Cudo jedno:Zima dosla i Bozic se primakao
a snijega ni za lijeka."Sta je ovo",obratih se
jednom norveskom Bosancu."Kakva im je
ovo zima?"Te mu rekoh ono sto je on nekad
znao reci,misleci,bezbeli,na Bosnu,da je
zimi bez snijega isto sto i kahva bez cigare.
"Jasta,jarane",docekao on zivahno."Kao
mokriti a bar pokoji vjetar ne pustiti."
Da je zaista strasna moc bosanske poredbe
uvjerih se ubrzo,cim je majcin sine napadalo
i sve se dakako poledilo i,naravno,Ero
(s onoga svijeta)na poledici pao.
Sta trazio to i dobio,kazao bi onaj isti
norveski Bosanac...
Svasta,znano je,covjeku moze na um pasti.
A tek kad si sa sve cetiri u zraku!
U tom blazenom trenu sve ti se moze ukazati:
i Gospa Medjugorska i Kuboaa i Ylajali pa i
stari grafit sa zahoda ljubuske Gimnazije:
"Ne seri vise no sto mozes podnijeti!"
Preko kojega je(kazu)"Ovo je Hrvacka"(zna
se kad)napisano.(Tad sam se,bas u Hrvatskoj,
vec bio dobrano prizemljio i,cini mi se,na glavu
docekao;koja je,cudo jedno,ostala cijela.I nista je
vise ne boli;pa ni kad napada,sve do neba,odakle
naravno i pada,i sve se poledi;i sva zemlja,do
neprepoznatljivosti,postane ledena,i bijela.
Te opet na nju jadnu,na nju jednu i
jedinu padnem,i bude kao
da je nema.
"Jesam li dobila i ono sto nisam trazila?"-samo se,
sad,nijema,i srama puna,ponekad zapita.)
Post je objavljen 09.12.2008. u 14:08 sati.