IZ KINESKE KNJIŽEVNOSTI
PROZA:
Tan Tan LICE I NOGE
Lice i noge dva su različita dijela našega tijela.
Poznato je da svaki dio tijela ima određenu funkciju. Niti jedan nije zamjenjiv pa ga prema tome ne treba omalovažavati.
Međutim, mislim da se prema licu i nogama različito se odnosi: prvo privlači našu pozornost cijelo vrijeme, a drugo se uvijek ignorira. Primjerice, sredstva za njegu kože i kozmetika gomilaju se na našim licima, a na noge nitko ne obraća pozornost. Prije susreta s nekim uvijek našminkamo lice: obojimo obrve ili nanesemo ruž na usne, odemo na frizuru ili se obrijemo. Sve u vezi s licem. Kad nekoga sretnemo prvi put, prvo zapazimo njegovo ili njezino lice. Nije ni čudo da raspolažemo brojnim izrazima koji se odnose na opis lica, primjerice mutne oči, crvena i polumjesečasta usta.
Čak kad je i riječ o trgovini, lice još jednom dobiva najviše pozornosti i novca. Također i korporacije ili organizacije najviše se posvećuju svojim licima.
Bez obzira što smo se složili da su i lice i noge jednako neophodni, ipak noge nose našu težinu cijelo vrijeme nimalo se ne žaleći. Za to vrijeme lice s lakoćom ubire svu pozornost. Zato smatram nogama puno teže.
Premda zahvaljujući napretku znanosti i tehnologije danas imamo avione, vlakove i automobile koji noge lišavaju dijela tereta, ipak se, bez obzira na sve, mora oslanjati na njih. U važnoj prigodi ili na sastanku, vaše su noge te koje vas unose u sjajnu dvoranu, a ipak vaše lice sve zasjenjuje. U tom se trenutku zapitajte jeste li ikad bar na čas pomislili na svoje noge.
Međutim, postojaše čovjek koji se prema svom licu i nogama odnosio sasvim drugačije. Bio je to predsjednik Mao Ce Tung i zbog toga ga ja štujem. Taj je čovjek imao samo jedan ručnik za lice i noge. Jednom je njegov tjelohranitelj zamijetio kako je njegov ručnik poderan pa ga je zamijenio s novim. Kad je to otkrio predsjednik Mao Ce Tung, pitao je tjelohranitelja što je učio sa starim ručnikom. Tjelohranitelj mu odgovori: «Novi je za vaše lice, stari je možda samo za noge.» Predsjednika Maoa to se nije dojmilo pa mu otpovrnu: «Zašto ne pogledaš svoje noge? One zapravo rade napornije nego lice!»
Na neki je način društvo kao ljudsko biće. Neki ljudi služe kao njegovo lice, a ostali kao noge. Svesrdno se nadam da će ljudi-lica naučiti nešto od predsjednika Maoa. Molim vas da mislite na ljude-noge, jer bez njih nikad nećete imati priliku zadobiti nečiju pozornost ni divljenje.
POEZIJA
ĆIU ĐIN
(1879. – 1907.)
Pjesma napisana na zahtjev g. Iši-ija, a
služi se istim rimama kao i njegova pjesma
Ne pričaj da žene ne mogu postati junakinje,
na oceanskom sam vjetru prema istoku jahala deset tisuća lija.
Moje pjesničke misli tjerale su jedra između mora i neba.
Moja sanjiva duša vukla se za kristalnim mjesecom iznad
tri japanska otoka.
S tugom pomišljam na kineske mjedene deve utonule u trnje.
Stid me je – iza mene nisu prave pobjede. Tek sam malo izmorila
svoje konje.
Toliko mi državni neprijatelj para srce.
Kako da ovdje dane provodim kao putnica koja uživa u proljetnom vjetru?
Pismo za Sju Đi-čen
Tko je sa mnom vatreno govorio o borbi protiv zajedničkog neprijatelja?
Tko je u nebesa uzdizao putujućeg mačevaoca Guo Điea?
Sad su opasna vremena,
molim te, mačem zamijeni svoje djevojačke halje.
Grimizni izljev u rijeku
Tek kratak boravak u prijestolnici
A već je sredina jesenskih svečanosti
Krizanteme su zarazile krajolik
Jesen posvuda ostavlja svoj trag
Paklena izolacija ovdje postaje nepodnošljiva
Svih osam godina čeznem za svojim domom
Njihova gorka lukavština tjera nas žene da budemo ženstvene
Ne možemo pobijediti!
Usprkos našim sposobnostima, muškarci drže najviše položaje
Zbog toga moja nutrina izgara od bijesa
Kako zli muškarci mogu tvrditi da znaju tko sam?
Iz takve se patnje rađa junaštvo
Sama pomisao da u tako trulom društvu ne može doći do drugarstva
tjera me na plač!
AMANG HUNG
(Taiwan)
Ako mi se jednoga dana pamćenje poboljša
Moje je pamćenje tako dobro da te ne moram vidjeti
a budući da to i ne želim
nikad se ne moramo vidjeti
Neka te ne rastuže
zalihe u mojoj garaži
Dovoljno je
za tko zna koliko godina
za svaku iznenadnu glad
Moje se zalihe ne boje mraka
neće ih plijesan niti će sagnjiti, ni proklijati
(postati otrov)
neće ih ponestati bez obzira kako ih se jede
a toga mi nikad neće biti dosta
Jednom će mi pamćenje biti bolje nego što već jest
ali već sam rekla da mi je pamćenje slabo
Koliko je godina prošlo –
vidjesmo smo se tek jednom
proveli zajedno samo jedan dan
(uzmi cijeli broj, ne razlomak)
Čini se kako si rekao nešto neobično
Tvoje pamćenje nije ništa bolje od mojeg
A da se jednoga dana bolje sjetiš?
(prijevod: mk)
|
