najgore. "Bog ne želi da pišem, kaže Kafka, ali ja, ja moram". I Joyce: "Povijest je košmar iz kojega se pokušavam probuditi." Evo dakle veličanstvenog Uliksa, njegova velika ironična sloboda, nezaboravan monolog Molly Bloom.

Želim li čuti glazbu stoljeća? Svetost proljeća obznanjuje mi da nova snaga luči pobjedu nad unutarnim wagnerizmom, ali nanovo iznalazim i zanesenu djetinjastost slušajući Louisa Armstronga. Kako jedan glas pout onog Elisabeth Schwarzkopf može biti moguć? O tome ne znamo ništa, ali Mozart, s vrha neba, zahvaljuje joj se. XX je stoljeće ono koje je otkrilo Mozarta, i nanovo je on taj koji je u posljednjih tridesetak godina obnovio veleban fenomen "baroka" kojeg je prekrilo XI. I evo Vivaldia, Bacha, Haendela, Haydna, takve kakve ih nikada nismo zapravo čuli. Slava glazbenicima i glazbenicama, čast jednog stoljeća bez časti. Slava Harnoncourt, Gardiner, William Christie, Herreweghe, Marta Argerich, Cecilia Bartoli. Ali slava i Paul Mc Cartneya, čiji sam koncert iz 1990. nanovo vidio ovih dana u Londonu: genijalan dečko, i to je sve. (...)

The Motörhead-ROCK`N`ROLL

Well here,babe,look at you,and you with someone else
Turned out like all the others,leave me by myself
That`s how it works I guess,and you like all the rest
Guess I can handle it,if that`s the way it is

`Cos I`m in love with rock`n`roll,satisfies my soul
If that`s how it has to be,I won`t get mad
I got rock`n`roll,to save me from the gold
And if that`s all there is,it ain`t so bad
Rock`n`roll

I never been a one to have no stedy girl
I love the way I live,runnin` round the world
I like to fool around,love to tear `em down
And if I leave,you love to miss me when I`m gone

`Cos I`m in love with rock`n`roll,satisfies my soul
If that`s how it has to be,I won`t get mad
I got rock`n`roll,to save me from the gold
And if that`s all there is,it ain`t so bad
Rock`n`roll

I can`t imagine growin` old with anyone
Marching to a different drum,I hear a different song
I swear I love `em all,I don`t care if they`re small
I don`t care if they`re tall,love `em anyway.

Vlada Kraljevine Svedske odbila zahtjev za pomilovanje:CETNIKUSA BILJANA PLAVSIC,RATNI ZLOCINAC,OSTAJE U ZATVORU!

Vlada Kraljevine Svedske je saopcila da je odbila zahtjev bivse predsjednice Republike Srpske i osudjenog RATNOG ZLOCINCA Biljane Plavsic za prijevremeno pustanje na slobodu.Ona od 2003.u svedskom zatvoru Hinseberg sluzi 11-godisnju kaznu,na koju ju je za ETNICKO CISCENJE na podrucju BIH osudio Haski tribunal.
Plavsicka je u junu ove godine podnijela zahtjev da je se prije vremena pusti na slobodu zbog starosti i loseg zdravstvenog stanja.Svedska Vlada je u aprilu 2004.odbacila njezinu prvu molbu za prijevremeno oslobadjanje iz zatvora,u kojem bi trebala ostati do 2013.godine.
Plavsicka je krajem 2002.godine u Hagu priznala krivnju za progon bosnjackog i hrvatskog stanovnistva.Na osnovu priznanja krivnje,Haski tribunal joj je izrekao olaksavajucu kaznu,no ona je potom svoju odgovornost negirala u knjizi"Svedocim",objavljenoj za vrijeme njenog boravka u zatvoru.

Novo sudjenje za srebrenicki genocid:CETNICI VUKOVIC I TOMIC SVJESNI UCESNICI U MASAKRU U KRAVICI

Pred Sudom BiH pocelo je jos jedno sudjenje za genocid.Bosanske Srbe RADOMIRA VUKOVICA,ZVANOG VOJVODA(1974),I ZORANA TOMICA,ZVANOG ZGEMBO(1971),Tuzilastvo BiH tereti da su od 10.do 19.jula 1995.godine,kao pripadnici Drugog odreda Specijalne policije Sekovici i Ministarstva unutrasnjih poslova Republike Srpske,ucestvovali u udruzenom zlocinackom poduhvatu s ciljem prisilnog preseljavanja oko 40000 bosnjackih civila i ubistvo oko 7000 bosnjackih djecaka i muskaraca.
U optuznici se navodi da su Vukovic i Tomic 12.jula pretresali bosnjacka sela u okolini Potocara,trazeci njihove stanovnike s namjerom da ih protjeraju na podrucja koja je tada kontrolirala Armija BiH.Vukovic,koji je tada imao 21 godinu i koji je,prema vlastitim rijecima,bio odlikovan dvjema medaljama za hrabrost Vojske i MUP-a RS-a,
ucestvovao je u zarobljavanju vise hiljada Bosnjaka koji su pokusavali pobjeci do Tuzle.
Trinaestog jula,dana kojeg je tuzilac Ibro Bulic,citajuci optuznicu,nazvao jednim od najmracnijih dana u historiji covjecanstva,Vukovic i Tomic su ucestvovali u provodjenju kolone od oko 1000 zarobljenih Bosnjaka iz mjesta Sandici u skladiste Zemljoradnicke zadruge Kravica,znajuci da ce oni na tom mjestu biti pogubljeni.
"Nakon sto su zarobljeni Bosnjaci zatvoreni u skladiste ZZ Kravica,pripadnici Drugog odreda sekovacke specijalne policije su ih pogubili.Vukovic je u likvidaciji zarobljenika ucestvovao tako sto je na njih bacao bombe.Tomic je u masakru u Kravici ucestvovao pucajuci na zarobljene iz automatskog oruzja",pise u optuznici.
Sud BiH je za genocid vec osudio sedam pripadnika Drugog odreda Specijalne policije Sekovici zatvorskom kaznom od ukupno 284 godine.

Milorad Dodik,CETNIK-SIEG HEIL!

Za Republiku Srpsku je neprihvatljivo da nam sude Muslimani.

Milorad Dodik,CETNIK-Istjerivanje pridjeva bosanski iz RS-a:Dodikovo"nema Bosne"

"On meni nema Bosne"naziv je monodrame Josipa Pejakovica,koji je prije tridesetak godina parodirao pojedinacne glasove da BiH nije drzava,nego tek ime za regiju,cemu se smijala citava Bosna i Hercegovina,pa i Jugoslavija.
No,doslo je vrijeme u kojemu se osporava ne samo BiH kao drzava,nego i samo stoljetno ime odredjenog prostora.Dodiku i njegovoj Vladi nije dovoljno sto je medjunarodna uprava veliki dio BiH preimenovala u Republiku Srpsku,nego mu smeta i drevni naziv Bosna.Pa su odlucili iz imena Bosanski Brod i Bosanska Kostajnica izbaciti pridjev bosanski.Sada se zovu samo Brod i Kostajnica.
Iduci bi korak u istjerivanju Bosne iz RS-a moglo biti preimenovanje rijeke Bosne,koja se u Bosanskom Brodu ulijeva u Savu.Zar nije sramotno da Bosna tece kroz RS?Pretpostavljam da ce se od Doboja ta rijeka zvati"Rijeka Srpska".
Dodik ce kazati da nema nista protiv Bosne,osim sto je mrzi i to ime zeli protjerati iz svog entiteta.No,to ce ici malo teze.Uistinu ne bih zelio biti u kozi stanovnika RS-a.
Cim npr.u Beogradu kazu da su iz Banja Luke ili Doboja,Beogradjanin ce im kazati:Ah da,Bosanac!I kako objasniti da nisi Bosanac?Neces valjda kazati da si republikosrbin kada su svi Dobojlije regionalno Bosanci,cak i Mujo iz Doboja.I kako objasniti da Srebrenica nije u Bosni?I da Trebinjci nisu Hercegovci?
Obracun s imenima opasna je i tesko provediva igra.Ako zele preimenovati sva imena vezana za bosansko,
bosnjacko,muslimansko ili pak hrvatsko,onda moraju promijeniti toponime poput Hamzica,Albegovca,Han Pijeska,
Vakufa,Begovace,Hasine kose,Mujina briga,Ramina sela,Ivanova dola,Karlova hana...
Poznajem Hrvata koji je pocetkom rata promijenio ime Slobodan u Ante i sinu nadjenuo ime Hrvoje.Posto se ljuti na staro ime Slobodan,to ga svi u oci zovu Antom,ali mu sina zovu Hrvoje Slobodanov.Kao da si umjesto Republika Srpska kazao:Dodikova Bosna.
(Petar Milos,"Slobodna Dalmacija")

Sudjenje za napad na bh.navijace na Marakani:17 FANATIKOSA TRAZI NAKNADU

Sudjenje na Prvom opstinskom sudu u Beogradu po tuzbi povrijedjenih navijaca reprezentacije Bosne i Hercegovine na posljednjem susretu kvalifikacija za SP u nogometu u Njemackoj izmedju tadasnje SCG i BiH igranom na Marakani,protiv Fudbalskog saveza Srbije,Fudbalskog kluba Cvena Zvezda,cije je obezbjedjenje radilo na toj utakmici i Ministarstva unutrasnjih poslova Republike Srbije,trebalo bi okoncati do sredine naredne godine.
ZAUSTAVITI NACIONALIZAM
Zbog bolesti sudije Ljiljane Djikic,rociste zakazano za novembar je odgodjeno za 9.februar naredne godine kada bi se trebao saslusati jedan radnik obezbjedjenja,a nalozeno je i da se obavi sudsko-medicinsko vjestacenje povrijedjenih.
"Po rijecima naseg advokata to je vec zavrsena stvar cim je nalozeno sudsko vjestacenje.Advokati koji zastupaju FS Srbije su bili ostro protiv toga,medjutim Sud je nalozio da se to ipak uradi.Bice pozvan tim vjestaka sudsko-medicinske struke koji ce dati nalaz o povredama dobijenih na toj utakmici.Svoja strucna misljenja vjestaci ce dati na osnovu ljekarskih nalaza sacinjenih nakon napada na nase navijace i vizuelnog pregleda.Vjestaci ce se takodjer izjasniti i o tome da li je kod nekog od povrijedjenih taj napad izazvao trajne zdravstvene posljedice.
Utvrdice se procenat ostecenja kod svakog povrijedjenog i na osnovu tamosnjih zakona ce dati svoje misljenje o visini naknade",kaze Izudin Becircic-Zenga,predstavnik povrijedjenih navijaca BiH.
Zbog neodazivanja jednog od povrijedjenih bh.navijaca na sudjenje,Sud ga je odlucio skinuti sa spiska tuzitelja,te je ostalo 17 tuzitelja.
"Glavni akcenat tuzbe pored ozljeda su vrijedjanja na nacionalnoj i vjerskoj osnovi.Dobili smo uvjeravanja i od naseg advokata Tanje Savic iz Fonda za humanitarno pravo iz Beograda koje nas besplatno zastupa na sudu da je predmet cist i da bi trebali dobiti slucaj.I ovaj proces bi trebao da bude presedan na ovim prostorima,i da se nakon toga zaustavi nacionalizam po fudbalskim terenima,da se zaustavi likovanje i uzdizanje ratnih zlocinaca i ljudskih stratista",istice Becircic.Podsjeca da je te noci po navijacima bh.tima koji su dosli bodriti svoju zemlju u Beogradu padala"kisa"kamenica,komada armature,staklenih flasa,komada betona,dijelova otkinutih stolica,
raketa,pa cak i"topovskih udara"koji se koriste u vojsci.
U SLAVU RADOVANA
Na tribinama su dominirali transparenti sa natpisima"Noz,zica,Srebrenica","Cetnici Trebinje","Skorpioni-heroji",
"Bijeljina Srbija nikad Bosna".Dosta je navijaca SCG koji su nosili majice sa likovima Ratka Mladica i Radovana Karadzica.Navijalo se"Noz,zica,Srebrenica","Ubij Turcina"...
("Oslobodjenje")

MIRZA DELIBASIC KINDJE,LEGENDA

Bogdan Tanjevic:

KAKAV JE COVJEK BIO MIRZA GOVORI ANEGDOTA SA KRAJA 70-IH GODINA PROSLOG VIJEKA.TADA SMO OBOJICA BILI U BOSNI I GOSTOVALI SMO U LEGENDARNIM JAZINAMA U ZADRU.JAZINE SU TADA VAZILE ZA JEDNU OD NAJNEUGODNIJIH DVORANA ZA GOSTOVATI.MEDJUTIM,PRILIKOM PREDSTAVLJANJA EKIPA,KAD JE ZVANICNI SPIKER PROCITAO KINDJETOVO IME,KOMPLETNA DVORANA JE USTALA NA NOGE I GROMOGLASNIM APLAUZOM POZDRAVILA BOSNINU"DVANAESTKU".SVAKI MIRZIN KOS ZADRU BIO JE POPRACEN APLAUZOM.MISLIM DA NIKO NIKAD NIJE TAKO DOCEKAN U JAZINAMA,A TO DOVOLJNO GOVORI KAKAV JE MIRZA BIO COVJEK.

Mirza Delibasic je u maju ove godine zvanicno uvrsten medju 50 najboljih kosarkasa koje je Evropa ikada imala.
MIRZA DELIBASIC KINDJE-COVJEK KOJI JE ZIVIO KOSARKU!

Hloverka Novak-Srzic,TUDJMAN U SUKNJI,PODLA PRLJAVA HDZ SKOJEVKA!

Denis Latin,autor i voditelj"Latinice":

JA ILI ONA,DRUGE OPCIJE VISE NEMA.ILI CEMO SE BAVITI NOVINARSTVOM,ILI CEMO PUSTITI DA HLOVERKA I NJEZINI POKROVITELJI,BILO POLITICKI,BILO FINANCIJSKI,TELEVIZIJU DO KRAJA PRETVORE U PODANICKU,KORUMPIRANU,CENZUROM ZAHVACEN MEDIJ KOJI STITI MAFIJASE I KRIMINALCE,PRODAJE TELEVIZIJSKE REPORTAZE ZA VELIK NOVAC,TRGUJE ETEROM I PUNI NECIJI DZEP.
("Slobodna Dalmacija")

BILO I OSTALO!

HRVATSKA JE VLADA KORUMPIRANA I POD UTJECAJEM ORGANIZIRANOG KRIMINALA.
(Davor Butkovic,"Globus",1997.)

USTASA MARKO PERKOVIC THOMPSON-NEKA NITKO NE DIRA U MOJ MALI USTASKI DIO SVEMIRA

Nedjelja,7.XII 2008.,Sportska dvorana Zrinjevac-Osijek

THOMPSON NOVINARIMA ZABRANIO ULAZ NA KONCERT

...Odrzali smo 90 koncerata na turneji i uvijek je prijateljska atmosfera,a poslije nas prozivaju za nacizam.Za to su krivi i neki novinari,koje zbog toga vise necu pustati na koncerte-porucio je Thompson,nakon cega se kratko culo:"Cigani,cigani"a potom je Thompson rekao da ce onima koji pisu neistine otpjevati"Neka nitko ne dira u moj mali dio svemira"...
("Jutarnji list")

Lordan Zafranovic-TESTAMENT

...PREDZIDJE KRSCANSTVA...A NISMO BILI NI ZID,NI TVRDJAVA,NI MOZAK BORBE,CAK NI BORCI.SAMO PREDZIDJE.
(1993.)

Andrija Artukovic,ministar unutrasnjih poslova NDH,RATNI ZLOCINAC

...Glavni cilj ustaskog pokreta je bio taj,stanje se razvijalo u takvom pravcu da hrabri historijski hrvatski narod koji je branio Evropu,da je dobio"Antemurale Christianitatis",Predzidje Krscanstva,koji je preko 200 godina bio na bojistu tamo da spasi evropsku civilizaciju...
(na sudjenju u Zagrebu,1986.)

Hrvatski slikopis(filmski zurnal iz NDH)

...Na najistocnijem dijelu nase drzave,na granici kod Zemuna...Ne samo na moru nego i na rijekama vrse svoju duznost hrvatski mornari.I kod Zemuna na Savi krstare patrolni camci nase rijecne mornarice brinuci se za red i sigurnost plovidbe...
(1943.)
(Zemun kod Beograda.Granica izmedju Hrvatske i Srbije.Kad su Hitler i Mussolini odredjivali granice svojoj zajednickoj tvorevini NDH znali su da ce to biti stalni izvor sukoba izmedju Srba i Hrvata.)

Djermano Senjanovic-VIDI,VIDI

Utorak,21.IX

REKORD

Evo nas opet u tinel,mumamo tortu,slavimo Milin rekord.U ovu je godinu ima 156 kupanja i tako za jedan dan oborija lanjski rekord.Pokusat ce ovu godinu ic na 183 kupanja,pa bi tako ispalo da se kupa svaki drugi dan.I vrime mu ide na ruku.Poteglo je bablje lito.Govori da ga nista nece sprijecit.A da ako bude cipala kisa,da ce on zaronit.
I tako,u jednu mi ruku torta,u drugu sampanjac,a na usnama osmijeh.A kako se necu smijat kad zagrebacki tuzilac Radovan Santek na sudjenju Sakicu veli:"Iako se ponasanje okrivljenika moze povezati s dijelom politicke vlasti u NDH koja je provodila genocid nad Zidovima i Romima,a u odredjenim slucajevima i netrpeljivu represiju prema Srbima,smatramo da se kazneno djelo genocida ne moze pripisati optuzeniku Sakicu."Ma,
kako se lipo izrazija."Netrpeljiva represija prema Srbima."
ONDA SMO SE U OVIH ZADNJIH DESET GODIN U TRETIRANJU SRBA
IPAK MALO MAKLI U ODNOSU NA NDH.JER OVO NASE PONASANJE PREMA NJIMA MOZEMO U NAJGOREM SLUCAJU OKARAKTERIZIRAT KAO TRPELJIVU REPRESIJU.NAIME,DA IH NE TRPIMO,ONDA BI IM KUCE SRUSILI DO TEMELJA,A NE BI IH SAMO ZAPALILI.

Jelena Lovric-DILERI STRAHA PROTIV DEMOKRACIJE

Ivo Sanader rezolutan je da nema igranja s demokracijom.Pojavljivanje njegova naci-izdanja na Facebooku,
tvrdi,nije upereno protiv njega,nego protiv demokracije.Legitimno je da se premijer hoce izvuci iz neugodne situacije koja trazi njegovo ocitovanje o sramotnoj intervenciji sudstva i policije u slucaju mladog Dubrovcanina i njegova umrezavanja nekoliko tisuca onih koji ne vole Sanadera.Ali,iz premijerove se izjave moze razumjeti da ne vidi nista problematicno u ponasanju policije.Dapace,potpuno je podrzava.No,zato je rivalski SDP pokusao napasti kao stranku opasnih namjera:njihovu stavu da crtanje svastike po premijeru predstavlja satiru-mozda neprimjerenu,ali svakako dopustivu-imputirao je velicanje totalitarizma.
Tko se onda poigrava demokracijom?Protiv demokracije,prvo,sigurno radi namjerno brkanje satiricnih uradaka s propagiranjem totalitarnih ideologija.Kao akademski obrazovan covjek i poznavatelj knjizevnosti,Sanader sigurno zna razliku.Ali namjerno sije zabunu.Naci-obiljezja umontirana na njegov rukav tesko da je bilo tko mogao shvatiti kao pohvalu nacizmu.Osim ako premijer ne smatra da je sve sto se nadje na njemu automatski uvelicano.
Jednacenjem dviju bitno razlicitih stvari otvara vrata progonu satire.
Drugo,demokraciji je protivna ruzna upotreba policije i sudstva u slucaju Facebook.Ne znas sto je gore i opasnije-ako je direktiva za treniranje represije"stigla iz Zagreba"ili ako su dezurni poltroni sami pozurili da ne dopuste nista kontra Sanadera.U oba slucaja rijec je o politickoj instrumentalizaciji.Da je policija bila barem toliko lukava da istodobno s progonom navodnog autora naci-premijera spakira i kojeg internet-ustasu,jos bi im se mozda i moglo vjerovati.ALI HRVATSKA PODRUZNICA GLOBALNE MREZE PREBUKIRANA JE ZAZIVANJEM KAME I VELICANJEM JASENOVCA I GRADISKE STARE.
A POLICIJA SE NASLA JUNACITI NA NEKOM DECKU S FACEBOOKA,DOK THOMPSONA MAZI.Protiv demokracije radi i Sanaderova tvrdnja da je policija od pocetka njegova prvog mandata depolitizirana.Osim sto nije istinita,iz te izjave slijedi da depolitizaciju policije-o kojoj je jos jucer govorio ravnatelj Faber-ne treba ocekivati.
Trece,za demokraciju u Hrvatskoj sigurno ne radi prakticiranje cvrste ruke.Upotreba represije za cilj imala je ne samo zastitu premijera od nepozeljnog kontekstualiziranja nego i utjerivanje nacije u strah.Sanader se nije ogradio od postupaka policije,implicitno ih podrzava.Umjesto da priznanjem greske reterira,policija najavljuje nove slicne postupke.Zastrasivanjem pokusavaju onemoguciti i s Facebooka za petak sazvane prosvjede.
Umrezena se javnost za policijsku intervenciju osvecuje odijevajuci Sanadera u Titovu uniformu ili crtajuci mu Hitlerov brcic,ali mnogi su se vec prepali,bjeze u anonimnost,gase internetske grupe...Politika koja se sluzi dilanjem straha sigurno se ne moze smatrati demokratskom.
Cetvrto,premijerova izjava kojom sebe stavlja kao mjeru demokracije posve je nedemokratska.I Tudjman je u svakom cereku na svoj racun vidio zavjeru protiv Hrvatske.U kriznim vremenima raste opasnost od autoritarnih rjesenja.Zato se s tim nije igrati.To je sigurno mnogo veca opasnost od nekog neukusnog ali posve irelevantnog Sanaderova ocrnjivanja.
("Jutarnji list")

Dobrica"Veliki Kalemar"Cosic,pisac,akademik SANU,"otac nacije"&OTROV

NASA ZAOSTALOST JE NASA EKONOMSKA PREDNOST.

Nedzad Ibrisimovic-NE BOJ SE,AMERIKO!

Ja sam Bosnjak i gladan i goloruk i goloprs,na koga je sve udarilo!Najprije je udarilo na moju kucu,na moju zenu,na moju djecu sve ono silno oruzje koje je bravar Tito pedeset godina turpijao i kupovao za Jugoslaviju,a Srbija sebi prigrabila;udarilo na me avionima,helikopterima,topovima,tenkovima,raketama i granatama,svim i svacim osim podmornicama(Bosna je na brdovitom Balkanu!);Srbijanac me zaklo i ruku otkinuo da mi s ruke skine sahat i prsten,Crnogorac me ubio da bi mi uzeo video i sest tanjura,Hrvat mi oteo dvjesta njemackih maraka i odveo me u zarobljenistvo!Pa iako su Srbi i Hrvati neprijatelji,oni hoce moju rodjenu zemlju da podijele izmedju sebe kao da me vec nema.Ima,ima,popricekaj!
Ja sam taj Bosnjak,kome Srbija,Hrvatska,Engleska,Francuska,Rusija i ini nude rezervat na mojoj sopstvenoj hiljadugodisnjoj rodnoj grudi,prije nego sto me do kraja dokusure.To su cvrsto nakanili i javno i glasno obecali uz presutnu podrsku onih koji se dice demokratijom i zagovaraju ljudska prava.Ja sam taj kome,uz podrsku svijeta,
cetnici i ustase ne daju vode,struje,plina,hljeba,zavoja,svuda okruzen topovima,obrucima mrznje,nepovjerenja,
surevnjivosti,obrucima lazi i licemjerja.A ja jos nikog ne mrzim!Jer na mene je navalilo sve i ako budem koga mrzio onda cu mrziti samo sve,sve ljude na svijetu,cio svijet,ni manje ni vise cio svijet!Kad je takav da mi bez ikakve krivnje i povoda radi ovo sto mi radi,kad moze to da gleda,ne bilo ga!Takav svijet Kosmos ce sa gadjenjem ispljunuti iz svojih usta!
Pa ipak-meni je merak!Jer ja sam Bosnjak!Bosnjo sa dna kace!Merak je meni da sam ja taj na koga je sve udarilo i iz neba i iz zemlje!Eh,evo,ja sam taj!Ko sam da sam ja sam taj koga je sve sa svih strana steglo i spengalo.Cio svijet zadnjih dana vice:"Ne predas li se,Bosnjo,mi cemo te umoriti gladju,zlikovce nagraditi,sto smo pomagali-pomagali smo ti,ne prestanes li se opirati onima koji te ubijaju i koji su te otjerali s kucnoga praga,necemo ti dati ni hrane,ni vode,ni lijekova,ni bilo cega;a oruzje kojim bi da se branis ionako ti nismo dali nikada,ne damo ti ni sada,niti cemo ti ga ikada i dati!
Ne boj se,Ameriko!
Ono malo svjetla islama koje je dotaklo moju tvrdu bosansku glavu izludjuje hrvatskoga Franju,pa lomata rukama,hvata nevidljive dzamije po zraku,vice:"Islam!Bosnjaci su muslimani!"
Pa sta ako su muslimani,to je samo nasa uljudba,a ti se,gospodine predsjednice Hrvatske,drzi barem bontona ako neces Biblije!Tvoji bojovnici zdruzeni s cetnickim tenkovima ruse moju kucu u Zepcu,tuku mi brdo Orlovik od koga uzimam snagu i granatama razbijaju bijela kola Hrvata koja sam kao dijete gledao pazarnim danom i nedjeljom poslije mise.Sa zvonika crkve Sv.Ante cija su zvona,svjedocim,jednom ispratila cak i dzenazu cestitog Zepcaka,jutros pljuste snajperski meci po muslimanskim kucama.
Ne boj se,Ameriko!Bosna je stara hiljadu godina,pet puta starija od tebe.
Meni se moje lice ne dopada sasvim,ali sta cu,nemam drugo,ne mogu ga mijenjati;ali kada se Bil Klinton u tebi ogleda,Ameriko,na njegovom se licu pojavljuje osmijeh;ti imas zastavu punu zvijezda,a moj je barjak sarena mahrama na glavi sirote zene iz Srebrenice koja se svim silama pokusava popeti na Unproforov kamion bez cerade!
Pa,ipak-meni je merak!Ja sam taj koga je napustio cio svijet!Ja sam ta sila!Ja sam taj koga su svi ostavili na cjedilu.Na mene je spalo da spasavam i tvoj obraz!
Ne boj se,Ameriko!
Zar je necija pobjeda Bosnu razoriti?
I zar se Bosna i Hercegovina mogu pustiti oruzjem utuci?
("Oslobodjenje",5.VII 1993.)

Neven Kazazovic-DESET KORAKA DO SMRTI

Ulica Vase Miskina puna,ljudi izasli da pazare,da kupe kruh,odu na pijacu,uzmu novine.Dan lijep,i pored rata i blokade,pored pucnjave sa Trebevica.Neka uzurbanost,cak dasak optimizam.Zar nisu jutros govorili o nekom ruskom primirju koje je pocelo u sest sati?
Tutanj,jaci od groma!Eksplozija,u usima,u ocima slika koju mozak ne moze da primi,u prsima nestaje vazduha.
Tek nakon desetak casaka krik toliko glasan da nadjacava umirucu detonaciju granate koja je udarila posred reda u kome su ljudi,zene i djeca sa novcem u ruci i pripremljenim cekerima cekali hljeb.Tu pored,drugi,obradovani cekali su da kupe sladoled koji se prodavao sa kamiona Mljekare.
Vidim ljudska tijela kako se kovitlaju u crnom,cadjavom oblaku.Onda krajickom oka nesvjesno svracam paznju na covjeka,starog oko pedeset godina,koji je prelazio ulicu,prilazio mi i drzao"pedeseticu"u ruci.Zelio je da kupi
"Oslobodjenje".U pola koraka je stao i naprosto se utopio u tvrdu zemlju.Prsa su mu se pretvorila u krvavu masu.
Htio sam da mu pridjem i u tom casu poceli su da trce ljudi,oni koji su,tu,deset koraka dalje,prodavali sladoled.
Usta su im skamenjena u kriku kojeg nema,bijeli mantil crveni.Krv svugdje.I to je najsokantnije:jednog casa nema krvi,narednog je sve crveno od nje:plocnici,stabla mladog drveca,zidovi,stakla odavno razbijena.Mozak ne moze da primi sve te grozne cinjenice i covjek se samo pita-odakle toliko krvi?
Jedan prodavac sladoleda tetura.Priskacu mu da ga pridrze.On vice da mu nije nista i na licu mu osmijeh nalik na grc.Ledja su mu izresetana od gelera.
Kao u svakoj velikoj nesreci,pojave se pravi ljudi.Kao da su iznikli iz zemlje,oni su takodje sve to prezivjeli i srecom ostali nepovrijedjeni.Trce,nose ranjene,unose ih u automobile.A ranjeni i mrtvi u najljepsoj sarajevskoj ulici razbacani u stravicnom neredu.Oni najtezi polagano,cak nekako krotko u tom stravicnom susretu sa smrcu pokusavaju da puzu,ali-kako je cinio mladic u plavoj majici,majici koja je nekad bila plava,a juce krvava-polagano digne glavu,zgrcena lica i nesto kaze.Ne cuje se nista,vidi se jedino da mice usnama.Jedna mlada zena rida i ipak smirenim glasom kaze:"Mili moj,mili,evo pomoci..."
Ona jeca,drugi urlaju od bijesa i muke od koje se dusa przi i poigrava divlje kao na zeravici.Pomazem i hvatam sebe kako se kod svakoga zagledam u lice,trazim poznate i,kada ih pronadjem,pocinjem da se tresem.
Zakljucujem da ih gotovo sve znam.Svi oni,ama bas svi,samo minut,dva,pet minuta ranije prosli su kraj mene i kupovali novine.Obavezno sa svima sam se pozdravljao,uz ono obavezno"Dovidjenja i sretno".
Strasno,ti ljudi pozdravili su se sa mnom,a deset koraka dalje zakoracili su direktno u smrt.Njih vise nema.
A bilo je primirje i sve ovo se dogodilio na kraju cetvrtog sata tog primirja.Da ne bude zabune:to su bili ljudi,zene i djeca koji su kupovali kruh i sladoled.Medju njima nije bilo vojnika.I kako da najljepsa ulica u Sarajevu bude vojnicki cilj?A bila je.
("Oslobodjenje",28.V 1992.)

Munib Delalic-CUDO JEDNO

Cudo jedno:Zima dosla i Bozic se primakao
a snijega ni za lijeka."Sta je ovo",obratih se
jednom norveskom Bosancu."Kakva im je
ovo zima?"Te mu rekoh ono sto je on nekad
znao reci,misleci,bezbeli,na Bosnu,da je
zimi bez snijega isto sto i kahva bez cigare.
"Jasta,jarane",docekao on zivahno."Kao
mokriti a bar pokoji vjetar ne pustiti."

Da je zaista strasna moc bosanske poredbe
uvjerih se ubrzo,cim je majcin sine napadalo
i sve se dakako poledilo i,naravno,Ero
(s onoga svijeta)na poledici pao.
Sta trazio to i dobio,kazao bi onaj isti
norveski Bosanac...

Svasta,znano je,covjeku moze na um pasti.
A tek kad si sa sve cetiri u zraku!
U tom blazenom trenu sve ti se moze ukazati:
i Gospa Medjugorska i Kuboaa i Ylajali pa i
stari grafit sa zahoda ljubuske Gimnazije:
"Ne seri vise no sto mozes podnijeti!"
Preko kojega je(kazu)"Ovo je Hrvacka"(zna
se kad)napisano.(Tad sam se,bas u Hrvatskoj,
vec bio dobrano prizemljio i,cini mi se,na glavu
docekao;koja je,cudo jedno,ostala cijela.I nista je
vise ne boli;pa ni kad napada,sve do neba,odakle
naravno i pada,i sve se poledi;i sva zemlja,do
neprepoznatljivosti,postane ledena,i bijela.
Te opet na nju jadnu,na nju jednu i
jedinu padnem,i bude kao
da je nema.

"Jesam li dobila i ono sto nisam trazila?"-samo se,
sad,nijema,i srama puna,ponekad zapita.)

Norvesko"konacno rjesenje"

Najveci norveski dnevnik Aftenposten je u subotu 29.novembra ove godine,izasao s"crnom"naslovnicom:prvi put su toga dana objelodanjene cinjenice utvrdjene na temelju novootkrivenih dokumenata da su nacional-socijalisti u ovoj zemlji,u vremenu Drugog svjetskog rata planirali masovne likvidacije dusevno oboljelih,hendikepiranih ili kako su ih kratko nazivali-"idiota".Nazalost,medju onima koji su stajali iza monstruoznog plana"oslobadjanja od zivota"cak oko 40000 pacijenata bili su i norveski ljekari-nacisti.
Surove cinjenice koje je otkrio istoricar Per Hove(Haave)nanovo su zestoko upozorile norvesku javnost na ne bas tako daleku vlastitu proslost u kojoj je mnogo ljudi u ovoj zemlji palo na ispitu ljudskosti.

GRADJANI REPUBLIKE HRVATSKE OVIH DANA HDZ HUNTI,S FIREROM IVOM"SVI SMO MI MIRKO NORAC!"SANADEROM NA CELU!!!

STEZITE VI REMEN BANDO LOPOVSKA!

Franjo Tudjman,RATNI ZLOCINAC-PROHUJALO S VELIKOM HRVATSKOM!

NDH JE BILA IZRAZ VJEKOVNE TEZNJE HRVATA ZA VLASTITOM DRZAVOM.

Lordan Zafranovic-TESTAMENT

...Citam Malaparteovu knjigu"Kaput"iz 1945.godine...
...I tako kad sam prvi put vidio Antu Pavelica gdje sjedi uz pisaci stol u jednoj palaci u Gornjem gradu u Zagrebu,cinilo mi se da sam sreo davnasnjeg znanca,cinilo mi se da ga odavno poznajem.Ante Pavelic me je gledao crnim dubokim ocima i strizuci ogromnim usima govorio je:
-Vladat cu svojim narodom blago i pravicno.
Casertano je usao i dugo smo pricali neusiljeno i srdacno.Dok je Poglavnik govorio,primjetio sam na pisacem stolu kotaricu od vrbinog pruca.Poklopac je bio podignut i vidjelo se da je dupke pun plodova mora.Casertano me pogleda i namigne mi:
-Prijala bi ti jedna dobra juha od ostriga,zar ne?
-To su ostrige iz Dalmacije?,upitao sam Poglavnika.
Ante Pavelic digne poklopac i pokazujuci mi te plodove mora,tu ljigavu masu ostriga rece SMIJESECI SE NA NJEMU SVOJSTVEN NACIN:
-TO JE POKLON MOJIH VJERNIH USTASA.OVDJE IMA 20 KILA LJUDSKIH OCIJU...
(1993.)

Franjo Truhar,svjedok na sudjenju RATNOM ZLOCINCU Andriji Artukovicu

...Jeste li za to vrijeme kad ste bili sef policije primali kakve naredbe,okruznice,naloge,zahtjeve za progon,
hapsenja?
-Nisam.
Niste nista primali?A je li bilo kakvog hapsenja?
-Jeste.
Koga su hapsili?
-Srbe.
I,koga jos?
-Nikog vise.
Srbe.A zbog cega?Zbog cega su hapsili Srbe?
-Radi politike.
Radi politike.
-Radili su protiv NDH.
Jesu ih mnogo uhapsili?
-Jesu.
I gdje su ih smjestili?
-U zatvor.
U Mitrovici?
-U Mitrovici.
A je li se mozda mozete sjetiti koliko su ljudi uhapsili?
-Ne mogu.
I sve je stalo u zatvor u Mitrovici,sto god su uhapsili?
-Da.
A po cijem nalogu se to radilo?
-Po nalogu sreskog nacelnika.
Kojeg?Po nalogu...
-Sreskog nacelnika.
Sreskog nacelnika.A u ciju nadleznost je spadao taj sreski nacelnik.
-U ARTUKOVICEVU.

Sudac Artukovicu:Imate li Vi kakve primjedbe?
Artukovic:A sta mogu na takve lazi,na takve lazi,izmisljotine,i tako dalje...
(1986.)

Andrija Artukovic,ministar unutrasnjih poslova NDH,RATNI ZLOCINAC

...To je tako nesto nemogucega,u danasnje vrijeme,u ovom stoljecu,
razumjeti kakva je situacija bila u ono vrijeme.Bila je situacija takva da je sa protivne strane poduzeto sve da se minira hrvatska drzava.Sva moguca i nemoguca sredstva,i usmena i pismena,i po noci i po danu,i tako dalje,pokusavano je svim snagama istrijebiti i unistiti hrvatsku drzavu.Protiv toga poduzeta su sva moguca i nemoguca sredstva,i sada,kad je situacija nastala u ovo vrijeme,poslije toliko godina kad se svrsio rat dolazi do toga da bi se sto vise moguce ocrnio citavi hrvatski narod,a osobito Vlada,hrvatska Vlada,a narocito moja malenkost,a narocito moja malenkost...
(na sudjenju u Zagrebu,1986.)

NA DRZAVNIM JASLAMA I KRILIMA GLUPOSTI:Msgr.Mile Bogovic,biskup gospicko-senjski,"JEBES HAAG,DAJ THOMPSONA!",Dom zdravlja Matera Crkva u `Rvata

...Ne bi nam mogao mnogo stetiti Haski sud da on nema mnogo"javnih"
tuzitelja u nasoj sredini...
("Kriz zivota",vjerski portal)

NA DRZAVNIM JASLAMA I KRILIMA GLUPOSTI:Don Zivko Kustic,"BOG NA NEBU,DON ZIVKO NA ZEMLJI!",koluministicki mentalni holokaust Doma zdravlja Matere Crkve u `Rvata!

...Tu nije rijec samo o odredjenim politickim snagama,nego uopce o duhu iskonske pobune protiv Boga.Postoje odredjene snage u kojima djeluje taj duh,a koje su se neko vrijeme pritajile pa su sad vidjele da je ponovo doslo njihovo vrijeme...
("Dom i Svijet")

NA DRZAVNIM JASLAMA I KRILIMA GLUPOSTI:Don Andjelko"Ziva Picka"Kacunko,"higijenicar",Milic od Macve Doma Zdravlja Matere Crkve u `Rvata

...Svako novinarsko"torbarenje" i bljuvotine najnize kategorije istresene na bilo kojeg covjeka,a osobito na nekog crkvenog uglednika,znak je da u takvoj raboti Djavao doista ima svoje prste i svoje"pero"...
("Dom i Svijet")

Fra Ivo Markovic-U HRVATSKOJ JE KATOLICANSTVO DOPUSTILO DA BUDE KATOLICANSTVO MARKA PERKOVICA THOMPSONA

...Thompson mi je interesantan zato sto analiziram nasu nacionalnu religioznost.O cemu se ovdje radi?U nas
su religije ocito zarobljene nacijom.Nacije su nastale iz religije i to je takav splet da ga je gotovo nemoguce razdijeliti.Posljedica je da nacionalisti mogu manipulirati religijom koliko hoce,da religiozni ljudi mogu nacionalno podrucje koristiti u politicke svrhe i u sto god hoce.Na kraju smo dobili rat,nacionalni rat u koji su bile uvucene religije,duse nacija.Ratnici su nemilice upotrebljavali religije u ratu i to je taj okvir nacionalne religioznosti.
Tako je naruzen temeljni religiozni koncept.Prva od deset Bozjih zapovijedi je Nema dugog Boga osim mene!Dakle,ja sam tvoj Bog,meni se klanjaj,a sva ostala realnost je relativna.Sta se ovdje dogadja?Uklonjen je Bog,a umjesto Boga je stavljena nacija.A nema niceg opasnijeg od religije kad se iz nje ukloni Bog i stavi nesto poput nasilja,nacije ili bilo sto drugo.To je najveca degradacija religije i tada je religija opasna.Nema,dakle,opasnijeg nasilja od onog koje je religiozno,niti ima cega opasnijeg od nacije koja je postala religija.
Evo primjera koliko su nase religije nacionalne:negdje pred rat Katolicka crkva u Hrvatskoj je stitila nacionalnu svijest i napravili su kriz u kojem je skinut Isus Krist a stavljen hrvatski pleter,a sve po programu da taj katolicki kriz udje u svaku kucu u Hrvatskoj.I usao je u 90 posto kuca.Evo drugog primjera:prije koju godinu sam lezao u bolnici u Zagrebu s jednim Srbinom u sobi.Zajedno smo se molili Bogu,a pred nama taj hrvatski kriz.Pitam ga moze li se moliti pred takvim krizem,a on skoci,pretrese svoje dzepove i izvadi drugi kriz:Na njemu nema tijela Isusa Hrista,
nego slicica,a oko nje ona cetiri slova C.Pa isprica kako je bio na nekom pravoslavnom hodocascu u Hrvatskoj i htio je da kupi kriz,ali nijedan nije nasao bez ona cetiri C.Tad mi je vrlo slikovito i grubim rijecima rekao da je sve to isto.
To je,eto,zastrasujuci primjer redukcije religije na naciju,primjer katastrofe koja se dogodi kada se najveci domasaj duhovnosti-kakav se dogodio u krscanstvu sa Isusom Kristom-ovdje srozava na razinu krvi i tla,plemenskog ratnickog funkcioniranja naseg bica.
E,fenomen Marka Perkovica Thompsona treba staviti u taj kontekst.Dakle,s jedne strane krv i tlo,a s druge najvisa moguca ideja Boga,najljepsi elementi krscanstva-tu se,eto,krije Thompsonova duhovnost.Taj fenomen Thompsona vidim upravo kao primjer hrvatske nacionalne relegioznosti.
Zato sam otisao u Kiseljak da vidim-kako to izgleda na Thompsonovom koncertu.Koncert je organiziran povodom Dana Svetog Ilije,starozavjetnog zastitnika Bosne.I on na takav dan mimo zupe organizira koncert.Promatrao sam publiku:slika neukosti,svijeta koji svoju duhovnost nije uspio podici na iole visu razinu od prizemnosti.Slika najnize hrvatske duhovnosti,slika neelaborirane duhovnosti niskog kulturnog izricaja,niskog fonda rijeci,niske opce,pa ako hocete i niske religiozne kulture.Dakle,Thompson pjeva za takve ljude.To je ekstremno nekvalitetna glazba,ali je ona Thompsonu dovoljna za njegov duhovni prostor.Ja mogu razumjeti nekog politicara soferske duhovnosti pa voli Thompsona,ali u tome nikako ne mogu da zamislim one koji su pozvani da krscanstvo odrzavaju na najvisem duhovnom nivou.A TAKAV JE BISKUP JEZERINAC,PA BISKUP BOGOVIC.ONI JAVNO IZJAVLJUJU DA SLUSAJU THOMPSONA,VOLE GA I CITIRAJU NJEGOVE PJESME.
STO HOCU RECI?U HRVATSKOJ JE KATOLICANSTVO DOPUSTILO DA BUDE KATOLICANSTVO MARKA PERKOVICA THOMPSONA.To je tragedija...
("Oslobodenje")

USTASA MARKO PERKOVIC THOMPSON-JASENOVAC I GRADISKA STARA

Damir Kajin,saborski zastupnik i potpredsjednik IDS-a:

U JEDNOM SLOBODARSKOM PAZINU KOJI JE ODREDIO BUDUCNOST ISTRE,A KOJA 2008.FINANCIJSKI SPASAVA HRVATSKU,DOPUSTITI KONCERT PJEVACU KOJI SE NIKAD NIJE OGRADIO OD USTASTVA-TO JE PROVOKACIJA.
("Jutarnji list")

Djermano Senjanovic-VIDI,VIDI

Subota,4.IX

ROMI

Kako je subota najbolji dan za proslave,to san pozva tatu i za njegov 78.rodjendan uprilicija susret izmedju
Hrvatske i Irske.Tata je bija sretan i razdragan sve do zadnje minute,a onda se ljutito diga i reka:"Moras ti meni svaki rodjendan pokvarit!"
A navecer u Motristima ide reportaza iz Krizevaca ili Bjelovara ili nekog treceg mista,bija san ushicen pa nisan zapamtija,di za epidemiju zutice okrivljuju tamosnje Rome.I tako,pet minuti udri po Romima!Sporki,zarazni,nikakvi!
Ubij,Cigane!
Kad nema Srba,dobri su i oni.


Cetvrtak,9.IX

STOPA

Bas me zva Viktor da malo skratin,jer da cu umisto na cilu stranicu,ic samo na tri stupca,pa cu o prijedlogu nulte stope PDV-a za kruh,mlijeko,knjige i lijekove,samo iznit komentar prijateljice Nade iz Zagreba:
"Je,to ti je kao da ubijes covjeka i onda ga do godinu dana iskopas,pa mu ides davati umjetno disanje metodom usta na usta,a njemu neugodno."


Subota,11.IX

NOGOMET

Zadnji put san bija na plac negdi prije deset godin,kad smo igrali protiv"Zvezde",kad su navijaci pivali:"Stojkovicu Dragane,majmune sa grane,evo ide Karacic,nosi ti banane!",a dvojica pijanih,isprid mene,cilo su vrime pjevusili:
"Po sumama i gorama nase zemlje ponosne,idu cete partizana,pune torbe odnose!"Oci im krvave,nude rakiju i deru se:"Di ste komunjare,javite se,da vas malo rezbarimo!"
Sinovi mi imaju pretplatu,salove,majicu i ne bi ih gospe fermala kad igra Hajduk.Evo ih i sad na kauc,gledaju
"Hajduka"protiv"Vukovara",zanili se,vicu i navijaju.Seja san do njih i cilo san se vrime rastapa.Parilo mi se da gledan koji neorealisticki film iz pedesetih.Teren neravan,oko terena visoka trava,zid od matuni,a iza donje branke stoji vatrogasno vozilo.Lipo,crveno.Bilo je i crnih transparenti sa slovon U, a vidili smo i nacrtanog Pavelica.A igra,boze sacuvaj!Na znaju stopat,ne znaju dodat,tucu se,potezu,faliju penale,sudac krade na nas.Dica nisu ni vidila kad san se diga.Posli su urlikali po kuci.Slavu pobjedu.
Nes ti problema skrsit Vukovar.


Ponedjeljak,13.IX

TELEVIZIJA

...U Motristima je umra pop Djujic!Srica da je umra,jer ja nikad ne bi zna da su partizani isto sta i cetnici!Naime,
vijest o Djujicevoj smrti je bila popracena snimkama cetnika i partizana,pa cak i druga Tita.A poznato je da je on najveci cetnik.Jer da nije,ne bi se tuka protiv ustasa,onda bi ga Pavelic propustija kroz Hrvatsku,prilikom bijega na Zapad,pa bi ga Englezi izrucili partizanima ili bi pobiga u Argentinu,uz pomoc Vatikana,pa bi ustase trazile njegovo izrucenje,a Amerikanci ga ne bi dali,jer da je on sad njihov mirni gradjanin,koji se tu i tamo sastane s Maksom Luburicem koji se zalaze za pomirenje ustasa i komunista,sta je UNS sprijecio ubojstvom Brune Busica,a Sindicic i Gudelj su dobili orden Karadjordjeve zvezde sa pleterom,pa je vojvoda Kalabic stradao prilikom puca Vokic-Lorkovic.
Ako covik gleda Motrista,povijest mu je bliska i transparentna.


Srijeda,15.IX

FANTASTICNO

Ima jedna serija,zove se"Pa to je fantasticno",nekako je promakla javnosti,a sadrzaj joj odgovara naslovu.Dvi feministice,cetrdesetak godin,rigaju po malogradjanstini,spaher im sluzi samo za uzgat cigaretu,dicu ne trpu,kad je jednoj umra otac,nije se od smija mogla uozbiljit,mater je se boji ka vraga i,eto,neko na televiziji nije bija pazljiv i pruzija nam po ure iscasenog humora.
A onda u Dnevniku po Americi hara uragan Floyd,a zena mi govori:"Eto,svak ima nesto.Turci i Grci potrese,Ceceni
Ruse,Rusi dinamitase,Japanci vulkane,Amerikanci uragane,a mi HDZ."
Boze moj,je li mogla pisat,a ne gubit dane po"Lavcevicu".

MOGUĆE JE DA SAM SE PRERANO RADILA ZA PRAVU ISKRENOST

Snežana Žabić

MISSION STATEMENT

Čitanje "Portreta savremenice" o Radmili Lazić u ProFemini br. 25-26
potaklo me je na razmišljanje vlastitoj poetici. Tako je nastao i ovaj moj
tekst u kome polazim od samouporedbe sa Radmilom Lazić i od teza Nenda
Miloševića i Dubravke Đurić o autentičnosti i "autentičnosti" u peoziji.
Cilj mi je i da analiziram melanholično-konfesionalne tendencije u mojim
ranim pesmama te zašto sam takve tendencije postupno napuštala u kasnijem
razvoju. Tako dolazim do komparativne analize svoje prve i druge pesničke
zbirke i do svoje trenutne pesničke filozofije.

Jedna sam od onih koje pesme Radmile Lazić definitivno ne ostavljaju
ravnodušnom. Sa iznenađenjem sam primetila i to da me njene pesme koje
govore o starenju čak ispunjavaju blagom nelagodom zbog patetike kojom
odišu. Ovde naročito mislim na pesmu “Doroti Parker-bluz”(1). Ovde “lirska
subjektica” govori o tome kako se jako dugo nije dobro poševila, kako
stari i boji se da se možda nikada više i neće poševiti! Da li bih ja
nešto tako napisala? Reci, Charles: “Bili su to pesnici koji su mogli da
učine ono što ja nisam bio u stanju da učinim kao pesnik”(2). Za
dvadesetak (ili manje) godina ću i ja kao žena verovatno biti u situaciji
kao i junakinja “D.P. bluz”. Otužnost stvarnosti sadržane u stihovima
“nekad dobro parče/ ni sad nisam za bacanje” pritisnuće i mene. Znajući
sebe, znam da neću pisati o tome na taj način. Verovatnije je da ću se
pretvoriti u šamansko-autoritativni guru tip žene a la Anne Waldman -
neprikosnovena moć - makar u poeziji, ako ne u životu. Ne zato što je tema
starenja i neutažene žeđi za seksom za mene tabu, već radije zato što
konfesionalnost (po želji stvaviti u “ “), makar i autoironična, nije
odlika koju želim da ima moja poezija.

Pišući ovaj tekst, moram napomenuti da sam osobno dužna i Radmili Lazić i
Nenadu Miloševiću i Dubravki Đurić koji su me podržali na početku moje
književne “karijere” sredinom devedesetih. Dubravka, koji sam prvu
upoznala, skrenula je Radmilinu i Nenadovu pažnju na moje pesme, što je
rezultiralo mojim debitovanjem u ProFemini kada je Radmila bila urednica
za poeziju, i izdavanjem prve knjige kada je Nenad bio u žiriju za KOS-ovu
ediciju “Pegaz”. Dakle, imam i osobno-književne razloge za pisanje ovog
tekstića.

U svom tekstu Nenad Milošević piše: “Jer suštinska iskrenost, odnosno
autentičnost, trebalo bi da bude glavna piščeva preokupacija”(3). A
Dubravka Đurić, koju stranicu kasnije: “U epohi postmoderne ne može se
govoriti o autentičnom glasu, koji je, kao i mitologija originalnosti,
svojstven epohi moderne.”(4) Otprilike podjednako sam sumnjičava prema obe
konstantacije. Sumnjičavost možda proizlazi iz neznanja: ne znam, i
sumnjam da ću ikad znati šta je to “suštinska iskrenost”, a na mom nivou
obrazovanja tek počinjem razaznavati gde prestaje epoha moderne, a počinje
(i gde prestaje) epoha postmoderne. Tako da se prema te dve konstatacije
mogu sa dovoljnom dozom kompetencije odnositi samo polazeći od vlastite
pesničke prakse.

Kao pesnikinja sam već prošla određene faze. Jedna od njih je definitivno
gotova i to je jedina prema kojoj imam i vremensku distancu - to je faza
koju nazivam adolescentskom. Najbolje pesme iz ove faze (1990-1997) sam
sakupila u zbirku “Sveže ispečen novi dan”. Zbirka nije objavljena, ali
većina pesama koje je čine su objavljenje po časopisima. Ove adolescentske
pesme u najvećem broju slučajeva izrazito teže iskrenosti. Primer je pesma
“Gde je onaj osećaj”, koja melanholično govori o neispunjenim mladalačkim
velikim očekivanjima, usamljenosti, nostalgiji i žudnji za daljinama.
Primer su i “Relikvije”, o odvojenosti od prijatelja. Uzrok odvojenosti -
rat - eksplicitno se navodi u pesmama “Od oktobra do oktobra” i “Između
dva rata”. Pesme često govore o tipičnoj nelagodnosti u vlastitom telu:
“Proletnja revija” i “Pesma niske osobe”. I tako dalje i tako dalje.
Ukoliko dobro shvatam pitanje autentičnosti i “privatizma” u poeziji, onda
mogu reći da nikada nisam bila iskrenija i konfesionalnija nego tada.

Moguće je da sam se rodila prekasno za pravu iskrenost i autentičnost u
poeziji. U tom smislu, vrlo me je zaintrigiralo ono što je Krešimir Bagić
nazvao “narcističko osamljivanje” u svom tekstu “Pjesnički naraštaj
devedesetih”(5). Ovaj tekst govori o mojim pandanima koji su debitovali u
Hrvatskoj isto kada i ja u Beogradu. Polazeći od pretpostavke o
nemogućnosti postojanja originalnosti u današnje doba, te navodeći
Baudrillarda i njegove tvrdnje da su sve igre odigrane zaključno sa
modernističkim orgijama, Bagić zaključuje: “Čini mi se da je mogući
odgovor najmlađih hrvatski pjesnika na ovo pitanje (op. S. Ž.: šta posle
orgija?) - narcističko osamljivanje subjekta te intertekstualno i
intermedijalno obnavljanje spomenutih igara. Narcističko je osamljivanje
posljedica subjektova upornog fokusiranja detalja i prizora kojima je
okružen, a koje je isključivo u funkciji njegove autoanalize i terapije.”
Promatrajući svoje pjesme iz zbirke “Sveže ispečen novi dan”, shvatam da
je Bagić nadošao na jednu specifičnost hrvatskih pesnika moje generacije
koja se može primeniti i na mene. Dakle, niti konfesionalnost niti
iskrenost/autentičnost, već narcističko osamljivanje i autoterapija. Bagić
će još reći: “simboličko očuvanje ili ponovno stjecanje mentalnog zdravlja
bijegom u stih” . Iako on ne pominje rat kao traumu koja je prouzrokovala
potrebu za ovakvim samoisceljenjem, ja bih dodala da u mom slučaju ta
činjenica nije zanemariva.

Da li je onda prihvatanje teze o narcističkoj osamljenosti moj odgovor na
suprotstavljenost potrebe za autentičnosti i nemogućnosti autentičnosti u
epohi postmoderne ili post-postmoderne? Da, ali isključivo u mojoj
adolescentskoj fazi. Sada moram naći neki potpuno drugi odgovor jer sam i
ja drukčija. U doba zbirke “Sveže ispečen novi dan”, pisala sam poeziju
znajući vrlo malo o istoriji i još manje o teoriji književnosti, a bila
sam neinformirana i o savremenoj književnosti. Sada sam već prilično
verzirana u feminizmu, a nisu mi strane ni postmoderne teorije. Putem
projekta LitKon , postajem sve bolje informirana o književnosti koju piše
moja generacija na prostorima bivše Jugoslavije. Ponekad zažalim za danima
kada sam pisala čisto instinktivno, ali znam da tome nema povratka jer sam
sama izabrala da postanem samosvesna autorka i kulturna aktivistkinja.
Sada mi je zadatak dalje razvijati tu samosvest.

Trudim se da iskrenost, integritet i autentičnost negujem u svakodnevnim
odnosima sa ljudima, kako privatnim tako i aktivističkim. Za poeziju želim
sačuvati mogućnost poigravanja sa potencijalno neograničenim rasponom
identiteta pesničkog subjekta. Početni impuls može lako biti nešto lično,
ali rezultat će biti nešto sasvim drugo - mada nikako ne težim
univerzalnosti. Proces pisanja je za mene vrhunska avantura koja mi donosi
uzbuđenje i užitak, pri čemu je izrazita stilizacija neposrednih iskustava
glavni pesnički postupak kojim se služim. To podrazumeva i brižljivo
revidiranje pesama, neumoran rad na svakoj reči, zarezu i tački ako treba.
Stilizacija na kraju često dovodi do neprepoznatljivosti početnog impulsa.


Zbirka “Luda čajanka”, koju će verovatno iduće godine objaviti Ambrosia iz
Sarajeva, predstavlja prelaznu fazu iz one adolescentne, koju sam
prebrodila, ka onoj zreloj i raskošnoj, kojoj težim. Ona se vremenski
jednim svojim manjim delom preklapa sa “Sveže ispečenim novim danom”
-naime, u “Ludoj čajanci” su skupljene najbolje pjesme koje su nastajale
od 1997. do danas te je tako 1997. godina preklapanja dve zbirke. Dok se
cela moja prva faza odigrala u Beogradu, druga faza se odigrala u
seljakanju: Beograd, Budimpešta, ponovo Beograd, ponovo Budimpešta, Prag,
Hanover, Bremen, Berlin, ponovo Prag i napokon rodni grad Vukovar. Ako
ništa drugo, mladalačka čežnja za putovanjima i iskustvima različitih
gradova se ostvarila, i ta iskustva su našla svoj odraz i u nekim pesmama.
Od balkanskih ratova preostao je samo još onaj 1999, ali na taj se odnosi
jedino pesma “Sretan ti Ginks”. Čini se da je patnja za prijateljima
raštrkanim po svetu takođe prebrođena, a sa dragošću se pominju nove
prijateljske veze. Pristuno je i radosno prihvatanje vlastitog tela, kao
npr. u pesmi “Unutra, unutra i van”: “Danas ću nositi svoju omiljenu
majicu/velikog izreza/razotkiću se”.

Ono što mogu primetiti jeste da je u pesmama skupljenim u “Ludu čajanku”
umnožavanje identiteta pesničkog subjekta uzelo maha i to je dobro. Da se
vratim autentičnosti: tolika fikcionalizacija lirskog subjekta u svakom
slučaju čini pitanje autentičnosti i iskrenosti možda i bespredmetnim.
Ako, na primer, kažem u pesmi “Zen kao mogućnost”: “povlačim se u japanski
vikend, kao iz baštenskog časopisa./ Smirenje dolazi uz čaj u ranu zoru, u
belom prostoru polu-/ providnih zidova (....)”, to svakako ne znači da sam
bila u Japanu, niti da o Japanu nešto posebno maštam. Da li je onda to
samo poza - kao, vrlo smo produhovljeni, koketirmo sa zen budizmom? Tvrdim
da nije ni to. Međutim, ova pesma je nastala tek pre koji mesec. Nema
vremenske distance koja bi mi u ovom slučaju omogućila da dođem do nekih
suvislih zaključaka.

Nakon ove uporedne samoanalize (narcizmu kraja nema!), mogu ipak pouzdano
reći: ako je prva zbirka bila autoterapija, druga zbirka donosi potvrde da
je do isceljenja došlo, te valja krenuti u nove pustolovine. Usput,
poslušaću savet šlager-pevača Johnnyja Mathisa iz pesme Marka Eitzela (6).
Pošto nisam lopov (već, po nekim teorijama - kradljivica jezika), neću sve
reći, ukradene stvari su previše dragocene da se tek tako izlože, a
uverljivost ću postići silinom svog nastupa za bogohulnom ženskom
pesničkom propovedaonicom.


Vukovar, 5. 12. 2001.

Š & Š

Tomaž Šalamun: Poezija košta, a ne donosi novce


• Prije par godina ste u Zagrebu, na festivalu Književnost
uživo, rekli da je danas Slovenija raj za pjesnike. Zbog čega?

- To nikako nije točno! Može biti da sam tada bio euforičan
ili da sam mislio na to da je Aleš Šteger sa samo 23 godine
osnovao festival Dani poezije i vina u Medani, na koji je
uspio dovesti najbolje europske i svjetske pjesnike. Medana je
postala po tome poznata i gdje god putujem, svi govore o tom
festivalu. Ali, inače, ne, Slovenija nikako nije raj za
pjesnike. Honorari su sve manji i pjesnik ne može ni
preživjeti.
• S druge strane, Amerika se u europskoj percepciji smatra
sredinom u kojoj je poezija marginalizirana. Možete li Vi
usporediti odnos prema poeziji u Europi i Americi?
- Pjesnike u Americi se u cjelini, u kulturnom životu,
marginalizira, ali je njihova pjesnička scena vibrantna, živa
i zapravo je najjača na svijetu. Amerikanci, nasuprot onomu
što se misli, jako puno prevode poeziju. Inače samo oko dva
posto američke književne produkcije otpada na prijevode, a kod
poezije je taj postotak puno viši. I moji studenti su jako
motivirani i čitaju sve do čega dođu. U Europi je drugačije,
osim možda u Španjolskoj, gdje se još uvijek čita poezija, i u
Berlinu, koji postaje najvećim središtem za europsku poeziju.
U Francuskoj su, na primjer, zbog jake teorije pjesnici
propali i nitko se i ne trudi da se to promijeni. Teško ćete
kao pjesnik dobiti poziv da dođete u Francusku ili ako hoćete,
njima neće pasti na pamet da vam plate put. No, moram reći da
iz nekog razloga hrvatska poezija nije prisutna u Americi iako
imate velike pjesnike.
• Kada kažete »veliki«, na koga mislite od hrvatskih pjesnika?
- Na Dragojevića, Mihalića, Maleša, Rešickog, Makovića... To
su sve veliki pjesnici.
• Bili ste kulturni ataše u Slovenskom konzulatu u New Yorku.
Jeste li pokušali napraviti nešto na prevođenju i
objavljivanju slovenske literature?
- Ajoj, na toj sam se poziciji osjećao kao vojnik. Stalno sam
trebao biti lijepo odjeven, raditi s papirima, a zapravo sam
malo toga mogao napraviti. Jedino mi je uspjelo da se unajmi
jedan stan u Innsbrucku, koji tijekom cijele godine koriste
slovenski umjetnici. Na to jedino mogu biti ponosan u svojoj
diplomatskoj karijeri. Ali sam prije toga, još otkako sam
1971. prvi put otišao u Ameriku, radio na tome da se prevode
slovenski pjesnici, da ih se poziva… Tako sam pomogao i Alešu
Debeljaku, koji sada u Americi ima sedam prevedenih knjiga,
prevodi se i Aleš Šteger, nedavno su četvorica slovenskih
pjesnika gostovali u New Yorku…
• Nekoliko godina za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini niste pisali. Je li to bila koincidencija ili
osviješten čin?
- Između 1989. i 1994. godine nisam napisao ni retka. Došlo je
do neke »eksplozije« u meni, osjetio sam potpunu prazninu,
pomiješanu sa strahom pa i osjećajem krivnje. Znam da zvuči
paranoično, ali krivio sam svoj nasilni poetski jezik za ono
što se događalo na Balkanu. Sjećao sam se Sarajevskih
književnih susreta, gdje su me tretirali kao generala
slovenske avangarde, a tamo se uvijek pojavljivao i Karadžić.
I nisam mogao ništa napisati. Možda sam osjećao i da sam do
tada previše napisao, i u to vrijeme kada me pisanje poezije
dovodilo u financijske poteškoće, kada to nije bilo
jednostavno. Jer poezija košta, a ne donosi novce.

Obama i Hillary uveli intelektualni jezik
• Reflektira li se u suvremenoj američkoj poeziji sadašnja
politička i ekonomska situacija u zemlji ili se pjesnici drže
podalje od tako »profanih« tema?
- Već četiri godine u Pittsburghu i Richmondu predajem
kreativno pisanje i uviđam razliku koja je nastupila od kada
su Barack Obama i Hillary Clinton stupili na političku i
medijsku scenu i kada su progovorili jednim intelektualnim
jezikom, karakterističnim za sveučilišni američki milje, a
atipičnim za medije u to, bushovsko vrijeme. Zbog toga mi
Obamina pobjeda jako puno znači. Ali, u američkoj poeziji se
nije baš direktno reflektirala cijela politička situacija.
Barbara Matejčić, Vjesnik, 29.11. 2008.


A l e š...Š t e g e r


ŽELUDAC

Šta kaže referent za želudac?
Da su ga juče videli kako prelazi ulicu.
Da nije platio čačkalicu u restoranu.
Da leti previsoko i da će pre ili kasnije doleteti.

Šta kažu teleća šnicla i dva deci terana?
Da je odjednom nestalo svetla.
Da je postalo usko i zagušljivo, iako se još nisu pozdravili.
Da je tužno kada padneš tako nisko.

Šta kaže but koji pase iza kravlje glave?
Da njegova bruto vrednost raste sa svakim ugrizom.
Da će istovremeno ući u duše petnaest svatova i dva psa.
Da nije hladno, dok je dovoljno trave i puteva na vidiku.

I šta ti šapuće to cviljenje, to sluzasto grgotanje?
Da nije hladno, dok ima dovoljno mesa i krompira.
Da je, doduše, tužno, kada padneš tako nisko.
A da sva bića koja lete, pre ili kasnije dolete.

ASPIRIN

Dosta je bilo. Doduše, ne, nisi očekivao
Da će se sada okončati, na takav način, ali je dosta.
Istopićeš se među mislima koje su te gledale sve gluplje,
Među rečima koje su prikrivale ničiji muk.
Ništa sudbonosno. Tvoj odlazak će biti tih i neprimetan.
Neće poleteti nikakav petao, niko neće kinuti za tobom.
Samo će u jednom uglu zašumeti, poput vode što prelije aspirin.
Po čaši će se prevrtati beli novčić sa Nojeve barke.
Njeni putnici i poruke neće izdržati.
Delići tablete će se razleteti i istopiti kao drvo kipra.
Tajna života nije ostati isti. Isti.
Tajna života je da zašumiš. Š Š Š.
Dosta. Dosta je bilo. Ispij svoju bedu. Do dna.
Ne možeš da se izvadiš ni kukutom ni kojom drugom smicalicom.
Niko te neće dovesti brodom koga nema.
Niko neće biti spasen. Samo će žeđ biti utoljena. Barem za tren.


(sa slovenskog prevela Ana Ristović)

Vanja kaže

Vanja kaže

ja sam iz Osijeka. Pitaju gdje je to. To je daleko tamo daleko i više sam zaboravila sve pjesme koje se još uvijek mogu čuti na radio em em cvaj. Vanja kaže da je jednom njezin otac, koji je Ciganin i voli svirati, posadio u zemlju jelku bez korijena. Kupljenu na tržnici, običnu novogodišnju, nimalo ekološki osviještenu posve prirodnu odsječenu mrtvu jelku. Još uvijek se zelenila, svježe odsječena jelka s novogodišnje tržnice. Dočekala je proljeće. Pustila korijenje i raste. Obična novogodišnja i/ili božićna, sjekirom u jednom potezu odsječena jelka.

I kakve sad to veze ima jesam li ja ovdje i/ili ondje. Korijenje se hvata dobre zemlje, rekao je Vanjin otac, koji je Ciganin.


Aida Bagić, iz zbirke Ako se zovem Sylvia (Aora, 2007.)

O GLAZBI SVAKOJAKO

JULIE BURCHILL
Unfinished Sympathy

Prvo se čuju bubnjevi, potom činele i metalofon. Zvuče nervozno i napeto, poput neiskusnih tinejdžera koji se odmjeravaju u plesnoj dvorani čekajući da onaj drugi napravi prvi korak. A onda nastupi ruka koja stisne prekidač ili iščupa utikač, i to što brže. To je moja omiljena pjesma “Unfinished Sympathy” grupe Massive Attack. To je moja omiljena pjesma, ali ne želim ju više čuti, nikad više.
Dobro, uvijek mi je bilo malo neugodno što toliko volim tu pjesmu, razmišljam ja. Objavljena 1991., u nekoliko je izbora bila proglašavana najomiljenijom pjesmom u Engleskoj. Proglašavanje te pjesme najomiljenijom bilo je isto kao da kažete da vam je Građanin Kane omiljeni film ili da od svih vrsta cigareta najviše volite Marlboro. Nećete puno promašiti. A sad, kad sam je se riješila, mogu krenuti u potragu za nekom doista opskurnom pjesmom neke njemačke techno grupe i onda je proglasiti omiljenom pjesmom.
Nikad više ne želim čuti tu pjesmu jer, prvi put u životu, želim da mi život ostane takav kakav jest. I znam, patetično, da određene pop pjesme – spomenuta pjesma ponajviše – posjeduju tu moć da me prisiljavaju da razbijem sve do čega držim u životu samo zato da bih mogla vidjeti što će lijepoga od toga ispasti. Pop pjesme posjeduju tu moć da me pokvare, a ja prvi put u životu želim učiniti nešto dobro. Zaboga, pa četrdeset i dvije su mi godine! Ne osjećam gađenje prema samoj sebi, nikad i nisam, ali odnedavno, kad sam sama, počela sam se nelagodno osjećati, kao da je u kuhinju ušla neka životinja koja mi želi počiniti trajnu štetu. Ali više od svega drugog, želim pobjeći od takve osobe.
Da parafraziram Nick Hornbyja iz knjige High Fidelity (Visoka vjernost) – jesam li cijeli život bila seksualno nesigurna zato što sam slušala pop glazbu, ili sam slušala pop glazbu zato što sam bila seksualno nesigurna? Bilo kako, od onoga trenutka kad se pojačao rad hormona u dvanaestoj godini, seks i pop glazba bili su nerazdruživo povezani. I otad su sve moje omiljene pop pjesme – “Fast Love” Georga Michaela, “U Sure U Do” grupe Strike, “Gotta Tell You” Samanthe Mumba, “Finally” grupe Kings of Tomorrow, “Since I Left You” grupe The Avalanches – bile ili o prekidu veze sa starom ljubavi ili o stvaranju nove veze. Mislim da mi se nikad nije svidjela neka pjesma koja se bavi trajnošću ljubavi. Ovdje primjećujem neku zakonitost.
I tako ja ugasim radio i mislim kako su one seljačine koje su spaljivale ploče Elvisa Presleya možda imale pravo, te kako je tu ipak bila riječ o vražjoj glazbi. Bilo kako, ne riskiram. Trenutno guštam tišinu. A onda ta pjesma započne svirati u mojoj glavi! I onda shvatim kako mi doista nema pomoći.


NICK HORNBY
I’m Like a Bird

Dakako da razumijem ljude koji ne mare za glazbu. Znam da je veći dio glazbe, zapravo gotovo sve, smeće - nemaštovita, loše napisana, sladunjavo producirana, isprazna, repetivna i mladenačka (premda se barem četiri od navedenih pridjeva mogu upotrijebiti kako bi se opisali neprestani napadi na pop glazbu, a kakvi se još pojavljuju u mondenim časopisima i novinama). Također znam, vjerujte mi, da je Cole Porter bio “bolji” od Madonne ili Travisa, da je većina pop pjesama cinično namijenjena određenoj publici koja je trideset godina mlađa od mene, da je u svakom slučaju zlatno doba glazbe bilo prije trideset i pet godina i da je otad malo što vrijedno nastalo. Riječ je samo o pjesmi koju sam čuo na radiju i kupio CD, a sad ju moram slaušati deset-petnaest puta dnevno...
To je ono što me zbunjuje kod vas koji osjećate da je suvremena pop glazba (a rabim taj termin kako bih obuhvatio soul, reggae, country, rock – sve što biste mogli smatrati nižerazrednim) ispod vas, ili iza vas, ili iznad vas – nekakav prijedlog koji označuje udaljenost. U svakom slučaju, znači li to da nikad ne čujete, ili bar ne uživate u novim pjesmama, da je sve što pjevušite u kupaonici nastalo prije mnogo godina, desetljeća, stoljeća? Da li si doista uskraćujute zadovoljstvo učenja nove melodije (zadovoljstvo da je, usput budi rečeno, vaša vrsta možda prva u povijesti koja namjerno propušta tu priliku) jer se bojite da biste mogli izgledati kao da nemate pojma tko je Foucault? Kladim se da dobro zabavljate druge na tulumima.
Vidite, pjesma od koje u posljednje vrijeme pošašavim jest “I’m Like a Bird” od Nelly Furtado. Samo će povijest znati reći hoće li gospođica Furtado postati umjetnica i premda sumnjam da će promijeniti način na koji doživljavamo svijet, ne mogu reći da me to brine: uvijek ću joj biti zahvalan što je u meni stvarala narkotičku potrebu da iznova i iznova čujem njezinu pjesmu. Riječ je, na kraju krajeva, o bezazlenoj potrebi koju je lako zadovoljiti, a takvih je u svijetu sasvim dovoljno. Ne bih htio ništa obrazlagati ili ju uspoređivati s drugim pjesmama – premda mi se čini kako je riječ o veoma dobroj pop pjesmi sa sanjivom potištenošću i ranjenim optimizmom koji ju odmah izdvajaju iz mnoštva sličnih beskrvnih i zakržljanih pjesama. Činjenica je da ta pjesma nije postojala prije nekoliko mjeseci, bar što se nas tiče, a sad je tu, i to je, samo po sebi, jedno malo čudo.
Dave Eggers ima teoriju o tome koja kaže da mi vrtimo pjesme ponovno i ponovno jer ih moramo “riješiti” i točno je da tijekom početnog odnosa s novom pjesmom, zaljubljivanjem u nju, postoji faza slična emocionalnoj zbunjenosti. Na primjer, u pjesmi “I’m Like a Bird” postoji dio, otprilike na pola pjesme, gdje se glas udvostručuje tijekom refrena i učinak je – poglavito na nekoga tko nije glazbenik, nekoga tko voli i cijeni glazbu, ali koga zbunjuju i zavode najjednostavnije glazbene smicalice – istodobno i raskošan i svjež i opijajući.
No jedno je sigurno, pjesma će se veoma brzo postati banalna i istrošena. Neće proći mnogo vremena, a ja ću “riješiti” pjesmu “I’m Like a Bird” i neću je više toliko željeti čuti.Eto, točno je, potrošiva je, kao da to može utjecati na nečiju percepciju vrijednosti pop glazbe. A opet, zar nam već ne bi trebalo biti zlo od “Mjesečeve sonate”? Ili Mona Lize? Ili Wildeove Važno je zvati se Ernest? Prazni su! Ništa nije preostalo! Posisali smo sav sadržaj! Još uvijek ne shvaćam sljedeće: oni isti ljudi koji snobovski govore o potrošivosti pop glazbe iznova i iznova odlazit će gledati Lady Bracknell kako komičnim glasom kaže: “Torbicu?” Zar ne mislite da se ta šala otrcala? Možda je potrošivost znak zrelosti pop glazbe, spoznaja vlastitih ograničenja, prije negoli nešto obratno.
Nekoliko puta godišnje snimim si na kaseti izbor glazbe za auto. Kaseta je puna novih pjesama koje sam volio proteklih nekoliko mjeseci i svaki put kad snimim takvu kompilaciju, ne vjerujem da ću napraviti sljedeću. Pa ipak ponovno snimam, i ne mogu dočekati sljedeću: potrebno vam je još nekoliko stotina stvari poput ove i imat ćete zašto živjeti.

WILL OLDHAM :PROPOVJEDAONICA

WILL OLDHAM :PROPOVJEDAONICA (na kojoj sam bio pijan)
(i was drunk at) THE PULPIT

Bio sam pijan na propovijedi, znao sam da griješim
I otišao sam usred propovijedi pjesmom iz gostionice privučen
Klupe su zaškripale i pomaknule se, svi su se okretali dok sam izlazio
I ja sam za bočicom iz džepa u rukavu posegnuo
Sunčeva je svjetlost za moje oči širom otvorene u tami crkve bila jača
Nego svjetlo kojim me oslijepio Krist svojim polu-lažima
Da na polovici nedjeljnog jutra, moje je staro kartaško društvo sjedilo
Za grijehom okaljanim stolom, Christopher je pljunuo
I nogom odgurnuo stolac i pokazao mi da sjednem
Onda su iza nas počeli pjevati u toj usranoj rupi
Cerekali su se i slinili s tim zadovoljnim glavama
Njihove su žene bile u crkvi ili kod kuće i u posteljama
Onda sam ispio gutljaj iz šalice i Bog je zasjao iznutra
U crvenoj zemljanoj maski, i shvatio sam da sam u palači grijeha.
Neka se suzdrže na ravnodušnom konju u propnju
Jadnim drvenjarama koje tek očima prate stazu
Kojom jure te drvene glave odmoru kratkom žudeći
Opijeni viskijem kroz beskraj svete noći
Da, pomislih da sam ugledao novo svjetlo, ono crno koje je zacrnilo
Izbijeljenu odjeću sa zamrljanim rubovima po kojima se pišalo
O crkvene su pjesme blijedjele u blizini tih gnjevnih pjevača
Samo za nas skupljenih sa samoga dna života
Neki su se ondje iz suosjećanja držali za ruke, ublaživali
Bijesne poglede tih okaljanih druškana, koji su kletvom krili
Svoju potrebu za drugima, sličnu bratskoj požudi,
Koje grube riječi i glazba bijahu vjera i manje pouzdanja
Da, vidjeh ovisnost, urođenu slabost
Unutar zidova koji su skrivali sunčevu svjetlost i priječili svu iskrenost
Taj je pod ondje izdržao ono što duše nisu mogle izdržati
Svojim vlastitim očima, ciljajući na to da su oni ljudi
Koji su robovi svoje vizije i ničega više
Da, svaki je prikriveni strah od samoće
Gdje god se ljudi okupljaju, kao da je pravilo,
Svatko je grešnik, svatko čini nešto ludo
Jer ako popijem svoj viski, i ako otpjevam pjesmu
Nitko mi neće spavati na grudima, slijediti me u stopu
Zamisliti podjelu tereta koji sam zaradio
Krasti iz žeravice za čiji žar sam se borio
Bog je nečije tijelo, a Isus krv
Svijet je u tebi, bez tebe je blato

(preveo. m.kirin)

dorta jagić

DORTA JAGIĆ: medeni mjesec

nedjeljom navečer poslije bogoslužja
u maglovitom tramvaju uvijek mogu početi stvaranje
iz ničega.
nema čak ni gradonačelnika, nema ni kanarinca.
nema ni ostavljenoga ljubavnog pisma
kontrolorki karata u štanc-aparatu
nema suhog ručnika, paste za roze cipele,
ženskog zahoda.
nema ni jedne kartonske kutije s ostavljenom
djevojčicom i porukom.
po turobnoj golotinji čeških prozora i stolica
očito je da kingovi jedači vremena
prvo u tramvaju sat pomaknu na zimsko vrijeme.
mogla bih plakati nad odbačenom kriškom kruha
i čašom crnog vina na stepenici
kraj prednjih vrata.
ne da mi se jer nema ni glazbe ni grijanja,
ni onog scenarista s htv-a
koji ne vjeruje da je čovjek bio na mjesecu.
nema ni lažnih magistara s platfusom
ni zaostalih mina ispod sjedala.
u hladnoj dvanaestici od nikoga gledana
od nikoga smetana
vučem kabel skroz od Boga do trajnoga dragoga
do susjeda muža koji se zove skoro kao ja.
želim ga napokon dovući i posjesti, bar do
posljednje stanice.
znam samo da je ciganski lijep i
da se kreće pomoću kistova.
ali na pustim stolicama nema nikoga
tko bi mu pročitao prava i stavio lisice
u slučaju da uđe na sljedećoj stanici.
a ako me kao i uvijek drsko upita je si li se udala
kud ću sa svim tim harmonikama i svadbenim posuđem
na medeni mjesec
još prije kvaternikovog trga

Glas Istre online
19. ožujka 2007.

RAZGOVOR S DORTOM JAGIĆ, PJESNIKINJOM I KNJIŽEVNOM KRITIČARKOM


Razgovarao: Radenko VADANJEL
»Kad kažeš Isus te voli po rubovima usne raste meka koža
pijana i pružena bez mogućnosti ikakvog poruba, ikakvog
svršetka« - stihovi su jedne od ponajboljih mladih hrvatskih
pjesnikinja, Dorte Jagić, dobitnice Goranovog vijenca za mlade
pjesnike, autorice triju vrlo cijenjenih zbirki pjesama
(Plahta preko glave, 1999., Tamagochi mi je umro na rukama
2001., Đavo i usidjelica 2003.). Dorta Jagić svoj pjesnički
svijet gradi od krajnosti, kontradikcija, naglašavanjem
fizičkog i metafizičkog, kršćanskog i poganskog, vragolastog i
vjernički predanog. Jezični i konstruktivistički eksperiment,
snažna metaforika, blaga narativnost i golema moć imaginacije
prelijevaju se u metafizičkom zanosu, kršćanskoj mistici i
sakralizaciji poezije tvoreći iznimno sugestivnu i začudnu
poeziju koja premda »igra na prvu loptu« ponovnim iščitavanjem
pruža čitatelju nova iskustva. S Dortom Jagić razgovarali smo
na prošlotjednom gostovanju u Umagu održanom u organizaciji
Gradske knjižnice Umag.
- Pišete dramske tekstove i kazališne kritike, bavite se
amaterski kazališnom pedagogijom i režijom realizirajući
napisano u predstavama kazališne skupine »Poremetini«, čiji
ste i sama član. Amaterizam u Hrvatskoj danas, ne zvuči
previše optimistično?
- Ima dvije godine kako sam navukla zastore na moj redateljski
i pedagoški rad sa studentima amaterima, u kojem sam uživala
šest godina bez predaha. Bila je to za mene i mučna i predivna
faza eksperimentiranja s kazališnim izrazom, vrijeme u kojem
sam naučila prilično o kazališnoj istini i laži upravo od
glumaca amatera. Iza nas je mnoštvo predstava kojih se mnogi
rado sjećaju, kao i dragih nagrada za rad. Budući da previše
volim kazalište da bih ga sasvim istjerala iz svog života,
pružila mi se prilika na književnim tribinama koje vodim u
Hrvatskom društvu pisaca da prozne uratke gostiju predstavim,
između ostalog, i scenskim minijaturama s grupom »Punkošipak«
koje su se pokazale pun pogodak. Još uvijek smišljam i kraće
ulične performanse te dječje predstave s kojima putujem po
manjim mjestima u domovini. Kazalište, nažalost, više ne
pratim intenzivno, pa ne pišem ni kritičke tekstove. A pisanje
dramskih tekstova je veliki gušt, jer je istodobno i režiranje
i igranje predstave na tako malo prostora i novca. Probajte!
- Vaš bogat poetski opus nadrealističkih, metafizičkih slika
protuteža je stvarnosnoj prozi. Kakav je osjećaj pisati nešto
posve drugačije od glavne poetske struje?
- Jako volim čitati dobru tzv. »stvarnosnu« poeziju, čak više
nego takvu prozu (do daljnjega), no ja sam se po takvim
kriterijima rodila sva »nestvarnosna«, pa vjerujem da određeni
pjesnički svijet i njegov jezik uglavnom nisu izbor autora
neke književne mode, već genotip. Mogla bih pisati i drukčije,
i bolje, ali nitko živ mi ne bi vjerovao. Budući da su meni
oduvijek bili jednako stvarni i strah, i restani krumpir, i
orgazam, i nestižuća plaća, i Bog, takav je i moj pjesnički
svijet. U njega stanu jedan u drugome metafizički svijet i ove
svakodnevice. Prožimaju se međusobno kao trokuti Davidove
zvijezde. Kao skroz »udarena« shema svemira, ta mi se okrugla
kvadratura svega postojećeg jako sviđa.
- Osim poezije pišete i kratke priče. Poezija - nekada
najpoznatiji hrvatski književni proizvod, danas je
marginalizirana sveprisutnom inflacijom proze. Održavaju li se
u Zagrebu poetske večeri i kako su posjećene?
- Pišem priče, ali nisam neka pričalica. A pjesničkih večeri u
Zagrebu ima mnogo, no nisu istinski atraktivne kulturnoj
publici. Više se radi o »ja dođem tebi, ti dođeš meni« i
međusobnom druženju pjesnika. Kad se sve pokrati, više gostiju
nego publike. Kako su te zgode posjećene ovisi čak i o
meteorološkim prilikama, koja je adresa domaćina večeri, o
pjesnikovoj marketinškoj vještini, ekstrovertiranosti
(poželjna je) te ima li ili nema domjenka poslije. Prošla su
vremena našega sturma und dranga.
- Metamorfoze i sakralnost, preispitivanja, shizofreni
elementi, anđeli i božje dijete, simbolike su koje prate vaš
poetski izričaj. Koliko je studiranje na isusovačkoj
bogosloviji utjecalo na vaš životni i poetski svjetonazor?
- Mnogo, naravno, bilo je lijepo obrazovati se kod najvećih
katoličkih intelektualaca, saznavati sve te teološke
začkuljice, kulise svijeta itd., no još me više obilježilo
prvih nekoliko godina nakon fakulteta, kad su indoktriniranost
i prikriveni ateizam otpali kao suhe kraste pomoćnim
sredstvima neopreznog života. Tako sam u jednoj skoro filmskoj
situaciji shvatila da ja uopće nemam osobno iskustvo sa živim,
običnim Bogom koji ne filozofira kao ja i nema dvostruka
mjerila. Već u njegovoj prvoj pusi otpao je sav otrovni teret
religije, a na njezino je mjesto došao osobni odnos s
neizmjerno simpatičnim Bogom (šok!), gdje me on doslovce kao
kakvo tek rođeno dijete počeo uvoditi u to što su na primjer
foton, pčela, pahuljica, snaga itd. jednako kao i što za mene
osobno znači da je Isus umro i uskrsnuo za mene. Bila sam
frapirana tridesetogodišnja neznalica. Do tada zapravo nisam
vjerovala da se Boga može zaista sresti kao što ga je farizej
Pavao onako sav stisnut sreo pa pao u nesvijest, i sad mogu
reći da ga kužim. Znam i da tko u to ne povjeruje ne može
razumjeti.
- Zagreb devedesetih i Zagreb danas. U kojem se smjeru kreće
društvena i književna scena u glavnom gradu?
- Teško mi je nešto preciznije reći na nivou kulture naše
metropole, nisam neki analitičar društvenih kretanja. Mogu
reći samo neke dojmove o književnoj produkciji kao netko tko
čita naše snage i vodi predstavljanja knjiga. To su, čini mi
se, izraženije sektaštvo književnih grupica nego devedesetih,
negativna selekcija i iritantna vladavina prosječnih
»olovčica«. Svi bi pisali, a onda reklamirali pa je mnoštvo
neiskrenih, neproživljenih tekstova, i ne mislim da
pretjerujem s crnjakom kad tako kažem. Modernije je loše
pisati nego dobro čitati. Za budućnost mogu samo reći –
odlična, jer je ovo samo onaj najcrnji sat prije zore. Mora
biti više, jače, bolje.

- Kakve dojmove nosite iz Istre?
- Moj je odnos s Istrom čudan. Lijepa je, volim je, ali
zapravo ne znam što volim. I nije da me ne plaši. Priče o
projektima podzemnih gradova koji se zaista grade (Labin),
poznata alternativna scena, zgodni muškarci, mračno crvena
zemlja, svi ti vrebajući tartufi itd. čine svoje. U životu bi
me put nanio prilično često u Istru iz svakojakih razloga,
najčešće turističkih, ali je još nisam uspjela sebi dokučiti.
Izmiče mi. Da sam izvanzemaljac Istru bih izabrala za bazu,
između ostalog, zbog mimikrije. A kao zemaljcu ne bi mi bila
loš izbor za boravište. Što se kaže, samo da je para i sreće.

DISCIPLINA"OVO JE ZVUK!"KICME-DECJA PESMA

A sada najstrozi medju svima,ja ne smem da ga pogledam u lice,ja sam snimala film o rok muzicarima ali ja ga postujem:KOJO IZVINI-KOJO IZVINI!

OVE RUKE NISU MALE
MNOGIMA SU PAMET DALE
ALI,ALI,OVAJ ALI
ZAR SE OVAJ DECKO SALI!

NIJE DOBRO BIJELO DUGME
NIJE DOBRA KATARINA
STA JE DOBRO,STA NAM TREBA
KICME,KICME DISCIPLINA!
(1987.)

ZLATAN"IBRA JE ZAKON!"IBRAHIMOVIC,SUPERSTAR-NIKO KAO ZLATAN!!!

Imala je Svedska u svojoj fudbalskoj istoriji cuveni trio Gre-No-Li(Gunnar Gren,Gunnar Nordahl i Nils Liedholm),
kojeg je upamtila Evropa;imala je sedamdesetih i jednog sjajnog Ralfa Edströma,kome se divio cijeli svijet;imala je u novije doba i zvijezde poput Thomasa Ravellia,Martina Dahlina,Tomasa Brolina,te jos aktivne Fredrika Ljungberga i Henrika Larssona,ali niko od njih nije ostavio tako dubok trag kao ZLATAN IBRAHIMOVIC.
Po treci put Zlatan je osvojio Zlatnu loptu.Po treci put proglasen je najboljim u ovoj zemlji,a tek mu je dvadeset i sedma.
"Svedska nikada nije imala tako kompletnog igraca kakav je Ibrahimovic",isticu komentatori.
"Zlatan je jedinstven reprezentant svedskog fudbala na najvisem nivou",naglasavaju clanovi Zirija.
"Niko mu nije ravan!"-tvrde navijaci.
Jednoglasno-SVI SU ZA ZLATANA.A da bi promocija bila vrhunska,Fudbalski savez doveo je u Stockholm Brazilca Pelea,najboljeg fudbalera svijeta svih vremena,da Ibrahimovicu na svecanoj gala-priredbi uruci trofej.Da se zna i pamti kada je velikan velikog igraca slavom ovjencao!
-Osjecam se pomalo kao Pele danasnjice,kazao je Zlatan uz sirok osmijeh.
Priznao je da je malo usamljen na vrhu i da mu sve ove pocasti govore da ulazi u istoriju,o cemu nije mogao ni da sanja prije dvadeset godina.
Sada je samo pitanje koliko ce jos puta Zlatna lopta u njegove ruke,koliko ce godina jos biti najbolji prije nego sto zavrsi vec sada blistavu karijeru.
-Ja se nadam da cu biti ovdje i naredne godine,rekao je na kraju svog kratkog govora najbolji fudbaler Svedske.
Zasto ne dodati:sportista decenije medju Bosancima i Hercegovcima u Skandinaviji!

ULICA SA ZLATANOVIM IMENOM!

Ako si vidio Malmö-vidio si svijet,hvale se stanovnici treceg po velicini svedskog grada.Sada grad planira svoju vlastitu WALK OF FAME,a la Hollywood.Kod Stadiontorget,izmedju starog i novog fudbalskog stadiona,planira se da se ulici koja spaja ta dva stadiona da ime ZLATANA IBRAHIMOVICA,bar prema najvise prijedloga pristiglih u komunalnu upravu.

EU CE STROGO KAZNJAVATI POJAVE RASIZMA I KSENOFOBIJE

Zemlje clanice EU-a usvojile su okvirnu odluku o rasizmu i ksenofobiji i u roku od dvije godine morat ce u svoja zakonodavstva unijeti stroge sankcije od jedne do tri godine zatvora za one koji javno budu poticali na nasilje i mrznju na rasnoj,vjerskoj,nacionalnoj ili etnickoj osnovi."Rasizam i ksenofobija nemaju mjesta u Europi niti bi trebali imati u ostalim dijelovima svijeta.Dijalog i razumijevanje trebaju prevladati nad mrznjom i provokacijom.Toplo pozdravljam uvodjenje strogih i ucinkovitih sankcija protiv rasizma i ksenofobije koji su izravno protiv nacela slobode,demokracije,
postivanja ljudskih prava,temeljnih sloboda i vladavine zakona,nacela na kojima je utemeljena Europska unija i koja su zajednicka zemljama clanicama",izjavio je potpredsjednik Europske komisije zaduzen za pravosudje i unutarnje poslove Jacques Barrot.
Prema okvirnoj odluci,slicne sankcije ce se uvesti i protiv onih koji prihvacaju,poricu ili trivijaliziraju zlocine genocida,
ratne zlocine i zlocine protiv covjecnosti definiranih statutom Medjunarodnog suda pravde i zlocine definirane od Suda u Nirnbergu.Zemlje clanice moci ce sankcionirati one cije ponasanje moze poremetiti javni red i one koji prijete i vrijedjaju na temelju rase,boje koze,podrijetla,religije,te nacionalnog ili etnickog podrijetla.

Dr.Nelle Karajlic,klovn,DVORSKA LUDA IZ KUSTURICINOG (C)ETNO SELA

NASI(Kusturicina Cerga No Smoking"KOSOVO JE SRBIJA"Orchestra,op.
a.)TEKSTOVI SU VEOMA ANGAZOVANI,BILO DA IH PEVAMO NA
SRPSKOM,ROMSKOM ILI ENGLESKOM.OD NEKE PANK ENERGIJE DO ANTIGLOBALISTICKE POBUNE NIJE VELIK KORAK,U STVARI NE ZNAS STA NEKI IDIOTI PEVAJU,ALI ZNAS STA HOCE DA KAZU.

SPORAZUM NEBITAN,CAK I DA POSTOJI

Tuzioci Haskog tribunala ocijenili su 20.novembra da je"PRAVNO NEBITAN",cak i da postoji,sporazum kojim je izaslanik SAD Ricard Holbruk navodno garantovao imunitet pred Tribunalom lideru bosanskih Srba Radovanu Karadzicu.

POKOJNA"VELIKA SRBIJA"

Bili su trojica.Tri covjeka mogli bismo smatrati najodgovornijim za nevidjene pokolje koji su krvlju zalili Bosnu i Hercegovinu u ime"Velike Srbije":gospodara Srbije Slobodana MIlosevica,vojnog zapovjednika bosanskih Srba Ratka Mladica,i samoproglasenog"predsjednika"Radovana Karadzica.Od te trojice,Radovan Karadzic bio je utjelovljenje najcisceg,najtvrdjeg i najludjeg srpskog nacionalizma.Dok je nacionalisticki socijalist Milosevic stremio za apsolutnom vlascu,dok je vojnik Mladic sanjao o osvajanjima i krvi,Karadzic je zivio u svom svijetu epske poezije,ocaran onim sto je zvao"ratnickom rasom",okruzen pravoslavnim popovima i ideolozima za koje se cinilo da uopste nisu shvatili da je Evropa,od kraja osmanske prevlasti,ipak nesto napredovala.
Kada je doslo vrijeme da se okonca rat u Bosni i Hercegovini,1995.,medjunarodna zajednica pregovarala je s Milosevicem,koji je napustio Mladica i Karadzica.Mirovni ugovor sadrzavao je jednu neuobicajenu odredbu:tvrdnju da ta dvojica moraju odgovarati pred sudom za svoje zlocine,i da taj sud treba doprinijeti traganju za mirom.U to vrijeme,samo malobrojni su pozdravili osnivanje Medjunarodnog krivicnog tribunala za bivsu Jugoslaviju.
Prilikom slijedeceg rata,i sam Milosevic bio je optuzen za zlocine na Kosovu,a umro je u zatvoru prije okoncanja sudjenja.Karadzicu je uspjelo da se,na iznenadjujuci nacin,skriva jedanaest godina.Danas oni koji su prezivjeli rat u Bosni vriste od radosti zbog njegovog hapsenja,i perspektivom da ga uskoro vide na optuzenickoj klupi u Haagu,
u nadi da ce mu se pridruziti i Mladic.
Za Karadzica je mozda najgore to sto ga nisu uhapsili bosanski Muslimani koje je zelio da istrijebi,ni Zapadnjaci koje je mrzio,vec Srbija koja upravo izlazi iz svoga najdemonskijeg razdoblja,Srbija koja je jos uvijek nacionalisticka
no koju vode demokrati,zemlja koja se malo po malo miri sa susjedima i napreduje ka Evropskoj uniji.Karadzic ce odgovarati za svoje zlocine,a njegovo je hapsenje najbolji dokaz da je propao njegov san o"cistoj",srednjovjekovnoj Velikoj Srbiji izgradjenoj tudjom krvlju i odsjecenoj od svijeta.
("Le Monde")

Zarko Korac,predsjednik Socijaldemokratske unije,profesor na grupi za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu-TADICEVA POLITIKA-SVI SU U PRAVU:I ANTIFASISTI I FASISTI,I CRNI I BELI,I CRVENI I...

...-Tadic mora da pravi veoma velike ustupke nacionalistickim krugovima i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi,ali i u Crnoj Gori,u koju je,istina,prvi otisao nakon proglasenja rezultata referenduma.To je nacin vodjenja politike o kojoj sam govorio:za svakoga po nesto!Iako je veoma zasluzan za hapsenje Karadzica,predsednik Tadic do sada niti jednom nije to pomenuo!Rec!Gradjanima nije objasniio zasto je Karadzic morao u Haag!Vidite-u Hrvatskoj svaki gradjanin zna da je predsednik Mesic opredeljen za antifasizam.Zasto?Zato sto je,bez obzira na postojanje te fasisticke struje u Hrvatskoj,svoj antifasizam milion puta javno demonstrirao.U Srbiji se ovih dana pokrece pitanje rehabilitacije fasistickog kolaboracioniste Milana Nedica,ali nemate niti jednu izjavu naseg predsednika povodom tog pitanja!Sta on o tome misli?!Na zalost,Tadicevo predsednikovanje i shvatanje politike jeste da je najveca stvar zadobiti sto vise glasova i sto vise podrske.

Ne mislite da je politicka klima u Srbiji upravo takva kakvom je vidi predsjednik Tadic?

-Ne,to manje govori o klimi,vise o politici DS-a i njenog predsednika,koji danas,u odnosu na sve kljucne i bolne teme srpskog drustva,ne zauzima jasnu poziciju.To je politika-svi su pravu:i antifasisti i fasisti,i crni i beli,i crveni i...Najvazniji cinilac politike DS-a su agencije za ispitivanje javnog mnijenja koje pokazuju sta donosi najvise glasova.Tako se politika ne moze voditi,ali se tako moze doci na vlast...Svojevremeno je Marx,odgovarajuci na Prudonovu knjigu o filozofiji bede,napisao cinican odgovor-BEDA FILOZOFIJE.E,slicno je s ovim danas.Vlast tvrdi da je ovo socijalna vlada,a rekao bih da je to vise vlada bede politike.Hapsite Karadzica,ali ne objasnjavate zasto ste ga uhapsili!U istom danu kada Vlada salje Skupstini Sporazum o stabilizaciji i pridruzivanju s EU salje joj Rezoluciju o Kosovu.Eto!Treba obezbediti obe strane-i evropejce i"patriote"!Ovo su mozda najilustrativniji primeri politike DS-a i Borisa Tadica.Nesporno je da je Tadic koncentrisao mnogo vlasti u svojim rukama.Medjutim,to nije problem.

Sta je problem?

-Problem Srbije je anarhija...Znate,prema Borisu Tadicu nemam nikakav licni odnos.U prostoriji u kojoj nas dvoje danas razgovaramo Tadic je diplomirao.Bio sam mu mentor.

Naravno,predsjednik Tadic je psiholog po profesiji,predsjednica Parlamenta-psihijatar...

-To je slaba vajda.I Radovan Karadzic je psihijatar,ali je njegov drzavni program bio unistavanje i istrebljenje ljudi!Srbija danas ponovo prolazi kroz tezak period u kome ce kljucno pitanje biti zavrsetak saradnje s Haagom...
("Dani")

Teofil Pancic-ZORAN DJINDJIC

Mnogi se na njega pozivaju,mnogi ga prisvajaju,cak se medju sobom koskaju ko je pravi naslednik Zorana Djindjica.
Za vecinu politicara koji tvrde za sebe da su neka vrsta naslednika Djindjica,nisam siguran da su mu uopste dorasli.
Mislim da je najbolje kod Djindjica bila ta sposobnost shvatanja biti politike.Naravno,on je bio politicar koji je u nekim konkretnim potezima znao itekako da gresi,ali je strateski vodio Srbiju u dobrom pravcu.Mislim da ni jedan aktualni politicar,naglasavam:NIJEDAN,nema tu vrstu strateskog promisljanja kakvu je imao Djindjic.U tom smislu ne vidim ko bi imao moralno pravo da se poziva na Djindjica kao na nekog svog prethodnika.Srbija ce tek u nekim narednim godinama shvatiti sta joj se to dogodilo ubistvom Zorana Djindjica.
("Start")

CRNOGORSKI CETNICKI NAKOT

NA MARGINAMA DJUKANOVICEVE"POSJETE":NATASA CENGIC JE NAUCILA CEKATI

Da se premijer Milo Djukanovic uspio duze zadrzati u Ambasadi Crne Gore u BiH,a tamo je proveo samo desetak minuta,mozda bi bila ispunjena zelja Sarajke Natase Zimonjic-Cengic da se sastane sa crnogorskim premijerom.
Cuvsi da ce Djukanovic posjetiti Sarajevo,Zimonjic-Cengic,porijeklom iz ugledne crnogorske porodice,nije dugo razmisljala.
"Nazvala sam Ambasadu Crne Gore i vrlo ljubazni ambasador Ramiz Basic mi je rekao da me u neku ruku`zna`,preko tekstova o mom sinu Goranu",govori gospodja Natasa,koja je zbog sina i imala zelju PODSJETITI LICNO DJUKANOVICA NA NJEGOVO OBECANJE OD PRIJE NEKOLIKO GODINA,A U VEZI S UBICOM NJENOG SINA I DESETINE DRUGIH GRBAVICANA VESELINOM VLAHOVICEM BATKOM.
Djukanovic je,naime,gospodji u pismu rekao da ce crnogorska vlast sve uciniti da se ubica kazni,a Vlahovic je,malo izatoga,2001.godine,
"pobjegao"iz zatvora Spuz kraj Podgorice i za sada se jos ne zna gdje je.
Ambasadr Basic je kazao da ce uciniti sve da se zelja tuzne majke ispuni,ako nista drugo da razgovara telefonom s premijerom CrneGore.No,
avion je odletio a da do susreta nije doslo.
("Oslobodjenje")

POTVRDJENA OPTUZNICA ZA GENOCID:PELEMIS I PERIC ODGOVORNI ZA UBISTVA 1200 BOSNJAKA

Sud BiH potvrdio je optuznicu koja MOMIRA PELEMISA I SLAVKA PERICA tereti za krivicno djelo GENOCID.
Pelemis i Peric su,prema navodima optuznice,od 10.jula do 1.novembra 1995.,zajedno sa drugim pripadnicima Vojske Republike Srpske i MUP-a RS-a bili svjesni ucesnici udruzenog zlocinackog pothvata.
Cilj tog udruzenog zlocinackog pothvata bio je da se iz zasticene zone UN-a Srebrenica trajno i prisilno premjesti sve bosnjacko civilno stanovnistvo i pri tom pogube i zakopaju vojno sposobni muskarci Bosnjaci.
Njih dvojica su,stoji u optuznici,planirali,pocinili,poticali,naredili,pomagali i podrzavali cinjenje ubistava.Prisilnim premjestanjem bosnjackog civilnog stanovnistva na podrucja izvan Republike Srpske nanijeli su tesku tjelesnu ili dusevnu povredu pripadnicima ove grupe,a sve radi njihovog potpunog ili djelimicnog unistenja,cime su pocinili krivicno djelo genocid.
Pelemis je bio zamjenik komandanta Prvog bataljona Zvornicke brigade,a Peric zamjenik komandanta za bezbjednost Prvog bataljona Zvornicke brigade.Izmedju ostalog,TERETI IH SE I ZA ZAROBLJAVANJE I UBISTVA OKO 1200 MUSKARACA U PILICI.PELEMIS JE UCESTVOVAO I U ORGANIZACIJI MASOVNOG UKOPA ZRTAVA IZ OSNOVNE SKOLE KULA.Obojica optuzenih nalaze se u pritvoru u Istocnom Sarajevu.

Saidin Mido Salkic-JEDNOM SMO BILI LJUDI

Otac je,eto,poginuo sam tog jula
U trideset i sestoj...
Zora je,slutim iz nekih cudnih razloga,bila
obojena sumrakom a nejaki,ljigavi vjetar je
tek donosio mirise jednog lojavog jutra
Juli se izdajnicki sakrio
Negdje van dometa krvavo-crvenih
nisandzijskih ociju
Bog je valjda spavao mirnim snom i ne sluteci
mozda da negdje daleko,dole,ispod nebeske
magle u izblijedjeloj pamucnoj kosulji postoji
covjek ciji se puls jos i danas ponekad zacuje
u uglu mog lijevog dlana
Bio je uplasen,znam
Ali je ipak hrabro stao pred streljacki vod...

Peter Brook o Samuelu Beckettu

ON DOISTA ZURI U PRLJAVI PONOR LJUDSKE EGZISTENCIJE.NJEGOV HUMOR SPRECAVA I NJEGA I NAS DA UPADNEMO U NJU.

Gojko Beric,novinarska institucija-CERANJE PREKO BOSNE

Citam u novinama upadljivo krupan naslov"Srbija uzvraca udarac".Kao da je izronio iz mraka devedesetih godina proslog vijeka.A zapravo je rijec o odluci Beograda da tuzi Hrvatsku za zlocine pocinjene u operaciji"Oluja"1995.
godine,kada je Tudjman,kako se navodi,protjerao 250 hiljada Srba iz njihovih domova.Aludirajuci na Pavelicevu NDH,Jasenovac i Gradisku Staru,dojucerasnji radikal Tomislav Nikolic,danas lider stranke Napred Srbijo,zatrazio je da Hrvatska bude tuzena"za sve zlocine koje su Hrvati pocinili nad Srbima u istoriji".Zahtjev je uvazen.
Posto je planirala,podsticala i ucestvovala u genocidu u toku rata,Srbija danas drugim sredstvima nastavlja s njegovom proizvodnjom.U ratu je to radila s ciljem da stvori etnicki cistu"veliku Srbiju",a danas to radi iz cisto politikantskih razloga,poigravajuci se ljudskim zrtvama.E sad,zasto je bas ova druga faza najavljena gorepomenutim prijetecim naslovom,koji inace nema uporista u samom tekstu,i zasto bas u banjaluckim Nezavisnim novinama-prosudite sami.
Bilo kako bilo,pred Medjunarodnim sudom pravde u Hagu naci ce se dvije tuzbe za najtezi ratni zlocin-jedna protiv Srbije,koju je Hrvatska podnijela prije devet godina,i druga protiv Hrvatske.I dok Ivan Simonovic,glavni pravni zastupnik hrvatske tuzbe,smatra kako su"genocidi u Hrvatskoj i BiH dvije strane istog novcica",sef srpske diplomatije Vuk Jeremic samouvjereno tvrdi da ce Hrvatska u Hagu"konacno morati da se suoci sa zlocinima koje je pocinila nad Srbima tokom 20.veka".
Ne znam koliko ce se jos Srbi i Hrvati mrziti-sto,dvjesto ili mozda svih pet stotina godina-kako predvidja jedna beogradska istoricarka,ali vise niko nije u stanju da objasni zasto se Srbija tako tesko mentalno mijenja za razliku od svih zemalja u okruzenju.Srbija ni danas nije spremna da se suoci sa kljucnom cinjenicom-da je pod Milosevicevim vodjstvom izvela oruzanu agresiju na Hrvatsku i BiH.Njen zaborav traje predugo.Umjesto da se trijezni od ispijenog velikosrpskog koktela,Srbija za svoje frustracije licemjerno okrivljuje Sarajevo i Zagreb,prema kojima je usmjerila recidiv omraze.
Iritirajuce izjave Vuka Jeremica izazvale su nimalo njezne reakcije u Zagrebu,pa su odnosi dvaju drzava trenutno svedeni na retoriku vezanu za tuzbu i kontratuzbu za genocid.Njihov hladni rat odvija se u znaku cuvene Beckoviceve pjesme"Ceracemo se jos",u prevodu na hrvatski"bumo se cerali jos".U ceranje se umijesao i potpredsjednik Samostalne demokratske srpske stranke Milorad Pupovac,koji je izjavio da bi Srbi u Hrvatskoj
"mogli da budu aktivan ucesnik u tom sudskom procesu".To moze da znaci samo jedno:preostali hrvatski Srbi ucinice sve da majcica Srbija,koja ih je digla na pobunu,a zatim namagarcila i izdala,dokaze da je Hrvatska pocinila genocid.
NEKADASNJA PAROLA O BRATSTVU I JEDINSTVU DOBILA JE SVOJU PRAKTICNU PRIMJENU U"KRVAVOM BRATSKOM CERANJU",KOJE JE U PRVOM PLANU IMALO NAMIRIVANJE HISTORIJSKIH SRPSKO-HRVATSKIH RACUNA,S TIM STO JE GLAVNI CEH PLATILA BOSNA I HERCEGOVINA.ONA JE,PREMA DOGOVORU MILOSEVICA I TUDJMANA,IMALA BITI PODIJELJENA I NESTATI SA POLITICKE MAPE.NIJE PROSLO!TVORCI TOG PROJEKTA SU MRTVI,ALI SU PLANOVI IZ KARADJORDJEVA OSTALI U GLAVAMA SEJTANSKIH SRPSKIH AKADEMIKA,HISTORICARA I PISACA.ALI IAKO JE OVO SRPSKO-HRVATSKO CERANJE STVAR OBOSTRANOG ULOGA NA KARTU"SUDA HISTORIJE I SUDA PRAVDE",ONO CE SE ZAKONOMJERNO ODRAZITI NA MEDJUETNICKE ODNOSE U BiH.
JEDNOM JE TAJ SUD"ISTINE I PRAVDE"VEC PRESUDIO PO TUZBI BiH PROTIV SRBIJE.I STA SMO DOBILI?NEPOTPUNU ISTINU I OSAKACENU PRAVDU.
("Oslobodjenje")

CRNOGORSKI CETNICKI NAKOT

POVODOM POSJETE MILA DJUKANOVICA SARAJEVU:

RASIM HANJALIC je prezivjeli logoras KPD Foca i Kula kod Sarajeva.
Pocetkom agresije na BiH Hanjalic je sa grupom Bosnjaka iz Foce prebjegao u Crnu Goru.Nedugo potom crnogorske vlasti su u maju 1992.godine u Pluzinama deportovale Hanjalica i ostale prebjegle Bosnjake ravno u ruke Karadzicevih paravojnih jedinica.Svi oni su zavrsili u logorima diljem tzv."republike srpske".
"NAKON RATA TUZILI SMO CRNU GORU NA SUDOVIMA U PODGORICI.
ZNAM DA SU SUDOVI DO DANAS IZREKLI 35 PRESUDA PREMA KOJIMA BI NAM CRNA GORA TREBALA ISPLATITI ODSTETU",kaze Hanjalic kojem Crna Gora treba isplatiti 208 hiljada eura.
"MILO DJUKANOVIC BLOKIRA TE ISPLATE",tvrdi Hanjalic.

Hajdar Arifagic-SRUSIO SAM TVOJE"OSLOBODJENJE"

Pripadnik Karadziceve paravojske Bato Bodiroga sve do prije sedam godina mislio je da je 1992.ruseci zgradu Oslobodjenja prekinuo izlazenje ove novine.
"Nisi Bato jer evo me sa danasnjim Oslobodjenjem usred tvog Ljubinja",kazao sam mu tokom naseg kratkog i sasvim iznenadnog susreta u njegovoj prodavnici mjesovite robe u tom gradu.
"Tvoje Oslobodjenje ne postoji.Ja sam ga srusio",uvjeravao je on mene.
"Jesi zgradu al` nisi novinu.Lose si gadjao",tvrdim mu ja."Gadajao si neboder,a redakcija bila u atomskom sklonistu.Tako je Oslobodjenje ostalo zivo".
"Nemoguce.`Zisom`sam`stepao`po toj zgradi sve dok nije izgorjela i urusila se",sjeca se svog ratovanja Bato Bodiroga.
Rekoh mu da su,kad je u Sarajevu ozbiljno zapucalo iz Karadzicevog staba procurile informacije o tome da Oslobodjenje ne treba gadjati.Kad Srbi zauzmu grad u toj zgradi ce smjestiti svoju vladu.
"Ne znam za to.Nama su,cim smo u Nedzaricima ukopali artiljeriju naredili da Oslobodjenje sravnimo sa zemljom.
Da se ne zna da je postojalo".
Taj vjeciti ilegalac u Studentskom domu u Nedzaricima i neuspjeli student mnogih sarajevskih fakulteta ispricao mi je to sa ushicenjem.
Da stigosmo popiti kafu kako je nudio mozda bi jos koja njegova rijec ostala u novinarskoj biljeznici.No i ovo je bilo nesvakidasnje i sasvim dovoljno da po povratku s puta u Ljubinje zapocnem pisanje izvjestaja:
"Juce sam oci u oci bio sa Batom Bodirogom,srpskim borcem koji je rusio zgradu Oslobodjenja..."
Tog dana zajedno sa grupom novinara iz Sarajeva izvjestavao sam o misiji ambasadora Mihaela Stajnera i Ureda visokog predstavnika,da netom po potpisivanju Dejtonskog sporazuma uspostavi slobodu kretanja i povjerenja medju ljudima i susjednim opstinama.
Do Bate me je doveo krupan momak s kojim se i ne upoznah osim sto sam po uniformi koju je nosio zakljucio da je i on bio Karadzicev borac.Sam se ponudio da prodjemo glavnom ulicom.On mi je potvrdio da je Bato bio medju onim Srbima koji su iz Nedzarica pokusavali osvojiti Oslobodjenje i cijelo Sarajevo.
Dok smo prilazili Batinoj prodavnici na kojoj je jos stajao predratni latinicni natpis"Jadran"pred nas je iz obliznje krcme istrcao covjek tridesetih godina,bez jedne noge.Na sebi je imao komad vojne uniforme.Ocito da je u meni prepoznao nepozeljnog stranca jer je odmah doviknuo:
"Dovedi ga vamo da ga zakoljemo".
"M`rs tamo budalo",odvrati moj pratilac nakon cega se"koljac"vrati u drustvo sa kojim je sjedio.
Tako i ovog puta prezivjeh pa evo pisem i za 20000 broj Oslobodjenja.
Moj san se ostvario.Batin nije.
("Oslobodjenje",19.X 2002.)

Fuad Kovacevic-DAN KADA JE PAO NEBODER

Tesko je od onih vise od 150 ratnih dana,koliko sam,zajedno sa svojim kolegama iz ekipe,proveo u zgradi
"Oslobodjenja"u Nedzaricima izdvojiti jedan,ali,cini mi se da je 28.avgust prosle godine ipak bio najupecatljiviji,
najuzbudljiviji i-najtuzniji.Naime,tog cetvrtka srusio se prvi nas neboder,ili,bolje receno,"komsije"iz Nedzarica dokrajcili su jednu prelijepu gradjevinu,koja im je ocigledno smetala i suzavala njihove ionako ogranicene vidike.
Sve je pocelo tri dana ranije,kada je specijalna cetnicka ekipa stigla u Nedzarice i zapaljivim mecima zapalila vec dobrano nagorjeli neboder.Pozrtvovnoscu vatrogasaca i svih trenutno zatecenih ljudi u zgradi,pozar se nije prenio na nizi dio kompleksa"Oslobodjenja",ali spasa za nekadasnju plavu ljepoticu nije bilo-od bljestave konstrukcije stakla,betona i zeljeza ostao je samo tuzan i ruzan desetospratni kostur.
No,to"komsijama"nije bilo dovoljno.Tri dana kasnije,dakle 28.avgusta,u zoru je cetnicki tenk ispucao nekoliko granata u konstrukciju nebodera.To je bila tacka na"i"jednog suludog nauma.Izgorjeli kostur izdrzao je jos nekoliko sati,a onda se jednostavno-srusio.Bilo je tacno 11 sati i 55 minuta.
U to vrijeme mi iz dezurne ekipe nalazili smo se na prvom spratu niske zgrade.Gledali smo televiziju,prepricavali sinocnje dramaticne dogadjaje,jos jedan pozar u nizu...A onda je zatutnjalo,zagrmjelo,zatrestalo...Rijecima je tesko opisati tih desetak sekundi.U prvi momenat pomislili smo na zemljotres,neko je u strahu pomenuo avionsko bombardovanje,cak i bojne otrove.Ubrzo nakon stravicnog zvucnog efekta,pojavio se ogroman oblak prasine i dima.Nije nam mnogo trebalo da strcimo do sklonista.Prvi sok i strah zamijenili su radoznalost i briga da se nekome nesto nije desilo.Ponovo smo se popeli na sprat,pa na terasu i imali sta vidjeti:ogromna betonska razvalina jos je bila u oblaku prasine,a gomila gradjevinskih ostataka nalazila se na mjestu gdje je nekada bila prelijepa zgrada.Jedan od dva nebodera bio je sada samo ogromna hrpa betona,maltera,savijenog zeljeza,
polomljenog stakla...Iza tog krsa jos je prkosno stajao,iako dopola izgorio,njegov blizanac.No,najbitnije je da su zrtve ovog dogadjaja bili samo automobili parkirani ispod nebodera,a da niko od velikog broja ljudi koji se tog momenta zatekao u zgradi nije ni ozlijedjen.
Nepune tri sedmice nakon toga,po istom scenariju(paljenje,granatiranje)"komsije"su poravnale i drugi neboder,ali za nas je to vec bilo dozivljeno iskustvo.
("Oslobodjenje",30.VIII 1993.)

Mehmed Husic-SVETI STRAH

Stara izreka"Kad vidis lubenicu i uciteljicu-ljeto je proslo",kod nas bi se morala tumaciti sasvim drugacije.Dogadjaj dana i svjetsko cudo na sarajevskim ulicama danas su bili ljudi i zene koji nose ogromne,modre karpuze.
Znaci li to da je rat gotov?Americke prijetnje(jos)nisu donijele unistenje vojnih polozaja Srba oko Sarajeva,ali eto stiglo je povrce i voce po cijenama koje su nedostizne za obicne (be)smrtnike ovog grada,ali znatno jeftinije nego sto je to bilo jos juce.
Privreda je makar na mala vrata ucinila ono sto politika nije uspjela,roba je stigla"sa one strane Drine".Do juce nezamisliv gest da se bilo sta kupi"od tamo",danas je vec bio lakse provarljiv.Uostalom Alija Izetbegovic,
predsjednik Predsjednistva Bosne i Hercegovine prije nekoliko mjeseci rekao je da je na sadasnjoj generaciji da zavrsi rat i spasi narod,a da ce vrijeme,privreda,putevi robe i novci uciniti svoje i ponovo zbliziti ljude.
Jesmo li na pragu tog perioda?Ocito prestravljeni Srbi u njihovoj marionetskoj drzavi pristaju i na ono sto do juce nisu htjeli ni da cuju,da dozvole ulazak hrane u opsjednuto Sarajevo.Ovo malo krompira,paprika,kupusa...i naravno lubenice su znak popustanja,bolje reci straha od Amerike.Svako ko bi pomislio da je to i znak dobre volje,grdno bi se prevario.Sveti strah.
Doduse,razne robe su stizale u ovaj grad i ranije,posebno iz Srbije,od cigareta do konzervi.Bili su to neuhvatljivi putevi sverca,a roba je kazu stizala preko Grbavice,putem raznih"njihovih"i"nasih"prvih i drugih linija.Marka busi,
gdje burgija nece.
Bilo je i artikala iz Hrvatske.I oni su morali prolaziti kroz sve zaracene strane,ali su stizali.Dakle,kao nekada u vrijeme trule predratne Jugoslavije,od prije dvije godine Sarajevo postaje trziste i za jedne i druge.
Sve ove"sitnice"samo potvrdjuju istinu znanu cak i najmracnijim agresorskim umovima izniklim na ovim prostorima koji su zapoceli ovaj rat:ovdje ce ljudi zivjeti.Koliko god ih nasilno dijelili,cupali im korijene,raseljavali ih po svijetu,neko ce prezivjeti ovdje.Mnogi ce jos zasaditi i jesti svoje i"njihove"lubenice ili karpuze,svejedno.
(15.VIII 1993.)

Aristotel

A ONAJ KO NE MOZE ZIVJETI U ZAJEDNICI ILI KOME NISTA NIJE POTREBNO JER JE SAM SEBI DOVOLJAN NIJE DIO DRZAVE,ILI JE BOG ILI JE ZVIJER.

Janis Ricos

Seta je visila u vazduhu.Ogolele grane
iza ograde i resetaka.Ti sam na prozoru.
Noc ti prodje kraj vrata.Umace
kao voljena zena-zena
koji je drugi obgrlio oko struka.

A mesec kao ugasena sijalica,miran,
iznad apoteke na uglu ulice.

KUD S RATNIM HUSKACEM&FASISTOM,CETNIKOM BOROM DJORDJEVICEM CORBALINOM-MILOSEVICEVIM,KARADZICEVIM,MARTICEVIM,ARKANOVIM I KOSTUNICINIM"VOJNIKOM SLOBODE"?!KUD S GLAVNIM MUZICKIM JUNAKOM"GODINA RASPLETA"(SRBO-CRNOGORSKOG GENOCIDA)?!

PEVAC OSUDJEN NA 15 GODINA

ARUSA-POPULARNI PEVAC RUANDE SIMON BIKINDI OSUDJEN JE PRED MEDJUNARODNIM SUDOM U ARUSI NA 15 GODINA ZATVORA JER JE PESMAMA PODSTICAO NA GENOCID 1994.U RUANDI.

"Vece vas osudjuje Simone Bikinda na 15 godina zatvora.Ono odlucuje da cete ostati pod nadzorom Tribunala dok se ceka vase prebacivanje u drzavu u kojoj ce kazna biti izvrsena",procitao je predsedavajuci sudija.

Sud je ocenio da je pevac"zloupotrebio socijalni status poznatog i uglednog umetnika,uticajnog clana MRND",Nacionalnog republikanskog pokreta za demokratiju i razvoj koji je bio na vlasti u vreme genocida.

Tuzilastvo je zatrazilo dozivotni zatvor za pevaca koji se teretio za genocid,saucesnistvo u genocidu,direktno i javno podsticanje na genocid i za ubistva i progon.

Bikindi je,medjutim,odsudjen samo za"direktno i javno podsticanje na genocid",u junu 1994.godine.Sud je zakljucio da je pevac tim govorom podstakao na ubijanje Tutsa.

Pevac je tvrdio da je nevin,a odbrana je ukazivala na nedostatak dokaza.

Medjunarodni krivicni sud za zlocine u Ruandi,cije je sediste u Arusi,na severu Tanzanije,do sada je izreklo 30 kazni i pet oslobadjajucih presuda.

Prema podacima UN,oko 800000 ljudi,uglavnom pripadnika manjinske zajednice Tutsa i umerenih Huta ubijeno je u genocidu izvrsenom od aprila do jula 1994.u Ruandi.Zlocin su isplanirali i izvrsili ekstremisti,pripadnici vecinske zajednice Huta.
(B92,2.XII 2008.)


A sada da malo,samo malo,zavirimo u bogati opus RATNOG HUSKACA&FASISTE,CETNIKA BORE DJORDJEVICA CORBALINA:

...Slovenija/moja dezela/jednog dana/jebaces jezela...
(1988.)

...Slovenci su BECKI KONJUSARI...

Opalim te maljem
pa te Savom saljem
nikad ne posustase
nasa braca Ustase.

...E moj druze Zagrebacki
eto nas kod vas u pljacki
mi cemo vas opljackati
a vi cete svi plakati...
...Moja braco Zagrebacka,
ja seljacina iz Cacka
nemojte da stavim tacku
na svu bracu Zagrebacku...
(1992.)

...Kamenko zauzima kuce
cak i kada je nemoguce
opali jedan metak
i uzme coveku sav imetak...
...Kada heroju Kamenku
date obicnu zenku
onda on tri kuce popali
pa je opali...
(1993.)

...Siptari se kote,
jebem te,zivote
kod njih ima beba
ali tako treba...
(1993.)

...Bolje ti(Janjatovic,op.a))nadji knjigu("Od Velike Srbije do SAO Riblje corbe",op.a.),nego da ja(Djordjevic,op.a.)trazim autore...
("Svetlosti velegrada",TV Pancevo,2000.,autor i voditelj Petar"humano preseljenje"Janjatovic-"Sajkaca mi preko oci pala/jer mi glava,da izvines-mala!"


Toliko za ovaj put.Ovakvog i slicnog djubreta RATNOG HUSKACA&
FASISTE BORE DJORDJEVICA CORBALINA ima na kilometre...

Svetlana Ceca Raznatovic,SRPSKA IKONA,KRIMINALAC-I NAKON ARKANA(RATNOG ZLOCINCA)-CECA!-8

Odmah nakon hapsenja DRAGANA DZAJICA i bivsih celnika"Zvezde"iz Srbije su pobjegli bivsi celnici klubova ciji su transferi pod lupom MUP-a Srbije:ZVEZDAN TERZIC,predsjednik Fudbalskog saveza Srbije,koji je bio i na celu OFK Beograda,dugogodisnji celnici Partizana ZARKO ZECEVIC I NENAD BJEKOVIC,kao i doskorasnji prvi covjek Crvene Zvezde DRAGAN STOJKOVIC PIKSI.Istovremeno je iz Srbije na Kipar u trenerci pobjegla i Raznatovicka.Njen bijeg je trajao mjesec dana.Kada se vratila,izjavila je da je bila na duzem godisnjem odmoru koji je morala da prekine zbog obaveza koje imaju njena djeca u Internacionalnoj skoli koju pohadjaju u Beogradu.Medjutim,folk diva se u zemlju vratila kada je dobila CVRSTE GARANCIJE OD CELNIKA MUP-a SRBIJE DA NECE BITI UHAPSENA.Tu uslugu je,kako tvrde upuceni,morala dobro platiti.U beogradskim carsijskim krugovima moze se cuti kao ce Ceci oko
"miniranja"optuznice pomoci novoizabrani ministar policije i potpredsjednik Vlade Srbije IVICA DACIC,njen zemljak iz Zitoradje.Naime,Dacic i Ceca poznaju se jos iz osnovne skole.Njihovo prijateljstvo ucvrsceno je zadnjih desetak godina i gotovo da ni jedno slavlje u kuci Raznatovicevih ne prodje a da Dacic na njemu nije prvi gost.

Fahro Memic-OSTATI OVDJE

Zivjeti izmedju cekica i nakovnja usud je bosanskohercegovackog,bosnjackog(muslimanskog,katolickog ili pravoslavnog)zivlja na ovim prostorima,koji ga prati u njegovoj hiljadugodisnjoj tradiciji.Ovaj dvadesetomjesecni zrvanj,medjutim,radi samo s jednim ciljem-zatrti svaki trag Bosnjacima,jer su krivi za ugrozavanje njegovog daljeg rada-na ostvarivanju ideje velikosrpstva i velikohrvatstva.
Nakovanj za Bosnjake je Evropa,Ujedinjeni narodi-cekic velikosrpski i velikohrvatski fasisti koji zatiru svoje sjeme da bi ostvarili,ili otvorili,puteve nebeskom narodu ili narodima.Borba protiv takve sulude ideje predstavlja ideal koji niti je zasluzila Evropa,niti Ujedinjeni narodi,ali je ideal koji znaci prezivljavanje jednog naroda koji je dao svoj i te kakav doprinos razvoju civilizacije koja mu je tako nemilosrdno okrenula ledja.
Ima li sanse da Bosnjaci prezive?Bez sumnje-ima.Nije tome samo garancija Armija Bosne i Hercegovine,koja je,sudeci po posljednjoj izjavi predsjednika Predsjednistva Alije Izetbegovica,ostala onaj jezicak na vagi koji treba da prevagne u borbi za slobodu,a borba za slobodu Bosnjaka na ovim prostorima simbolizuje,sto niti Evropa niti svijet,izgleda,ne shvataju,borbu naprednog covjecanstva protiv fasizma zahuktalog diljem zemaljske kugle,nego su to i intelektualne,moralne,ljudske,civilizacijske tekovine bosnjackog naroda koje je poklonio,tokom svojeg hiljadugodisnjeg stradalnistva,upravo toj civilizaciji koja mu je okrenula ledja.
Danas je sasvim izvjesno-na ovim prostorima vodice se borba do konacnog oslobodjenja,do konacnog oslobadjanja ne samo od fasista,nego i od,u narodu je to i te kako dobro shvaceno,onih koji su svoje nacije,po vjerskom opredjeljenju,dovele do bezdana,iz kojeg,ukoliko bi se u njega upalo,izlaza nema.Na srecu,Bosnjaci su stali na ivici tog bezdana,pa je stoga i razumljiviji njihov otpor svemu onome sto vrijedja njihovo dostojanstvo,a to su,prije svega,torovi koje mu nudi Evropa,u svesrdnoj saradnji sa ostatkom svijeta.Taj koncept,bez sumnje,nece proci,o tome bi daleko vise racuna trebalo da vode i legalne vlasti,kao i vlasti kvazi-drzavica koje slove kao"Herceg-Bosna"iliti"republika serpska".
I zarad toga sto unutrasnjii otpor (ras)prodaji Bosne i Hercegovine,neprimjerljiv i pariskom Klinankuru,moze biti mnogo pogubniji i od same borbe nametnute narodima koji,izuzev svojih izroda,nisu ni bili u zavadi.Bar ne oni koji su sigurni da nemaju rezervne domovine,svjesni ne tako davne poruke Alekse Santica-"ostajte ovdje".
A ovdje ce ostati i muslimani i pravoslavci i katolici i oni ce jedini dijeliti isto nebo i sunce,ali bez posrednika,koji uvijek traze vise vlastite koristi nego blistave sudbine za one kojima posreduju.Sa Igmana Sarajevo je,zaista,
pogledati mnogo ljepse nego sa Durmitora,Avale ili Sljemena.I zarad istorije koje su stvarali Sarajlije,muslimani,
pravoslavci,katolici-Bosnjaci.
("Oslobodjenje",26.XII 1993.)

KJASIF SMAJLOVIC-OKRSAJI I U ZVORNIKU:ZAROBLJENA CETIRI ARKANOVCA

OVO JE POSLJEDNJI IZVJESTAJ KOJI JE POSLAO NAS DOPISNIK IZ ZVORNIKA KJASIF SMAJLOVIC.SAMO NEKOLIKO SATI POSLIJE TOGA UBILI SU GA NA PRAGU DOPISNISTVA.BIO JE PRVI UBIJENI BOSNJAK U ZVORNIKU.

ZVORNIK,8.APRILA-Dok ovo javljamo u gradu se cuje pucnjava,narocito oko centra i industrijskog naselja,Karakaj,Vratolomos,Cemlja.Uglavnom
napadaju arkanovci.Cetvorica su sinoc uhvacena nadomak grada u Vidakovoj njivi:MIROSLAV(MILOVANA)BOGDANOVIC,stomatolog,
1959.god.,iz Beograda;VOJIN(MILANA)VUCKOVIC,1962.god.,Priboj na Limu,elektrotehnicar;DUSKO(MILANA)VUCKOVIC,1963.god.,Priboj na Limu,masinbravar i MILORAD(MILANA)ULEMEK,1968.god.,Beograd,
automehanicar,koji je imao uz sebe i legitimaciju Francuske Legije stranaca.
Inace,sva cetvorica su izjavila da su prosla sva ratista u Hrvatskoj.Dosli su u ovaj kraj,navodno,da sprijece rasturanje oruzja,jer je Milan Petrovic,zvani"Pusula"naoruzavao muslimanski narod.Po naredjenju njihovog pukovnika NEDJELJKA BOSKOVICA iz Vazduhoplovnog centra Zemun,kosovca,trebalo je da se nadju u hotelu"Jezero"u Malom Zvorniku,sa nekim Zoranom i da lise slobode Mila Petrovica,koji se predstavlja kao pukovnik u Srpskoj gardi dobrovoljaca.Kod njih su nadjeni eksplozivi,droga,lijekovi,sajle za davljenje i drugo oruzje.Oni se nalaze u pritvoru Sluzbe javne bezbjednosti Zvornik.
Po rijecima dr.Muhameda Jelkica u Medicinskom centru u Zvorniku otezan je rad.Upadaju naoruzana lica,a nas sagovornik kaze da nema dovoljno medicinskog kadra.Tokom prosle noci TO srpske opstine Zvornik ukrala je dva sanitarna vozila.
Radio-Zvornik poziva gradjanstvo na opstu mobilizaciju.Zitelji Bara,Fetije,
Bukovika i ostalih prigradskih naselja uglavnom naseljenih Muslimanima utociste traze u gradu.Ima ranjenih,ne zna se koliko.Stanje u Zvorniku je haoticno.Nisu istinite informacije objavljene u beogradskim sredstvima informisanja da se sinoc sa Kule-grada pucalo iz artiljerijskog oruzja na Mali Zvornik.
Krizni stab je saopstio,ukoliko ne prestane napad na Zvornik,da ce to biti katastrofa.

APEL ARMIJI
Danas je u Zvorniku osnovan Patriotski front gradjana,koji je pozvao JNA da se stavi u odbranu golorukog stanovnistva u gradu koje je ugrozeno i da na taj nacin pokaze da je istinska narodna armija i da joj je uloga i zadatak da stiti stanovnistvo bez obzira koje je nacije.Patriotski front gradjana zvornicke opstine upucuje dramatican apel Armiji u uslovima kada je Zvornik nicim neizazvan napadom,da sa svojim oruzjem(ona ovdje ima i tenkove)stane na prilaze grada,i tako sprijeci agresiju i zastiti stanovnistvo.

ARKANOV ULTIMATUM
Iz novoosnovanog Foruma gradjana iz Kriznog staba opstine Zvornik oko 15.i 30 sati stigla je slijedeca informacija:"U toku pregovora predstavnika Skupstine opstine Zvornik i Srpske opstine Zvornik vojne formacije predvodjene Arkanom postavile su ultimatum da Zvornik preda oruzje ili ce Zvornik biti druga Bijeljina.
Upucujemo domacoj i svjetskoj javnosti Republike Srbije,BiH i JNA apel do neba da se postedi nevino stanovnistvo i da se spasi Zvornik od katastrofe od oruzanih sukoba i ekoloskih posljedica.Rijec je o tome da ce se minirati jezero Tvornice glinice u Karakaju kod Zvornika ili HE Zvornik."
("Oslobodjenje",9.IV 1992.)

Antonije Prlenda-CETNICKI MASAKR U SARAJEVU:35 UBIJENIH,90 RANJENIH

Najmanje 35 ljudi je ubijeno i barem 86 ranjeno u jos jednom masakru kojeg su jucer ispred Gradske trznice kod sarajevskih Markala priredili Karadzicevi bolesnoumni smrtonosci.
Oko 11 sati,kako je javljeno iz Generalstaba Armije RBiH,na uze podrucje sredista grada palo je desetak granata kalibra 120 mm ispaljenih sa agresorskih polozaja u Lukavici,na Vracama i Mrkovicima.Bas u to vrijeme i oko Trznice nalazi se najveci broj ljudi,pa su smrtonosni geleri u jednom trenutku poslali u smrt i ranili toliki broj ljudi.
No,agresoru kao da ni jezivi prizori izmasakriranih gradjana,ulice zakrvavljene od dijelova tijela,te zapomagajuci krici nevinih civila nisu bili dovoljni pa je u kasnim poslijepodnevnim satima nastavio granatirati grad,ranivsi jos cetvoro Sarajlija.
Kao i do sada,Unprofor jos nije bio u stanju naznaciti odgovorne za ovaj novi zlocin nad civilnim stanovnistvom.
Sluzbeni izvori UN samo navode kako su granate ispaljene s juznih dijelova grada,bez mogucnosti preciziranja tacne lokacije.Jedino je glasnogovornik Unprofora Aleksandar Ivanko natuknuo kako se u tom podrucju nalazi vise borbenih polozaja koje zaposjedaju bosanski Srbi,nego polozaja Armije BiH.Iako se radi o gnusnom napadu na grad koji je proglasen"sigurnosnom zonom",zapovjednicima mirovnih snaga UN to nije bilo dovoljno da pozovu avijaciju NATO-a koja bi trebala kazniti zlocince i zastititi civile.Pripadnici snaga sigurnosti RBiH,zajedno s Unproforom,izvrsili su odmah uvidjaj.Istraga je u tijeku.
Sarajevski ljekari jucer su se cijelog dana borili za zivote tesko ranjenih dok su im na operacione stolove dolazili novi unesreceni.Sarajlije su sa strahom pogledale na popis zrtava,strepeci da ce se mozda pridruziti onima najtuznijima koji su ostali bez svojih najdrazih.I ponovno se zlocin desio na Markalama.
U reakcijama svijeta nema nista novoga.Americki Stejt Dipartment ocjenjuje jucerasnji masakr kao"zlocin protiv covjecnosti",a njegov predstavnik za medije,Nikolas Berns,stavio je do znanja da vjeruje kako iza granatiranja stoje bosanski Srbi.
Vlada RBiH odrzala je jucer vanrednu sjednicu i danasnji dan proglasila Danom zalosti u cijeloj zemlji.
("Oslobodjenje",29.VIII 1995.)

Jakob Finci-JEVREJI SU SOL BOSNE

Ja gledam na Bosnu kao na zemlju u kojoj su Bosnjaci,Srbi i Hrvati brasno,voda i kvasac.Jednom kad je taj hljeb napravljen,a bosanski se pekao vise od 500 godina,koliko god da ga sijecete,u svakom komadicu cete naci pomalo od svakog od ta tri sastojka.Jevreji su tu kao malo soli izmedju dva prsta i mozda su dali neki okus BiH.

Dubravka Ugresic-KUCNI MUZEJ

Jedan moj prijatelj rodio se ne upoznavsi oca,Otac je,kako je rekla majka,NESTAO U VIHORU RATA.Ono sto je PREZIVJELO RATNI VIHOR bila je mala,pozutjela oceva fotografija.Tako je rijec OTAC za moga prijatelja ostala zauvijek zaglavljena u frazi:NESTAO U VIHORU RATA.
Kasnije je umrla i majka,kasnije je i sam osnovao obitelj.Jednog dana,posve slucajno,saznao je da mu je otac ubijen po svrsetku rata;pripadao je onima na"krivoj strani".Potrazio je malu ocevu fotografiju i prvi put opazio da je fotografija ne samo stara nego i pazljivo retusirana(retus je po svemu sudeci obavila majcina ruka).Ovdje iglica,tamo mrljica,i oceva vojnicka uniforma lagano se razlila u neodredjeno odijelo.
Nakon cetrdeset i pet godina od rata,kada je"kriva strana"dozivjela svoj povijesni retus i kada ju je fotografsko svjetlo novog vremena pomaklo prema"pravoj strani",moj prijatelj je na sinovljevo pitanje o djedu smijeseci se odgovorio:
-Nestao u vihoru rata.
I pokazao je sinu malu,pozutjelu fotografiju.
(Dubravka Ugresic-"MUZEJ BEZUVJETNE PREDAJE")

ZABRANJENO PUSENJE,JEDNO I JEDINO!!!

...ZABRANJENO PUSENJE smatra da je kampanja za koncert grupe Emir Kusturica&No Smoking Orchestra kao i osnovna ideja cijelog projekta POTPUNO UKRADENA.Takodjer smatraju da je"TRADICIJA UPROPASTENA KONCERTOM NARODNE MUZIKE DISKUTABILNOG NIVOA".

Menadzment benda ovim putem naglasava da ZABRANJUJU BILO KOJEM BENDU,ORGANIZACIJI,UDRUZI...DA SE OD SADA,NADALJE I UBUDUCE KORISTI IMENOM"ZABRANJENO PUSENJE",koje je od 6.X 2008.zasticeno u svim drzavama.

Ime je vlasnistvo SEJE SEXONA(DAVORA SUCICA)i prema svim osobama koje ce od ovoga trenutka neovlasteno koristiti to ime bit ce poduzete odgovarajuce mjere.Ovdje se misli i na novinare koji ce bilo koji drugi bend osim ZABRANJENOG PUSENJA nazivati Zabranjeno pusenje.

Dr.Nelle Karajlic,klovn,DVORSKA LUDA IZ KUSTURICINOG (C)ETNO-SELA

VIDIM DA NE RAZUMIJETE OVU NASU MUZIKU,ALI RAZUMIJECETE JE ZA NEKOLIKO GODINA.
(No Smoking Orchestra na zajednickom koncertu sa Cetnovizijom imena Riblja corba,2004.)

Svetlana Ceca Raznatovic,SRPSKA IKONA,KRIMINALAC-I NAKON ARKANA(RATNOG ZLOCINCA)-CECA!-7

"UBICU TE,SAHRANICU TE!ZNAS LI TI KO STOJI IZA MENE?"

Bahata i osiona Svetlana Raznatovic nije prijetila samo bivsem predsjedniku Obilica.Na njenoj meti nasao se i ALEKSANDAR OLAREVIC,direktor fudbalskog kluba"Mladi proleter"i brat poznatog srbijanskog fudbalera Zarka Olarevica.U emisiji"Insajder"TV B92 Olarevic je govorio o tome da ga je prosle godine Raznatovicka u pratnji zeta Predraga Ocokoljica i copora naoruzanih tjelohranitelja napala i prijetila mu smrcu.
Uzrok sukoba je bio taj sto je Raznatovicka htjela prodati lokaciju na kojoj je stadion"Mladog proletera"Fudbalskom savezu Srbije za 2,5 ,miliona eura,gdje bi bila izgradjena"Kuca srpskog fudbala".Naime,UEFA je prosle godine odobrila Fudbalskom savezu Srbije 5,5 miliona eura za kupovinu lokacije na kojoj ce se graditi"Kuca fudbala".
Ceca je ultimativno od Olarevica trazila da joj"ne stoji na putu"kako bi ostvarila svoje planove.Pri tom je vristala na njega:"OTIMAS OVO OD MOJE SIROCADI.UBICU TE,SAHRANICU TE.ZNAS LI TI KO STOJI IZA MENE?"Nakon toga njen zet Ocokoljic je fizicki nasrnuo na Olarevica i udario ga sakom u vilicu.Zbog toga je policija podnijela prekrsajnu prijavu protiv Raznatovicke i njenog zeta.Inace,Olarevicu je krajem 1999.godine Arkan takodje prijetio smrcu zbog"Mladog proletera".Nakon sto mu je stavio pistolj u usta,Arkan je zatrazio od njega da promijeni ime kluba"Mladi proleter",koji je inace osnovao Olarevicev otac,u"Mladi Obilic".Time bi,po automatizmu,Mladi proleter postao vlasnistvo Obilica.Arkanu je administrativno to poslo za rukom da uradi za samo jedan dan i to preko tadasnjeg ministra za sport ZORANA ANDJELKOVICA BAKIJA.

Erich Fromm

Mi smo drustvo ocito nesretnih ljudi:usamljenih,zabrinutih,utucenih,
destruktivnih,zavisnih...

Stjepan Mesic,Hrvat br.1-DEJTON NIJE"SVEDSKI STOL"

Temelji novovjekovne drzavnosti Bosne i Hercegovine su polozeni na ZAVNOBiH-u.Svidjalo se to kome ili ne,ali tada je u novijoj proslosti potvrdjena drzavnost BiH.Da nije bilo ZAVNOBiH-a,ne bi bilo socijalisticke BiH.Da nije bilo socijalisticke Jugoslavije,danas ne bi bilo samostalne bh.drzave...

...Dejton jeste zaustavio rat,ali nije dao mehanizme za ustroj BiH,zbog cega ima nesporazuma.Ustavnim
promjenama treba stvoriti BiH koja ce biti kompatibilna EU,kako bi joj se pridruzila.Svi oni koji se vole pozivati na
taj sporazum,poglavito oni koji se drze slova,a ne duha Dejtona,trebaju ga ponovo procitati.U dijelu gdje afirmira drzavu Dejton nije proveden.U Dejtonu nema osnova da se entitet ponasa i smatra drzavom.Dejtonski sporazum nije svedski stol,pa da svatko uzme ono sta mu odgovara i svidja mu se,a da ostalo ostavi.
(Tuzla,2008.)

Dragan Stanojlovic-MILOJKO DODIK

U klasiku srbijanskih viceva spada onaj o Milojku koji je na lotu dobio premiju pa u kafani casti cijelo selo.Negdje kod trece runde jedan od seljana upita novopecenog bogatasa sta ce sad s tolikim novcem,a Milojko zaskilji na jedno oko pa odgovori:Sve cu da vi tuzim!
Bas na ovog Milojka podsjetio je Milorad Dodik neki dan kad je poceo nabrajati koga ce sve njegova Vlada tuziti zbog"nezakonitog ponasanja"prema njemu i entitetu koji tretira kao privatnu prciju.No,izmedju Milojka iz Mrcajevaca i Mileta iz Laktasa postoje dvije pokrupne razlike.
Prva se sastoji u tome sto svoje parnicenje sa svim i svakim Milojko placa vlastitim,a Dodik novcem poreskih obveznika,dakle vlastitog naroda.I,drugo,Milojko je presavio tabak protiv cijelog svijeta iz cistog hira,dok iza Dodikove namjere da tuzi sve domace i strane"neprijatelje"njegove Republike Srpske provijava njegov sve ocitiji strah za,
izgleda,ozbiljnu namjeru drzavnih i bezbjedonosnih i pravosudnih organa da malo procesljaju papire o izgradnji veleljepne palace Vlade Republike Srpske,autoputa do Banja Luke do Bosanske Gradiske,zatim o privatizaciji Rafinerije,Telekoma Srpske...
Dodikova namjera je i institucionalizovana kroz pomalo zakukuljenu odluku Vlade RS-a od prije tri dana"o podizanju prijave za izvrseno krivicno djelo protiv vise lica".Zato ovakvo Dodikovo ponasanje vise lici na novi zaplet nego na pocetak raspleta pomalo vec degutantnih odnosa lidera vecine bosanskih Srba i tzv.medjunarodne zajednice.
("Oslobodjenje")

Resid Hafizovic-BOSNJACI SU DUHOVNO ZAROBLJENI I INTELEKTUALNO KASTRIRANI-2

...Negdje s proljeca u javnosti je vodjena rasprava o ekspanziji u gradnji dzamija u Sarajevu,ove jeseni,pak,najavljena je izgradnja veleljepne zgrade Rijaseta.Je li graditeljstvo recept za bolji zivot muslimana u BiH?

-Nemam nista protiv gradnje dzamija,niti imam ista protiv gradnje sakralnih objekata kao takvih.Naprotiv.Mnogo je sakralnih objekata stradalo u posljednjoj agresiji na Bosnu,a dzamija ponajvise.Treba ih obnoviti.Ali i dzamije treba graditi tamo gdje su,zaista,potrebne,a ne iz inata i iz zelje da one budu razlogom raskola bilo koje vrste.U svemu postoje prioriteti,pa i u gradnji dzamija.To je Poslanik Islama(a.s.)vlastitim primjerom najbolje pokazao.U najmanju ruku je,cudno,podizati nove dzamije,a nismo kadri platiti imama ni u onima koje smo vec napravili,sto je,zamalo,
redovit slucaj sa imamima u manjem BiH entitetu.
Sto se tice veleljepne zgrade Rijaseta koju kane podizati,to je,vec,vrhunac neodgovornosti i odsustvo svake svijesti o stvarnim potrebama i prioritetima vremena u kome se zivi.Podizati zdanje vrijedno desetine milijuna maraka u vremenu kada osamdeset odsto populacije u zemlji gladuje,nedopustiva je doza neosjetljivosti koju bestidno pokazuju ljudi koji sebe smatraju"slugama Bozjim".Studenti Fakulteta Islamskih nauka u Sarajevu nemaju svoj dom,a Rijaset sebi pravi novu rezidenciju-eto vam dijela odgovora zasto su studenti Fakulteta Islamskih nauka nezadovoljni i zasto salju svoja pisma unaokolo.
S druge strane,svjedoci smo da u ovome gradu posljednjih godina divlja neki cudni graditeljski sindrom.U njemu nicu
neobicni,pomalo zastrasujuci tornjevi koji podsjecaju na svojevrsne"babilonske kule".Ne treba ni pominjati kako su one uvijek bile znak gordosti,osionosti,neizljecive sujetnosti i zelje da se postane"gospodarem grada"u kojem,danas-sutra,nijedna glava na ramenu ostati nece bude li remetila"mir noci"koja se nad ovim gradom vecma spusta.Kad jos ponikne nova rezidencija Rijaseta na Kovacima,eto nam svih nisana prema kojima ce se ravnati zivot i sloboda ovdasnjih ljudi sretnih kada se sutradan uopce zivi probude i,najprije,ponizno pozdrave na jednoj,pa na drugoj strani"gospodare carobnih prstenova"koji bahato udaraju pecat na ovo nase"balkansko vrijeme".A kako je i Miskovic,posredno ili neposredno,utkan u ovdasnji uzrocno-posljedicni graditeljski niz,ta nekoc produzena ruka Miloseviceva krvavog i genocidnog pira u Bosni,mozda nas sa tih"babilonskih kula,desi li se nova agresija na ovu zemlju,budu opet,kao divljac,snajperima gadjali.Ne ponovilo se,ali"Delta"tornjevi se vecma sire ovim gradom.

Vas znanstveni rad je vec godinama iznimno cijenjen u svijetu,mnogo cjenjeniji nego u BiH.Zasto je tako?Cime se trenutno bavite?

-Nije to samo moja sudbina.To je sudbina vecine intelektualaca ovoga tla.To je,naprosto,postalo nekom vrstom ovdasnje tradicije.S obzirom na stanje u nasem obrazovanju,u javnoj kulturi i akademskoj zajednici,uz casne izuzetke,danas vam ovdje nema ko ni vrednovati ono sto radite.
Sto se tice mog trenutnog intelektualnog pregnuca,reci cu vam da upravo privodim kraju posljednje tehnicke radnje oko pripreme pet rukopisa koji bi trebali,ako Bog da,izaci u narednoj godini.Prva dva su moje knjige:jedna o"Islamu u zapadno-europskom identitetu",koja izlazi u Sarajevu,druga knjiga o"Tragovima vjecne mudrosti u sufijskoj duhovnosti"na engleskom jeziku izlazi u Maleziji,potom moj prijevod sa arapskog izvornika i moja uvodna studija u Suhravardijevo djelo"Teozofija svjetlosti",jedno od krunskih klasicnih djela zbog cijeg sadrzaja je autor stavio glavu na panj.Potom prijevod sa francuskog jedne sjajne studije Henry Corbina o"Ibn Sini i njegovim vizionarskim kazivanjima",takodjer uz moj oveci uvodnik.Najzad,drugi svezak,od ukupno cetiri,arapskog rukopisa slavnog Abdullah-efendije Bosnjaka,covjeka sa ovih prostora,koji je sredinom sedamnaestog stoljeca zivio u Carigradu i brojnim drugim kulturnim sredistima tadasnjeg muslimanskog imperija i,izmedju ostalog,napisao najljepsi komentar na djelo"Dragulji poslanicke mudrosti"slavnog misticnog filozofa iz muslimanske Spanije Ibn `Arabija.Ovaj Bosanac i Bosnjak,Abdulla-efendija je obdan sjedio uz otomanskog sultana i dijelio mu savjete,prelazeci s njim uzduz i poprijeko,kao njegov prvi savjetnik,cijeli imperij,a obnoc je ispisivao najljepse stranice u povijesti muslimanskog misljenja na arapskom,turskom i perzijskom jeziku.Samo ovaj njegov"Komentar"u cjelovitom prijevodu ce iznositi oko 2000 stranica.Njegov sin Hasan-efendija u ono vrijeme je bio glavni muftija u Jeruzalemu cije fetve i pravnicki zapisi su i danas nesvakidasnje dopadljiva literatura.Ove dvije persone,otac i sin,medju stotinama takvih u svoje vrijeme,samo su pokazatelji kakvi su znanstveni i obrazovni parametri bosnjacke elite bili nekoc,a kakvi su danas.

Miroslav Krleza

Vjernicima dusanovskog svetosavlja bosanski manihejci podjednako su antipaticni kao i magistrima svetoga Franje,a opet je nepobitna istina da su se obje crkve pojavile u Bosni oko trupla bogumilskog kao hijene tek poslije katastrofalnog sloma Bosne pod Turcima.

Lordan Zafranovic-TESTAMENT

...1990.godina.Listam dnevnik nadbiskupa Alojzija Stepinca koji je ovaj vodio od 1936.do 1945.godine.Upravo je u toku postupak za njegovu beatifikaciju.Ne treba uopce sumnjati u njegov pozitivni ishod...
(1993.)

Alojzije Stepinac,"BLAZENIK"

...Sa zvonika prvostolne crkve u Zagrebu zabrujala su bozicna zvona!Hrvatski mitropolita,nadbiskup zagrebacki dr.Alojzije Stepinac sluzi polnocku.
IZ SRDACA HRVATSKIH RODITELJA,DJECE,BORACA I RANJENIKA VINULA SE SRDACNA MOLITVA SVIJU ZA SRECU POGLAVNIKA,NJEGOVE OBITELJI I CIJELOG HRVATSKOG NARODA I DRAGE NASE DOMOVINE...
(""Hrvatski slikopis",filmski zurnal iz NDH)

Ante Pavelic,USTASKI POGLAVNIK,RATNI ZLOCINAC

...CASNI,POSTOVANI,POGLAVITI,VELEMOZNI,UGLEDNI I PLEMENITI,MUDRI I OBZIRNI,LJUBLJENI I VJERNI!SVOJIM POTPISOM OD 11.VELJACE 1942.GODINE,BROJ 802,SAZVAO SAM HRVATSKI DRZAVNI SABOR U GLAVNI DRZAVNI GRAD ZAGREB NA DAN 23.VELJACE 1942.GODINE USPOSTAVLJAJUCI TAKO DA TESKO STECENA NEZAVISNA DRZAVA HRVATSKA OSTANE OSIGURANA ZA BUDUCA POKOLJENJA I ZA SVA VREMENA I DA NIKADA NASOM ZEMLJOM TUDJIN NE ZAGOSPODARI...
(Otvaranje Hrvatskog drzavnog Sabora,1942.)

Andrija Artukovic,ministar unutrasnjih poslova NDH,RATNI ZLOCINAC

...PRVO,MOLIM,HRVATSKA DRZAVA POSTOJALA JE KAO STVARNOST,I PRAVNO I INTERNACIONALNO,NIJE"TAKOZVANA NEZAVISNA DRZAVA
HRVATSKA"...
(na sudjenju u Zagrebu,1986.)

FRANJO TUDJMAN,AGRESOR NA BiH&LOVAC NA VELIKU HRVATSKU,RATNI ZLOCINAC-PROHUJALO S VELIKOM HRVATSKOM!

...Bosanski Hrvati predvodjeni HDZ-om ucestvovali su na referendumu za suverenu i nezavisnu BiH,ali nisu odustali od ucesca u projektu Republike Hrvatske o podjeli BiH i stvaranja nacionalno homogenog teritorija na kojem ce biti uspostavljen paradrzavni hrvatski entitet sa perspektivom njegovog pripajanja Republici Hrvatskoj.
Zapravo bosanski Hrvati su provodili politicke ideje Hrvatskog HDZ-a i njegovog vrhovnika Franje Tudjmana.Tako su bosanski Hrvati politikom i propagandom iz Republike Hrvatske bili instrumentalizirani da i sami ucestvuju u agresiji na svoju domovinu BiH od cijih dijelova su htjeli njihovim pripajanjem Hrvatskoj stvoriti veliku Hrvatsku.
Kada do tog projekta nisu mogli doci saglasnoscu legitimnih vlasti BiH,Republika Hrvatska je organiziranjem HVO(Hrvatsko vijece odbrane)uz svoju komandnu i logisticku podrsku,kao i neposrednim ucescem regularne hrvatske vojske,u BiH u aprilu 1993.godine otvorila drugi front protiv bosanske armije(Armije Republike BiH),sa istim ciljevima i nakanama u razbijanju BiH,koju politiku je imala i SFRJ,odnosno SRJ sa SDS-om i drugim eksponentima u BiH.
Posto su se tim velikodrzavnim projektima suprotstavili probosanski orijentirani Srbi i Hrvati,oni su bili politicki proskribrirani kao izdajnici srpskog i hrvatskog naroda.Tim velikodrzavnim projektima suprotstavili su se,dakle,
Bosnjaci,probosanski orijentirani Hrvati i Srbi,Albanci,Jevreji,Romi i pripadnici drugih manjina u Bosni i Hercegovini,sto je bilo od presudnog znacaja da je Bosna mogla biti odbranjena kao zajednicko dobro svih etnickih zajednica koje u Bosni zive.
Sporazumom izmedju Radovana Karadzica,vodje bosanskih Srba i Mate Bobana,vodje bosanskih Hrvata,uz podrsku i saglasnost svojih politickih mentora Milosevica i Tudjmana,definirani su njihovi strateski interesi.Tako je Republika Hrvatska prema BiH igrala dvostruku igru.Medju prvim drzavama je priznala suverenitet i nezavisnost BiH i prema vani se predstavljala kao dobar susjed.Ovo tim prije sto je preko njenog teritorija trebala dolaziti pomoc BiH i sluzila je kao tranzitna zemlja za stotine hiljada prognanog stanovnistva iz BiH.S druge strane,licem kojim je bila okrenuta BiH,iskazivala se njena druga,agresivna priroda,slanjem regularnih jedinica protiv ARBiH u cilju slamanja bosanskog otpora i finaliziranja njene podjele dogovorene sa Milosevicem...
(Dr.Omer Ibrahimagic-"AGRESIJA JUGOSLAVIJE I HRVATSKE NA BOSNU I HERCEGOVINU")

CRO LOBOTOMIJA(O"NIVOU"LIDERA ODREDJENIH HRVATSKIH POLITICKIH STRANAKA):ANTO"CAPRAZLIJA CITY"DJAPIC,PREDSJEDNIK HRVATSKE STRANKE PRAVA(HSP),KRPENI LUTAK KOJI JE,ONOMAD,PARAGI OTEO STRANKU.UZ ONAJ KLJUCNI CACIN(FRANJIN)BLAGOSLOV-NARAVNO!

BRANIMIRU GLAVASU SAM DONOSIO COKOLADICE U ZATVOR!

USTASI ZRINKU PINCICU 9 GODINA ROBIJE!

Sud BiH izrekao je prvostepenu presudu u predmetu Zrinko Pincic,kojom je optuzeni proglasen krivim za ratni zlocin i osudjen na kaznu zatvora od 9 godina.
U izreci presude stoji da je optuzeni Pincic kriv sto je kao pripadnik Hrvatskog vijeca obrane(HVO)u svojstvu tajnika HVO Hrasnica pri brigadi"Herceg Stjepan"Konjic od novembra 1992.do marta 1993.u mjestu Donje Selo,opcina Konjic,u nocnim satima naoruzan dolazio u kucu u kojoj su bili zatoceni civili srpske nacionalnosti,zene i djeca,te osoba"A"i njena nepokretna majka.
Optuzeni Pincic je u vise navrata iz prostorije u kojoj su bili zatoceni civili,izvodio osobu"A" i uvodio je u drugu prostoriju,gdje ju je u vise navrata prisilio na seksualne odnose,drzeci svaki put pusku kraj kreveta i prijeteci joj da ce dovesti 15 vojnika.

Djermano Senjanovic-VIDI,VIDI

Subota,28.VIII

MLIKO

Lezin u postelju,citan mog omiljenog pisca i cudin se koje san pizdarije pisa,zena ulazi u sobu,sedne na dno postelje,vadi iz kamarina usisac,a kako na televiziju Milic daje reportazu iz Neuma,ona zastane i govori:"Vidi ovo,u Neumu ulje i mliko duplo jeftinije nego u nas."
-Pa sta,to je druga drzava.
-A zasto ih ne okupiramo?
-I ti bi radi dvi litre mlika riskirala sankcije?!
Ona je izasla,a ja san sedamnajst minuti zakunja,a onda onako bunovan pruzija ruku i metodom slucajnog uzorka s police s knjigama izvuka"Strategiju kaosa"Hide Biscevica.Knjigu je izda prije deset godin,a najvise mi se svidila radi prorocanskog naslova.A kad se do koju godinu sretnemo onda ce ili okrenit glavu ili ce me pokusat uvjerit da on s ovin kaoson nije ima veze.
Kad san bacija pogled na televiziju,zabljesnuli su me Seks,Jadranka Kosor,Pasalic,Krpina,Valentic,Aralica,Ljerka Mintas i Vesna Skare.Eno ih na Bjelolasici,dogovaraju se kako po enti put zeznit narod.Lipo je da se i televizija upregla u to.Prikazuje ih kao obicne,drage,simpaticne ljude u sportskim trenerkama,sale se,druze,cakulaju i nemaju pojma da je meni Petar Zanko napisa:"Zasto vi nas plasite sankcijama?Ja sam apsolutno za njih.Gdje bi nam bio kraj,da smo ih dobili odmah poslije klanja u Stupnom Dolu.Ne bi sada imali ovoliki dug.A posebno me veseli da uz sankcije ide i zapljena Tudjmanove imovine na kopnu i na svim Djevicanskim otocima."


Nedjelja,29.VIII

PRIKLJUCAK

Meni je najdraze kad mi mama ima rodjendan.Onda ja njoj dan 73 poljupca,za svaku godinu po jedan,a ona meni 100 maraka,za svaku godinu po dvi.A plus toga i rucan kod nje.I dok ona pere sudje i popodnevno se odmara,ja gledam Formulu 1,slusam Baloga i mislim na Blazicka.Ipak su pomogla njegova upozorenja da bi zbog pisljivih sto iljad maraka mogli ostat bez prenosa Formule 1.Mi nismo ostali bez prenosa,ali je on osta bez urednickog mista.Tako svi zadovoljni.I mi i Starcevic.
Onda je u Vinalicima,nacelnik Vrlike Niko Rebic,povodom dobijanja 250 telefonskih prikljucaka,rekao:"Postovani gradjani sela Vinalici...u proslom rezimu imali smo 4 policajca,dva Srba,jednog Muslimana i samo jednog Hrvata,a danas u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj imamo 20 policajaca i svi su Hrvati."


Cetvrtak,2.IX

DNEVNIK

Uvik se zadnji cas izvucu.Odlucili su dat Tutu.Ministar za branitelje Juraj Njavro zbog toga daje ostavku,a Dnevnik ni rici.Covik je postupija casno.A kad ce Juri Radicu proradit savjest?Eno mu je opet bura zatvorila Maslenicki most.A mozda je on u pravu?On je Ministar za obnovu i razvoj,a ne za buru.Za buru su zaduzeni Luzavec i Caklovic,a za friske vijesti Fedja.Zove me i govori:
-Eno je Pavarotti otkaza koncert u Zagrebu.
-Zasto?
-Izgleda da je po protokolu mora obidvat s njegovim velicanstvom.
-I odbija je?
-E.Bit ce covik na dijeti.