WILL OLDHAM :PROPOVJEDAONICA (na kojoj sam bio pijan)
(i was drunk at) THE PULPIT
Bio sam pijan na propovijedi, znao sam da griješim
I otišao sam usred propovijedi pjesmom iz gostionice privučen
Klupe su zaškripale i pomaknule se, svi su se okretali dok sam izlazio
I ja sam za bočicom iz džepa u rukavu posegnuo
Sunčeva je svjetlost za moje oči širom otvorene u tami crkve bila jača
Nego svjetlo kojim me oslijepio Krist svojim polu-lažima
Da na polovici nedjeljnog jutra, moje je staro kartaško društvo sjedilo
Za grijehom okaljanim stolom, Christopher je pljunuo
I nogom odgurnuo stolac i pokazao mi da sjednem
Onda su iza nas počeli pjevati u toj usranoj rupi
Cerekali su se i slinili s tim zadovoljnim glavama
Njihove su žene bile u crkvi ili kod kuće i u posteljama
Onda sam ispio gutljaj iz šalice i Bog je zasjao iznutra
U crvenoj zemljanoj maski, i shvatio sam da sam u palači grijeha.
Neka se suzdrže na ravnodušnom konju u propnju
Jadnim drvenjarama koje tek očima prate stazu
Kojom jure te drvene glave odmoru kratkom žudeći
Opijeni viskijem kroz beskraj svete noći
Da, pomislih da sam ugledao novo svjetlo, ono crno koje je zacrnilo
Izbijeljenu odjeću sa zamrljanim rubovima po kojima se pišalo
O crkvene su pjesme blijedjele u blizini tih gnjevnih pjevača
Samo za nas skupljenih sa samoga dna života
Neki su se ondje iz suosjećanja držali za ruke, ublaživali
Bijesne poglede tih okaljanih druškana, koji su kletvom krili
Svoju potrebu za drugima, sličnu bratskoj požudi,
Koje grube riječi i glazba bijahu vjera i manje pouzdanja
Da, vidjeh ovisnost, urođenu slabost
Unutar zidova koji su skrivali sunčevu svjetlost i priječili svu iskrenost
Taj je pod ondje izdržao ono što duše nisu mogle izdržati
Svojim vlastitim očima, ciljajući na to da su oni ljudi
Koji su robovi svoje vizije i ničega više
Da, svaki je prikriveni strah od samoće
Gdje god se ljudi okupljaju, kao da je pravilo,
Svatko je grešnik, svatko čini nešto ludo
Jer ako popijem svoj viski, i ako otpjevam pjesmu
Nitko mi neće spavati na grudima, slijediti me u stopu
Zamisliti podjelu tereta koji sam zaradio
Krasti iz žeravice za čiji žar sam se borio
Bog je nečije tijelo, a Isus krv
Svijet je u tebi, bez tebe je blato
(preveo. m.kirin)
Post je objavljen 06.12.2008. u 15:15 sati.