Hajdar Arifagic-SRUSIO SAM TVOJE"OSLOBODJENJE"
Pripadnik Karadziceve paravojske Bato Bodiroga sve do prije sedam godina mislio je da je 1992.ruseci zgradu Oslobodjenja prekinuo izlazenje ove novine.
"Nisi Bato jer evo me sa danasnjim Oslobodjenjem usred tvog Ljubinja",kazao sam mu tokom naseg kratkog i sasvim iznenadnog susreta u njegovoj prodavnici mjesovite robe u tom gradu.
"Tvoje Oslobodjenje ne postoji.Ja sam ga srusio",uvjeravao je on mene.
"Jesi zgradu al` nisi novinu.Lose si gadjao",tvrdim mu ja."Gadajao si neboder,a redakcija bila u atomskom sklonistu.Tako je Oslobodjenje ostalo zivo".
"Nemoguce.`Zisom`sam`stepao`po toj zgradi sve dok nije izgorjela i urusila se",sjeca se svog ratovanja Bato Bodiroga.
Rekoh mu da su,kad je u Sarajevu ozbiljno zapucalo iz Karadzicevog staba procurile informacije o tome da Oslobodjenje ne treba gadjati.Kad Srbi zauzmu grad u toj zgradi ce smjestiti svoju vladu.
"Ne znam za to.Nama su,cim smo u Nedzaricima ukopali artiljeriju naredili da Oslobodjenje sravnimo sa zemljom.
Da se ne zna da je postojalo".
Taj vjeciti ilegalac u Studentskom domu u Nedzaricima i neuspjeli student mnogih sarajevskih fakulteta ispricao mi je to sa ushicenjem.
Da stigosmo popiti kafu kako je nudio mozda bi jos koja njegova rijec ostala u novinarskoj biljeznici.No i ovo je bilo nesvakidasnje i sasvim dovoljno da po povratku s puta u Ljubinje zapocnem pisanje izvjestaja:
"Juce sam oci u oci bio sa Batom Bodirogom,srpskim borcem koji je rusio zgradu Oslobodjenja..."
Tog dana zajedno sa grupom novinara iz Sarajeva izvjestavao sam o misiji ambasadora Mihaela Stajnera i Ureda visokog predstavnika,da netom po potpisivanju Dejtonskog sporazuma uspostavi slobodu kretanja i povjerenja medju ljudima i susjednim opstinama.
Do Bate me je doveo krupan momak s kojim se i ne upoznah osim sto sam po uniformi koju je nosio zakljucio da je i on bio Karadzicev borac.Sam se ponudio da prodjemo glavnom ulicom.On mi je potvrdio da je Bato bio medju onim Srbima koji su iz Nedzarica pokusavali osvojiti Oslobodjenje i cijelo Sarajevo.
Dok smo prilazili Batinoj prodavnici na kojoj je jos stajao predratni latinicni natpis"Jadran"pred nas je iz obliznje krcme istrcao covjek tridesetih godina,bez jedne noge.Na sebi je imao komad vojne uniforme.Ocito da je u meni prepoznao nepozeljnog stranca jer je odmah doviknuo:
"Dovedi ga vamo da ga zakoljemo".
"M`rs tamo budalo",odvrati moj pratilac nakon cega se"koljac"vrati u drustvo sa kojim je sjedio.
Tako i ovog puta prezivjeh pa evo pisem i za 20000 broj Oslobodjenja.
Moj san se ostvario.Batin nije.
("Oslobodjenje",19.X 2002.)
|
