...Negdje s proljeca u javnosti je vodjena rasprava o ekspanziji u gradnji dzamija u Sarajevu,ove jeseni,pak,najavljena je izgradnja veleljepne zgrade Rijaseta.Je li graditeljstvo recept za bolji zivot muslimana u BiH?
-Nemam nista protiv gradnje dzamija,niti imam ista protiv gradnje sakralnih objekata kao takvih.Naprotiv.Mnogo je sakralnih objekata stradalo u posljednjoj agresiji na Bosnu,a dzamija ponajvise.Treba ih obnoviti.Ali i dzamije treba graditi tamo gdje su,zaista,potrebne,a ne iz inata i iz zelje da one budu razlogom raskola bilo koje vrste.U svemu postoje prioriteti,pa i u gradnji dzamija.To je Poslanik Islama(a.s.)vlastitim primjerom najbolje pokazao.U najmanju ruku je,cudno,podizati nove dzamije,a nismo kadri platiti imama ni u onima koje smo vec napravili,sto je,zamalo,
redovit slucaj sa imamima u manjem BiH entitetu.
Sto se tice veleljepne zgrade Rijaseta koju kane podizati,to je,vec,vrhunac neodgovornosti i odsustvo svake svijesti o stvarnim potrebama i prioritetima vremena u kome se zivi.Podizati zdanje vrijedno desetine milijuna maraka u vremenu kada osamdeset odsto populacije u zemlji gladuje,nedopustiva je doza neosjetljivosti koju bestidno pokazuju ljudi koji sebe smatraju"slugama Bozjim".Studenti Fakulteta Islamskih nauka u Sarajevu nemaju svoj dom,a Rijaset sebi pravi novu rezidenciju-eto vam dijela odgovora zasto su studenti Fakulteta Islamskih nauka nezadovoljni i zasto salju svoja pisma unaokolo.
S druge strane,svjedoci smo da u ovome gradu posljednjih godina divlja neki cudni graditeljski sindrom.U njemu nicu
neobicni,pomalo zastrasujuci tornjevi koji podsjecaju na svojevrsne"babilonske kule".Ne treba ni pominjati kako su one uvijek bile znak gordosti,osionosti,neizljecive sujetnosti i zelje da se postane"gospodarem grada"u kojem,danas-sutra,nijedna glava na ramenu ostati nece bude li remetila"mir noci"koja se nad ovim gradom vecma spusta.Kad jos ponikne nova rezidencija Rijaseta na Kovacima,eto nam svih nisana prema kojima ce se ravnati zivot i sloboda ovdasnjih ljudi sretnih kada se sutradan uopce zivi probude i,najprije,ponizno pozdrave na jednoj,pa na drugoj strani"gospodare carobnih prstenova"koji bahato udaraju pecat na ovo nase"balkansko vrijeme".A kako je i Miskovic,posredno ili neposredno,utkan u ovdasnji uzrocno-posljedicni graditeljski niz,ta nekoc produzena ruka Miloseviceva krvavog i genocidnog pira u Bosni,mozda nas sa tih"babilonskih kula,desi li se nova agresija na ovu zemlju,budu opet,kao divljac,snajperima gadjali.Ne ponovilo se,ali"Delta"tornjevi se vecma sire ovim gradom.
Vas znanstveni rad je vec godinama iznimno cijenjen u svijetu,mnogo cjenjeniji nego u BiH.Zasto je tako?Cime se trenutno bavite?
-Nije to samo moja sudbina.To je sudbina vecine intelektualaca ovoga tla.To je,naprosto,postalo nekom vrstom ovdasnje tradicije.S obzirom na stanje u nasem obrazovanju,u javnoj kulturi i akademskoj zajednici,uz casne izuzetke,danas vam ovdje nema ko ni vrednovati ono sto radite.
Sto se tice mog trenutnog intelektualnog pregnuca,reci cu vam da upravo privodim kraju posljednje tehnicke radnje oko pripreme pet rukopisa koji bi trebali,ako Bog da,izaci u narednoj godini.Prva dva su moje knjige:jedna o"Islamu u zapadno-europskom identitetu",koja izlazi u Sarajevu,druga knjiga o"Tragovima vjecne mudrosti u sufijskoj duhovnosti"na engleskom jeziku izlazi u Maleziji,potom moj prijevod sa arapskog izvornika i moja uvodna studija u Suhravardijevo djelo"Teozofija svjetlosti",jedno od krunskih klasicnih djela zbog cijeg sadrzaja je autor stavio glavu na panj.Potom prijevod sa francuskog jedne sjajne studije Henry Corbina o"Ibn Sini i njegovim vizionarskim kazivanjima",takodjer uz moj oveci uvodnik.Najzad,drugi svezak,od ukupno cetiri,arapskog rukopisa slavnog Abdullah-efendije Bosnjaka,covjeka sa ovih prostora,koji je sredinom sedamnaestog stoljeca zivio u Carigradu i brojnim drugim kulturnim sredistima tadasnjeg muslimanskog imperija i,izmedju ostalog,napisao najljepsi komentar na djelo"Dragulji poslanicke mudrosti"slavnog misticnog filozofa iz muslimanske Spanije Ibn `Arabija.Ovaj Bosanac i Bosnjak,Abdulla-efendija je obdan sjedio uz otomanskog sultana i dijelio mu savjete,prelazeci s njim uzduz i poprijeko,kao njegov prvi savjetnik,cijeli imperij,a obnoc je ispisivao najljepse stranice u povijesti muslimanskog misljenja na arapskom,turskom i perzijskom jeziku.Samo ovaj njegov"Komentar"u cjelovitom prijevodu ce iznositi oko 2000 stranica.Njegov sin Hasan-efendija u ono vrijeme je bio glavni muftija u Jeruzalemu cije fetve i pravnicki zapisi su i danas nesvakidasnje dopadljiva literatura.Ove dvije persone,otac i sin,medju stotinama takvih u svoje vrijeme,samo su pokazatelji kakvi su znanstveni i obrazovni parametri bosnjacke elite bili nekoc,a kakvi su danas.
Post je objavljen 02.12.2008. u 14:04 sati.