drago boric

ponedjeljak, 30.04.2007.

Charles Darwin IPAK,MORAM PRIZNATI KAKO MI SE CINI DA COVJEK,UNATOC SVIM SVOJIM PLEMENITIM VREDNOTAMA,JOS NA SEBI NOSI NEIZBRISIVI PECAT SVOGA NISKOG PODRIJETLA.

VRHOVNI SAVJET ODBRANE SASTANAK NAJVISEG VOJNOG I POLITICKOG VRHA JUGOSLAVIJE I REPUBLIKE SRPSKE NA KOME JE RASPRAVLJANO O STRATESKIM CILJEVIMA I PRISVAJANJU TERITORIJA.IMENA UCESNIKA JASNO POTVRDJUJU UMIJESANOST. Jedan od dokumenata koji svjedoce o povezanosti jugoslovenske vojske i VRS a koji je zatamnjen zapravo govori o strateskim ciljevima u stvaranju Velike Srbije,i o tome sta se razgovaralo na sjednici Vrhovnog savjeta i ko je bio prisutan.O tome detaljno pise profesor SMAIL CEKIC u svojoj knjizi "Agresija na Bosnu i Hercegovinu"koju je izdao Institut za istrazivanje ratnih zlocina u Sarajevu jos 2004.godine.Na sastanku se raspravljalo o sirenju teritorija,o izlazu na more,tj.,o prisvajanju DELTE NERETVE.Na tome je inzistirao RADOVAN KARADZIC koji je rekao da oni"Srbi iz Republike Srpske moraju ostati tvrdi kao i do sada kako bi izvukli izlaz na more".Nakon sto je na tom sastanku od dr.RADOJA KONTICA,predsjednika Vlade SRJ,cuo informacije o nemogucnosti daljeg pruzanja pomoci RS,Karadzic je upitao MILOSEVICA:"Znaci li to predsjednice,da ne idem na Neretvu i Istocnu Slavoniju?"Milosevic je uzvratio da to sto predlaze Karadzic-jeste ratna opcija-na sto je Karadzic upitao znaci li to da se odricemo teritorija Republike Srpske Krajine i sireg izlaza na more?Karadzic je na narednom sastanku u Dobanovcima ukazivao na znacaj drugih"strateskih ciljeva"srpskog naroda.S tim u vezi on je pored ostalog naglasio:"Mi se zato moramo boriti za siri koridor(Brcko)i sto kompaktniju teritoriju i to za definitivna a ne privremena rjesenja u okviru zamisljene Unije BiH".Na tom sastanku Vrhovnog savjeta zatrazeno je od Slobodana Milosevica da"izlozi prioritete koje ce zastupati na konferenciji sa predstavnicima Kontakt grupe o pitanju bivse Bosne i Hercegovine",sto im je i udovoljeno.Milosevic je na posebnom papiru napisao da su to pod 1.sto siri sjeverni koridor(posebno kod Brckog) 2. kompaktnost teritorije 3.sto vise gradova i 4. izlaz na more.Na inzistiranje Karadzica lista prioriteta je dopunjena sa jos tri tacke i to:prostor izmedju Grmeca i Kozare,dolina Neretve i Srpsko Sarajevo. S obzirom da su ovi strateski ciljevi poznati i da su objelodanjeni u mnogim optuznicama,mozda je zanimljiviji sastav ucesnika sastanka odrzanog 25.avgusta 1995.godine. To je bio sastanak najviseg vojnog i politickog rukovodstva SRJ i RS i odrzan je u rezidencijalnom objektu Vojske Jugoslavije u Dobanovcima.Na tom su se sastanku sastali najvisi politicki i vojni rukovodioci SRJ i RS.Sa jugoslovenske strane su bili predsjednik Jugoslavije ZORAN LILIC,predsjednik Srbije SLOBODAN MILOSEVIC,predsjednik Crne Gore MOMIR BULATOVIC,predsjednik Savezne Vlade dr.RADOJE KONTIC,nacelnik Generalstaba VJ general pukovnik MOMCILO PERISIC,savezni ministar za odbranu PAVLE BULATOVIC i nacelnik Vojnog kabineta predsjednika SRJ general major dr.SLAVOLJUB SUSIC. Delegaciju Republike Srpske sacinjavali su predsjednik RADOVAN KARADZIC,predsjednik Skupstine MOMCILO KRAJISNIK,potpredsjednik RS dr.NIKOLA KOLJEVIC,predsjednik Vlade DUSAN KOZIC, ministar inostranih poslova dr.ALEKSA BUHA,komandant Glavnog staba VRS general pukovnik RATKO MLADIC,pomocnik komandanta GS VRS za bezbjednost general pukovnik ZDRAVKO TOLIMIR, pomocnik komandanta za pozadinu general potpukovnik DJORDJE DJUKIC i pomocnik komandanta GS VRS za moral,informisanje,pravne poslove i vjerska pitanja general potpukovnik MILAN GVERO. Sastanku su prisustvovali i patrijarh Srpske pravoslavne crkve PAVLE i vladika IRINEJ BULOVIC. ("Oslobodjenje")

subota, 28.04.2007.

...Mjesto radnje:SISAK.Zanr:HORROR.U glavnim ulogama:DJURO BRODARAC&VLADIMIR MILANKOVIC... ...Milankovic je navodno vrlo blizak i klanu Hrvoja Petraca i Ive Pukanica.U nogometna zbivanja,kako su mediji prenosili,uveo ga je njegov"politicki pokrovitelj"i poratni sisacko-moslavacki zupan Djuro Brodarac, jedan od najboljih primjera HDZ-ove bahatosti na lokalnoj razini,koji je u karijeri brzopotezno napredovao od radnika na odrzavanju kranova,preko rezervnog porucnika JNA,pa sve do prvog covjeka Banovine i premijerovog savjetnika,koji ga je na poslijetku smijenio. Brodarca se takodjer povezuje s ratnim zlocinima nad srpskim civilima na sisackom podrucju,u vrijeme dok je obnasao duznost sefa policije.U nogometnom miljeu egzistirao je kao predsjednik NK Segeste, a tri mjeseca cak i kao predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza. Njegov bliski suradnik Milankovic,osim u nogometna zbivanja,upucen je navodno i u ona kriminalna, ponajprije preko zastitarskih poslova u Sisku. Njega se,pak,povezuje s ubojstvom Ljubice Solar 1991.godine cija je majka izmedju ostalog primila i anoniman poziv u kojem muskarac tvrdi da je tada 19-godisnju Ljubicu po nalogu Milankovica ubioSilvije Bencina,sisacki emigrant u Kanadi,zbog kojeg je sisacko-moslavacko drzavno odvjetnistvo zatrazilo pomoc pri rjesavanju slucaja,odmah o potpisivanju sporazuma u suradnji dviju drzava,o cemu je"Globus"pisao prosle godine. Milankovic je 1995.godine prilikom razgovora za"Nedjeljnu Dalmaciju"kazao kako je ubijena Ljubica Solar bila djevojka oficira KOS-a kojeg se sumnjici za pocinjenje ratnih zlocina,te da je upravo on odgovoran za njezinu smrt.No,Milankovic svoje tvrdnje nije nikada dokazao... (index.hr)

...General UNPROFOR-a Luis Mekenzi:"OVDJE SAM DA VAM POMOGNEM.TO JE VAS INTERES,A VI STE SAMNOM DA MENI POMOGNETE.TO JE MOJ INTERES.LJUBAV VODJENA INTERESOM JE NAJJACA LJUBAV"... "PREPOZNALA SAM KANADSKOG GENERALA,LUISA MEKENZIJA..." Ujutro sam se probudila oko 6 sati,zbunjena,ne znajuci sta se to dogadja,sta mi je sa bebom,gdje se nalazi,da li ima potrebnu njegu,da li cu je ikada vidjeti.Oko 13 sati jedan vojni policajac unio mi je jelo. Cijeli taj dan sam u sobi bila sama.Navecer,oko 20-21 sat u sobu je dosao MAJOR VLADO iz Vogosce i naredio mi da se spremim i podjem sa njim.Donio mi je jednu kesu u kojoj se nalazilo cisto,ali vec noseno zensko donje rublje.Kad sam se spremila,poveo me je do svoga dzipa kojim me je,zajedno sa jos dvojicom vojnika,odvezao u jednu vecu vikendicu.Rekao mi je da,ukoliko zelim da se sretnem sa svojom bebom,moram biti veoma pametna,jer ce me u vikendici posjetiti jedan gospodin stranac,koji mi moze puno pomoci ako budem dobra prema njemu.Zakljucao me je u vikendicu koja se sastojala od veoma prostrane prostorije i sanitarnih prostorija u prizemlju i tri manje spavace sobe u potkrovlju.U vikendici je bio televizor i radioaparat.Bojala sam se svoga polozaja,a puno vise sam strepila sta mi je sa bebom.Oko 22.30 sati pred vikendicom se cula buka terenskog vozila.Ubrzo poslije toga,u prostoriju je usao strani oficir sa dva pratioca.PREPOZNALA SAM KANADSKOG GENERALA,LUISA MEKENZIJA,koji mi je prisao sa ispruzenom rukom,oslovivsi me sa"gospodjice"(na engleskom jeziku).U drugoj ruci je drzao pupoljak crvene ruze,koga mi je prestrasenoj i nespremnoj"utrpao"u ruke.Dok je to cinio,iz sobe su izasli njegovi pratioci i zakljucali vrata. "IMAO ME JE KAO BESPOMOCNU ZATOCENICU" General Mekenzi me je pitao kako se zovem,odakle sam...Sutjela sam i pravila se da nista ne razumijem.Slijegala sam ramenima i polahko uzmicala,dok mi general Mekenzi nije rekao:"Gospodjice,vi veoma dobro govorite engleski i vi sve razumijete.OVDJE SAM DA VAM POMOGNEM.TO JE VAS INTERES,A VI STE SAMNOM DA MENI POMOGNETE.TO JE MOJ INTERES.LJUBAV VODJENA INTERESOM JE NAJJACA LJUBAV."Shvatila sam u kakvom sam se polozaju nalazila.Zatocena,odvojena od svoje devetomjesecne i bespomocne bebe.Oboje smo bili bespomocni i zatoceni.Svako opiranje bilo je suludo.Opirala bih se,borila da sam bila sama,da od mene niko nije zavisio.Ovako,MISLILA SAM NA SVOG SINA i bila sam spremna podnijeti i patnju i ponizenje i fizicku i dusevnu bol samo da bih se sastala sa njim,makar i u uvjetima zatocenja i neizvjesnosti koje zatocenje sobom nosi.Uz sund muziku iz Srbije,sa radija,general je praznio svoju strast,a ja branila moju zatocenu bebu.Stisnutih zuba,stisnuta srca...To je trajalo,sa manjim prekidima,vise od dvadeset dana.General me je posjetio 7-8 puta.Molila sam ga da utice na cetnike da mi vrate bebu i da nas oslobode.Uvijek je govorio:"SUTRA,SUTRA,STRPI SE..."Nakon dvadesetak dana iz vikendice su me u Vogoscu odvezla dvojica vojnika i predala majoru Vladi. U"Sonji"sam bila jos oko deset dana,a za to vrijeme su me vise puta silovali i major Vlado i dva cetnicka vojnika.Mislim da je bio 21.juli 1992.godine,kada su mi cetnici u Vogosci predali moga sina.Bio je jako smrsao i oslabio.Sutradan,22.jula 1992.,predali su nas vojnicima UNPROFOR-a,kojima je komandant bio upravo general Luis Mekenzi. Nije me general Mekenzi na seksualni odnos prisilio sakama.Nije me oborio.Sama sam legla.Nije me tukao,prisiljavao,ALI ME JE IMAO KAO BESPOMOCNU ZATOCENICU.DOK JE IZIGRAVAO OFICIRSKOG DZENTLMENA S RUZOM,SOBA JE BILA ZAKLJUCANA,A OKO KUCE JE BILA CETNICKA,VOJNICKA STRAZA.OVO SVJEDOCENJE CINIM BEZ IKAKVE PRISILE,DA ODAHNEM,DA MI BUDE LAKSE U ZELJI DA SE NEKADA SRETNEM SA GENERALOM,LUISOM MEKENZIJEM,POSEBNO DA MU JAVNO NA TELEVIZIJI POSTAVIM NEKOLIKO PITANJA I DA GA POGLEDAM PRAVO U OCI,U OCI VELIKOG PRIJATELJA CETNICKIH RATNIH ZLOCINACA. (Sifra:"GENERAL"-"OFICIR S RUZOM"-3)

Sifra:"PACENICI"-"SAMO VI IDITE ODAVDE I NIKADA SE OVAMO NEMOJTE VRATITI!"-2 "OSJECALA SAM SE UPRLJANA I PONIZENA" Odveli su nas na rad i zadrzali nas na farmi do pred vecer,kada me je jedan mladji cetnik uzeo za ruku i rekao:"OVA JE MOJA".Nisam vidjela gdje su odveli druge zene.Mene je taj cetnik ispitivao da li nas je ranije neko dirao ili pljackao.Rekla sam mu da su nam uzeli sve pare i zlato.Poveo me je za ruku u jednu supu na farmi i zakljucao vrata za nama.Ja sam pocela plakati i moliti ga da me ne dira,govoreci mu da sam nevina,da nemam nikakvo iskustvo sa muskarcem.On je sutio i na neku slamu prostirao satorsko krilo.Kada sam pocela plakati glasnije,povikao je na mene,nazvavsi me balavom balinkurom, prisao mi je i nekoliko puta osamario tako jako,da sam pala.Onda mi je naredio da se brzo skinem,na sto sam ja skocila i posla prema vratima.On me je stigao i stegao lijevom rukom s ledja,a drugom mi ostricu noza stavio pod grlo,deruci se na mene i govoreci kako me on cuva od starih debelih i bradatih cetnika,koji bi me,da nema njega iskasapili.Bacio me je na satorsko krilo i bespomocnu svukao potpuno do gola.Nisam se smjela opirati i drhtala sam skupljenih nogu dok sam rukama pokrivala gole grudi. On mi je prisao samo spustenih pantalona do clanaka.Jako me je boljelo i gotovo sam vriskala.Otimala sam se i molila ga da me postedi,ali on mi je udario jos nekoliko samara od kojih mi je lice bilo utrnulo. Opet je pokusavao,ali nije mogao.Onda je iz bluze izvadio neku kremu i njome namazao prste svoje ruke koje mi je poslije ugurao u vaginu.Vrisnula sam od jakog bola i prokrvarila,a on mi je na silu rasirio noge i obescastio me.To mi je sve cinio skoro pola sata... Kada se zadovoljio,digao se sa mene i donio mi manji kanister vode da se operem,a poslije me je odveo medju ostale zene.Gotovo sve su bile silovane od strane ostalih cetnika,kao sto sam bila i ja. Osjecala sam se uprljana i ponizena i htjela sam sve sto prije da zaboravim,ili da me nema,da umrem... Sve ovo izjavljujem,opisujuci detaljno svoje patnje,kako bih svojom izjavom opisala sta su nama Bosnjakinjama cinili cetnici,goneci nas sa nase zemlje,zatiruci sve nase tragove,muceci nas i ponizavajuci. Kada sam stigla do zgrade u kojoj smo bile zatocene,ispred ulaza sam vidjela jednog covjeka kako lezi polozen na stomak,na zemlju,sa svezanom zicom oko ruku i vrata.Ako bi pomakao ruke,zatezao bi zicu na vratu i tako bi se davio.Malo potom je naisao jedan stariji cetnik i dao je pusku cetniku koji je stajao pored tog svezanog Bosnjaka.Upitao ga je da li je ikad ubio covjeka i naredio mu da ubije tog koji je bio vezan.Ovaj mu je odgovorio da nece to da uradi svezanom covjeku i otisao je.Kada sam usla unutra,cula sam pucanj iza sebe...Kasnije smo saznale da je onaj stari cetnik ubio svezanog i nemocnog Bosnjaka. Mene su tada uveli u jednu sobu,gdje je bila i jedna zena koju su optuzivali da je pucala u jednog srpskog vojnika.Ona se branila govoreci da to nije uradila i da u to vrijeme nije bila na mjestu gdje se to desilo.Cetnici su je tukli nogama,svukli joj odjecu i istjerali golu napolje,a onda su se culi pucnji. Tako su ubili tu zenu. S cetnicima je bio i sin jednog cetnickog oficira koji je imao oko 13 godina.Tog oficira sam vidjela kada smo kasnije otisli da veceramo.Govorio mi je da slobodno jedem i da se ne plasim.Nosio je na glavi subaru sa cetnickom kokardom i imao je veliku bradu.Pokazao mi je svog sina i zakleo se njime da me vise niko nece smjeti dirati.Rekao je jos da cu od tada spavati u njegovoj sobi,gdje spava njegov sin i jos jedan srpski vojnik. Kasnije me je odveo u sobu gdje sam trebala spavati.Desetak minuta poslije,u tu sobu je usao jedan cetnik,star oko 45 godina i pitao me,smjeskajuci se pijano,da li sam ikada spavala sa muskarcem. Odgovorila sam da nisam,a on mi je odgovorio:"JA CU TEBE TOME NAUCITI,AKO TE DANAS NIJE NAUCIO DRAGAN!"Bio je debeo i visok...Sledila sam se od straha gledajuci i slusajuci ga.Bila sam sva izgubljena i smusena i okrenula se od njega prema uglu sobe. Onda je on izasao iz sobe,a u sobu je potom dosao neki mladic koji mi je rekao da me niko nece dirati zato sto sam u VOJVODINOJ SOBI.Poslije njega je dosao drugi mladic i rekao mi da se spremim jer treba odmah da se vratim u Kalinovnik,jer su druge zene vec krenule prema kamionu.Nisam mogla da povjerujem da nas vracaju sa farme.Drhtala sam. Vratili su nas u Kalinovnik u skolu,koja je bila pretvorena u logor.Sutradan sam vidjela onog mladica koji je bio na farmi,kao i jos nekoliko cetnika. "ONI SU VECI PACENICI OD NAS KOJE SU PATILI..." U zarobljenistvu mi je kao djevojcici bilo veoma tesko.Tesko je bilo i mome bratu i sestri.Ipak,najteze mi je bilo kada me je grubo silovao cetnik na farmi.Kada su mene izabrali da podjem na farmu,ja sam dosla do polovine sale,onda sam se okrenula i vratila se do brata i sestre...Poljubila sam ih,misleci da ih vise nikada necu vidjeti...Mislila sam da nas vode na strijeljanje.Da su to ucinili,prekratili bi moju patnju i ponizenje koje i danas duboko osjecam u sebi. Srbocetnici koji su nas zlostavljali ponasali su se kao divljaci.U njima je bio zivotinjski nagon...,da nas Bosnjake muce,da nam cine svoje zlo...Takve ljude,koji drugima mogu nanijeti zlo,ne smatram ljudima.Oni su veci pacenici od nas koje su patili.To im je sigurno Bozija kazna koja me tjesi i cini najbogatije ljudsko zadovoljenje.

petak, 27.04.2007.

F.M.Dostojevski DA BI SE POSTUPALO RAZUMNO-MALO JE IMATI SAMO RAZUM.

Sifra:"GENERAL"-"OFICIR S RUZOM"-2 ...Predvecer su se vrata otkljucala i u sobu je usao OFICIR U UNIFORMI JNA.Bio je crnoks,prosijed, srednjeg rasta,star oko 45 godina.Predstavio mi se imenom VLADO.Govorio je srbijanskom ekavicom i tjesio me rijecima kako sam tu samo privremeno,kako treba da saradjujem sa oficirima,te kako nisu zadovoljni mojim odgovorima koje sam dala isljednicima u toku oba saslusanja.Rekao je kako su provjerili ko sam i da su ustanovili da sam ja profesorica i da predajem engleski u skoli."...Lagala si da si medicinska sestra.Ti si prosvetna radnica i bila si prevodilac sladoledzijama Englezima,promatracima Evropske zajednice..." Negirala sam da sam profesorica,govoreci mu da nemam godine starosti da bih to bila.Na to je reagirao povisenim tonom,nazvavsi me kurvom-balinkom.Digao me je sa lezaja i dobro isamarao,a onda bacio na lezaj i izasao iz sobe.Vratio se nakon jednog sata,noseci na vjesalici neke zenske haljine.Naredio mi je da ih probam sve.Neckala sam se,a on mi je zapovijedio ljutito:"Samo nastavi da nam pravis neprilike,pa nikad neces videti svoje dete."Pristala sam da ispunim naredbu i probala sam haljine,suknje,bluze.Cijelo vrijeme dok sam to cinila on je leskario na lezaju i sve posmatrao dok nije odvojio jednu suknju,dvije bluze i jednu haljinu.Vojniku ispred sobe naredio je da brzo donese peglu od neke zene.Mislim da je rekao ime MILENA.Vojnik je peglu donio za pet minuta,a major mi je naredio da sve ispeglam i spremim sto prije.Izasao je i vratio se nakon dvadesetak minuta,a za to vrijeme sam bila zavrsila sa peglanjem.Moglo je biti oko 20 sati navecer kada mi je naredio da podjem sa njim.Uveo me je u jedan dzip u kome su bili vozac i jedan vojnik sa automatskom puskom.Vozili smo se u pocetku nekim sumskim,makadamskim putem,a poslije i asfaltom. Nakon sat voznje zaustavili smo se pred jednim planinskim hotelom.Prepoznala sam da su me dovezli NA PLANINU JAHORINU.Odmah su me odveli u jednu od soba na drugom spratu.Soba je bila prazna. U ormaru su bile zenske stvari,odjeca,torba,cipele...Bila sam jako umorna,ali su mi dva vojnika naredila da se istusiram,obucem prikladno i da ce doci po mene za pola sata.Ne znam sta se sa mnom dogadjalo.Ucinila sam sto mi je naredjeno i onda su dosli po mene i odveli me u salu restorana.Doveli su me do stola za kojim su sjedili jedan sredovjecan oficir JNA.Mislim da je bio potpukovnik ili pukovnik.Sa njim je sjedila 30-godisnja zena.Vec su bili vecerali.On mi se predstavio imenom STEVO,a zena se predstavila SLOBODANKOM.Dosla mi je brzo i vecera.Sjecam se,bila je pljeskavica u kajmaku i neka salata...U sali se cula muzika sa zvucnika.Stevo je plesao sa Slobodankom.Uz njih su plesala jos 2-3 para. Negdje oko 23 sata svi u sali su se uskomesali i ustali kad su u prostoriju usli oficiri i dva civila.Bilo ih je 6-7.Medju njima,medju oficirima koji su nosili uniforme JNA,bila su i dva oficira u stranim uniformama.Jedan od njih,star otprilike 45 godina,smedjokos,nesto viseg rasta,bio mi je jako poznat. Osoblje hotela se okupilo bilo oko njih,smjestivsi ih oko dva sastavljena stola. Dok su vecerali,OD STEVE I SLOBODANKE SAM SAZNALA DA JE JEDAN OD STRANIH OFICIRA NIKO DRUGI DO KANADSKI GENERAL LUIS MEKENZI,koji se u to vrijeme nalazio na mjestu komandanta snaga UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu...Potvrdila sam u sebi ono sto mi se ucinilo.Bio je to general koga smo svakodnevno vidjali na TV,na slikama u novinama. Negdje oko ponoci,do stola za kojim sam sjedila,prisao je major koji me je doveo na Jahorinu.Tiho mi je naredio da podjem sa njim u hotelsku sobu u koju su me ranije doveli.Zakljucao me je u njoj.Bilo me je jako strah,pa iako sam bila potpuno iscrpljena NISAM MOGLA LECI.SJEDILA SAM U GRCU DOK JE IZVANA DOPIRALA PJESMA IZ PIJANIH MUSKIH GRLA:"KO TO KAZE,KO TO LAZE,SRBIJA JE MALA..."San me je ipak savladao i zaspala sam...

Sifra:"PACENICI"-"SAMO VI IDITE ODAVDE I NIKADA SE OVAMO NEMOJTE VRATITI!"-1 Ja sam Focanka po rodjenju.U Foci sam do polovine aprila 1992.godine pohadjala osnovnu skolu i bila pri zavrsetku sestog razreda.Skola se,medjutim,raspustila jer je pocela agresija Srbije na Bosnu. Mi,Bosnjaci,bjezali smo na sigurnija mjesta i Focu sam napustila 22.IV 1992.godine,bjezeci pred cetnickim krvolocima.Otisla sam sa bratom i sestrom u Gacko kod tetke,oceve sestre,nadajuci se da je tamo sigurnije.Medjutim,poslije izvjesnog vremena i u Gacku je poceo cetnicki"krvavi pir".Morali smo pobjeci od domacih cetnika i vojnika JNA iz Srbije i Crne Gore i krenuli smo prema Zelengori.Tu smo po sumama tumarali u krug pet-sest dana,a onda nasumce krenuli dalje.Bilo nas je puno.Nasa izbjeglicka kolona se u neko doba presjekla i jedan dio ljudi je ostao ne znajuci kuda da krene.Stigla nas je uniformisana grupa cetnika koji su na obecali da ce nas prebaciti na nasu slobodnu teritoriju...Tu su bili cetnici koji su vikali:"SAMO VI IDITE ODAVDE I NIKADA SE OVAMO NEMOJTE VRATITI!"Doveli su nas do jednog sela u kome smo ostali dva-tri dana,u zgradi osnovne skole. Rasporedili su nas po ucionicama.Sa mnom su bili moj mladji brat i starija sestra.Onda su nas sve civile kamionima prebacili u Kalinovnik.Govorili su nam usput da je to samo privremeni smjestaj u Kalinovniku,dok se ne organizuje razmjena.Ali u Kalinovniku smo ostali puna dva mjeseca. Tada sam imala samo 13 godina i nisam bila svjesna sta mi se to dogadja.Jako sam se bojala tih cetnika,kako domacih,tako i onih iz Srbije i Crne Gore.Imali su na sebi maskirne uniforme JNA.Sjecam se dobro da mi je kao djevojcici najvise nedostajala mama.Zeljela sam da bude sa mnom,jer bi mi sigurno bilo lakse,bila bih uz nju puno sigurnija. "IZABIRALI SU NAS UPIRUCI U NAS PRSTOM:TI,TI,TI..." Prva dva dana boravka u onom selu cetnici nisu pokazivali svoje zle namjere.Cak su poneki bili i ljubazni prema nama.Medjutim,situacija se naglo promijenila nagore kada su nas prebacili u logor Kalinovnik.Tu su nas sve smjestili u zgradu osnovne skole.Dali su nam neke stare deke i strunjace i razmjestili po ucionicama. U pocetku su nam dijelili hranu dva puta dnevno.Donosili su nam konzerve ribe i svinjske nareske i pastete,iako su dobro znali da mi muslimani ne jedemo svinjetinu.Dobijali smo vrlo malo hljeba.Kasnije se sve pogorsalo i hranu nam nisu davali po nekoliko dana.Kada je Armija BiH zauzela susjedno mjesto Trnovo,punih cetiri dana nam nisu davali nista da jedemo. Cesto su nas vodili na ispitivanja.Iz ucionice u kojoj sam bila smjestena,cesto su izvodili mladje zene i jednog muskarca.Njega su cesto vodili vani,ispitivali ga i tukli.Kada bi se vracao bio je sav isprebijan. Nikada nam nista nije govorio,a ako bi ga neko pitao sta mu je,sto je i od cega je otecen,on bi rekao da ga bole zubi.Vjerujem da nije smio nista pricati,kako kod cetnika ne bi pogorsao svoju situaciju. Cetnici su nam stalno govorili kako bi nas oni rado dali u razmjenu,ali kako Alija nece da nas primi. Govorili su:"Eto vam vaseg Alije.On vas nece.Vidite kako ste bezvrijedni.Mi vas dzaba hranimo". U drugom mjesecu zatocenja u Kalinovniku,ja i jos devet djevojaka potrpane smo u jedan kamion,u kome je bio i jedan jako izudaran,modar i krvav covjek,kome je bilo tridesetak godina.Njega su cetnici natjerali da nosi srpsku zastavu,a uz to su ga nogama i cizmama udarali po ledjima i glavi. Mislila sam da ce nas odvesti u Focu,ali su nas odveli na neku poljoprivrednu farmu.Tu su bile zatocene sve udate zene.Jedino sam ja medju njima bila djevojcica. Na toj farmi nisu nas dugo ostavili na miru.Dosli su odmah sutradan po mene i ostale zene i samo su nam naredili da ustanemo.IZABIRALI SU NAS,UPIRUCI U NAS PRSTOM:"TI,TI,TI..."Od svih tih cetnika znala sam da jednog zovu"ZAGA",jer on je cesto tu dolazio.Bio je srednje visine,mrsav,jako neuredan i imao je modricu ispod jednog oka.Bio je medju cetnicima koji su me poveli zajedno sa ostalim zenama...

Sifra:"GENERAL"-"OFICIR S RUZOM"-1 Do rata,do agresije Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu,zivjela sam u Sarajevu.U Sarajevo sam, iz Zenice u kojoj sam rodjena 1970.godine,dosla poslije moje udaje. Suprug mi je radio u Vogosci,u"UNIS-u",a ja sam kao medicinska sestra radila u Bolnici Kosevo.Zivjeli smo u Sarajevu kao podstanari sa bebom,sinom rodjenim u avgustu 1991.godine.Suprug mi je rodjen u Vogosci 1963.godine.Od njega sam bila mladja sest godina. Nekoliko mjeseci prije agresije na BiH,u Sarajevu,posebno u njegovim predgradjima,zivot je bio nesiguran.Srbe je naoruzavala JNA.JNA i Srbi su izazivali sukobe,pucali,ubijali iz zasjeda,posebno u naseljima Bosnjaka izmedju Sarajeva i Vogosce. Na Trebevicu,planini iznad samog Sarajeva,pobili su posadu vucne zicare.Vec polovinom marta suprug mi je prestao ici u Vogoscu na posao u tvornicu"UNIS".Plasili smo se vecih sukoba,pa i rata koji se izmedju Srbije i Hrvatske vodio od ljeta 1991.godine. Pocetkom aprila 1992.godine,bosanski Srbi,sa kojima se udruzila JNA sa svojim oruzjem,poceli su napadati Sarajevo sa Pala i sa Trebevica.To je bio pocetak agresije koja je zahvatila cijelu BiH. U Sarajevu su Srbi postavili svoje barikade i otpoceli sukob sa nasom teritorijalnom odbranom.Rat je u pravom smislu rijeci bjesnio u aprilu,maju,junu 1992.godine. Posto nam vise nije bilo sigurno u Sarajevu sa nasom malom bebom,muz i ja smo se dogovorili da se nekako sa sinom prebacim u Kiseljak,odakle bih mojima u Zenicu...Sarajevo je bilo blokirano,Srbi su oko Ilidze,Lukavice,Vogosce,Ilijasa vec bili uspostavili ratne linije i svoje punktove,tako da izlaz iz Sarajeva nije bio moguc. Prijatelj moga supruga,Slobodan Simic,saznao je da se majke sa malom djecom mogu evakuirati iz Sarajeva,ako se neki ljudi iz DJECIJE AMBASADE potplate...Pristali smo i za 2000 DM smo dobili mjesto u konvoju preko Ilidze.Dobila sam licnu kartu na ime LIDIJA GOLDBAHER i ukrcala sam se sa sinom u autobus.Bilo je to u utorak,30.juna 1992.godine. Iz Sarajeva smo dosli na podrucje opcine Ilidza.Sve je proslo dobro na Ilidzi.Pregledala nas je srpska vojna policija i autobus je krenuo sa Ilidze,ali na izlazu iz Ilidze zaustavili su nas rezervisti u starim uniformama JNA i naredili nam svima da izadjemo.Ponovo su nas legitimisali i meni oduzeli licnu kartu i papire.Pokusala me je zastititi jedna Hrvatica i molila ih da me puste,ali jedan od trojice rezervista,u kome sam prepoznala MISU BAJICA-CRNOGORCA koji je zivio u Sarajevu,blizu nase kuce,jako ju je osamario nekoliko puta,oborivsi je na zemlju... Kada se zena pridigla,dozvolili su ostalima da udju u autobus i da nastave put,a mene i sina su uveli u svoje vozilo i odveli u njihovu policiju na Ilidzi,gdje su me vise sati ispitivali.Tu,u policiji smo nocili,a sutra,veoma rano su nas probudili i odvezli preko planina i suma u Vogoscu.Vozili smo se dugo.Nisam sigurna,ali mislim da smo prosli pored Pala. U Vogosci su nas uveli u restoran"KONTIKI"KOD"SONJE".Beba mi je jako plakala pa mi je jedan od rezervista-cetnika psovao balijsku mater,prijetivsi da ce mi dijete"omlatiti"o zid ako ga ne usutkam. "DIJETE JE JAKO PLAKALO,GOTOVO VRISTALO..." Zatvorili su me sa bebom u jednu sobu na spratu tog restorana.U sobi,u ormaru je bila muska garderoba,odjeca,cipele,torba.Tu je vec bio neko od muskaraca. Nakon sat i po otvorila su se vrata sobe i u sobu su upala dvojica cetnika sa jednom zenom.Rekli su mi da dijete predam toj zeni i da podjem sa njima.Bila sam jako uplasena.Gotovo sam zanijemila. Nisam znala kako da reagujem.Nisam znala sta hoce od mene,da li me vode na ispitivanje,koliko cu ostati,STA CE MI BITI SA DJETETOM...Smirivala sam samu sebe,nadajuci se da mi djetetu nece nista uciniti,da ce ga zena samo pricuvati,dok me budu ispitivali.DIJETE JE JAKO PLAKALO,GOTOVO VRISTALO,kada ga je uzela ona zena.Trazila mi je da djetetove stvari izvadim iz torbe i da joj ih dam. Ucinila sam to,misleci da ce ga mozda presvuci,ako se duze zadrzim. Zena je onda otisla sa djetetom,a mene su odveli u susjednu sobu.U sobi su bila dvojica uniformisanih ljudi,starih oko 35-40 godina.Sa njima je bila i jedna zena sa pisacom masinom koju su oslovljavali sa "DZEKI".Tu su me dugo ispitivali.Nudili su mi cigarete i alkohol.Nisu me tukli,ali su me vrijedjali,stalno mi govoreci da bjezim u Zenicu,da su u Zenici balije,da cemo svi biti pobijeni ako se ne pokorimo srpskoj vlasti.Govorili su lose o bosnjackim politicarima,a hvalili Slobodana Milosevica.Trazili su da im kazem zasto idem u Zenicu,da li mi je suprug u Teritorijalnoj odbrani u Sarajevu,u Patriotskoj ligi,ko nam dolazi,da li suprug ima oruzje,ko su mu rodjaci... Pitali su koga imam u Zenici,da li mi je rodjak neki politicar Salcinovic?Rekla sam da ga i ne poznajem,a jedan od isljednika se izderao na mene rijecima:"SASTAVIT CEMO VAS BALINKURO OBOJE,I TO VRLO BRZO,PA CES DRUGU PJESMU PJEVATI." Nakon ispitivanja,koje je trajalo skoro dva sata,reki su mi da nisu zadovoljni sa mnom,da sam im sve lagala i da sam opasna zvjerka.Vratili su me poslije u sobu u koju su me bili doveli.U sobi nije bilo nikoga,ali je drugacije izgledala no ranije.Na jednom od dva lezaja bio je prebacen vojnicki,oficirski sako JNA.Na ramenima su bile prisivene naramenice-epolete,zuta opsivena traka sa jednom zvjezdicom iznutra. "PLAKALA SAM I MOLILA IH DA MI VRATE DIJETE" Spustila sam se na jedan od lezaja.Bila sam skrhana od saslusanja,umorna,no nisam legla,scucurila sam se u uglu i cekala.Nakon nepun sat vremena ponovo su dosli po mene i odveli me na ispitivanje. Sada su bila samo dva nova muskarca.Sve su me isto ispitivali,podvlaceci da sam spijunka i da imaju dokaze njihovih spijuna.Pruzili su mi jedan papir i rekli da su tu napisani dokazi o mom spijunskom radu.Kada sam pogledala papir vidjela sam da je to bilo jedno porodicno,obicno pismo na engleskom jeziku.Citala sam ga letimicno,jer sam solidno poznavala engleski jezik.Onda su mi ga oteli i pitali me da li govorim engleski jezik?Rekla sam im da imam solidno znanje.Pitali su me dalje koliko je to znanje?Odgovorila sam da citam,pisem i da sam sposobna obavljati konverzaciju.Na to su se nasmijali, govoreci mi da su to oni sve znali,ali da su me samo kusali.Brzo poslije toga,vratili su me u sobu i rekli da mi je dijete na sigurnom,te da samo od mene zavisi kada ce i njemu i meni biti dobro.PLAKALA SAM I MOLILA IH DA MI VRATE DIJETE,ali su mi rekli da je djetetu bolje kod one zene nego sa mnom, jer sam ja zatvorenica."BUDI SRETNA STO TE NECEMO VODITI U BUNKER KAO I OSTALE...",rekao mi je jedan od njih,a onda su zatvorili i zakljucali vrata sobe.Ostala sam zakljucana u sobi.Pogledala sam kroz prozor.Vani je padala kisa,a ispod prozora su setala dvojica naoruzanih vojnika...

Ajsa Zahirovic-USPAVANKA SUADI DILBEROVIC Spavaj bijelom noci Bijela sehidko Sa bijelom maramicom na licu spavaj Srca bijela spavaj Preko Mosta ljubav je prosla po maslinovu grancicu otisla Spavaj

četvrtak, 26.04.2007.

Zadovoljstina:Napred,nazad,gore,dole/ja sam opet ispred-Svetog Save! ...CAK I DA NIKO NE ZNA STA SAM DOSAD URADIO,ZNA SVETI SAVA.MENI JE TO DOVOLJNO,I NAJVAZNIJE... Slobodan Vuksanovic,ministar prosvete Republike Srbije

"MA KO TI JE DIJETE,MAJKU TI J....!" "DOSLO JE VRIJEME DA TURKINJE BUDU SRBIMA ROBINJE" Povalili su me golu na pod i natjerali me da zauzmem polozaj kao da sam NA SEDZDI,pri molitvi Bogu.Rajko se cerio:"JA CU TE OD POZADI,A`TUTI`CES DA POPUSIS..." Pokusala sam da ih molim,da u njima probudim ljudskost i potisnem mrznju koju su kao Srbi,bez ikakvog razloga osjecali prema meni,prema nama Bosnjacima.Ali,postigla sam gore.Rajko me je nekoliko puta osamario i bacio na pod,sikcuci:"DOSLO JE VRIJEME DA TURKINJE BUDU SRBIMA ROBINJE".Tako sam u borbi za goli zivot,za opstanak,morala trpjeti srpsko ponizenje,silu,sto je svakoj zeni,covjeku,gore i od same smrti. Mijenjali su se na meni i sprijeda i pozadi,tjerali me da im milujem spolne organe,tjerali me na oralni seks i izivljavali se na meni kako su htjeli.Kad im je bilo dosta,natjerali su me da im skuham kahvu i da ih sluzim gola,bez odjece,jer mi nisu dozvolili da se obucem. Kada su htjeli da podju,zakljucali su me i rekli da ce mi za tri dana biti dosta dva kruha i dva pakovanja mlijeka,a ako hocu da dobijem malo vise,onda se moram potruditi jer ce mi doci neki,njima vazni oficiri,s kojima bih trebala spavati. I tako je i bilo.Nakon 3-4 dana doveli su jednog Crnogorca,kapetana JNA i ostavili me samu s njim. Crnogorac mi je rekao da se ne protivim i da mu se ne opirem jer je on njima,navodno,platio da budem sa njim.TAKO SAM ZAISTA POSTALA ZATOCENICA KOJU SU SRBI PRODAVALI I PODVODILI DRUGIMA ZA NOVAC.BILA SAM PREDMET PRODAJE... I tako se nastavilo gotovo iz dana u dan.Donosili su mi hranu kako bih prezivjela i slali su druge cetnike,starce,degenerike da me prljaju i ponizavaju,samo zbog toga sto sam Bosnjakinja. To je trajalo nekih mjesec dana.Svaku sedmu vecer"TUTA"je dolazio u stan kod mene."ZAGA"nije dolazio.Mislim da je izmedju njih postojao neki zlikovacki,kriminalni rat.Kasnije sam saznala da me je trazio.On je ubio moju bolesnu rodjaku kao i,kasnije sam saznala,Mehmeda i njegovu zenu.Nije me nasao i nije dospio do mene i bila sam sretna. Jednom prilikom su me odveli u obliznje selo.Kad smo se vracali,"Zaga"nas je vidio i iz svog auta pucao na nas.U tom selu je bilo uzasno.Osim mene,doveli su jos neke Bosnjakinje.Tada nas je silovalo 15 pijanih cetnika.Tada su i jednog djecaka tjerali da me siluje.Rekla sam mu:"Zar ces i ti drago dijete da mi to uradis?!"Odgovorio je:"MA KO TI JE DIJETE,MAJKU TI J....!"Uzeo je pistolj i podnio mi ga pod vrat...Tada me je i on pokusao silovati,ali nije uspio,jer se bio uplasio samoga sebe.Onda me je pljuvao i pucao mi iznad glave. Kad smo se vracali,vidjeli smo leseve dvojice srpskih vojnika.Pomislila sam da smo sada i mi na redu. "Tuta"je tada prijetio da ce za tu dvojicu vec naci zrtve,koje ce"srediti"i osvetiti ih.Kad smo se vratili u stan,u stanu je sa mnom ostavio i moju rodicu Rukiju.Jako nas je maltretirao.CETNIK ZORAN,koji je bio sa nama,oteo mu je pusku i tako nas je spasio.Tu smo samo prenocile.Zoran je sutra,pred vecer,dosao sa jos jednim cetnikom i odvezao nas u selo i tu nas ostavio...Jedno krace vrijeme smo bile mirne. "SESTERO DJECE SIROCADI JE BILO SA MNOM" Na Vidovdan 1992.godine,ubili su Mehmeda i njegovu suprugu.Iza njih je ostalo dvoje djece.Ta djeca su dosla u selo kod mene,sa molbom da ih primim.Kada sam ih pitala gdje su im roditelji,rekli su mi da su ih cetnici odveli.Otisla sam sa njima do njihove kuce.Tamo smo ih nasli.Bili su oboje mrtvi. Povela sam jedno Mehmedovo dijete i brzo istrcala iz kuce,jer su neki cetnici zapucali na kucu.U toj svoj pometnji,zaboravila sam drugo Mehmedovo dijete,koje je ostalo u kuci.Uplasena,vratila sam se po njega.Trazila sam i neke deke da ponesem,ali nisam mogla da ih nadjem.Znala sam da ih je neko uzeo.Trazila sam po kuci i naisla na malu Samiru koja se bila zamotala u deke.Podigla sam je i ugledala da je bila sva od krvi.Ispricala mi je kako se bila sakrila iza ormara i da je krvava zato sto je pogodjena u rame.Imala je deset godina.Pribrala sam se,uzela je u narucje i odvela kuci da je okupam i previjem joj ranu.Tu smo se brzo spremili i krenuli na autobusku stanicu.Sa sobom sam povela i sestero djece, od kojih niti jedno nije bilo moje.Bila su sirocad.Pitali su me neke komsije sta cu sa njima,a ja sam odgovorila da cu ih pokusati provesti do slobodne teritorije gdje ce ih neko preuzeti. Autobusi koji su isli za Crnu Goru i Makedoniju nisu htjeli da nas prime,jer nismo imali propusnice. Otisli smo onda do SUP-a i policiju molili za propusnice,da mozemo ici iz Foce.Moje dvije komsinice koje sam srela u policiji su otisle kod jedne zene,svoje poznanice,a koja je stanovala blizu autobuske stanice.Zamolile su je da nas ona tu kod sebe sakrije i ispricale joj kako sam pobjegla i sta mi se desilo u selu. Tako sam sa djecom nasla privremeni smjestaj.Tu smo ostali neko vrijeme i svako jutro izlazili da vidimo ima li autobusa i hoce li nas primiti.Isli smo pred SUP i opcinu i molili za propusnice,ali nam ih nisu dali.Nismo znali sta da radimo.Ja sam bila pri kraju snage,kao skamenjena.SESTERO DJECE SIROCADI JE BILO SA MNOM...Bila su gladna i totalno iscrpljena. "SILILI SU NAS DA SA NJIMA PIJEMO RAKIJU" Jednom,dok smo bili okupljeni na autobuskoj stanici,prisao nam je jedan cetnik sa puskom i upitao: "STA TU RADITE?STA STE SE OKUPILI?TAKO STE SE OKUPLJALI KAD VAM JE ALIJA DOLAZIO, J... VAM ON MAJKU!"Htio je da nas sve pobije,ali je naisla policija i on se povukao.U Foci smo,proseci za hranu,gladni i iscrpljeni,ostali sve do polovine avgusta 1992.godine.Cetnici su saznali gdje se krijemo.Dolazili su po nas zene,vodili nas po napustenim kucama i tamo nas grupno silovali. Pokusavale smo da sakrijemo i bolesnog komsiju Muniba.Nismo uspjele.Jednog dana je dosao CETNIK IVAN PERISIC,sa svojim cetnicima i trazio da Munib i ja podjemo s njima,zato sto sam slagala da medju nama nema muskaraca.Povezli su nas u dva razlicita auta,u jednom mene,a u drugom Muniba.Kad smo se malo odmakli,cula sam kako su iza mosta ispucali tri metka.Perisic me nije tada silovao,a jeste jedan mladi cetnik,star oko 17 godina i jedan stariji cetnik,koji je tvrdio kako u Sarajevu ima cetnicki spomenik o njegovom dedi,cetnickom vojvodi iz Drugog svjetskog rata. Tada,kada smo otisli u to selo,SILILI SU NAS DA SA NJIMA PIJEMO RAKIJU.Ja sam,prisiljena,morala popiti dvije casice,dok moja rodica nije htjela.Znala sam iz iskustva sta me sve ceka i htjela sam da mi makar bude lakse.Morali smo medjutim sa njima piti,jer su nas nozevima tjerali.Jedan cetnik sa bradom i perikom na glavi,prisao mi je i pitao da li mi znamo pjesmu"Cico,Cico".Rekla sam da ne znam i da je nikada nisam cula.Onda mi je rekao kako ce nas oni nauciti i kako cemo nas dvije tu vecer da im pjevamo,igrajuci uz pjesmu.Kad su se ponapijali,zaboravili su za tu pjesmu i poceli su da nas siluju, redaju se nad nama i izivljavaju na razne nacine.Sva ponizenja i patnje smo morale izdrzati da bismo prezivjele. Pakao silovanja trajao je do kraja avgusta 1992.godine,kada smo izmolili propusnice i platile ih svojim tijelima i dostojanstvom,te tako uspjeli preci na slobodnu teritoriju. Ovaj iskaz sam dala dobrovoljno i bez prisile.Sama sam htjela da se istina o patnji Bosnjaka i Bosnjakinja,kao i istina o srpskom fasizmu konacno zapisu. (Sifra:"ROBINJE"-"DOSLO JE VRIJEME DA TURKINJE BUDU SRBIMA ROBINJE..."-2)

"TO SU VAM U TRBUHU DJECA USTASA I BALIJA.MI CEMO VAM NAPRAVITI SRPSKU DJECU!" "SILOVANJA SU SE DESAVALA I NOCI I DANJU" Od zatvorenika sam tu prepoznala samo izvjesnu LUCU IZ NASELJA JASENOVAC KOD ULICA.Zatvorenici su bili vecinom Hrvati,a u nesto manjem broju bilo je i Bosnjaka.I tu su me ispitivali vojnici koji nisu bili iz Obudovca vec iz Srbije i Crne Gore...Kako sam,radeci u Pelagicevu,cesto odlazila i u Obudovac,i tu sam poznavala dosta mjestana,a po jeziku tih vojnika,koji su me tukli,shvatila sam da to nisu mjestani iz Obudovca.Od mjestana sam jedino zapamtila izvjesnog CVIKU I MILANA IZ COVIC POLJA,koji su bili okrutni isto kao i Srbijanci i Crnogorci. Iz prostorija,u kojima su bili smjesteni muskarci,cesto su u pravcu groblja u manjem broju izvodili zatvorenike,ali ih nisu vise vracali,iz cega se moglo zakljuciti da su ih ubijali. Iz prostorija,u kojima su bile smjestene zene i djeca,cetnici su cesto izvodili i zene i djevojcice od 13,14,15 godina i odvodili ih u jednu susjednu zgradu.Po povratku tih zena i djevojcica,koje su plakale i bile izgrizene po vratu,nadlakticama i licu,zakljucila sam da su bile silovane.Neke od tih zena i djevojcica su mi potajno,kroz plac,govorile da su ih cetnici silovali i to po vise njih u jednom danu.SILOVANJA SU SE DESAVALA SVAKE NOCI,PA CESTO I DANJU. Nas,zene,tokom dana su odvodili na groblje da ga cistimo od korova i trave,a muskarce su odvodili na prinudne radove u okolini,na kopanje rovova za njihova utvrdjenja i obavljanje teskih poljoprivrednih radova.POSEBNO MI JE BILO TESKO GLEDATI KAKO IZVODE TRUDNICE IZ ZATVORA I U DVORISTU IH UDARAJU U PREDJELU STOMAKA GOVORECI IM:"TO SU VAM U TRBUHU DJECA USTASA I BALIJA.MI CEMO VAM NAPRAVITI SRPSKU DJECU",psujuci im majku i govoreci im druge pogrdne rijeci. I djecu su udarali,narocito kada su ona plakala za svojim majkama,koje su izvodili radi silovanja,a nekoliko djece mladje od 12 godina su odveli u nepoznatom pravcu,te ih vise nisu vratili u logor.Bilo je slucajeva da su nekima cupali nokte,sjekli usi,a mene su vise puta grubo istukli.Zbog velikih povreda zadobijenih od grubih udaraca,jednog dana su dva muskarca,iako ozlijedjena,pokusala pobjeci,ali su zaustavljeni kod logorske zice,jer su,uhvativsi se za zicu,pali na zemlju.Po njihovom nacinu pada i jauka shvatili smo da je zica kojom je ogradjen logor,u kojem smo bili smjesteni,bila naelektrisana.I strazari su nam to potvrdili govoreci da ne pokusavamo bjezati,jer je zica naelektrisana i da ce svako ko to pokusa zavrsiti isto kao i ona dvojica.Navedena dva zatvorenika koja su pokusala pobjeci,rafalnom su paljbom iz automatskih pusaka ubili u dvoristu u prisustvu svih nas,ostalih zatvorenika. Mene je izvjesni MILAN,SRBIJANAC,izdvojio iz prostorije,te me prisilio da sa njim zivim u drugoj zgradi gdje je on stanovao,govoreci mi da ce mi biti bolje nego u logoru.On je koristio moje tijelo kad god je htio,odnosno,kad god je dosao kuci u koju me je smjestio.O sebi mi nije nista pricao.Jedino je rekao da je iz Srbije i da je oficir JNA,sto sam i uocila po njegovom govoru i cinovima JNA koje je nosio na ramenima. "SESTERICA CETNIKA ME JE SILOVALO" S njim sam provela 37 dana u odvojenoj kuci i za to vrijeme niko me nije vise ispitivao niti udarao. Medjutim,kada je Milan,kako mi je on rekao,otisao u Srbiju,naredni dan su mi dosli vojnici obuceni u SMB uniforme sa subarama na glavi i cetnickim kokardama,te od mene TRAZILI DA SA NJIMA SESTERICOM POJEDINACNO U ISTOM DANU STUPIM U SPOLNI ODNOS.Kako sam to odbila,jedan od njih me je silovao u kuci,u kojoj sam prinudno provela vrijeme sa Milanom,dok su me ostali drzali za ruke i noge.Na pokusaj slijedeceg,ponovo sam se opirala,te su me tada poceli udarati nogama po cijelom tijelu.Tada je jedan od tih bradatih cetnika izvadio duzi noz,dok su me ostali drzali za ruke i noge,i poceo mi je na desnoj ruci u predjelu podlaktice UREZIVATI SLOVO"U".Kada je zavrsio sa paranjem po ruci,zadao mi je udarac nozem u predjelu bedara na lijevoj strani iznad kuka.Zatim mi je jedan od njih zadao snazan udarac cizmom u predjelu dojke na kojoj se i danas vidi oziljak od povrede.Od tih udaraca sam ostala u besvjesnom stanju,te vise nisam znala sta su radili s mojim nemocnim tijelom. Dok su me mucili,govorili su mi da ce mi nozem zivoj sjeci dio po dio tijela.Dok sam bila pri svijesti rekla sam im:"KADA STE ME POCELI ZIVU SJECI,ONDA ME ZAKOLJITE!" Kad mi se vratila svijest,vidjela sam da su u kucu dosli srpski vojnici MIRKO I PERO IZ OBUDOVCA.Oni su me od ranije poznavali.Tada me je Mirko,uz prethodnu prepirku sa vojnicima,koji su me mucili,iz te prostorije odveo svojoj kuci.Mirko je tu pozvao jednog ljekara koji mi je usio ranu na ruci,sanirao i previo ostale rane,odnosno pruzio mi prvu ljekarsku pomoc.Kod Mirka sam provela jedan dan.Mirko mi je pomogao jos i da predjem na teritoriju koju kontrolise Armija BiH,tako sto me je sproveo od Obudovca do Ostre Luke,odakle su me pripadnici HVO-a preuzeli te odveli u selo Bok.Vojnici HVO su mi predlagali da odatle idem prema Orasju.Medjutim,ja to nisam prihvatila,te sam krenula u pravcu Ledenica i Huskica.Putovala sam pjesaceci kroz sume,te stigla i Liporasce.U Liporascu me prihvatio jedan mjestanin... Trenutno se nalazim u opcini Srebrenik... U zarobljenistvu sam provela oko 55 dana,od 1.V 1992.godine,pa do kraja juna iste godine,a na podrucje opcine Srebrenik sam stigla tek pocetkom novembra mjeseca. Kako o svojim stradanjima,kao civilna zrtva rata od strane agresora na BiH,na svom tijelu imam trajne oziljke,saglasna sam da se izvrsi odgovarajuce snimanje svih mojih povreda,koje sam zadobila od strane vojnika srpskog agresora.Saglasna sam da se fotografije oziljaka na mome tijelu upotrijebe kao dokaz o ratnim zlocinima nad logorasima u ovom ratu,te da se predaju i svim sredstvima informisanja i odgovarajucim sudskim i humanitarnim postupcima,koje sprovode sudovi i nevladina udruzenja,te nadlezni organi i slubne Republike BiH. Ovu izjavu sam spremna ponoviti i pred nadleznim sudom ili nekom medjunarodnom komisijom koja bude za nju zainteresovana. (Sifra:"HRVATICA"-"MI CEMO VAM NAPRAVITI SRPSKU DJECU..."-2)

Sifra:"ROBINJE"-"DOSLO JE VRIJEME DA TURKINJE BUDU SRBIMA ROBINJE..."-1 U Foci su vec u aprilu 1992.godine,na nas Bosnjake,zajedno krenuli Miloseviceva JNA iz Srbije i Crne Gore i domaci cetnici,zlikovci,sinovi i unuci cetnika koji su pobili vise hiljada focanskih Bosnjaka,tokom Drugog svjetskog rata,1942.-1943.godine. Stanje u Foci je bilo veoma napeto i ljudi su se bojali.Dosta Bosnjaka iz naseg naselja se skrivalo u jednoj kafani.Imali smo i nesto oruzja za odbranu,ali je to sve bilo nista naspram onoga sto su imali Srbocetnici,koje je naoruzao Slobodan Milosevic. Jedne veceri je u Foci nestalo struje.Bila sam sama sa svekrom.Pripremila sam svijece,da bi se mogli skloniti i sakriti u lozionici za parno grijanje.Tu smo donijeli spuzve,kako bi mogli na njima sjediti i lezati.Sa nama je bilo smjesteno jos nekoliko ljudi,Bosnjaka.Sa okolnih brda cetnici su bjesnili,pucali na nas,gadjali nas artiljerijom,palili kuce zapaljivom municijom. Sutra ujutro,kada sam izasla napolje,vidjela sam puno naroda kako ide niz sokak.Govorili su da bjeze za Gorazde.Svekar mi je govorio kako ne trebamo nikuda bjezati,jer smo tu"svoji na svome".Drugu vecer je zapucalo jos vise.Mi smo se opet sakrili u lozionici.Trece veceri su poginuli Mujina zena i sin,te jos nekoliko ljudi.UBILI SI IH"BELI ORLOVI".Licno sam ih vidjela mrtve,kada su ih odvezli.Doveli su zatvorenike iz KPD-a Foca da im iskopaju kabure i sahranili su ih u Hukarama. "DOK SMO SE MI NOCU KRILI,PALJENE SU NASE KUCE" Jedno jutro smo otisli prema Drini i na obali smo sreli jednog Srbina.On nam je rekao da idemo odatle,jer tu nismo sigurni.Otisli smo pod stijene u jednu srpsku stalu od kamena.Ubrzo je dosla jedna Srpkinja cija je bila stala i rekla nam:"Boga mi ste se u mojoj stali lijepo smjestile Turkinje.Sad cu ja zovnuti mog muza pa cete vi vidjeti!"Tako nas je ona odatle istjerala i mi smo posli dalje.Otisli smo u stan prijatelja Muhameda,da se tu sklonimo.Bilo nas je puno u stanu.Tu smo ostali nekih 15 dana. Poslije toga smo,na svekrov prijedlog,otisli u napustenu Muneverinu kucu koja se nalazila pored skole. Munevera je ranije sa porodicom pobjegla u Gorazde.Pospremili smo nekako kucu i smjestili se.Uvecer je ponovo zapucalo i stakla na prozorima su se polomila.Sa djecom i jetrvom sam se sakrila u ostavu,koja nam se cinila kao najbolja zastita.Komsija Srbin je tada poceo dozivati Adila i govoriti mu kako mu tu nije sigurno.I bio je u pravu.Cetnici su te veceri smrtno pogodili Adila.Pronasli su nas u toj kuci,jer su nas otkrili komsije Srbi. Dosli su i odveli nas u neki stan.Tu smo prenocili.Ujutro su dosli po moju rodicu,govoreci da je vode kako bi joj nasli stan.Znala sam o cemu se radi,da je vode na silovanje,ali sam zbog ostalih sutjela.Tu je bio i vlasnik stana,jedan Bosnjak,stariji covjek.Njega su cetnici tjerali da lize patos,da im ljubi cizme i njihove straznjice.Trazili su od njega da im donese nesto za jelo,iako su znali da je sve bilo prazno. Nastavili su ga i dalje maltretirati...Kada je iznenada jedno dijete uslo u stan,oni su prestali,uzeli to dijete i odveli ga u KPD Foca.Ne znam sta je kasnije bilo sa tim djetetom... Ujutro je tu dosla moja starija jetrva i zamolila me da je okupam.Rekla mi je:"OKUPAJ ME,JER NJIHOVU PRLJAVSTINU NIKAD U ZIVOTU NECU MOCI SKINUTI."Pricala je da su je Srbi odveli u hotel i tamo je silovali.Nije mi znala reci ko je to uradio.Rekla mi je,ako jos jednom dodju po nju,bolje je da je ubiju nego da sa njom ponovo ucine ono sto su vec ucinili.Sutradan su nas istjerali iz tog stana i mi smo pobjegli u jedno,gotovo prazno,bosnjacko selo.Tu smo mogli ostati samo tri dana i onda su nas i odatle istjerali.Bilo je to polovinom maja 1992.godine. "BRACO,NE DAJTE ME..." Ponovo smo u Foci nasli neki smjestaj.Medjutim,i tu su nas pronasli i dosli po moju rodjaku.Medju njima je bio i"ZAGA".Ona je bila jako slaba i jedva je hodala.Boljele su je noge.Rekla sam da povedu mene umjesto nje,jer je ona bila u veoma teskom stanju.Tada mi je Zaga izustio poganu psovku:"Majku ti j...., idi gore cuvaj djecu!Sutra navecer si i ti gotova!"Poveli su je i ona je povikala:"BRACO,NE DAJTE ME!"U tom trenutku"Zaga"je uperio pusku u nju i ubio je.Svi smo se bili skamenili od straha i tog uzasnog prizora,ne vjerujuci ocima da covjek moze ubiti bolesnu zenu... Neki od mojih komsija su mi govorili da odem u focansku stanicu MUP-a i da mi oni daju neki natpis sa srpskim imenom,koga bi drzala na kucnim vratima,kako me niko vise ne bi dirao.Spremila sam se i otisla pred hotel.Tu sam zatekla"TUTU"kako sjedi i cisti oruzje.Prisao mi je i pitao me sta mi treba.Rekao je da ce mi on pomoci i da ce mi i stan naci.Odveo me je u neboder,u stan na trecem spratu. Ostavio me je tu u stanu i rekao da ni slucajno ne pokusavam nigdje pobjeci,jer je oko zgrade sve minirano.Nisam znala ciji je to stan,mada mi je on rekao da je to sve njegovo.Naredio mi je da pospremim stan dok on ne dodje.Poslije izvjesnog vremena"Tuta"se vratio i sa sobom je doveo RAJKA. Zapamtila sam da je taj Rajko imao KRUPNE oci.Govorio mi je:"JA UBIJAM TURKE,JA KOLJEM..."Naredio mi je odmah da se skinem.Iz ormara je poceo vaditi neku zensku garderobu i tjerao me da se skinem potpuno gola,da je probam i obucem.Posto sam bila zatocena i nezasticena,morala sam da ih slusam i nisam smjela da se odupirem,jer sam vidjela kako su mi cetnici hladnokrvno ubili bolesnu rodjaku...

srijeda, 25.04.2007.

UDRUZENI ZLOCINACKI POTHVAT:DR FRANJO TUDJMAN&GOJKO SUSAK(THE BANDITS)-...TREBA DA SE CISTI!... ...FRANJO TUDJMAN:Jedan letak ovako,znaci:opce rasulo,pobjeda hrvatske vojske uz podrsku svijeta,itd."Srbi,vi se vec povlacite preko",itd.,"a mi vas pozivamo da se ne trebate povlaciti,mi vam jamcimo"...Znaci,na taj nacin im dati put,a jamciti toboze gradjanska prava(osmijeh),itd. GOJKO SUSAK:Ici s letkom,ali ga baciti medju njih.Sam njegov osjecaj da si ti uspio biti nad njime,baciti mu ga,to je nesto izazvalo. FRANJO TUDJMAN:Slazem se,to isto dokazuje nasu snagu.Dobro,ici cemo s time... ("HTV",sastanak hrvatskog politickog i vojnog vrha pred akciju"Oluja",Brijuni-31.VII 1995.)

Sifra:"HRVATICA"-"MI CEMO VAM NAPRAVITI SRPSKU DJECU..."-1 Agresija na Bosnu i Hercegovinu zatekla me je na podrucju opcine Gradacac.Iz mjesta Turic,1.V 1992.godine,posla sam da posjetim roditelje koji su se nalazili u Ulicama,opcina Brcko.Krenula sam pjeske kracim putevima koje sam od ranije dobro poznavala,jer javnim prijevozom nije bilo sigurno. Na tom putu,negdje na izlazu iz naselja Turic,zaustavilo me sest vojnika obucenih u uniforme bivse JNA.Na kapama kod dva vojnika u grupi sam vidjela crvene petokrake,a ostali vojnici su na uniformama imale neke druge oznake,koje nisam do tada vidjela.Neki su drzali kape,zadjevene za opasac,a bili su i udaljeni od mene.Odmah po zaustavljanju su me pitali kuda idem,ko sam i sta sam po nacionalnosti. Kada sam im rekla ime i prezime,te da sam o nacionalnosti Hrvatica,naredili su mi,upiruci oruzje u mene,da odmah krenem prema kombiju koji je bio parkiran blizu njihovog punkta.U kombi su me natjerali drzeci upereno oruzje u mene.Nisam imala nista od oruzja,niti bilo kakve vojne oznake,sto su oni ocito i vidjeli,pa sam u prvi mah mislila da mi kao civilnoj osobi hoce da pomognu u prijevozu,ili mozda da je u pitanju neka greska. Nakon krace voznje kombijem,s obzirom da sam poznavala te puteve,vidjela sam da krecemo u pravcu srpskog sela Pelagiceva.Ubrzo smo stigli do SILOSA U PELAGICEVU gdje sam vidjela puno vojske, slicno obucene kao i vojnici koji su me dovezli.Vidjela sam i tri tenka. "UDRITE OVE PRLJAVE HRVATE I MUSLIMANE" U Pelagicevu su me priveli i zatocili u prostorijama skole.Tu sam zatekla oko 50 civila,zena,djece i muskaraca...Navecer je u prostoriju uslo nekoliko srpskih vojnika,koji su me poceli ispitivati. Interesovalo ih je sta Hrvati imaju od oruzja,gdje su im rasporedjeni rovovi i bunkeri...Posto sam im odgovorila da o tome ne znam nista,da sam samo obicna zena,domacica,i da me to nikada nije interesovalo,poceli su me udarati rukama i nogama po cijelom tijelu,a najvise po glavi.Pri tome su me i psovali,a najvise ustasku majku,djecu i familiju.Po izgovoru,po dijalektu,a posebno po cestoj rijeci "bre",zakljucila sam da se pretezno radi o Srbijancima i Crnogorcima.Ranije sam izvjesno vrijeme radila u Pelagicevu i upoznala sam dosta mjestana koje bih mogla prepoznati,bez obzira na njihove uniforme i zapustene brade. Od mjestana sam prepoznala:SIMU I DUSKA IZ SARKANA,KAO I IZVJESNOG MILICA,KOJEG SU ZVALI "MILE".BIO JE VLASNIK KAFANE"ZVJEZDANE NOCI"U PELAGICEVU.Sva trojica su bili strazari ispred i u krugu skole u kojoj smo bili zatoceni. Navedena trojica nas nisu udarali,niti ispitivali.Mene,a i druge zarobljene civile,najvise je udarao MILAN IZ SRBIJE.Udarao nas je bez ikakvog razloga kad god je usao u prostorije u kojima smo bili zatvoreni. U Pelagicevu sam u zarobljenistvu provela sedam dana.Za to vrijeme dobijala sam na dan po jednu tanku krisku hljeba i malo pakovanje marmelade u kolicini od jedne kasike.Spavala sam na betonu bez ikakvih pokrivaca,a vise noci sam provela sjedeci,jer su ti vojnici cesto i nocu ulazili,udarali nas i gazili. Sjecam se jednog ZARKA IZ SRNICE,po struci je bio RTV mehanicar.Bio je u uniformi JNA i stalno nosio"toki-voki".Imao je brkove.I danas bih ga mogla prepoznati...On je,po ulasku u prostorije skole, rekao strazarima:"UDRITE OVE PRLJAVE HRVATE I MUSLIMANE". Iz Pelagiceva su me samu,nakon sedam dana,prevezli u OBUDOVAC kod Samca,dok su svi drugi civili hrvatske i bosnjacke nacionalnosti ostali.Dovezli su me do jedne pravoslavne crkve.U njenom dvoristu sam vidjela jos oko 150 civila:zena,djece,muskaraca,pa i nekoliko trudnica.U krugu te crkve u Obudovcu postoje i neke zgrade,tako da su u jednoj od tih manjih zgrada bile smjestene zene i djeca, a u drugoj muskarci...

"CUVAJ STRAZU DOK ME BULA OLIZE SVOGA I DOK ME POPUSI!" "POCELI SU UBRZO ODVODITI DJEVOJKE..." U zatocenju u skoli smo proveli 10 dana.Jednog dana je doslo nekoliko cetnika u kamionu pod ceradom i poveli nas cetiri da ocistimo salu SPORTSKOG CENTRA U FOCI.Sve je bilo jako prljavo i izmazano krvlju...Kad smo ocistile salu i okolne prostorije,poredale smo strunjace po podu sale.Kasnije su u Sportsku salu doveli i ostale zene.Bilo nas je ukupno 74.Smjestile smo se na strunjace,ali nismo imale cime da se pokrijemo. Jedno vrijeme nam niko nije dolazio.Cuvala nas je srpska policija.To,medjutim,nije dugo potrajalo.POCELI SU UBRZO ODVODITI DJEVOJKE,a kada im je bilo malo djevojaka,odvodili su i nas mladje zene.Neke su se vracale vrlo brzo,a neke nisu.Zene su uglavnom vracali u salu u toku noci ili u rana jutra. Jednog dana su prozvali nas nekoliko zena i rekli nam da idemo u razmjenu.Uveli su nas u jedan mali kombi-bus i povezli prema teritoriji gdje je trebala biti razmjena.Cekale smo u vozilu nekoliko sati,ali razmjene nije bilo.Rekli su nam da nas nasi nisu htjeli prihvatiti.Jedan Srbin sa cetnickom kokardom na subari rekao nam je doslovno:"NECE VAS VAS ALIJA.VOLIO BI ON DA IMA U KP DOMU FOCA 60 VOLOVA ZA RAZMJENU,NEGO 60 MUSLIMANA." Poslije su nas odveli i zatvorili u jednu seosku kucu,u kojoj su nas Srbi cijelu noc silovali i seksualno se izivljavali na nama,uz to nas i vrijedjajuci kao Bosnjakinje.U pocetku smo se opirale,ALI SU NAM ZARIJETILI DA CE NAM NOZEVIMA ODREZATI SVIMA DOJKE I DA CE NAS OSTAVITI DA ISKRVARIMO DO SMRTI.Poslije toga su nas cetnici vratili u salu i tamo nas stalno masovno silovali. Jednog dana je u Sportsku salu u Foci dosao PERO ELEZ IZ MILJEVINE.ODVEO JE NEKE DJEVOJKE I VISE IH NIKADA NISMO VIDJELE...Nocu smo gasili svjetlo u sali gdje smo bile,a oni su onda dolazili,trazili zene i kundacima od pusaka udarali nas po nogama.SVJETLOM OD BATERIJA BIRALI SU ZENE KOJE CE TE NOCI IZVODITI NA SILOVANJE.Neke od zena su koristili za pregovore sa vojnicima Armije BiH.Jednom prilikom su poslali dvije zene da odnesu poruku nasim vojnicima i one su se vratile.Slijedeci dan su poslali Hankiju i Muskiju,ali se one nisu vratile,jer su neozlijedjene uspjele preci na nasu stranu.Treci dan su poslali Almasu i Camilu,ali se ni one nisu vratile.Mi smo mislile da su poginule,ali,Bogu hvala,i one su bile zive.Njihova djeca su bila sa nama.Cetvrti dan ja sam isla sa Almasom,jer su rekli da ona zna put.Mene su vukli,jer nisam htjela da ostavim dijete,te su me silom uveli u njihovo policijsko auto.Dali su nam jednu bijelu kosulju da njome masemo kada tamo stignemo.Oni su sa nama isli do prvog sela,a onda smo mi same produzile prema nasoj teritoriji. Tako smo isle jedan sat i pored puta smo vidjele mrtvog covjeka u maskirnom odijelu.Uzela sam i procitala poruku koju sam nosila u ruci.Pisalo je da zele svoja dva vojnika,a da oni daju jednog naseg zarobljenika.Onda je Almasa rekla da sjednemo i odmorimo se.Rekla sam joj da nastavimo dalje,a ona je htjela da se vratimo i da radije"GINEMO ZAJEDNO SA DJECOM".Tada su se iznad nas zaculi kursumi. Srpski vojnici su nas pozivali i trazili da se vratimo nazad.Kada smo se vratile rekle smo da smo srele dva nasa vojnika,te da su im oni porucili da vise ne salju zene vec da cetnici sami,ako smiju,dodju i pregovaraju. "JOS ME BOLE I MOJA DUSA I SRCE..." Slijedece noci su dosli po mene i odveli me u jednu bosnjacku kucu u Foci i zakljucali me u jednu sobu u kojoj je bila flasa rakije i meso zamotano u novinski papir.Nakon pola sata doveli su jednog starijeg Srbina-civila.Imao je preko 60 godina.Bio je pijan i vrijedjao je i mene i moju muslimansku vjeru.Ispred sobe je bio mladji cetnik,kome je stari rekao:"CUVAJ STRAZU DOK ME BULA OLIZE SVOGA I DOK ME POPUSI."Prisiljavao me je da pijem rakiju,na sto nisam pristala.Natjerao me je da se skinem i trazio da igram pred njim.Skocila sam na njega i pocela ocajnicki da ga davim,ne misleci na posljedice.Hrvali smo se nekoliko minuta dok on nije klonuo.Kad se oporavio,ustao je i izasao iz sobe.Onom cetniku vani je govorio kako mu je bula sama dala. Sutradan su me vratili u salu.Oko podne je dosao jedan pijani srpski vojnik.Imao je oko 60 godina. Nekoliko puta mu je puska ispadala na parket iz ruku.Ja sam sjedila i drzala dijete u krilu.On je prisao i rekao mom trogodisnjem sinu:"Hajde mali sa mnom da ti kupim cokoladu."Dijete je pristalo i diglo se,a ja sam ga zgrabila i rekla cetniku da ono ne voli cokoladu.Tada se on okrenuo,udario mi samar i rekao da mene nije nista pitao.Moj sin se privinuo uza mene i rekao tom vojniku:"Ne mogu ja cokolade." Posljednji dani naseg zatocenja u Sportskoj sali su bili pravi pakao.TIH DANA SAM OD STRANE VISE CETNIKA SVAKE NOCI BILA SILOVANA.Vise puta su me vodili u nepoznate kuce i stanove.Medju njima nisam poznavala nikoga osim JANKA JANJICA-"TUTE".Prijetili su mi uvijek nozem i pistoljem.Kako je to bilo ja vam ne mogu opisivati,ne mogu...jer nisam sposobna da ispricam kakve su nam sve gadosti cinili Srbi. Dan kada sam se po drugi put rodila je dan nase razmjene.Dosla su dva autobusa i odvezla nas na slobodnu teritoriju gdje su nas razmijenili za cetnike.Otisle smo sve i pregledale se kod ginekologa.Bila sam jako slaba,sama kost i koza.Bogu hvala,nisam bila trudna.Nisam imala problema nakon svega. Redovno sam dobijala menstruaciju i nisam trosila nikakve lijekove. NARAVNO,I DANAS SAM UPLASENA.JOS ME BOLE I MOJA DUSA I SRCE,a kako i ne bi.Kad ti neko udari samar,koga nisi zasluzila,bude ti tesko,a ne sve ovo sta se nama Bosnjakinjama desavalo od strane srpskih vojnika tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu,pod komandom zlocinca Slobodana Milosevica i Srbije. (Sifra:"DUSA I SRCE"-"SRBI SU DOBILI ORUZJE OD JNA..."-2)

"KAD OSVANE DJURDJEVDANSKA ZORA,SRBIJA CE BITI NA CETIRI MORA!" "...SRBIJA CE BITI NA CETIRI MORA" Ponudili su nam da pijemo rakiju sa njima,sto smo mi odbile,a oni su ustali i isamarali nas.Potom nas je po jedan drzao cvrsto s ledja,a drugi nas je svaku zalijevao rakijom,prisiljavajuci nas da je pijemo. Otimale smo se ali sve je bilo uzalud.Poslije su nas ponovo samarali i izvadili duge nozeve-bajonete prijeteci da ce nas poklati,kao sto su i onih pet zena sto su ih pobili kraj logora.S.N.mi je u jednom trenutku namignula i zatrazila od njih flasu,govoreci im da cemo i mi,nas tri,malo popiti,ali da nas ne sile previse,jer nismo nikada ranije pile alkohol.Govorila im je kako medju Bosnjakinjama mozda samo jedna zena,od njih 10000,popije alkohol,jer to nije obicaj kod Bosnjaka. Bila sam iznenadjena njenim postupkom i nisam nista rekla,a S.N. je prisla jednom od cetnika,koga su zvali SLAVKO,i zatrazila flasu govoreci mu:"Uzet cemo malo,samo nas nemojte tjerati previse."Pri tom mi je nagazila na nogu.Sve tri smo popile po malo,vise prinoseci grlic flase ustima,nego sto bi popile. Za to vrijeme oni su pili,jeli meso i trazili da ih mi sluzimo.Pjevali su cetnicke nacionalisticke pjesme,a vise puta su ponavljali neku kojoj je tekst bio,otprilike ovako:"KAD OSVANE DJURDJEVDANSKA ZORA, SRBIJA CE BITI NA CETIRI MORA". Kad su popili rakiju i pojeli meso,naredili su nam da se skinemo govoreci kako ce sada BULE uzivati, kako ce biti nagradjene sto su sluzile svojim Srbima.Nismo se htjele skinuti,moleci ih da nam nista ne cine jer smo izmorene.Oni se,medjutim,na to nisu obazirali i sami su nas,uz prijetnju nozevima, poskidali do gacica.Onda su nam naredili,drzeci nozeve u rukama,da polahko skidamo gacice i da se same diramo za svoje dojke i da se same izmedju sebe ljubimo.Nismo htjele i pocele smo plakati. H.K.je pocela vristati a jedan od cetnika,koga su zvali nadimkom"RAMBO",a i SLOBO,posjekao ju je spicom noza po prsima i potekla joj je krv.Potom smo bespomocne pred njihovim nozevima popustile i silovali su nas,urlajuci i redajuci se na nama sve do zore. Tu,u toj kuci,drzali su nas zakljucane vise od 10 dana.Samo jedan od cetnika,a nekada i dvojica,su bili u kuci po danu.Tjerali su nas da idemo s jednim od njih po drva,da im kuhamo kahvu i spremamo jelo. Svake noci su dolazili i orgijali do zore,a jedne noci su u kucu doveli i dvojicu djecaka.Nije im bilo vise od 13-14 godina.I djecake su natjerivali na nas.Oni su se protivili,neckali,ali su ih stariji prisiljavali da nas siluju smijuci se grohotom i vrijedjajuci nas"Turkinjama"koje ce roditi Srbe.GOVORILI SU NAM DA SU SRBI BOLJI OD SVIH LJUDI I DA CE VELIKA SRBIJA BITI NA SVA CETIRI MORA. Nakon desetak dana vratili su nas u logor Susicu.Tamo je bilo manje muskaraca nego ranije.Tu smo bile jos dan-dva a onda su sve nas zene autobusima dovezli do pred Kladanj,u selo Pelemis.Naredili su nam da izadjemo iz autobusa.Jedan od oficira koji je na sebi imao uniformu JNA i po govoru bio iz Srbije,rukom nam je pokazao gdje se nalazi Kladanj i naredio da krenemo u tom pravcu.Ostali su cetnici vikali na nas i,vrijedjajuci nas,govorili da cemo u Kladanj stici ako budemo imali srece i ne nagazimo na postavljene mine ispred nas.Isle smo oprezno jedna za drugom i srecom,a prije svega uz Boziju pomoc,prosle neozlijedjeno kroz minsko polje,dosavsi do prvih linija boraca Armije BiH. Isljednicima u sudu u Tuzli dale smo svoje izjave... (Sifra:"VLASENICA"-"SRBI SU HTJELI UNISTITI TRAGOVE NASE BOSNJACKE KULTURE"-2)

utorak, 24.04.2007.

NATASA KANDIC,direktorica Fonda za humanitarno pravo ...VLASTI U REPUBLICI SRPSKOJ TREBALO BI DA OBELEZE SVA MESTA GDE SE DOGODIO GENOCID ILI GDE SU POCINJENI ZLOCINI U SRPSKO IME.NA TAJ NACIN BI SE DEMONSTRIRALA SPREMNOST DRUSTVA DA OSUDI SVE ONE STRASNE STVARI KOJE SU POCINJENE U NJEGOVO IME... ("Nezavisne")

CETNIKU RADOSLAVU BRDJANINU DEFINITIVNO 30 GODINA ZATVORA Apelaciono vijece Haskog tribunala je pravosnazno osudilo bosanskog Srbina RADOSLAVA BRDJANINA na 30 godina zatvora,zbog ratnih zlocina pocinjenih nad nesrbima u Bosanskoj Krajini 1992.godine, umanjivsi mu prvostepenu presudu za dvije godine.

DRAGANU ZELENOVICU 15 GODINA ZATVORA Haski tribunal osudio je na 15 godina zatvora DRAGANA ZELENOVICA zbog silovanja i mucenja muslimanki u Foci 1992.godine.Izricuci presudu,predsjedavajuci sudija Alfons Ori rekao je da je Zelenovic priznao da je licno ucestvovao u visestrukom silovanju muslimanki zatocenih u vise objekata u Foci. "ZELENOVIC JE UCESTVOVAO U RASIRENOJ KAMPANJI SILOVANJA,DEVET SILOVANJA JE LICNO POCINIO,OD TOGA CETIRI GRUPNA SA JOS TRI ILI CETIRI POCINIOCA,A U JOS DVA JE BIO SUIZVRSILAC",rekao je sudija Ori.

Sifra:"DUSA I SRCE"-"SRBI SU DOBILI ORUZJE OD JNA..."-1 Zivjela sam u okolini Foce kada je Srbija zajedno sa Crnom Gorom izvrsila agresiju na moju zemlju Bosnu i Hercegovinu.Prvi mjeseci rata bili su veoma teski.Foca je bila puna domacih cetnika sa kojima je bilo puno rezervista i vojske JNA iz Srbije i Crne Gore. Mi Bosnjaci nismo bili naoruzani.Nesto pusaka,najvise lovackih,muskarci su imali uza se.SRBI SU DOBILI ORUZJE OD JNA,koje je ta vojska izuzela iz opcinskog vojnog skladista u Foci.Zajedno sa vojskom koja je dosla iz Srbije i Crne Gore,bili su naoruzani do zuba.Mi smo to znali pa smo se cuvali bilo kakvih provokacija,je su se desavala presretanja nasih od strane srpske vojske koja ih je ubijala. Bili smo odsjeceni od krajeva koji su tada bili pod kontrolom Armije BiH.Krili smo se po sumama,nocu posebno.Tesko nam je bilo jer su sa nama bili i starci i bolesni i djeca. Jednog jutra,dok smo se krili u sumi,mogao je biti pocetak jula mjeseca 1992.godine,zaculi smo u nasoj blizini pucnje iz pistolja.To su bili Srbi u uniformama JNA koji su nas opkolili i pozivali glasno da im se predamo.Vikali su:"Predajte se,opkoljeni ste!" "TUKLI SU NAS KUNDACIMA,PARALI NOZEVIMA..." Nismo nista smjeli govoriti.Trceci smo usli dublje u sumu sve dok srpski vojnici nisu prestali pucati za nama.Dosli smo na jedan brezuljak.Tada se na nas srucila strahovita pucnjava.Od silne paljbe po nama su pocele padati grane sa drveca.Tu su poginule Munevera i Fatima.Fatimin trogodisnji sin pao je sa njenih ledja i otkotrljao se niz stranu.Krajnjim naporom uhvatila ga je Selma,koja je i sama bila ranjena.Tu je bila ranjena i Hamida. Jedan od nasih muskaraca je povikao:"Predajmo se.Pobise na djecu i zene!"Tako smo i uradili.Tada je otpoceo pravi pakao.Poceli su da tuku nase muskarce.Udarili su i Dzenanu po glavi.Krv je pocela da joj tece.Posebno su tukli Mustafu,Sahinog sina i njegovog brata,kao i Ramiza.Mustafi je jedno oko od udaraca bilo gotovo izaslo iz ocne duplje.Njegovog brata i Amela su tukli po ledjima.Ramizu je glava bila sva krvava i modra.Sulejmana je jedan od srpskih vojnika gurnuo u stranu i zaklao ga na ocigled svih nas.TUKLI SU NAS KUNDACIMA,PARALI NOZEVIMA... Pitali su nas cije su puske koje su nasli.Niko nista nije govorio osim Melihe i Selme koje su molile da nas prestanu tuci i pitale zasto nas toliko tuku.Jedan od srpskih vojnika prisao im je i udario ih.Selmu je udario dva puta po ranjenoj glavi i zapitao:"Sta ti pricas?"Ja sam privukla svoje dijete uz sebe i jedan od vojnika mi je prisao,povukao me za kosu i rekao:"Vidi ti lijepe cure.Hocemo li se zeniti?"Drugi vojnik sa dugom kosom,vezanom u rep,mu je rekao da me ostavi na miru,jer je on mene kao"zapikao" za sebe.Onda su nas poveli nanize.Ruke sam prljala zemljom i krijuci mazala lice,kako bih bila manje upadna kao zensko,kako bi me kao zenu teze zapazili.Dosli smo pred selo na jednu livadu okruzenu sumom.Muskarce su poredali na jednu,a zene i djecu na drugu stranu.Pogledala sam u muza i ocekivala da ce nas sve pobiti.Tu,medju srpskim vojnicima sam poznala:SLAVKA IVANKOVICA,GOJKA JANKOVICA,RADANOVICA ZVANOG"PAJU",JANKA JANJICA-"TUTU". Ramiza su odveli u sumu.Jedna grupa je nas,zene i djecu,povela niz selo.Nismo bili stigli ni do prve kuce kada smo zaculi rafale.Naredili su nam da se sagnemo,jer nas to,navodno,nasi napadaju.Prosli smo kroz selo pored srpskih vojnika.Kuce su nam vec uveliko gorjele. "DJECA SU NAJVISE PATILA..." Dotjerali su nas kao stoku do susjednog naselja.Tu su nas poredali uza zid baraka.Zatim su dvije po dvije zene vodili na ispitivanje.Kada sam ja dosla na red i kad su me uveli u jednu sobu,u njoj sam zatekla JANKA JANJICA-"TUTU"i jos jednog vojnika kome sam prepoznala lik,jer sam ga i ranije vidjala. Sva sam drhtala od straha.Rekli su mi da se ne bojim i da mi nece nista.Pitali su me ko od nasih ima oruzje.Ja sam rekla da nista ne znam,jer mi muz nije dao da se mijesam u muske poslove.Pitali su me da li imam zlata i nakita,a"TUTA"je posao prema meni.Ja sam prestrasena iz suknje,iz dzepa,izvadila zlato koje je bilo u maramici i dala mu.Uzeo je prsten sa plavim kamenom i stavio ga na svoj mali prst.Ovaj sto je bio sa njim je rekao da mi vrati zlato,a"Tuta"je rekao da ja treba da idem u razmjenu i da ce mi zlato vratiti kada podjem za Makedoniju,odnosno za Tursku. Tada sam vidjela moju komsinicu Muskiju i njenu djevojcicu kako placu.Oteli su im bili sve sto su ponijeli sa sobom.Komsiju Muju su odveli prema Drini i poslije toga su se culi pucnji.Jedan je cetnik,kad se vratio,rekao:"Pobjeze nam stari niz Drinu.Nismo ga uspjeli pogoditi." Potom smo sjeli u autobus koga je vozio NEBOJSA BLAGOJEVIC.Poznavala sam ga od ranije.Kada me je vidio zacrvenio se i jedva me kroz zube pozdravio.Nas,zena,je bilo oko 60.Odvezli su nas u susjedno mjesto u jednu skolu.Usli smo u veliku salu,gdje nam je jedan cetnik govorio kako su oni dobri i kako nisu kao nasi i dodao da ce nas prebaciti za Makedoniju... Poslije su nas smjestili u jednu skolsku ucionicu.Dolazili su tu,vrijedjali nas i provocirali.Odvodili su stalno djevojke i zene,kao da ih saslusavaju.Neke od njih su vracali odmah,a neke su zadrzavali.Plakale su,jer su bile zlostavljane i silovane.Vidjela sam kako je kod Arzije tekla krv niz obje noge.Jednom su dosla dvojica cetnika i pitali su da li neko ima zlata i maraka.Rekli su da ce nas pretresati i u koga nadju novac i zlato,da ce ga ubiti.Moja je svekrva odmah dala svo zlato sto je imala,a ja sam dala veru i mindjuse koje sam bila sakrila i nisam ih dala"Tuti". Bilo je dana da smo po cijeli dan bili bez hrane.DJECA SU NAJVISE PATILA.Plakala su i trazila da jedu.Trazile smo od zena,koje su dosle poslije nas,da nam daju djeci hrane,ali ni one nisu imale.Jedna Srpkinja,kuharica,nam je prijetila da ce nas,ako njen sin pogine na ratistu,ona sve pobiti,a djecu nam poklati. Jednom prilikom cetnicki vojnik je pokusao iz ucionice izvuci Fadila da bi ga opljackao i ubio.Dok se ovaj otimao,njegova zena Hanifa ga je ocajnicki branila,a onda je srpski vojnik i nju jako udario po glavi a Fadila izvukao vani.Nikada ga nisu vratili...

Sifra:"VLASENICA"-"SRBI SU HTJELI UNISTITI TRAGOVE NASE BOSNJACKE KULTURE"-1 Mislim da je bio 21.IV 1992.godine kada je Vlasenica okupirana.U grad su usle jedinice bivse JNA i sa mjesnim SDS-om,pod cijom komandom su bile cetnicke paravojne jedinice,uveli svoju vlast.Na samom pocetku okupacije Bosnjacima je obecana sigurnost zivota i imovine,a zauzvrat,trazena je od njih lojalnost novoj vlasti,koja je bila jednonacionalna-srpska. U trenutku okupacije Vlasenice kod nase kuce se zateklo nas cetvero:majka,stariji brat,njegov sin i ja.Bilo nam je dozvoljeno izlaziti van kuce samo nakratko,radi obavljanja najneophodnijih poslova.Moja majka,koja je imala 70 godina,moj dvadesetogodisnji bratic,koji se krio na tavanu kuce iz straha od hapsenja,i ja,nismo uopce izlazili iz kuce.Samo je,kada je to bilo neophodno,u grad izlazio moj stariji brat.Od njega smo saznali sta se desava u gradu,kao npr.da se mladji sposobniji muskarci Bosnjaci odvode u mjesnu policiju i tamo batinaju,a zatim odvode u nepoznatom pravcu. Prilikom jednog izlaska u grad,2.VI 1992.godine,radi nabavke prehrambenih namirnica,moj stariji brat je na ulici uhapsen.Uhapsio ga je mjestanin,jedan od vodja mjesnih cetnika,po imenu BASTA RADOMIR,ZVANI"CAR",rodom iz Han-Pijeska,selo Nerici,po zanimanju vozac u preduzecu"Alpro"iz Vlasenice.On je niska rasta,krupan,crne kose.On i GORAN MISKOVIC ZVANI "VJETAR",iz sela Bujavici iz Nove Kasabe,bili su najaktivniji izvrsioci zlocinackih radnji prema Bosnjacima. Nakon hapsenja brata su mi odveli na lokalitet Mracnica,predio Vlasenice.Tamo je mucki ubijen zajedno sa jos 36 Bosnjaka koje su toga dana takodjer uhapsili.Ubijeni su u vecernjim satima istoga dana. Likvidaciju je vrsila zena koja se zvala DOSTA,RADNICA ROBNE KUCE U VLASENICI.Prilazila im je sa ledja svakom i pucanjem iz pistolja ubijala ih.Cula sam da su svih 37 pobijenih toga dana sahranjivani u masovne grobnice.Peterica,medju kojima i moj brat,baceni su u jednu jamu u kojoj su ih zajedno zatrpali.Od toga 2.VI 1992.godine,kada je moj brat ubijen,u kucama vlasenickih Bosnjaka ostale su samo zene,djeca i stariji muskarci.Svi mladji i sposobniji muskarci su odvedeni u logore.Nas troje kontaktirali smo samo sa najblizim komsilukom.Tako smo i saznali za smrt moga brata. "SRPSKA DJECA SU NAM PRIJETILA KLANJEM" Cetnici su cesto upadali u nasu kucu,ali detaljan pretres kuce nisu vrsili.Nas dvije zene su ismijavali, nazivali pogrdnim imenima i prijetili nam.Cesto su i srpska djeca dolazila do nase avlije i prijetila nam.U tome se narocito isticao DESETOGODISNJI SIN NEKOG KRALJEVICA.To dijete je znalo prijetiti klanjem drzeci dugacak noz u rukama,a prijetio je i ocem koji je,po njegovim rijecima,vodja srpskih specijalaca,zaduzen za ubijanje i paljenje.Dijete nije lagalo,jer su njegov otac i njegov rodjak po svojim zlocinima postali veoma cuveni u Vlasenici. Jedne noci,u avgustu 1992.godine,zatresla se nasa kuca od jake detonacije.Bili smo jako uplaseni i nismo smjeli ni proviriti iz kuce.Sutradan smo saznali da je u Vlasenici srusena vise stotina godina stara dzamija"Hajrija".Narednih dana,nakon rusenja dzamije,vadjeni su njeni kameni temelji,zatim nisani oko dzamije i iz dzamijskog harema.Poslije je sav lokalitet na kome je bila dzamija poravnat i uzoran.Na tom je prostoru zasadjeno drvece.Time su Srbi htjeli satrti,unistiti svaki trag nase bosnjacke kulture i naseg postojanja u Vlasenici. U nasu je kucu,9.IX 1992.,iznenada bahnula manja grupa cetnika.Zatekli su u njoj i moga bratica i odveli ga u LOGOR SUSICA kod Vlasenice.Nekoliko dana poslije toga zivjeli smo,bolje reci,strahovali sta ce se sa nama desiti,jer smo saznali da iz Srbije dolaze novi rezervisti JNA,te da zajedno sa domacim cetnicima odvode Bosnjake u logor,a zene seksualno zlostavljaju i ubijaju. U noci izmedju 12.i 13.septembra 1992.godine,u nasu mahalu stiglo je mnostvo cetnika.Bilo je oko 01:30 iza ponoci.Gromoglasno,putem glasnogovornika,pozivali su Bosnjake da izadju iz kuca i formiraju redove na ulici.Svi smo izasli.Nisu nam dali nista da ponesemo sa sobom.Postrojili su nas i naredili da u roku od pola sata stignemo do logora SUSICE.Govorili su da ce biti pobijeni svi oni koji ostanu u kucama.Tu prijetnju su i ostvarili,prema pricanju H.K.i S.V.,koje su za nama,puno kasnije,stigle u Kladanj.Te noci svi koji su ostali u kuci Tihica familije,pobijeni su.Dvije spomenute zene sada se nalaze u Zivinicama. "U VLASENICI VISE NIJE BILO BOSNJAKA" Majka i ja izasle smo iz kuce i zajedno sa mnogama,koji su se nasli na ulici,sprovedeni smo u logor Susica,lokalitet Luka.Svi,te noci dovedeni,bile su zene,djeca,nesposobni i starci.Mislim da poslije te noci nije bilo ni jednog Bosnjaka u Vlasenici,osim onih zatvorenih u logoru. U logoru smo zatekli oko 1000 muskaraca,ranije odvedenih Bosnjaka iz Vlasenice.Tu,u logoru,bio je i nas bratic,koga su ranije uhapsili. Uvjeti prezivljavanja u logoru bili su gotovo neizdrzivi.Nas,zene,su odvojili od muskaraca.Sve smo skupa bile u jednoj velikoj prostoriji.Morale smo cetnicima sve da radimo.Vodili su nas da vadimo krompir i trgamo kukuruz iz bosnjackih njiva,da beremo sljive i jabuke.Krompir,kukuruz i voce donosile smo u vrecama na ledjima.Bile smo jako izmorene i izmucene.Iako je kod Srba bilo hrane,samo jednom dnevno smo dobivale corbu sa vrlo malo hljeba.Da nije bilo voca,koga smo jele krisom na njivama,skapale bismo sve od gladi. Muskarce nisu vodili na rad.Vjerovatno su se Srbi plasili da im ne pobjegnu sa njiva.Navecer nismo mogle da zaspimo od cetnickih pijanih urlikanja,od njihove pjesme sa razglasa.Pustali su svoje pjesme pune mrznje prema islamu,prema Bosnjacima...Slusali smo jauke muskaraca logorasa,pucnjavu... Svaku vecer su sa rucnim baterijskim lampama upadali u nasu prostoriju,izvodili zene da ih siluju i da se seksualno izivljavaju nad njima.Zene su se opirale,a oni su one koje su bile najglasnije grubo izvodili i ubijali.Pet zena koje su se najvise opirale ubili su neposredno kraj logora.Dvije sam poznavala:Hasic Fatu i Smajic Ramizu.Dobro smo culi pucnje iz pistolja i rafale iz kalasnjikova. Krajem septembra ili pocetkom oktobra,Srbi-cetnici,upali su oko 23 sata u nasu prostoriju i prozvali tri zene,H.K.,S.N.i mene.Naredili su da se spremimo za pet minuta i da ce nas voditi u razmjenu.Potom su zatvorili vrata.Spremile smo se za jednu minutu,jer osim oskudne odjece nista drugo nismo ni imale. Proslo je 5,10,30 minuta.Ostale zene su bile budne.Govorile su:"Blago vama,vi idete kuci u Vlasenicu ili u Tuzlu.Sta li ce biti sa nama?" Ne znam rijecima opisati svoja osjecanja u tim minutama iscekivanja.Drhtala sam i od neke radosti,ali i od straha,od zebnje.Nista se Srbimja-cetnicima nije moglo vjerovati. Cekale smo budne i nas tri,a i sve ostale zene mozda i citav sahat,dok se vrata nisu otvorila,dok nismo bile pozvane i izvedene vani,izvan logora.Uveli su nas u jedno vozilo-kombi i povezli nas cestom. Nakon izvjesnog vremena prepoznala sam da prolazimo kroz Milice,odakle je vozilo krenulo prema selu Derventa.Tad smo se nas tri uplaseno zgledale. Dovezli su nas do jedne kuce u uveli u nju.Bila je potpuno prazna.Naredili su nam da nalozimo vatru i da ispecemo neko janjece meso koje su iznijeli iz kombija.Bila ih je sesterica.Bile smo bespomocne i morale smo ih slusati.Kad smo ispekle meso,dosla su sva sesterica sa flasama rakije i nekog drugog alkohola u rukama...

Enes Topalovic-DUH NOCI Bljestavi putnice, Sto dolazis iz Beskraja, Besmrtan, Bezimenom brzinom besmisla, Blagoscu bozijom obasjan, Stani! Ti sto bjezis od proslosti, Budis sadasnjost, I vjerujes u povratak iz buducnosti, Uzmi sa sobom svog Tragaca, I ovu Misao, U cijom zjenicama pijes svoj sjaj. Povedi me i pokazi put, Meni izgubljenom I u svoju lubinu zagledanom. Cekam te Nadom, Ko isprosena djevojka, Sto je ostavi na plavoj tacki Da te ceka,strepi,sanja, I place suzom,izvora svoga zednom. Povedi me na zaboravljeni put, Odavno me ostavi u zivotu, Hocu s tobom zajedno u krug, Jer i ja sam valjda dio Tebe.

Sifra:"MIKAVICA"-"UZELI SU NAM HRANU I DALI JE PSU..."-2 "PUCAO JE DVA PUTA U MENE..." Molila sam Berinu,kao i sebe samu,da izdrzimo.Nadala sam se,i Bogu se molila da dodje do razmjene zarobljenika.Berina mi je,medjutim,rekla da vise ne moze izdrzati i da je bolje da je ubiju,nego da je nakaze. Navecer su opet upali u nasu prostoriju i uperili baterije u nas dvije,u mene i Berinu.Krile su nas starije zene,a jedna se sama nudila da zamijeni Berinu.Na to su oni usli unutra,gazeci nogama zene koje su lezale na podu.Bili su to strazari MIKAVICA(ZVALI SU GA I MISO)I CECUR RATKO.MIKAVICA je inace najzesce silovao Berinu i trazio da mu tada radi sve sto on trazi od nje.Njih dvojica su nas dvije izveli i odveli nas u jednu susjednu kucu.Rasporedili su se u dvije sobe.MENE JE UZEO RATKO A BERINU MIKAVICA-MISO.Ja sam morala da legnem sa CECUROM i on me je golu uzimao skoro pola sata,kada se iz susjedne sobe zacuo vrisak Mikavica-Mise,a nekoiko sekundi poslije toga cula su se dva pucnja iz pistolja.Sa mene je skocio Ratko i posao se oblaciti kada je u nasu sobu upao Mikavica,vristeci i masuci pistoljem u rukama.Kad me je vidio na lezaju PUCAO JE DVA PUTA U MENE,dok ga Ratko nije napao,udarivsi ga sakom u vilicu.Odmah mu je oteo pistolj i prisao meni koja sam bila pogodjena i krvarila.Pogodila su me dva metka,jedan u kuk,a drugi izmedju lijevog ramena i dojke.Dok me je dizao sa lezaja,u kucu je uletjelo nekoliko cetnika koji su culi pucnje.Iznijeli su me do jednog vozila i odvezli u njihovu vojnu ambulantu u Visegradu.Tu su me operisali i izvadili mi metak iz predjela kuka.Metak mi je ostetio kost.Metak ispod ramena je prosao kroz moje tijelo. Nista nisam znala za Berinu jer sam u bolnici ostala 10 dana.Kada su me vratili u"Uzamnicu",saznala sam da se Berini desilo ono najgore,da ju je Mikavica ustrijelio sa dva hica i da je ostala na mjestu mrtva.Saznala sam da je ucinila ono sto je naumila,kada ju je Mikavica silio da mu ljubi spolni organ. Ona ga je tako jako ugrizla da mu je zubima gotovo otkinula penis.Kada se Mikavica oteo od nje i oslobodio se njenih zuba,dohvatio je,vristeci,tesko ozlijedjen,svoj pistolj i pucao u Berinu dva puta,a onda upao u drugu sobu i pucao u mene...Saznale smo od jednog cetnika CRNOGORCA,ZVAO SE VUKASIN,da su Mikavica-Misu prvo doveli u bolnicu,gdje je ostao dan-dva,a poslije su ga zatvorili nekoliko dana pa pustili da ode na sarajevsko ratiste u neki interventni vod,u kome su gotovo sve bili dobrovoljci iz Rusije,Ukrajine i Rumunije. Vise nisam vidjela ni Ratka Cecura,ne znam sta se desilo sa njim.Poslije rata sam saznala da je bio tesko ranjen kod Gorazda i da je prebacen na lijecenje na VMA u Beogradu.Poslije rata su ga,kazu, vidjeli u nekoj banji u Mladenovcu kod Beograda. Pred Novu 1993.godinu,posjetio nas je"Crveni kriz"i upisao nas u svoje spiskove.Uspjeli smo jednoj njihovoj zeni,koja je inace iz Spanije,ispricati ukratko sta nam se sve desavalo i kroz kakve smo teske muke kao zene prolazile.To je pomoglo,pa smo dobili novo strazarsko osoblje i upravnika. Silovanja su nam se i dalje desavala,ali puno,puno rjedje nego do Berininog ubistva... Puno smo im morale raditi oko stoke i na njivama i bile smo stalno gladne.Da nismo jele voce dok smo radile vani,poskapavale bismo od gladi,jer je hrana bila puno losija nego sto je bila ona u pocetku,koja je,opet,bila nekvalitetna i kolicinski nedovoljna. Sada zivim u Australiji sa bolesnom majkom i nadam se povratku u moju domovinu Bosnu,pa i u moj Visegrad.

ponedjeljak, 23.04.2007.

GOJA"U"SUSAK ZLOCINAC,SMECE,LAZLJIVAC,LOPOV,HUSKAC...!?NISTA NOVO POD NEONOM! JOSIP BOLJKOVAC: ...NAJVECI ZLOCINAC DOMOVINSKOG RATA JE GOJKO SUSAK.TO SVI ZNAJU,ALI SE BOJE RECI.ON JE SMECE I LAZLJIVAC KOJI JE OSIM ZLOCINA NAD LJUDIMA NAREDJIVAO I RUSENJE SVIH SPOMENIKA IZ NOB-A,PA TAKO I ONOG U JASENOVCU,STO,NA SRECU,POSTENI LJUDI NISU POSLUSALI. NASA ZEMLJA NE ZASLUZUJE DA NAM ULICE NOSE NJEGOVO IME,JER ON NIKAKO NIJE HEROJ,NEGO OBICAN LOPOV I HUSKAC.TO JE PRAVA ISTINA KOJU DESNICARI KOJI NE ZNAJU STO JE DEMOKRACIJA ZELE UNISTITI I SKRITI SMISLJANJEM LAZNIH OPTUZBI PROTIV NAS KOJI SMO STVARALI DEMOKRATSKU HRVATSKU... ("Vecernji list")

PLANETA CROATIA:HAVEL IZ PODSUSEDA! Dubravka Ugresic-HRENOVKA U VRUCEM PECIVU(autorske napomene) ...Uz pripovijetku"Hrenovka u vrucem pecivu"vezan je jos jedan detalj,ovoga puta domaci.Na moju pripovijetku zakvacila se poput cicka sudbina jednog kolege koji je to(kolega)postao tek naknadno, mozda bas zahvaljujuci mome posrednom knjizevnom poticaju.Putovi stvaralastva su tajnoviti,a muze cesto kapriciozne. Naime,1983.godine,kada je knjiga bila objavljena,primila sam neugodno pismo od meni nepoznatog posiljaoca,stanovitoga Ante Matica.Taj me Matic zestoko optuzivao da sam nadjenuvsi svojoj VULGARNOJ junakinji prezime Matic(toj koja samo trazi`kurcice u kruvcicu`,tako je,naime,aktivnosti moje junakinje formulirao potpisnik pisma)okaljala njegovo plemenito prezime.Uskoro sam upoznala posiljaoca pisma,sto i nije bilo tesko.Doticni je bio zaposlen kao graficki radnik u izdavackom poduzecu koje je objavilo moju knjigu.Pokusala sam Anti,koscatom,brkatom i ljutitom sunarodnjaku,objasniti da sam prezime Matic i izabrala bas zato jer je tako obicno. -Sto joj niste dali ime Nade Dimic!? -Zato sto se tako vec zove tekstilna tvornica!-rekla sam. -Vi ste okaljali moje casno prezime!-bio je uporan Matic. -Kako sam ga mogla okaljati kad pola zagrebackog telefonskog imenika zauzimaju Matici?!-branila sam se. Na spomen telefonskog imenika umalo sam zaradila pljusku od strane zivoga rodjaka moje knjizevne junakinje.Incident sam brzo zaboravila,iako ne posve:nijedan od mojih narednih likova nije nosio prezime Matic. Tocno sedam godina nakon opisanog incidenta(1990.,dakle)ponovo sam se spotakla o prezime Matic. Bila je to godina velikih politickih promjena.U gomili imena jarosnih hrvatskih nacionalista koji su u euforicnom stampedu jurili prema funkcijama i vlasti moje je oko nehotice zapelo za ime Ante Matica.Kao gorljivi clan vladajuce stranke,Ante Matic popeo se na funkciju kulturnog referenta u Podsusedu,mjestu pored Zagreba.U novinama je bio objavljen interview pod naslovom"HAVEL IZ PODSUSEDA"(U HRVATSKOJ SU U TO VRIJEME SAMOZVANI HAVELI NICALI KAO GLJIVE!).Matic je,naime,pored svojih redovnih kulturno-politickih aktivnosti nasao vremena da objavi roman pod nazivom OBJAHANA ZEMLJA.Roman je dobio pozitivne kritike i punu paznju knjizevne sredine kakvu,uostalom,i zasluzuje jedan HAVEL IZ PODSUSEDA,jedan pisac s(nacionalnim)MUDIMA. U medjuvremenu sam napustila zemlju,ali sam cesto povucena mracnom zudnjom znala svrljati po aerodromskim i kolodvorskim standovima i potajno uzivati u listanju domovinskog tiska.I punih 14 godina nakon opisanog incidenta s Maticem obrela sam se u stuttgartskom kolodvorskom "Internationale Press",uzela s novinskog standa VJESNIK i ovlas ga prelistala... "Mozda unosim novinu u noviju knjizevnost,suvremenu hrvatsku knjizevnost.U svojoj prvoj knjizi OBJAHANA ZEMLJA opisao sam zive ljude.Pokusao sam to i u knjizi LIJEPA NASA TUDJINA.Samo u tri price su mrtvi ljudi,svi ostali su zivi",izjavljivao je poznati suvremeni knjizevnik Ante Matic. Nada Dimic,mlada komunistkinja koju su mucki ubili lokalni fasisti za vrijeme Drugog svjetskog rata.Od 1945-1991,u svom posmrtnom zivotu,bila je`narodni heroj`.Godine 1991.,zbog dolaska nove vlasti i nagle nepopularnosti antifasistickih heroja,njezino je ime izbrisano iz kolektivnog sjecanja. (Dubravka Ugresic-"ZIVOT JE BAJKA")

Sifra:"LJETOVANJE"-"U JAME SU S MRTVIMA BACALI I ZIVE LOGORASE"-3 "U JAME SU S MRTVIMA BACALI I ZIVE LOGORASE" Srbi su svakodnevno ubijali logorase u logoru"Omarska"i odvozili ih nekuda.Cinili su to raznim vozilima,a najcesce sa jednim kamionetom"tamicem". Leseve su morali utovarati sami logorasi.Cetnici bi onda,svaki puta,njih 3-4 vozili zajedno sa lesevima,da bi oni leseve i istovarili u masovne grobnice.Kada su odvozeni zivi logorasi sa pobijenima,nikada se vise nisu vracali. To se utvrdilo otkrivanjem masovnih grobnica i eksumacijom leseva iz njih.Forenzicari u utvrdili da su u jame cetnici bacali i zive sa mrtvim logorasima.Dokazano je to u jamama,masovnim grobnicama na Lanistu,Sanskom Mostu(vise grobnica),Kljucu,Hrastovoj Glavici itd. U logoru se umiralo i od gladi,od bolesti logorasa koje Srbi nisu htjeli da lijece. Davali su nam samo jedan obrok dnevno.To nije bila hrana.To su bile nekakve splacine.Ponekad bi u porciji nasli list kupusa ili 2-3 krompira.Sve je bilo neukusno i prokislo.Kruha su nam davali veoma malo, ponekad cetvrtinu,a ponekad samo osminu od kriske.Rucak je trajao svega jednu minutu...U prostoriju za objed ulazilo je po 30 logorasa.Kada bismo ulazili,strazari su stajali na vratima i svaki put nas tukli. Udarali su nas toljagama,motkama,sinama,kundacima...Po prostoriji bi sipali motorno ulje,tako da bi ljudi padali jedan preko drugog.Kretali smo se trcecim korakom. U logoru se moglo vidjeti svasta:ljudi izbijenog oka,izbodeni nozevima,pretuceni,krvavi...Stajali smo u red kako bismo uzeli tanjir,trcecim korakom isli na mjesto,pojeli jelo i samo ako bi jedan pogrijesio i ne bi sjeo na stolicu,svima bi zabranili jelo.Supa je bila samo malo zamascena voda.Kada bismo je pokusali, trcecim korakom smo vracali porciju i izlazili.Nase zene su morale dijeliti tu hranu,a oko nas su bili strazari.Na mjestu gdje je bio kruh stajao je strazar...Kasnije sam i ja dijelila hranu i prala sudje.Znala sam oprati i po 3500 tanjira hladnom vodom,bez deterdzenta.Bila sam ponosna sto sam to radila.Iako to nije bilo pravo pranje vec samo sapiranje,bilo mi je drago sto moji rodjaci,prijatelji,moje komsije Bosnjaci i Hrvati bar ne jedu iz prljavog.Mi zene smo se mijenjale oko pranja sudja,jer jedna zena ne bi mogla to izdrzati.To nam niko nije naredjivao. "KRALA SAM KRUH" Za 47 dana,koliko sam bila u logoru"Omarska",nisam nikada uzela nesto da jedem osim hljeba.Nista drugo nisam ni mogla.To je bio moj revolt prema njima.Znali su me udarati i sutati,ali ja njihove splacine nisam htjela.Posto sam za mjesec dana izgubila skoro 20 kilograma pocela sam da kradem kruh.Krala sam ga tako sto sam,kada sam dijelila hranu,trpala kruh u pantalone,s tim,da sam,kada bi naisao prvi logoras,davala i njemu.Tako sam pomagala i nasim ljudima,logorasima. U logoru Omarska bilo je svega,od klasicnog zlostavljanja do surovog silovanja.Uvecer bi Srbocetnici dolazili i izvodili jednu po jednu Bosnjakinju,pa i Hrvaticu.Tukli su nas.Svasta su nam govorili i vrijedjali nas.Govorili su nam:"J... vas Alija,Tudjman,Tito...,kurve,kvocke,budaletine..." Svaku vecer smo se prale i kupale hladnom vodom.Htjele smo time da njima dokazemo ko smo i sta smo.Smrdjele smo od napornog rada i bile smo prljave i zato smo to radile svaku vecer.Imale smo samo jedan ves i njega bi stalno prale i mokrog oblacile. Jedne nedjelje,kada nije bilo dovoljno hrane,bilo je mozda za samo dvije grupe ljudi,logorasi su umirali od gladi,jer su vec bili izgubili i po 30-40 kilograma tezine.To je bilo ocajno. Onda su Srbocetnici pred patrolnom kucicom dijelili neki pekmez.Morali smo protrcati i to uzeti dok su se svi oni smijali i vristali.Dijeljenje je islo brzo.Tako su nas psihicki unistavali.Svi oni su bili maloumni, gotovo ludjaci.Svi su oni ranije isli u specijalne skole za mentalno retardirane.Kada bismo morali proci kraj njih,udarali su nas i stipali,vrijedjali nas,psovali. SVAKI DAN JE BIO ISTI.POCINJALO JE SA PREBROJAVANJEM MRTVIH.LJUDI SU MASOVNO UMIRALI. Uvijek cu to pamtiti i necu nikada zaboraviti.Pricacu to svom unuku,koji danas ima samo tri godine.Neka i on zna sta se desilo. Moja kcerka je znala da sam ja u logoru,dok sin nije.Ono sto je mene odrzavalo svo vrijeme i hrabrilo me,bilo je to sto sam znala da su moja djeca bila slobodna i daleko izvan ovih bizant-fasista i sto sam se nadala da im nista ne mogu uraditi od onoga sto cine meni. "BILI SU TIHI.NISU MOLILI NI PLAKALI..." Poslije rucka 23.VII 1992.godine,bila je nekakva mucna tisina.Bilo je jako mirno.Taj dan su odveli 11 nasih ljudi,intelektualaca,i nikada ih vise nisu vratili...Kada su ih poveli,isli su jedan po jedan.BILI SU TIHI.NISU MOLILI NI PLAKALI.ISLI SU KAO DA IDU NA POSAO,NA OBJED,A NE U SMRT.Tada sam bila ponosna na njih. Medju nama je bila i FADILA MAHMULJIN,kojoj su tada odveli muza.Gledala je dok su ga odvodili i jedna drugu smo stisle i zagrlile kako bi nam bilo lakse. Uvecer bismo slusali krike i jauke drugih logorasa i logorasica koje su,jednu po jednu,vodili na mucenje, pa potom na silovanje.Do nas su dopirali vrisci zena i srbocetnicko urlanje.Kada su ih odvodili,zene su morale ici sa njima.Vracale su se polumrtve.Puzale su,a neke su Srbi donosili i bacali ih onesvijestene medju nas.Jedna drugu smo uvijek bodrile i zajedno nam je bilo lakse.U nasoj sobi smo imali jednu zenu koja je bila ranjena u Kozarcu i svako jutro smo je morale iznositi.Jedno jutro je dovedena i jedna djevojka koja je bila ranjena u Carakovu.DOKTOR SADIKOVIC,i sam logoras,zasio joj je ranu,a pomagala sam mu ja i dva srpska strazara.To je radio obicnim crnim koncem i iglom.Pomagala sam mu,a strazari su je drzali dok je ona vristala.DOKTOR SADIKOVIC JE BIO HEROJ. Sa nama je bila jedna zena kojoj su ubili sina,a u logor je dosla sa starijim sinom i muzem.Muza su joj ubili u logoru.Umirao je sedam dana i mi smo sve to gledali.Sin joj je imao veliku ranu na ledjima,koja nije mogla da zaraste.Udarali su ga svakodnevno po toj istoj rani,tako da mu je stalno curila krv.Kada su je doveli kod nas,imala je po tijelu zive rane od ugasenih cigareta koje su gasili po njoj.Uvecer,24.VII 1992.,dosli su po nju i odveli je u razmjenu i otada joj se gubi svaki trag.Sa njom su odveli i djevojku SENU DAUTOVIC.Sena je imala 22 godine.U logoru je gadno propatila.Od tada se i njoj gubi svaki trag. U logoru"Omarska"Srbocetnici su ubili OMERA i njegovog sina ADU koje sam ja poznavala.Pobili su jako puno Bosnjaka i Hrvata iz Prijedora,posebno iz carsije,sve intelektualce i poslovne ljude. PRIJEDORSKA CARSIJA VISE NE POSTOJI.OSTALO JE SAMO BOLNO SJECANJE NA AGRESIJU JUGOSLAVIJE I SLOBODANA MILOSEVICA,NA VELIKI BROJ POBIJENIH RODJAKA I PRIJATELJA,NA STRAHOTE SRPSKIH FASISTICKIH KONC-LOGORA.OSTALA JE JOS SAMO NADA U BOGA UZVISENOG I NJEGOVU PRAVDU.JOS SAMO ZA PRAVDU ZIVIM,U NADI DA CE ZLOCIN BITI POBIJEDJEN I KAZNJEN.

Sifra:"MIKAVICA"-"UZELI SU NAM HRANU I DALI JE PSU..."-1 Uhapsena sam kao civil od strane cetnika 1.VII 1992.godine u mome selu,opcina Visegrad. Kroz selo je prolazila srpska,cetnicka vojska i oni sa cela su me pitali gdje se nalaze muskarci.Odgovorila sam im da su otisli i da u selu nema niko od muskaraca.Odatle su moju majku i mene odveli u mjesni ured naseg sela i tu sam ostala zatocena dva mjeseca,sa mojom majkom i jos nekoliko zena.Poslije toga su nas odveli u drugi logor,vojno skladiste"Uzamnica"u Visegradu,gdje sam sa jos 50 zena boravila sve do 5.X 1992.godine. Kada su nas cetnici 1.VII 1992.godine uhapsili,jedna grupa cetnika je otisla do Muharemove kuce,razbili su prozore i vrata,usli unutra i onda se zacuo pucanj.Iznijeli su mrtvog Muharema i natjerali mene i komsinicu da ga sahranimo na njihovoj njivi,u blizini kuce... PETAR KOVACEVIC,cetnik iz susjednog sela,takodjer toga dana,ubio je naseg komsiju Sulju,koji je pokusao bjezati.Petar je otrcao za njim i onda se zacuo pucanj.Mevla i ja smo Sulju sahranile blizu njegove kuce. Dok smo bile zatocene u mjesnom uredu u selu,cetnik Petar Kovacevic me je izveo i silovao u napustenoj Fikretinoj kuci.Naredio mi je da se skinem pred njim potpuno gola.Plakala sam i molila ga da me ostavi na miru.Medjutim,on je vrisnuo,izvadio pistolj iza pojasa i naredio mi da se skinem ili ce me"ubiti k`o kuju". Onda me je silovao dva puta.Nisam se ni smjela,niti mogla oduprijeti.Bio je naoruzan i spreman na sve.Radio je sta je htio.Poslije toga je dosao njegov brat BUDO KOVACEVIC i to sve ponovio.Brutalno me silovao,sve pred svojim bratom Petrom,vristeci na meni kao konj ili krmak,dok je u susjednoj sobi bila moja stara majka,koju su bili doveli da me ucijene njenim zivotom...I kada je sve cula,pala je bila u nesvijest. Sve se ovo desavalo u mjesnom uredu,u selu i okolnim napustenim kucama Bosnjaka...Petar i njegov brat su se najvise isticali u silovanju i zlostavljanju zena.Poznavala sam i neke ostale cetnike iz vidjenja, ali im se imena svima danas ne sjecam. "UZELI SU NAM HRANU I DALI JE PSU..." Jednom prilikom su MICO SPASOJEVIC i njegov komsija usli u nasu zatocenicku prostoriju,u mjesnom uredu,vodeci sa sobom psa.UZELI SU NAM HRANU I DALI JE PSU DA JEDE IZ NASIH POSUDA,A ONDA SU U TE ISTE POSUDE SIPALI NAMA NOVU HRANU STO SU DONIJELI. Donosili su nam cesto svinjetinu koju mi muslimani ne jedemo.Ako ne bi htjeli da jedemo,razvracali bi nam silom usta i trpali bi nam svinjetinu,tako da smo morali jesti.Jele smo,pa onda povracale... Svjedok sam silovanja i drugih zena.U selu su silovali mene i Mevlu,a ostale zene,kojima se sada ne sjecam imena,silovali su u"Uzamnici".Bilo je slucajeva da su to radili pred djecom i ostalim zatvorenicima. Uz seksualno zlostavljanje morali smo im raditi sve sta nam narede.Nista nismo smjele odbiti.Prisiljavali su nas da hranimo njihove svinje i radimo najgore poslove.Uvjeti su nam bili nepodnosljivi.Bile smo gladne i zedne.Spavale smo na betonu skladista na tankim spuzvama.Dobile smo samo po jednu deku,i to onu grubu sto je zovu"konjska",tako da smo po dvije spavale jedna uz drugu,stavljajuci jednu deku na spuzvu pod sebe,a drugom smo se pokrivale. "BILI SU PUNI SEBE,STALNO GOVORECI O SRBIJI..." Tu,u tom skladistu,bilo nam je grozno,gotovo nepodnosljivo.Stalno su dolazile nove i nove grupe cetnika.Po govoru se moglo razaznati da su iz raznih krajeva.Bilo ih je iz okoline Visegrada,ALI PUNO IH JE VISE BILO IZ SRBIJE I CRNE GORE. Svi su se prema nama odnosili kao prema stoci,a sami su bili prljavi i smrdjeli su gore od stoke.BILI SU PUNI SEBE,STALNO GOVORECI O SRBIJI,A POSEBNO SU VELICALI SLOBODANA MILOSEVICA, RADOVANA KARADZICA I RATKA MLADICA.Govorili su nam da smo mi bijedni Turci i da nam se sada Srbija sveti za njen poraz na Kosovu prije vise stotina godina. Ja ne znam puno historije,ni sta se to davno desavalo izmedju Srbije i Turske.Imam rodjake koji su prije pedesetak godina izbjegli ispred srpskog terora u Tursku i znala sam ko su Turci,a ko Bosanci.Ja sam Bosanka-muslimanka i nisam kriva za srpske poraze na Kosovu,koje su dozivjeli,kako se prica,prije 600 godina. Nije nikada proslo vise od dva dana da svaka mladja zena Bosnjakinja nije bila izvodjena u manje prostorije skladista gdje su je cetnici silovali.Medju nama je bila,sjecam se,jedna ucenica iz Visegrada,iz carsije.Zvala se Berina i bila je veoma lijepa.Mene su sa njom cesto izvodili.Dodju nocu sa baterijskim lampama i svjetloscu kruze po nama u mraku.Traze sebi zene da se na njima zadovolje,da ih siluju.Cesto su od nas trazili,kada bi nas prisilili da se skinemo radi njihovog uzivanja,da ih diramo rukama za njihove prljave stidne organe.Trazili su da ih svojim diranjem nadrazimo,pa da onda izvrse oralni seks.To je bilo nepodnosljivo i grozno ponizenje za nas obje... Kada bi nas vratili u prostoriju,u kojoj smo sa ostalima bile zatocene,imale smo dojam da smrdimo,da smo unijele sobom i smrad i prljavstinu Srba,cetnika.Obje smo po cijelu noc plakale a Berina je cesto padala u neke bolesne krize.Govorila je svasta i trzala se u snu... Jedno jutro mi je sapnula da ce tom SLOBODANU,koji se divljacki izivljavao na njoj,odgristi onu stvar, ako je bude tjerao na oralni seks. Tesko mi je sto se ovako izrazavam,ali to je nemoguce opisati,jer je zaista malo pravih rijeci da sve kazem uvijeno a ne vulgarno.Ovo je samo mali dio patnje i ponizenja koje smo mi Bosnjakinje dozivljavale od Srba,sto su nas kao civile,zene,pohapsili.Kako da opisem njihov prljavi zadah i smrad. Bolje od cetnika mirise stala sa kravama...Mi smo molile malo vode da bismo se prale izmedju se,a oni se nisu kupali sigurno po pola godine.Meni su moji stari pricali da su Srbi takvi od pamtivijeka,a ja nisam vjerovala,sve dok nisam postala njihova robijasica,sve dok me nisu ponizili i uprljali...

petak, 20.04.2007.

JASMINI OMEROVIC TREBAJU LIJEKOVI 19.decembra 2005.na stranicama ovog bloga pisali smo o tuznoj sudbini JASMINE OMEROVIC,zeni koja je prosla nepodnosljive torture i silovanja u toku rata u Bosni i Hercegovini i koja je skupila snagu da istinu o svome stradanju javno kaze.U medjuvremenu je njeno stanje postalo mnogo gore.Provela je vise od dva mjeseca u bolnici.Potvrdjena joj je 80-postotna invalidnost...JASMINI TREBAJU LIJEKOVI,PRIJE SVEGA.Iz asocijacije Udruzenja logorasa su nam dostavili nazive onih najskupljih. Objavljujemo ih s nadom da ce svi oni koji mogu da ih nabave pripomoci: 1.Pantoprazolum-40mg(naziv naseg lijeka je CONTROLOC)-tablete 2.Nebivolol hydrochloride beta Receptor blocker-5mg(nas naziv je NABILET)-tablete 3.Sertralin-50mg(nas naziv je ZOLOFT)-tablete Oni koji bi zeljeli da novcano pomognu mogu to uciniti direktno: JASMINA OMEROVIC Raiffeisen Bank DD,Bosnia-Hercegovina Bank account number:19-00-48207-4 SWIFT:RZBABA 2S

SONJA BISERKO,predsjednica Helsinskog komiteta Srbije ...SVAKO IMA SVOJU MERU MORALA.U OVAKVIM VREMENIMA SVAKO JE NAPRAVIO SOPSTVENI IZBOR.SREBRENICA KAO NAJVECI ZLOCIN NA EVROPSKOM TLU POSLE DRUGOG SVETSKOG RATA, BILA JE MORALNI IZAZOV ZA CEO SVET.SVAKO VREME TRAZI REDEFINISANJE OSNOVNIH CIVILIZACIJSKIH VREDNOSTI,POSEBNO NAKON TAKVOG POTONUCA U VARVARIZAM KOJI SE DESIO SRBIMA.ZATO SREBRENICA NA NAJTRAGICNIJI NACIN SIMBOLISE TU ESENCIJU ZLA...

VLADIKA KACAVENDA,CETNIK-2 Helsinski komitet BiH ODAKLE KACAVENDI PRAVO DA PRIJETI? Helsinski komitet za ljudska prava Bosne i Hercegovine izrazava zabrinutost zbog verbalnog napada kojem je od visokopozicioniranog svestenika Srpske pravoslavne crkve VASILIJA KACAVENDE,episkopa zvornicko-tuzlanskog,izlozen clan i aktivist HKBiH LAZAR MANOJLOVIC. Nedopustivo je da se u civilizovanam drustvu bilo kome prijeti zbog njegovog javnog djelovanja i stavova koji ne moraju biti svima prihvatljivi. Vladika Vasilije Kacavenda ima pravo da misli drugacije,ima mogucnost da u jednom demokratskom dijalogu izrazi svoje nezadovoljstvo,ali prijetnje tipa:"TEBE JE BOG KAZNIO A TEK CES DA BUDES KAZNJEN",predstavljaju svojevrsni poziv na linc,jer duhovne vodje na ovim prostorima mnogi slijepo slusaju.Ovakve prijetnje,izrecene na javnom mjestu,su prijetnje o kojima bi se mogli izjasniti i organi tuziteljstva.ODAKLE VLADIKI KACAVENDI DA PRIJETI I NAJAVLJUJE KAZNE?To mu,sigurno,nije Bozije poslanje. Helsinski komitet za ljudska prava BiH smatra da je posebno sramotno i za Crkvu uvredljivo sto je Vasilije Kacavenda ispracaj pokojnika iskoristio za verbalni napad na Lazara Manojlovica.Od tako pozicioniranog svestenika ocekuje se da licnim primjerom djeluje na vjernike,ali i ostale gradjane,da gradi povjerenje medju ljudima,a kada dolazi do sukoba da trazi puteve razumijevanja i poziva na tolerantan dijalog.Umjesto toga vladika Kacavenda je demonstrirao bahatost,nekulturu i silu.

Sifra:"LJETOVANJE"-U JAME SU S MRTVIMA BACALI I ZIVE LOGORASE"-2 "VEC SU POSTOJALI SPISKOVI ZA LOGORE" Oko 10:30 zazvonio je telefon u kuci i u tom istom momentu su dvojica muskaraca usla na vrata. Jedan od njih je bio visok i nisam ga poznavala.Drugi je imao naglasak kao da je iz Srbije ili Srpske Krajine. Jedan je usao u trpezarijiu,dok je drugi stajao na hodniku.Pitali su da li je to stan N.P.sto sam ja potvrdila.Cudili su se sta mi tu svi radimo,zasto smo ostali.Rekli su mi:"SPREMITE SE!NE SMIJETE NISTA PONIJETI!IDETE NA INFORMATIVNI RAZGOVOR U MUP!"Bila sam jako uplasena.Mislila sam da se necu sa saslusanja u MUP-u vratiti ziva...Rekla sam muzu da on ide iz grada,ako ja ne mogu,i da javi djeci da sam otisla u policiju.Imala sam dvoje djece.Kcerka mi je zivjela u Buzimu i radila je kao bolnicarka,a sin mi je bio u inozemstvu...Muz mi je dao oko 500 DM da imam uza sebe i to su mi cetnici uzeli cim smo posli niz stepenice.U tasni sam ponijela samo donji ves i neke lijekove.Znala sam sta bi se moglo desiti.Inace,u gradu sam imala veliki ugled i nikome nista nisam bila duzna.Isla sam na promocije bosnjackih,muslimanskih knjiga,bila sam clan SDA... JA NISAM BILA NI U KAKVOJ"ANTIDRZAVNOJ"STRANCI,TO SAM I NA ISPITIVANJU REKLA.JA SAM BILA U JEDNOJ LEGALNOJ STRANCI,KOJA JE U SKUPSTINI BiH IMALA NAJVECI BROJ POSLANIKA. Kada sam dosla u MUP,uzeli su mi licnu kartu.TOMO STOJANOVIC,policajac,kojeg sam poznavala,trazio je spiskove u kojima sam trebala ja biti i rekao mi:"NEMA TE NI U KERATERMU,NI U MUP-u,NI OMARSKOJ.KO TE JE TU DOVEO?"TIME SAM ZAKLJUCILA DA JE SVE TO VEC UNAPRIJED BILO PRIPREMLJENO.POSTOJALI SU SPISKOVI LOGORA VEC DUGO VREMENA.Rekao mi je potom,da,ako za 20 minuta niko ne dodje da me ispituje,mogu da se vratim kuci,jer sam znala da cu time napraviti neprijatnosti i sebi i muzu i ostala sam sjedeci.Nakon kraceg vremena vidjela sam SIMU DRLJACU I MICU koji je bio sef policije.Obojicu sam poznavala od ranije.Tada je dosao jedan policajac i odveo me na drugi sprat u sobu br.13,na desnu stranu,druga vrata.Unutra je sjedila MIRJANA JANKOVIC koja je inace bila pravnica i pocela me je ona ispitivati.Rekla mi je da sam protiv njene srpske drzave,na sto nisam reagirala...Ja sam ranije u Omarskoj,Trnopolju i Keraternmu sretala policajce,cetnike, i kao Bosnjakinja imala sam sa njima dosta neprijatnosti,ali nikad takvu neprijatnost i takav pogled mrznje nisam vidjela kao tada kod Mirjane Jankovic.Imala je pred sobom nekakav spisak. Pitala me je za moje kolege Bosnjake i Hrvate koji su radili sa mnom i bili inace fini mladici,kulturni, obrazovani.Trazila je od mene da priznam kako su oni pronasli NEKAKVU INJEKCIJU ZA STERILIZACIJU SRPSKIH ZENA.Nisam mogla da shvatim zasto ona meni govori takve gluposti i usprotivila sam se...Tada je Mirjana pocela da me tuce.Bila sam gotovo u soku ne vjerujuci da mi se to desava samo zato sto sam Bosnjakinja,jer sam znala da nisam nista protuzakonito uradila niti bilo sta skrivila.Izgubila sam tada naocare i ovaj oziljak sto sada imam na nosu,to mi je od tada,od Mirjane Jankovic. Onda su me vratili dolje.U hodniku sam vidjela moju poznanicu,dobru prijateljicu S.M.Nas dvije smo tu ostale punih 28 sati.Zatvorili su nas u jednu prostoriju,koju nikada necu zaboraviti.Vec tada smo racunale da cemo biti seksualno zlostavljane,silovane.U prostoriji nije bilo svjetla,a oko nas je bilo puno razbacanih flasa od pica,rakije,konjaka.Cetnici su ulazili unutra i palili svjetlo.Svasta su nam govorili,psovali i vikali na nas.Tako smo nas dvije tu sjedile,skupile se i drzale za ruke.Hrane nam nisu donosili.Ja sam uspjela da odem dva puta do WC-a,posto mi je nos krvario.S.M.jos nisu bili ispitivali, sto je znacilo da su je vec bili odredili za logor"OMARSKU".Uvecer je dosao Srbin,SRDJAN,koga sam poznavala trideset godina i zlurado se smijuljeci rekao da me niko ne moze spasiti od odlaska u"Omarsku"...I niko mi nije pomogao. "VODIMO VAS NA LJETOVANJE" Cetnici su me odveli u logor"Omarska".Ja sam,moram reci,poslije svega bila ponosna sto sam bila logorasica u Omarskoj,jer nikome ne bih mogla vjerovati,da to sama nisam dozivjela,zajedno sa brojnim logorasima Bosnjacima i Bosnjakinjama. Negdje oko 15 sati cetnici su dosli po nas dvije,strpali nas pozadi u policijsko auto"maricu"i vozili nas nekih sat vremena do"Omarske".U medjuvremenu su zaustavljali auto i razgovarali sa nekim.GOVORILI SU KAKO NAS VODE NA"LJETOVANJE".Onda mi je mladic koji je sjedio naprijed,pokazao papir na kome je bila ispisana optuznica protiv mene i mog pretpostavljenog,inace mog dobrog prijatelja,koji je od cetnika pobjegao na vrijeme,tako da ga nisu uhvatili.Kada smo iz vozila izasli,pred logorom sam vidjela sliku,prizor,koga nikada necu zaboraviti.Bio je to cist prostor,jedna livada i jedna kuca koju ce logorasi nazvati"BIJELA KUCA"...Ja sam i ranije bila u rudniku"Omarska".Tu je bio rudnik zeljezne rude,najveci na teritoriji BiH,ali nisam tu puno boravila i nisam poznavala zgrade. Kada su nas uveli u"Bijelu kucu"rekli su nam da stanemo uza zid,da rasirimo noge i dignemo ruke. Poceli su da nas prepipavaju.Stavljali su ruke gdje god su htjeli,vristali su nakazno i tako nas ponizavali.Morala sam dati svoje osobne podatke,a potom su me odveli u jednu prostoriju u kojoj je bilo 10-12 zena.Tu sam zatekla moje brojne poznanice Bosnjakinje i Hrvatice.Sve sam ih od ranije poznavala.MUSKARCI,LOGORASI,LEZALI SU NA BETONU U LOKVAMA VODE.BILI SU PRLJAVI, NEUREDNI,USLJIVI,PRETUCENI,POLOMLJENIH RUKU I NOGU...To je bio prvi prizor koji se mogao vidjeti kada se ulazilo u koncentracioni logor"OMARSKA". Uvecer je sef smjene bio CETNIK CKALJA(MOMCILO GRUBAN,op.a.),a kasnije je dosao CETNIK ZVANI KRKAN(Mladen Radic,op.a.). Stalno smo morali ribati i cistiti hodnike i ostale prostorije.Ja sam se cesto javljala za rad jer sam mislila da psihicki necu moci izdrzati ako nista ne budem radila. U logoru su se svakodnevno vrsila,ubistva,egzekucije logorasa. U logor"Omarska" su dovodili uglavnom Bosnjake koji su u opcini Prijedor cinili vecinu stanovnistva. Bosnjaka je bilo 45%,Srba 44%,Hrvata 7%,tzv."Jugoslavena"oko 3% i ostalih oko 1%. Dovodili su i Hrvate i na njima takodjer cinili nevidjenu torturu kao i nad nama Bosnjacima...

Sifra:"STID"-"STID JE TADA BIO JACI OD ISTINE"-2 "VRACALE SU SE SUTKE,SLOMLJENE,RASCERUPANE,SMRDLJIVE..." Tada su me,u Bosanskom Petrovcu,uveli u neku fabriku.U fabrici je bilo vise desetina ljudi,muskaraca i zena.Muski su bili zatoceni u jednoj hali,a mene su zatvorili sa jos sedam zena u jednu manju prostoriju.Spavali smo na podu,na konjskim dekama.Hranu su nam donosili dva puta na dan.Uvijek neke corbe,splacine.Ja sam bila stalno pospana,a i ostale zene su stalno polijegale.Za mene se zivot bio svrsio.Nisam vise imala muza.Nisam znala gdje je sahranjen. Moj muz mi je bio vise od muza.Bio je to otac nase djece i najdragocjeniji prijatelj.Nisam mogla da prihvatim istinu. Patila sam za djecom.Rekli su mi,kada sam pustena iz logora,da su ih cetnici odveli.Nadala sam se da cu ih naci,da cemo prezivjeti.Jako sam patila... Svaku vecer,izmedju 22 i 23 sata,otvarala su se vrata naseg zatvora i po dvojica cetnika bi svjetlom rucne baterijske lampe sarali po nama i zaustavili svjetlost na jednoj zeni vicuci:"Ti!Podji sa nama na saslusavanje."Onda su isli svjetlom na drugu zensku glavu,pa su i nju prozvali.Zene su se dizale i izlazile...VRACALE SU SE SUTKE,SLOMLJENE,RASCUPANE I SMRDLJIVE. Mene nisu prozivali.Pitala sam zasto i gdje ih izvode,iako sam sve znala o cemu se radi.Odgovor zena je uvijek bio isti:"Idu na ispitivanje i saslusavanje".STID JE TADA BIO JACI OD ISTINE,pa vise nisam nista pitala. Iz razgovora sa zenama,saznala sam da su se one u pocetku jako branile i opirale,ali da im je zbog toga bilo puno gore.Dvije zene koje su se u pocetku opirale i branile,na silu su izvedene i pretucene u hodniku.Kazu kako su ih gazili vani i poslije se nisu vratile.Pokazale su mi njihove stvari i slike.Bile su djevojke i nosile su slike svojih najblizih,a i svojih momaka. Navecer smo svasta mogle cuti.Sa razglasa su se orile cetnicke nacionalisticke pjesme:"KO TO KAZE,KO TO LAZE,SRBIJA JE MALA...",pa onda pjesme o ubijanju muslimana,pjesme protiv Bosne, protiv Alije Izetbegovica. Krajem oktobra ili pocetkom novembra 1992.godine,jedne veceri otvorili su vrata i izveli jednu zenu, Zinetu,a bateriju uperili i na moje lice.Vikali su:"IDES VECERAS I TI NA ISPOVIJED!"Pravila sam se da ne cujem i nisam se pomjerala.Do mene je lezala Suada i ona se digla govoreci im:"Evo me,sad cu ja",i posla je prema vratima.Zakljucila sam bila da me Suada hoce zastititi,da im se ona javlja umjesto mene,i bila sam u pravu...Odgurnuli su je,prilazeci meni.Uzeli su me obojica za ruke i izveli iz sobe.Bili su pijani.Dok su isli i vodili me hodnikom,JEDAN OD NJIH JE REZAO KAO PAS I PIO IZ FLASE RAKIJU KOJU JE DRZAO U DZEPU. Uveli su me u jednu sobu u kojoj nije bilo nista osim jednog polukauca i jedne stolice.Bacili su me na kauc i naredili da se skinem.Molila sam ih da me ne diraju govoreci da sam bila ranjena,da mi je muz poginuo,da ne znam sta mi je sa djecom...A oni su se grohotom smijali:"HOCEMO DA VIDIMO VJERUJES LI U BOGA I ZNAS LI MU SE MOLITI NA PODU KAO I OSTALE BALIJE.MOZDA ONDA I NADJES DJECU." Odbijala sam,a oni su me zgrabili i svukli me na silu.Ostavili su mi samo gacice na meni i naredili mi da klanjam pred njima.Plakala sam i molila ih da me postede govoreci im da ih Bog moze kazniti,da se ne moze klanjati nepropisno obucena,a oni su se smijali,samarali me i dirali mi dojke. "TRAZIT CU SVOJU DJECU DOK SAM ZIVA" Kad sam vidjela da me nece pustiti,zanijetila sam u sebi,iako sam bila bez abdesta,nisam se mogla oprati pred molitvu Bogu,i pocela sam klanjati.Kada sam u prvom rekjatu bila na sedzdi,poceli su da vriste,uzvikujuci pogresno tekbir"ALAHU EGBER",i dodajuci:"BOG JE SRBIN,SAMO SRBIN".Kad sam bila na jednoj od narednih sedzdi,jedan od njih je skocio na mene,stisnuo mi glavu koljenima,snazno me drzeci za ruke.Drugi mi je svukao gacice i tako,uz pomoc onog sto me je drzao,silovao me...Onda su se mijenjali.Jos sam imala snage da se borim,da se otimam.Nisam smjela jer sam bila u nemilosti. Klonula sam moleci Boga u sebi da mi da snage da nadjem svoju djecu. Kada su se divljacki izivjeli na meni,jedan je izasao iz sobe i poslije nekoliko minuta vratio se sa nekom krpom i kanisterom vode.Naredili su mi da se brzo operem.Nisam,medjutim,imala snage ni da se pomjerim.A onda su na mene istresli kanister vode,govoreci da ce me zaklati ako se ne dignem. Posljednjom snagom sam se pridigla,obrisala krpom,dok su oni drsko pjevali:"TURKINJA SE MOLILA KRAJ VODE,DA JE SRBIN MOMACKI UBODE".Odveli su me u nasu zatvorsku sobu.Zene su se pravile da spavaju.Drhtala sam od hladnoce dok sam se iznemogla pokrivala tankom dekom.Suada do mene nije izdrzala.Plakala je jecajuci.Sa sebe je skinula deku i pokrila me njome. Do kraja novembra 1992.godine,cetnici su i mene i druge zene nocu izvodili,silovali nas i vrijedjali.Hajra iz Sanice,ili Tomine,ne znam tacno odakle,podlegla je i umrla. U decembru je dosao"Crveni kriz",a pred Novu godinu su nas odvezli i predali UNPROFOR-u kod Bosanske Gradiske.U Svedskoj sam bila do septembra 1996.godine. I danas sam ocajna.Nikada nisam saznala sta mi je sa djecom,da li su ziva.Nadam se da su ziva,da su negdje u svijetu usvojeni i da nisu zaboravili moje ime i svoju Bosnu i Hercegovinu.TRAZIT CU SVOJU DJECU DOK SAM ZIVA.DANAS JE ISTINA JACA OD STIDA.

SONJA BISERKO-predsjednica Helsinskog odbora Srbije ...EVROPLJANI IMAJU ILUZIJU DA BALKAN MOZE LAKO ZATVORITI BOLNO POGLAVLJE U POVIJESTI REGIONA.POGOTOVO IMAJUCI U VIDU I DA JE EVROPI TREBALO NEKOLIKO DECENIJA ZA TO.MISLIM DA TAJ PRISTUP KRIJE I NEKU VRSTU AROGANCIJE,ALI I PREZASICENOSTI BALKANSKIM TEMAMA. PRED NAMA SE TEK OTVARAJU TEME KOJE ZAHTEVAJU ZRELOST I STRPLJENJE.SRBIJA JOS NIJE NI KRENULA TIM PUTEM.NA POSLEDNJIM IZBORIMA NAPRAVLJEN JE TEK MALI POMAK ULASKOM LDP KOALICIJE U PARLAMENT.TIME JE OTVOREN NOVI POLITICKI PROSTOR(15 POSLANIKA)U KOJEM SE MOGU OTVARATI NEKA PITANJA KOJA SE TICU REGIONALNE NORMALIZACIJE I SUOCAVANJA S PROSLOSCU.JER TO JE JEDINA GRUPACIJA KOJA O TOME GOVORI SUSTINSKI NA POLITICKOM NIVOU.IZA NAS JE JEDNA FAZA U KOJOJ SMO SE SUOCAVALI SA BRUTALNOSTIMA I UZASNIM ZLOCINIMA.PRED NAMA JE TEK VREME REFLEKSIJE I RAZUMEVANJA ONOG STA SE DESILO.TA PRESUDA JE VODILA RACUNA O NEKOJ RAVNOTEZI.SIGURNO JE IMALA U VIDU I AMPUTACIJU KOSOVA.MEDJUTIM,NIJE TO JEDINA ISTINA O RATOVIMA KOJI SU VODJENI NA PROSTORIMA BIVSE JUGOSLAVIJE.POSTOJI I ISTORIJSKA ISTINA KOJA JE SVEOBUHVATNIJA I NA NEKI NACIN NEUMOLJIVA.PRAVE ANALIZE TEK PREDSTOJE.GENOCID SE NIJE DESIO SAMO U SREBRENICI,JER TAMO SU BILI LJUDI IZ CELE ISTOCNE BOSNE.ZNACI,GENOCID SE ODNOSI NA STANOVNISTVO CELE ISTOCNE BOSNE.OSIM TOGA,NA POCETKU SAMOG RATA U BOSNI,OD APRILA DO JULA,NAPRAVLJENI SU NAJVECI ZLOCINI I PROTERANO GOTOVO CELO MUSLIMANSKO STANOVNISTVO.MEDJUNARODNA ZAJEDNICA JE TO TADA KVALIFIKOVALA KAO ETNICKO CISCENJE KAKO BI IZBEGLA OBAVEZU DA INTERVENISE PO"KONVENCIJI ZA SPRECAVANJE GENOCIDA"...

POCELO SUDJENJE"RADICU I OSTALIMA"-ZLOCINI U LOGORU VOJNO Citanjem optuznice i uvodnim rijecima zastupnika optuzbe u utorak je u sudu Bosne i Hercegovine otvoren glavni pretres protiv MARKA RADICA,DRAGANA SUNJICA,DAMIRA BREKALA I MIRKA VRACEVICA,optuzenih za zlocin protiv covjecnosti nad bosnjackim stanovnistvom na sirem podrucju Mostara(pod kontrolom HVO-a)od avgusta 1993.do marta 1994.godine. Tuzitelj JUDE ROMANO navodi kako je u logoru VOJNO bilo zatoceno 76 bosnjackih civila zarobljenih u zapadnim Mostaru,medju kojima i djeca,zene i starije osobe,te da su u taj logor prebacivani i muskarci Bosnjaci iz logora HELIODROM,od kojih je 16 smrtno stradalo.Neki od njih su ubijeni na mjestu dogadjaja,a drugi su podlegli uslijed zadobijenih povreda. Optuzeni se terete za sudjelovanje u ubistvima,zatocenju i mucenju civila,za njihovo premlacivanje, silovanja i seksualno zlostavljanje i druga necovjecna djela,ukljucujuci tjeranje na prisilan rad,zatocenje u nehumanim uvjetima,maltretiranje,ponizavanje,fizicko i psihicko zlostavljanje,te progon bosnjackog stanovnistva.Prema navodima zastupnika optuzbe,medju silovanim su i dvije maloljetnice-djevojcice od 15 i 16 godina.

Sifra:"LJETOVANJE"-"U JAME SU S MRTVIMA BACALI I ZIVE LOGORASE"-1 Zovem se S.P.Rodjena sam u Bosanskoj Krajini.Po zanimanju sam profesor.Radila sam 31 godinu kao prosvjetni radnik u prijedorskim skolama.Za vrijeme cetnickog okruzenja sam,takodjer,radila u Prijedoru u skoli.Rodjena sam,kako sam vec rekla,u Cazinu,i poticem iz veoma ugledne porodice koja je bila nadarena za nauku i umjetnost i tu sam primila kulturu i odgoj.Po nacionalnosti sam Bosnjakinja. U Prijedoru je 30.IV 1992.godine doslo do tzv."MIRNOG PREUZIMANJA VLASTI".To se desilo preko noci.Kada je osvanula subota,svuda po gradu su bile srpske zastave.Bile su ogromne.Takve jos nikada nisam vidjela.Uzeli su banku,Dom zdravlja,MUP,bolnicu,fabrike...Ispred svakog objekta su postavili straze.Uz svaki objekt ih je bilo po 15 do 20 i svi su bili moje komsije Srbi. Poslije toga,svaki dan su davali na radiju obavijest da se nikome nece nista dogoditi.Objavili su da se svi,koji su bili bilo gdje,moraju vratiti na svoj posao.To je bila tzv.radna obaveza. Prvi dan,kada sam dosla na posao oko 8 sati,bila je prozivka,s tim,sto mi,Bosnjaci,vise nismo mogli da radimo.Mi smo imali jednu ucionicu u skoli i tu smo provodili cijelo radno vrijeme.Niko od nasih dotadasnjih kolega nije ulazio u nasu ucionicu. Pocelo je prozivanje,maltretiranje,odvodjenje...Nismo se po gradu vise mogli slobodno kretati kao prije.Bilo je neko zatisje koje nas je psihicki unistavalo. Onda je doslo do napada na Prijedor.Od strane nasih momaka pocelo je organizovanje straze po mjesnim zajednicama,Kozarcu,Hambarinama,Cericima,Carakovu,jer su to bila bosnjacka mjesta.Bili smo u totalnom okruzenju.Dva mjeseca ranije,u Prijedor je stiglo oko 150 tenkova.Bio je to Uzicki korpus JNA iz Srbije.Ja sam sa prozora gledala kada su ti tenkovi dolazili.Prosli su kroz grad i otisli prema aerodromu. "MUSLIMANIMA ZABRANJEN ULAZ" 23.V 1992.godine je doslo do incidenta u Hambarinama,gdje su bili smjesteni tenkovi JNA iz Srbije. Tada su oni napali Hambarine.Svi smo bili zaprepasteni.Cijeli dan i noc sam iz moga stana gledala kako gore bosnjacke kuce i stanovi. Poslije toga je doslo do napada na Kozarac.Kozarac je bio mali gradic,12 kilometara istocno od Prijedora.Bio je naseljen pretezno bosnjackim stanovnistvom.Bilo je tu puno pametnih i obrazovanih ljudi.U gradicu je bilo puno prodavnica kao i fabrika. Taj dan nikada necu zaboraviti.Vidjela sam kolone izbjeglica kako dolaze kamionima i autobusima pred sportsku dvoranu"MLADOST"u Prijedoru.To su bile uglavnom majke sa djecom i starci. Muskaraca nije bilo,bar ja nisam vidjela niti jednog.Zatvorili su ih u tu dvoranu i samo su neki uspjeli da se izvuku i odu kod svojih prijatelja u Prijedor,da bi ih cetnici,nakon 48 sati,ponovo sve vratili. Ja sam trazila svoje prijatelje koje nisam mogla naci.Jedna grupa Kozarcana je bila smjestena u dvoranu"Mladost",a kasnije su ih prebacili u logor TRNOPOLJE.Tada sam prvi put u Prijedoru cula za rijec logor.Tog dana su osnovani koncentracioni logori OMARSKA,TRNOPOLJE I KERATERM.Sve kuce Bosnjaka vojska iz Srbije i domaci Srbi su popalili,a sve muskarce koji su prezivjeli odveli su u logore.Srbi su govorili da to nisu logori,nego da su to,ustvari,nekakvi prihvatni centri... Poslije toga,JNA i cetnici su poceli napadati na okolna sela.Doslo je do stravicne situacije i u Prijedoru.Mi smo bili opkoljeni.Iseljavani su pojedini dijelovi grada.Gradom su prolazile kolone izbjeglica.Stari grad,u kome su u vecini zivjeli Bosnjaci,poceo je da gori.Kuce Bosnjaka su bile zapaljene. Ono sto je meni najteze padalo bilo je to sto smo mi Bosnjaci,kada smo izlazili na ulicu,po naredbi agresorske vojske,MORALI STAVLJATI BIJELU TRAKU NA RAME.NAREDILI SU NAM DA NA PROZORE MORAMO STAVLJATI BIJELE ZASTORE,CARSAFE.Ja to sebi nisam mogla dozvoliti,niti sam to stavila. Dozivljavala sam da na ulazu u prodavnicu,na vratima,vidim veliki plakat:"MUSLIMANIMA ZABRANJEN ULAZ".To je bilo stravicno.Bili smo pod torturom,kao Jevreji u Drugom svjetskom ratu kada su nosili zute zvijezde,kao i mi nase bijele trake.Povrijedili su mi ono najosjetljivije,moju dusu. Nakon desetak dana,ja sam u skoli trebala biti dezurna,ali posto su odredili mene i uciteljicu Senadu da dezuramo zajedno u nasoj ucionici,nisam se usudila da odem.Ostala sam kod kuce i zamolila jednog kolegu Srbina da me zamijeni,s tim da cu ja njemu to vratiti.Moj muz,inace gradjevinski inzinjer,radio je kao direktor jednog preduzeca i kada je pocela agresija njega su smijenili sa posla,tako da je on svo to vrijeme bio kod kuce...

četvrtak, 19.04.2007.

SONJA BISERKO,predsjednica Helsinskog odbora Srbije ...KOSTUNICINA VLADA JE DOVELA SRBIJU NA IVICU HAOSA.ON JE NASTAVIO POLITIKU MILOSEVICA DRUGIM SREDSTVIMA I DOSAO JE DO ZIDA:PREKINUO JE SARADNJU SA HASKIM TRIBUNALOM,VRATIO JE MILOSEVICEV KADAR U SUDSTVO I POLICIJU.ZBOG SVEGA TOGA PREKINUTI SU PREGOVORI O ASOCIJACIJI SA EU.NJEGA SUSTINSKI I NE ZANIMA EVROPA,KOJA SE TRUDILA DA U PROTEKLIH NEKOLIKO GODINA MOBILISE SRBIJU ZA EVROPSKE INTEGRACIJE.KOSTUNICA SVOJ UCENJIVACKI POTENCIJAL VUCE IZ PODRSKE POLICIJSKIH I VOJNIH STRUKTURA,ALI I PODRSKE TAJKUNA KOJI SU MANJE VISE POVEZANI SA RUSKIM KAPITALOM.SRBIJA JE RAJ ZA PRANJE NOVCA...

Sifra:"STID"-"STID JE TADA BIO JACI OD ISTINE"-1 Agresija na Bosnu i Hercegovinu zatekla me je kod moje majke u okolini Sanskog Mosta.Ubrzo potom, krajem maja 1992.godine,posto mi se sin bio razbolio,morala sam sa njim da se vratim u Sanicu,gdje sam zivjela.Kada sam stigla kuci,po mene je dosla srbocetnicka vojna policija i optuzila me da skrivam radio stanicu,kao i oruzje.Govorili su mi da sam dio oruzja odnijela kod svoje majke,a da je moj muz "svoje balije"redovno snabdijevao oruzjem.Pretresli su mi citav stan i na kraju su me odveli u policiju radi ispitivanja.U policiji su me ispitivali puna tri dana.Puno su me maltretirali,vrijedjali,prijetili,samarali. Kada su me vratili kuci,od njih sam trazila da mi dozvole da odem kod majke.Nisu mi to dozvolili.Rekli su mi kako moram biti u kuci najmanje mjesec dana,u kucnom pritvoru. Muza su mi ranije bili odveli u policiju na ispitivanje i za njega nisam nista znala vise od 15 dana.Kada se vratio,bio je toliko pretucen da sam ga jedva prepoznala.Sve te cetnike,policajce,uglavnom nisam poznavala.Kasnije sam saznala da su oni dosli iz okoline Sibenika,pocetkom maja 1992.godine. Krajem maja dosli su po mog muza i trazili od njega da predje u njihovu srpsku vojsku.Moj muz ih je pitao:"Pa,kako da idem sa vama,da ubijam svoj narod i svoju bracu?!"Oni su ga onda poceli tuci. Oborili su ga na zemlju i tukli ga vojnickim cipelama po cijelom tijelu.Tada su mu slomili ruku.Moj muz, tesko pretucen i sa rukom u gipsu,nekoliko mjeseci bio je gotovo nepokretan.Kada je malo prizdravio, ponovo su dosli i odveli ga na prisilni rad.Cesto su ga vodili i u zivi stit,isturajuci ga na liniju ispred sebe,zajedno sa ostalim Bosnjacima,sve dok nije bio tesko ranjen u zivom stitu,kada su ga odvezli u bolnicu,sasili mu ranu i vratili kuci. Poslije toga mene su stalno provocirali.Ako bih poslom izasla iz kuce presretali su me,vrijedjali, nazivajuci me Turkinjom,balinkom,prijeteci mi da cemo svi odletjeti u zrak.U kuci sam zivjela sa muzem, sinom i kcerkom.Sin je imao 10,a kcerka 9 godina. Jednog dana je pred moju kucu dosao cetnik DRAGAN ILIC.Prijetio mi je nozem i kalasnjikovom, govoreci da ce me ubiti.Pitala sam ga zasto bi mi to uradio kada ja njemu nisam nista nazao ucinila,a on mi je odgovorio:"JESI!MOG DJEDA SU 1941.GODINE UBILI"TURCI".ZATO SI MI I TI KRIVA."Prije toga je dolazila i njegova majka i prijetila da ce da me ubije.Nosila je dugi noz i prijetila mi njime:"STA JE BALINKURO,HOCES LI DA TE ZAKOLJEM?HOCES LI DA TE ISJECEM NA KOMADE!? Draganov djed je 1941.godine otisao u cetnike.Palio je bosnjacke kuce,zajedno sa cetnicima,Srbima iz Srbije.Koliko znam,poginuo je sa jos nekoliko cetnika u sukobu sa nekolicinom italijanskih vojnika. Zakljucala sam kucu,ai je Dragan nasilno usao u nju preko balkona,kroz balkonska vrata,koja je slomio i onda me scepao grubo i prislonio uza zid da me siluje.Bio je pijan.Za njim je u kucu usao njegov prijatelj.Samarali su me,dirali za grudi,za straznjicu,a onda su mi prijetili nozem.Rekli su da moram poci sa njima na ispitivanje,jer sam ih,toboze,izdavala Armiji BiH.Muz je sa djecom bio u kuhinji.Djeca su plakala.Muz se nije javljao jer je mislio da bi ih jos vise izazvao.I oni su znali da nisam sama u kuci,pa su mi naredili da podjem sa njima u policiju na ispitivanje.Izveli su me iz kuce i ugurali u auto Draganovog prijatelja.Mislim da se zvao ZARKO MIJATOVIC,jer ga je,cini mi se,Dragan oslovljavao tim imenom. "GLEDALA SAM KAKO LOGORASE TUKU,SAKATE..." Odveli su me u policiju i zatvorili u jednu prostoriju.Tu sam ostala sve do predvecer,kada su se pred zgradom zaustavila neka vozila.Cula sam psovku,galamu i pretpostavila da su doveli neke uhapsenike. Nakon desetak minuta,u prostoriju u kojoj sam bila zatocena,uveli su dvojicu ljudi koje sam poznavala iz vidjenja.Bili su u jadnom stanju,pretuceni,krvavi,prljavi.Mene su izveli u hodnik,u kome je stajao jedan njihov oficir.Nisam mu znala cin.Nisam ga nikada vidjela.Bio je crn,krupan i licio je na glumca koga je narod poznavao sa TV kao Burdusa.Naredio im je da me odvezu kuci,a da ce me saslusavati za nekoliko dana. Jednom prilikom su se moja djeca u igri posvadjala sa djecom iz komsiluka,zato sto su im psovala "tursku majku",na sta su im moja djeca uzvratili sa samarima.To je sve slusao jedan sudija-Srbin,koji me je odmah poslije toga uhapsio i poslao u logor u Sanski Most,gdje sam ostala desetak dana.Tamo sam zatekla nekoliko svojih komsija.Logor su drzali stariji vojnici.Bili su u uniformama JNA.Vecina ih je bila iz Srbije,iz Loznice. Odvodili su nas da gledamo sta oni rade nasim ljudima logorasima.GLEDALA SAM KAKO LOGORASE TUKU,SAKATE,KAKO IM SIJEKU USI I TJERAJU IH NA BODLJIKAVU ZICU I ONDA IM NA RANE POSIPAJU SO. Jednom su dosli ljudi iz neke medjunarodne organizacije koja je svim zatvorenicima podijelila cigarete i upaljace.Kada su oni otisli,cetnici su od zatvorenika sve to oduzeli i sa sobom poveli tri muskarca koji se nisu poslije vratili u logor.U logoru sam saznala da je moj brat poginuo u blizini Kljuca. U logoru je bilo mnogo zena.Takodjer je bilo i djece od 5-12 godina.Iz logora su me pustili nakon dvadesetak dana,ali moja kuca je bila prazna.Moga muza su,dok sam bila u logoru,ubili.Saznala sam od komsija da su mi djecu odveli nekuda.Ni komsije Srbi nisu znali kuda.Bila sam ocajna,obezglavljena, tesko ranjena u srcu,u dusi.Vristala sam,zapomagala i gotovo se onesvijestila. Pala sam na zemlju... Dosla sam sebi u nekom vozilu.Vozio se kretalo,a ja sam se nalazila u lezecem polozaju,sklupcana na podu vozila.Malo,po malo,snasla sam se i zakljucila da sam u straznjem dijelu nekog vozila u potpunom mraku.Kroz nekoliko rupica na limu zakljucila sam da je tom policijsko vozilo koje smo mi u narodu zvali"crna marica". Ne znam koliko dugo su me vozili.Teskom mukom sam se propela na koljena i provirila kroz jednu rupu i vidjela da se vozilo krece nekim asfaltiranim pravcem.Nisam mogla prepoznati kraj sve dok vozilo nije proslo ispod jednog nadvoznjaka.Ucinilo mi se da bi to moglo biti selo Bravsko,izmedju Kljuca i Bosanskog Petrovca. Naprijed,u prednjem dijelu vozila,cula sam ljude.Spominjali su Petrovac i selu Krnjensu...

Ferida Durakovic-RATNO PISMO O PISMU PRIJE RATA Vratio se mrak iz svemira u nasu kucu: nje vise nema.Knjige i pismo jedno,i druge stvari,sve u gorucu pretvorilo se sliku.No,nismo nestali mi!Ni rukopisi ne gore,vele, sto znaci da citacu ponovo to drago pismo,gdje zelis,gdje zele slova da dugo stradanje ovo u dugo dosadno popodne zimsko svedu, kad ne volim nikog,i patim sto sve je tako obicno i sve u redu, sto nema zanosa onog da vrati prvi dan ljubavi,to ponovno stvaranje svijeta, to urastanje srca u jablan iznad vode! No neka samo patnja ova prestane da cvijeta i neka vec jednom ode svako,kod koji hoce: u vatru,u zrak!A mi?u ciji dom? Mi cemo ovdje,gdje Majka uzgaja ruze i voce, I nas sirote,na dlanu svom.

Sifra:"KRVAVI MOST"-"KCERKA JE MOLILA DA JE UBIJEM..."-2 "PLAKALA SAM I MOLILA GA DA MI TO NE UCINI..." Petu noc mog boravka u skoli,mislim da je bilo veoma kasno,u salu je usla grupa cetnika koji su baterijama osvjetljavali lica zatvorenika,jer u sali nije bilo svjetla.Nakon sto su osvijetlili nekoliko zena, medju njima i mene,naredili su da podjemo sa njima,rekavsi da nas vode na ispitivanje.Izveli su nas pred skolu.Mene su zajedno sa nekom zenom,koju nisam ranije poznavala,utrpali u vozilo.Sjedila sam do vozaca,a druga zena pozadi,izmedju dvojice cetnika. Odvezli su nas u hotel"VILINA VLAS",Nisam prepoznala nikog od cetnika koji su nas poveli.U hotelu su mi rekli da se operem,a onda su me uveli u jednu napola osvijetljenu sobu u kojoj je vec bio jedan cetnik,star oko 35 godina,uniformisan,visok,crn,naoruzan automatskim oruzjem i pistoljem.Smrdio je na alkohol...Naredio mi je grubo da se skinem.Plakala sam i molila ga da mi to ne cini,a on me je sakama nekoliko puta udario u glavu i po slabinama,govoreci:"Ako neces sama ti,ja cu te skinuti." Prijetio je da ce me ubiti,a da ce se na meni svi izredati ako ne budem radila ono sto se trazi.Nakon toga,jos zesce je navalio na mene.Nastavio je da me grubo udara,dok se nisam pretucena onesvijestila.Kad sam dosla svijesti,gola na tepihu,osjetila sam da sam obescascena,silovana.Vidjevsi da sam dosla svijesti,ponovo je navalio na mene,grubo me silovao i ostavio na tepihu sobe. Nakon toga autom su me vratili u skolsku salu,gdje sam nasla cetrnaestogodisnju kcerku svu u krvi. Bila je u soku,pretucena po licu i tijelu.Rekla mi je,grcajuci od placa,da su i nju vodili u hotel gdje su je silovala trojica cetnika.KCERKA JE MOLILA DA JE UBIJEM,da je zadavim,rekavsi kako ona to ponizenje ne moze podnijeti,osudjujuci me zasto sam je izvela iz Sarajeva.Slijedeci dan kcerki je bilo jako lose.Iz straha da je ponovo ne odvedu,davala sam joj u vecoj kolicini antibiotike koje sam imala,kako bi je osamutili i kako bi izgledala bezivotno,da se cetnici ne bi zainteresovali za nju.Strasno sam se bojala za njeno psihicko stanje,tim prije sto je ona jos kao dijete preboljela upalu mozga,sto je imalo odredjene posljedice u njenom razvoju. "CESTO SAM CULA I KRIKE DRUGIH ZENA..." Uvecer su cetnici ponovo dosli i odveli nekoliko zena.Svojim tijelima,moja majka,dvije strine i ja,krili smo moju kcerku i jos tri djevojke,sakrivene ispod stola u cosku sale.Te djevojke znam samo po imenima:Safetu,,nesto stariju od moje kcerke,Belkisu,koja je bila mladja od nje.Trecoj ne znam ime,ali znam da je iz nekog donjeg sela.Sve tri su prethodnog dana bile silovane. Narednih sedam veceri,uzastopno,vodili su me u hotel"Vilina vlas",zajedno sa grupom mladjih zena koje nisam poznavala,niti sam ih zbog mraka mogla dobro vidjeti.Opet se ponavljalo isto.Pranje, odvodjenje u sobu.NADAMNOM SU SE SMJENJIVALA PO TROJICA CETNIKA.Udarali su me,premlacivali. Gubila sam svijest.Kad bih dosla sebi,na meni je vec bio drugi.Svi su uglavnom bili mladji muskarci, starosti od 30-35 godina.U sobu su ulazili sa oruzjem.Tukli su me sakama,pretezno po licu i slabinama. Mjesec dana poslije toga na meni su bile vidljive modrice,posebno ispod ociju...Uslijed jakih udaraca po licu,izgubila sam i nekoliko zuba. Dok sam bila u tim hotelskim sobama,cesto sam cula krike drugih zena,koje su placuci preklinjale cetnike da ih puste ili da ih ubiju. Kad su nas vracali u salu neke od tih zena nisu bile u stanju ni da hodaju.Mene poslije tih sedam dana nisu dirali,ali su nastavili voditi druge zene. "VI CETE KLATI KURBANE,A MI MUSLIMANE..." Petnaestog dana zatocenistva,hodajuci po sali,prepoznala sam glas komsije STEVE OSTOJICA pred vratima sale.Nakon mog inzistiranja,strazari su me uz udarac po ledjima ipak pustili da razgovaram sa komsijom Stevom.On je bio u crnoj uniformi na kojoj je imao neku oznaku,nesto kao slika vuka na kojoj je pisalo"Republika Srpska",naoruzan automatom i pistoljem.Na sajkaci je imao kokardu.Na moje molbe da nam pomogne,rekao je da ce pozvati moju rodbinu i jos neke mjestane sela i da ce nas njegovi ljudi sprovesti kao na"strijeljanje",ali ce im on reci da pucaju u zrak,a mi da bjezimo kuci... Vratila sam se odmah u salu,a nakon 10-15 minuta cula sam kako proziva nas oko dvadeset,pored ostalih,moju majku,kcerku i strinu. Izveli su nas sve pred logor i postrojili,galameci i psujuci nam sve sto su stigli.Odatle smo pjeske,u pratnji sest naoruzanih cetnika,krenuli prema gradu. Tad je bio drugi dan Kurban-bajrama,polovina juna mjeseca 1992.godine.Na prilazu gradu stajala je naoruzana grupa cetnika sa crnim maskama na glavama.Nakon sto su im nasi pratioci rekli da nas vode na strijeljanje,pustili su nas preko mosta na rijeci Drini.Most je bio zatrpan ljudskim lesevima. Gazili smo preko obezglavljenih,osakacenih ljudskih tijela...Sve je strasno zaudaralo.Centralni dio mosta je bio sav isprskan krvlju,svuda je bila krv,ljudske glave bez ociju,noseva...Cetnici su nam dobacivali:"VI CETE KLATI KURBANE,A MI MUSLIMANE".Cijelo vrijeme sam pridrzavala uz sebe kcerku da se ne onesvijesti.Ne znam koliko je tu bilo leseva,ali se gotovo nije mogao napraviti korak,a da ne nagazis na neki od leseva.Leseva je bilo i na obali Drine,ispod mosta,a i niz rijeku su plutali. Poslije sam cula da su ta ubijena tijela gotovo zacepila ispust na brani hidroelektrane i da su ih cetnici morali vaditi iz rijeke. Pri kraju mosta i iduci dalje pored benzinske pumpe,cetnici su nas poceli udarati govoreci da smo "banda balijska"i da ce Stevo platiti sto nas pusta.U toj nasoj grupi bile su i neke zene sa malom djecom:Alma je bila stara sest godina,Sanela i Sadeta tri godine. Proveli su nas kroz gradic koji je gotovo sav bio izgorio.Prijeteci nam i psujuci nas,pustili su nas kod kuce porodice Zekas.U selu smo zatekli Stevinog brata sa zenom.Bili su jako iznenadjeni sto nas vide. Kod kuce nismo smjeli ostati,a nismo imali mogucnosti ni da se probijemo iz sela ka Sarajevu.Prema Srbiji nismo smjeli.Plasili smo se cetnika iz UZICKOG KORPUSA,koji su iz Srbije usli u Bosnu kao agresori,hapsili Bosnjake izbjeglice i vodili ih u logore.Bili smo sretni kada nam je polovinom avgusta "Crveni kriz"pomogao da se probijemo na slobodnu teritoriju.

srijeda, 18.04.2007.

VLADIKA KACAVENDA,CETNIK! Lazar Manojlovic-MAC U RUCI VLADIKE KACAVENDE Puno se postovalaca pokojnika slilo tog dana na Gradskom groblju u Pucilama.Dosli su prijatelji,kolege, bivsi i sadasnji ucenici.Stigli cak iz Sarajeva,Tuzle,Beograda,Novog Sada i drugih mjesta.Stotine njih.I dok cekamo da se opijelo u kapeli zavrsi,najednom se masa poce da pomjera.Pogledam prema grobljanskoj kapiji.Dolazi preskupi RENO sa tamnim staklima.Pomislih da je to jedan od bivsih predsjednika vlade.Utom auto stize do mene i kroz tamna stakla ugledah vladiku. Cudno je svima da je on dosao,jer profesori su sitna raja za bozijeg izaslanika u liku vladike.Auto dodje do samog ulaza kapele.Primitivno je i za osudu natjerati auto u masu ozaloscenih i prijatelja pokojnika. Uz to vozac nema osnovne saobracajne kulture,a krsi i saobracajne propise.Ali,vozacu je naredio vladika.Da zlo bude vece,tuznije i primitivnije,od parkinga do kapele je nekih pedeset metara.Da li je boziji izaslanik mogao da prepjesaci to malo puta ili je zelio da svi vide najskuplji RENO koji mu je bog poklonio.I bi sto bi.Postovaoci pokojnika nisu to odobrili i taj cin je vecina osudila. Odrza vladika KACAVENDA kratko opijelo.Sjede u auto i krenu.Nakon tri metra,kad je kroz tamna stakla ugledao potpisnika ovih redova,dade znak vozacu da stane.Automatski se otvori prozorsko staklo i pojavi se vladika sa svojim poznatim likom.Bez ikakvog povoda poce da urlice i vice.Toliko glasno da vecina cuje kako me ruzi,vrijedja,ponizava,prijeti i pljuje. Pokusavam,tiho,da ga upozorim da nije ovdje ni mjesto ni vrijeme za takav izliv bijesa,jer takvo sto ne bi ucinila ni najprimitivnija osoba,ali vladika nastavlja svoju tiradu.Rece mi sasvim jasno i glasno da ja njemu necu odredjivati gdje ce i sta govoriti,vec da to on odredjuje.Tim gore. Dok taj bijes i prostakluk vladike traje,prisutni se uskomesase,a auto,sa pokojnikom,ceka.Zaustavljen je na putu bez povratka.A od koga,od bozijeg izaslanika.ZA TO VRIJEME VLADIKA VICE DA JE MENE BOG VEC ODAVNO KAZNIO(MISLI VLADIKA NA 1994.GODINU KADA JE U IME BOGA MARSA NAREDIO SDS DA ME IZBACI SA MJESTA DIREKTORA OSNOVNE SKOLE"NARODNI HEROJ RADOJKA LAKIC" NAPRASNO PREIMENOVANE,PO VOLJI VLADIKE,U"SV.SAVU".IZBACIVANJE IZVRSISE DVOJICA CUVARA LOGORA ZA MUSLIMANE U BATKOVICU SA DVA PISTOLJA.KACAVENDA SE VEC TADA POISTOVJECIVAO SA BOGOM).I DA CE ME TEK DA KAZNI(VALJDA KAO PROFESORA DUSKA KONDORA).I ponovo zaprijeti da ga vise ne napadam,jer cu lose proci.I tako redom i tome slicno. HOCE VLADIKA DA SE POKAZE KO VLADA SEMBERIJOM,A LAZNO SE PREDSTAVLJA ZA ZVORNICKO-TUZLANSKOG VLADIKU,JER BIJELJINA NIJE ZVORNIK NI TUZLA.Nije samo vladika mene vrijedjao i pljuvao vec i pokojnika nad kojim je samo desetak minuta prije vrsio opijelo.Retorika je vec poznata. Vladika zaboravlja da je rat odavno zavrsen u kome je on,na ovim prostorima,BIO GOSPODAR ZIVOTA I SMRTI.Ocito da on ima problem sam sa sobom i sa strahom od istine,jer mu je to nocna mora. Tacno je da se potpisnik ovih redova,duze od decenije,bavi istupima i (ne)djelima vladike.Puno je tu katastrofalnih i neljudskih poteza koji su suprotni i Bibliji,i Jevandjelju i bozijim zapovijestima.Jer vladika i dalje sije mrznju,strah,a sada i otvorene prijetnje(vidjeti moj prilog u"Oslobodjenju"od 10.marta 2007.-MANTIJASI I MAFIJASI). Nastupam kao slobodni novinar,eticar,ateista i dijalekticar.Bicu presretan,i ne samo ja,kada se vladika vrati izvornim principima vjere i Biblije.Jer ovakav prostakluk,osionost i drskost tesko moze zdrav razum da dozvoli.Istina,slicno i jos gore,ucinio je mitropolit crnogorsko-primorski AMFILOHIJE. Imenovani je dosao nepozvan,van protokola i nad odrom premijera ZORANA DJINDJICA napravio nevidjen i necuven skandal izgovarajuci rijeci:"KO SE MACA LATI,MAC MU GLAVE DODJE." Naucili su na ratne poklice.Ali su zastupnici nove inkvizicije. U pisanju i javnim nastupima nastojim da govorim istinu.To sto se ista nekome ne svidja,to nije moj problem.Volio bih da pisem pjesme nego sto se bavim prljavstinama drugih.Bavim se sociologijom i psihologijom ovog vremena.Ako moje tvrdnje nisu uvijek istinite,svako moze,pa i vladika KACAVENDA, da me demantuje.To mu garantuje kodeks o stampi,pa i zakon.Prijetnje,uvrede i izliv sile govore vise o njemu,nego o meni. ("Oslobodjenje")

NATASA KANDIC,direktorica Fonda za humanitarno pravo ...SAMI OPTUZENI("SKORPIONI")SU TVRDILI DA SU ONI JEDINICA KOJU JE FORMIRALA DRZAVNA BEZBEDNOST SRBIJE,DA SU U RANGU SRPSKE DOBROVOLJACKE GARDE I CRVENIH BERETKI.ONDA SU GOVORILI DA SU PRIPADALI VOJSCI REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE,TE DA SU JEDNO VREME BILI POD KOMANDOM VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE.NO,SUD KAZE DA SU PARAVOJNA FORMACIJA.ISPADA KAO DA SU SE SAMI FORMIRALI,DA JE TO BILO NEKO UDRUZENJE GRADJANA-SELJAKA.ONDA ODJEDNOM DELUJU KAO OBEZBEDJENJE NAFTNE INDUSTRIJE KRAJINE,TE NA KRAJU POD PUNOM I TO VEOMA BOGATOM OPREMOM KRECU DA POMOGNU FIKRETU ABDICU.NAKON TOGA NEKO IH PONOVO SALJE U BiH... ("Oslobodjenje")

Sifra:"KRVAVI MOST"-"KCERKA ME MOLILA DA JE UBIJEM..."-1 Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi. Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida. Negdje u drugoj polovini marta 1992.godine,zajedno sa sinom i kcerkom,otisla sam u posjetu svojim roditeljima na selo.To selo je smjesteno oko 3-4 kilometra iznad grada,nastanjeno pretezno bosnjackim stanovnistvom,sa oko 15 prilicno rastrkanih kuca. Nedugo nakon naseg dolaska(tacnog datuma se ne sjecam),u selo je dosla grupa od 5-6 Srba, naoruzanih automatskim puskama i pistoljima,neki od njih u civilnom odijelu,a neki u vojnickim kosuljama i pantalonama.Mjestani Bosnjaci nisu bili naoruzani.Tek po neko je imao lovacku pusku.Oni su nam naredili da podjemo sa njima i poveli nas iz sela,govoreci nam kako zele da nas spasu i zastite od cetnika koji ce doci sa strane.Medju ljudima koji su nas poveli su bila i BRACA TRIFKOVIC,BOSKO I MOMCILO,ZVANI MOCO.Ostale ljude iz te grupe nisam poznavala. Narednih 12-13 dana sam provela u kuci pomenute brace.Zajedno sa mnom su bile i moja majka, kcerka i dvije strine.Nas zene su smjestili u jednu sobu,ispred koje je uvijek bio neko od njihovih muskaraca.Povremeno su nas pustali u nase kuce da sebi donesemo hranu.Dozvoljavali su nam da kuhamo,a omogucili su nam i da telefonski razgovaramo sa svojima,ali u njihovom prisustvu. U nekoliko navrata su pred kucu,u kojoj smo boravile,dolazile druge grupe Srbocetnika,uglavnom ljudi iz udaljenijih sela koje nisam poznavala.Trazili su mladje zene i djevojke,prijeteci Momcilu i Bosku da ce ih pobiti,jer cuvaju,kriju balije...Skoro svaku noc se cula pucnjava,a jedne veceri sam sa prozora vidjela kako u obliznjem bosnjackom selu gore kuce.Do mene je dopirala rika stoke koja je u zapaljenim stalama ziva gorjela.Cula sam da su mnogi Bosnjaci iz tog sela ubijeni,pa onda zapaljeni,a da su neki uspjeli pobjeci. "ISLI SU OD KUCE DO KUCE" Posljednjeg dana boravka u toj kuci,Trifkovici su nam rekli da moramo da idemo svojim kucama.Morali smo otici i u kucama se kriti.Zbog pucnjave nismo smjeli izlaziti poslije 20 sati,a ponekad bi ujutro,na verandi,nalazili opuske cigareta koje niko od nas nije tu ostavljao. Sedmog dana po povratku kuci,rano ujutro,pocela je zestoka pucnjava po selu.Cetiri grupe Srbocetnika su prvo opkolile,a potom,uz zestoko pucanje iz pjesadijskog oruzja,usle u selo.Isli su od kuce do kuce,pretresali ih,a potom ih palili.Kada su stigli do nase kuce(u kojoj su bile samo zene,jer su se muskarci krili po obliznjim sumama i pecinama),njihov starjesina je,prethodno pogledavsi neki spisak koji je nosio u ruci,rekao da se ne bojimo,jer nam kuca nece biti zapaljena.Medju tim Srbocetnicima sam prepoznala i BRACU BLIZANCE.Komsije su pricale da su njih trojica taj dan licno odveli nase komsije,oca i sina Sakiba i Omera na saslusanje u njihovu komandu,a zatim zapalili njihovu kao i Mujinu kucu.Sakib,Mujo i Omer su bili veoma ugledni mjestani naseg sela,kao i opcine Visegrad.Od odvodjenja im se gubi svaki trag.Sva trojica su se nalazila na video kaseti koja je prije rata snimljena u Visegradu na proslavi Bajrama.Ti cetnici su trazili i mog mladjeg brata,ali im je komsija DJORDJE NINKOVIC rekao da je on jos dijete i da ga ne diraju.Oni su nakon toga otisli iz sela,a ja sam sa kcerkom i majkom ostala u kuci.Nekoliko dana poslije,u selo je dosla veca grupa dobro naoruzanih, uniformisanih cetnika,koji su nas pod prijetnjom oruzjem odveli u osnovnu skolu u Visegradu. Smjestili su nas u fiskulturnu salu skole,gdje smo ostali slijedecih 15 dana.U sali je bilo oko 150 osoba,vecinom starijih muskaraca,zena svih starosnih dobi i djece.Ispred sale su bile postavljene straze od dobro naoruzanih cetnika.Jedanput dnevno u salu su ulazili stariji ljudi u civilu koji su nam donosili hranu:dosta neukusnu kasu bez hljeba i jednu-dvije flase vode za sve nas.Spavali smo na podu bez ikakvih prostirki,samo u odjeci koju smo imali na sebi.Nisu nam dopustali da se peremo.Nas je bilo 150 a samo jedan WC. Danju bi u salu dolazilo 4-5 naoruzanih cetnika koji su izvodili jednu po jednu grupu muskaraca i vodili ih u policiju na ispitivanje.Neki od odvedenih su se u salu vracali modri,pretuceni,a neki se uopce nisu vratili.Nikada se nije vratila jedna kompletna sestoclana bosnjacka porodica.Poslije sam cula da je cijela porodica pobijena...

SONJA BISERKO,predsjednica Helsinskog odbora Srbije ...STRATEGIJA BEOGRADA JE BILA DA SE ZA NEZAVISNOST KOSOVA TRAZI KOMPENZACIJA U REPUBLICI SRPSKOJ.MEDJUTIM,MEDJUNARODNA ZAJEDNICA JE DALA NA ZNANJE DA TAKVA TRGOVINA NE DOLAZI U OBZIR.KONTAKT GRUPA JE NAKON MARTOVSKIH DOGADJAJA 2004.GODINE DONELA VEOMA JASNE PRINCIPE ZA RESAVANJE KOSOVSKOG STATUSA:NEMA VRACANJA POD BEOGRADSKU INGERENCIJU,NEMA PODELE I NEMA UJEDINJENJA SA SUSEDNIM ZEMLJAMA.BOSNA JE,NAZALOST,OSTALA DISFUNKCIONALNA ZEMLJA ZBOG OGRANICENJA DEJTONSKOG SPORAZUMA, JER JE USTOLICAVANJEM ETNICKOG PRINCIPA BLOKIRANA NJENA SUSTINSKA INTEGRACIJA I FUNKCIONISANJE KAO JEDINSTVENE ZEMLJE...

Sifra:"BATKOVIC"-"TREBA NAM ROBLJE ZA RAD NA NJIVAMA"-2 "SVAKI PUT SAM TO DOZIVLJAVALA KAO DA IDEM NA VJESANJE" Nakon vrlo naporne voznje kamionom,koja je trajala oko dva sata,stigli smo u logor BATKOVIC.Uveli su nas u jednu sobu,u kojoj je moglo biti oko 100 djevojaka,starosne dobi od 13-25 godina.U logoru Batkovic,Srbocetnici su zatvorili muskarce i zene civile,Bosnjake i Bosnjakinje... Pored svih ponizenja i torture koju smo svi prozivljavali,vodili su nas,i muskarce i nas zene,na njihovu poljoprivrednu ekonomiju da radimo najteze poslove.Pod strogom strazom ustupali su nas i srpskim seljacima,na cijim smo njivama radili.Pored toga sto smo morali da radimo teske poslove,Srbi su se na nama i seksualno izivljavali.Silovali su nas i uz to nas vrijedjali i tukli puno gore nego sto bi stoku,i to samo zbog toga sto smo Bosnjakinje. Djevojcice i djevojke su odvodili skoro svaku vecer.Po mene su dolazili,otprilike svaku trecu ili cetvrtu noc.Vodili su nas u jednu zasebnu,praznu prostoriju.Uvijek ih je bilo po nekoliko,a uglavnom su to svaki put bila nova lica,tako da ih nisam mogla sve zapamtiti.Bili su to cetnici iz Srbije,te Zvornika i Bijeljine. NAJGORI SU BILI ILIJA PRODANOVIC,JOVAN LAZIC I RATKO SIMIC.Zapamtila sam njih jer su ih zapamtile sve zene i djevojke po njihovoj krvolocnoj okrutnosti i mrznji prema nama Bosnjakinjama.Svaki put sam to dozivljavala kao da idem na vjesanje.Silovanje je trajalo cijelo vrijeme moga boravka u logoru Batkovic. U tom logoru sve su zene odvodjene na njive radi kopanja repe,vadjenja krompira i drugih poljskih poslova.Islo se po grupama od po dvadesetak zena.Tada je zene pratilo 7-8 srpskih strazara.Radile smo skoro svaki dan od 7-16 sati.Cesto su nas tjerali da sa sebe skinemo odjecu i da tako gole kopamo. Djecu sam ostavljala starijim zenama. Jednog dana,kad sam se vratila sa prisilnog rada na njivi,zatekla sam stariju kcerku kako place.Prisla sam joj i tek onda primjetila da su joj usne rasjecene.Pitala sam zenu koja ju je pazila sta se desilo. Odgovorila mi je da je u sobu usao jedan njihov vojni policajac,da je izvadio zilet i ucinio mi djetetu to gnusno djelo.Osim toga,taj isti LUKA MITROVIC je tukao obje moje curice. Uz pomoc djevojaka iz sobe sam uspjela djetetu nekako zaustaviti krvarenje...Svim logorasima je bilo jako tesko,i muskarcima i nama zenama,nama najteze. U ovom svom pisanom iskazu zelim da posebno izdvojim jedan moj pacenicki dan koji sa prezivjela tokom zatocenistva u logoru Batkovic. "KADA SE BERBA ZAVRSI,ONDA CEMO TI REZATI DOJKE" Pocetkom septembra 1992.godine,srpska vojna straza odvela nas je iz logora kod jednog bogatog seljaka da mu vadimo krompir.Sa mnom su bile posle jos tri zene,Suada i Hitka iz Vlasenice i Murada iz Bratunca. Na njivu smo stigle prije 7 sati i radile smo zajedno sa nekoliko Srpkinja,seljanki,sve do 12 sati.U podne su donijeli rucak.Sjele smo na travu 15-20 metara podalje od Srpkinja,kojima je u isto vrijeme bila donesena hrana.One su prve pocele jesti i dok su jele,stalno su pogledale prema nama i smijuljile se.Mi smo razmotale svoju hranu koja je bila donesena u jednoj bosci i vidjele da su nam poslali slaninu.Posto mi,muslimani,ne jedemo svinjsko meso,hranu smo samo odgurnule od sebe. Kada je to vidio strazar,CETNIK JOVICA,zagalamio je na nas,prisao nam,dohvatio rukama slaninu i poceo nam je,jednoj,pa drugoj,silom trpati u usta.Mi smo se izmicale i branile i govorile mu da mi nikada nismo jele masnu slaninu.On nas je onda poceo vrijedjati i psovati nam majku tursku,govoreci:"NAUCICEMO MI VAS SVEMU DOBROME STO JE SRPSKO",a ja sam mu i uvrijedjena i gladna uzvratila:"MI SMO VAS NAUCILI SVEMU STO JE CIVILIZACIJSKO.ZIVJELI STE NA ZEMLJI ZAJEDNO SA STOKOM,NISTE SE ZNALI OKUPATI,NI U POLA GODINE.OD NAS MUSLIMANA STE PRIMILI KULTURU STANOVANJA,NAUCILI SPRAVLJATI HRANU..."Sve to i uz mnogo toga rekla sam bradatom cetniku,ne razmisljajuci sta ce mi se desiti za osvetu.Nisam ni zavrsila sa govorom,a Jovica mi je prisao sa strazarom SIMICEM.Uhvatili su me za nadlakticu i odnijeli do jednog potoka koji je tekao uz njivu. Otimala sam se,trzala,nogatala,ali bez uspjeha... Kada su me donijeli do potoka,bacili su me u plitku vodu i poceli da gaze po meni,govoreci mi u bijesu: "JESTE,NAUCILI STE NAS SVEMU,ALI SAD JE NASE VRIJEME.NEMA CARA LAZARA,ALI DOSAO JE NJEGOV UNUK SLOBO-SLOBODA.SAD CEMO TI DOBRO OPRATI GUZICU,BALINKURO JEDNA!" Posto su me izgazili nogama po vodi,svukli su me i ostala sam potpuno gola.Izvukli su me iz vode na sitni pijesak i obojica me grubo silovali.Prvo me je cvrsto drzao Simic a Jovica silovao,pa se onda zamijenili.Dok su mi to radili,uzvikivali su parole o Srbiji,o cetnickim vojvodama,Slobodanu Milosevicu i Seselju. Bila sam klonula i nisam bila pri potpunoj svijesti. Kad su zadovoljili svoju strast,izvadili su nozeve i zaprijetili da ce me zaklati,da ce mi jezik odrezati...Onda su iz potoka izvadili kamenje velicine jajeta i,uz vrisku,nekoliko kamenova ugurali mi u vaginu... "NECEMO TE DANAS ZAKLATI.TREBA NAM ROBLJE ZA RAD NA NJIVAMA.KADA SE BERBA ZAVRSI,ONDA CEMO TI ODREZATI DOJKE",govorili su mi u svome bijesu,digli se i otisli na njivu.Odatle su poslali Hitku i Muradu da me obuku i dovedu,sto su one i ucinile,oprale me i izvadile mi kamenje iz vagine.Dale su mi neke svoje haljinke. Tog dana naporno smo radile sve do sest sati i gladne se vratile u logor. U srpskom logoru Batkovic provela sam skoro pet mjeseci...Zahvaljujuci uspjesima Armije BiH koja je zarobljavala puno cetnika,doslo je do razmjene. Mene i moje curice i jos 30 zena i 28 muskaraca-civila u oktobru 1992.godine cetnici su dali u razmjenu za svog pedeset i jednog zarobljenog. Tako sam sa djecom oslobodjena. Kada sam dosla u Tuzlu,saznala sam da mi je muz poginuo kod Zvornika,da mi je majka ubijena i zapaljena zajedno sa njenom kucom,da mi je u blizoj familiji ubijeno 19 mojih rodjaka. Sve su mi to uradili Srbocetnici. Da bih bila mirna,da bih oduzila dug svojim unucima,prijavila sam se za svjedocenje protiv ratnih zlocinaca.

utorak, 17.04.2007.

ZRTVE TUZE REPUBLIKU SRPSKU,SRBIJU,HRVATSKU,CRNU GORU... PET HILJADA TUZBI PROTIV REPUBLIKE SRPSKE Zrtve su podnijele tuzbe zbog torture u logorima i zastupace iz advokati iz Hrvatske,Srbije i Crne Gore Clanovi Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,Pokreta"Majke enklava Srebrenica i Zepa",te"Zene zrtve rata",u srijedu(11.IV 2007.)su i zvanicno pokrenuli sudske postupke protiv Republike Srpske,Srbije,Crne Gore,Hrvatske,te nekoliko kantona u Federaciji BiH. "To je jedino sta nam je preostalo",zakljucio je MURAT TAHIROVIC,predsjednik Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,navodeci da oni koji su za vrijeme rata cinili zlodjela i danas rade u MUP-u RS,Agenciji za istrage i zastitu(SIPA),Narodnoj skupstini RS,opstinama... Zastupace ih,kako je objasnio Tahirovic,kancelarija advokata JOSIPA SLADICA(Hrvatska),kancelarija PRELEVIC iz Crne Gore,te Fond za humanitarno pravo NATASE KANDIC iz Beograda. Osnova svih tuzbi protiv navedenih drzava i entiteta je presuda Okruznog suda u Banja Luci,koji je u"slucaju logoras ZIJAHUDIN SMAILAGIC protiv RS" presudio u korist logorasa.Spremno je,podsjetio je Tahirovic,pet hiljada tuzbi protiv RS,i u narednih nekoliko dana prva ce tuzba stici u Banja Luku. Advokat Sladic,koji je ovih dana pohodio Bosansku Krajinu,navodi i da je Udruzenje logorasa iz Kljuca spremilo 1400 tuzbi,u Cazinu se njihov broj mjeri na hiljade,bas kao i u Tuzli. "Ne dvojim kad je ishod ovih tuzbi u pitanju.Vecina sudskih postupaka vodice se u Banja Luci,gdje je sud vec presudio u korist jednog od logorasa.U biti,bice to klasicni sudski postupci.Odsteta!Pa,ako danas na Zapadu bespravno provedete dan u zatvoru,gdje imate lijecnika i cetiri obroka dnevno,onda to kosta oko 70 eura.Imajuci na umu torture kroz koje su logorasi prosli,za dan proveden u logoru trazicemo oko 300 eura na ime odstete",objasnio je advokat Sladic. ("Oslobodjenje")

NATASA KANDIC,direktorica Fonda za humanitarno pravo ...JAKO MI JE ZAO STO SE BOSANSKI TIM U TUZBI BiH PROTIV JUGOSLAVIJE NIJE POTRUDIO DA DODJE DO TRANSKRIPTA SA SUDJENJA"SKORPIONIMA".IZ TOGA SE VIDI DA TOMISLAV KOVAC,BIVSI MINISTAR POLICIJE REPUBLIKE SRPSKE I DRUGI VISOKI FUNKCIONERI REPUBLIKE SRPSKE,POTPISUJU DA SE NA TERENU U TRNOVU NALAZE PRIPADNICI MUP-a SRBIJE,DA SU NEKI U BORBAMA RANJENI,DA SU BIVALI PREBACIVANI U BOLNICU U FOCU TE NA VMA U SRBIJU... ("Oslobodjenje")

ZLOCIN IZ KULTURE:CETNIK BORA DJORDJEVIC-CORBALINO ...ARKANA NISAM POZNAVAO KAO KRIMINALCA,VEC KAO DOBROG COVEKA I PATRIOTU,I TAKO CU GA PAMTITI...

Aleksandar Vucic,Sekijev Mariolino,generalni sekretar Srpske Radikalne Stranke ...U Srebrenici nije pokusano unistenje jednog naroda vec njegovog malog dela...

Sifra:"MONSTRUM"-"SPREM`TE SE,SPREM`TE CETNICI..."-2 "SLOBODA SE MORALA SKUPO PLATITI" Kad vise nismo mogli izdrzati,prijavili smo se kod MIROSLAVA TADICA za razmjenu.Nismo imali ni novca ni hrane posto su nam cetnici bili sve oduzeli.A Miroslav Tadic je od nas trazio po 5000 DM da bi nam omogucio razmjenu.To isto je radio i njegov kolega SVETO-CRNOGORAC.PRIJE RATA JE BIO NASTAVNIK U SAMCU. Ostali smo u Bosanskom Samcu,jer nismo mogli platiti razmjenu,mada smo se prijavili na samom pocetku srpske agresije. Nastavnik Sveto-Crnogorac nas je u svim prilikama nastojao poniziti.Kad god bi me sreo,zagledao bi me i pitao da li mi ista moze moj muz:"CEKAJ ME,UBRZO CU TI NAVRATITI DA VIDIS KAKO CRNOGORAC KARA",govorio mi je i uvijek dobacivao sa podsmijehom:"HTJELA BI VANI SVOJIM BALIJAMA.NE VALJA TI OVDJE U SRPSKOJ SA NAMA..." Bila je jesen,mislim da je bio kraj oktobra 1992.godine,kada je jednu vecer,oko 21 sat,neko pokucao na vrata nase kuce.Bili smo spremni da tu vecer,iz sigurnosnih razloga,nocimo kod nasih prijatelja u Samcu. Kcerka je sa svojom malom bebom,pola sata prije,otisla kod rodjaka svoga muza... Dvoumili smo se da li da otvorimo.Moj muz je ugasio jednu sijalicu u kuci,a onda se zaculo jako lupanje na vrata.Digla sam se i otvorila ih.Na pragu kuce stajala su dva muskarca.Jedan je bio u civilu,a drugi u cetnickoj uniformi.Prepoznala sam onog u civilu.BIO JE TO SVETO-CRNOGORAC. Ne pitajuci nista,usao je u hodnik pa u sobu,a sa njim je i onaj u maskirnoj uniformi.U sobi je bio moj muz,koji je skocio i upalio sobno svjetlo."Evo nas,dosli smo da vas obradujemo.Vase balije ce vas primiti i nece trebati po 5000 maraka.Sredio sam da bude po 2000 DM",oglasio se nastavnik Sveto-Crnogorac i sjeo na kauc.To je ucinio i uniformisani cetnik.Kasnije sam,po znakovima na uniformi i po naglasku, zakljucila da je pripadnik"Belih Orlova"iz Srbije.Sveto je trazio alkohol i mezu,a mi u kuci nismo imali nista.Rekli smo im da nemamo ni jedne marke i da smo odustali od te razmjene.On se cerekao i poceo nas vrijedjati,govoreci mome muzu da nije musko i da sam mu se ja sama nudila da spavam sa njim.Moj muz je sutio,a i ja nisam htjela da reagujem...Nakon 10-15 minuta naredio je mom muzu da me povali na tepih i da sa mnom pred njima ima seksualni odnos.Oboje smo ga molili da nam to ne cini,da je to grijeh,a on je izdigao tri prsta ruke iznad glave i grmio da to moramo uciniti jer mi vise nismo mogli biti u Samcu muslimani,vec pravoslavci.Ja sam plakala i molila da nas postede tog straha,ali SVETO- CRNOGORAC JE BIO UPORAN.Naredio je Srbijancu da nas kolje ako se ne budemo svukli.Ovaj je to jedva docekao.Izvadio je noz i zabio ga u pod ispred sebe. "ONDA JE POCEO PLAKATI I MOJ MUZ..." Morali smo se svuci potpuno goli,dok su se oni smijali.Muz je legao na mene dok sam ja vriskala od placa.Onda je poceo plakati i moj muz.Mi smo ponizeni i bespomocni plakali,a cetnici su se grohotom smijali.Nakon 10-15 minuta stravicnog mucenja,podigli su sa mene moga muza i nisu dali da se obuce. Sveto mu je rekao:"SAD CES VIDJETI KAKO PRAVOSLAVAC,CRNOGORAC,TUCA MUSLIMANKU!"Skocila sam sa poda a on me je jako udario sakom u vilicu i oborio me.Srbijanac je prinio noz uz vrat moga muza i ja sam se morala opustiti. Sveto-Crnogorac me je silovao na sve moguce nacine,a onda su se zamijenili.On je drzao noz nad mojim muzem a silovao me Srbijanac.Orgijanje Srbina i Crnogorca trajalo je u nasoj kuci gotovo do ponoci,kada su likujuci i pjevajuci cetnicke pjesme otisli,a nas dvoje ostavili posramljene i uprljane.Muz je plakao sa mnom i tjesio me.Poslije me je dugo kupao pa legao uz mene,cijelu vecer drzeci me zagrljenu, jer oboje nismo mogli oka sklopiti... Cetnici su i poslije njih cesto dolazili u nasu kucu da nas kontrolisu.OBICNO SU SLALI NASERA SEJDICA,BOSNJAKA,KOJI JE BIO NJIHOV BIJEDNI SLUGA I ULIZICA.Provjeravali su da li smo kod svojih kuca ili smo negdje drugdje,da li se krijemo po podrumima,sklonistima... Na radnu obavezu morali smo ici svaki dan...STEVICA BOGDANOVIC je pravio raspored.Ako bi neko od nasih Bosnjaka,zbog bolesti,morao traziti postedu od radne obaveze,Stevica Bogdanovic je slao svoje cetnike da ga pretuku. Radna obaveza,maltretiranja,tuce,pljackanje,otimanje,silovanje,trajale su sve do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma,pa i kasnije. Tukli su nas cim su stigli,sta im je bilo pri ruci.Tukli su nas palicama,motkama...Da bi nas ponizili tukli su nas do besvijesti a mnoge zene su silovali.Mislim da je u Samcu bilo malo zena koje nisu bile silovane. ZNAM DA SU SILOVALI I STARICU HALIMU OD 70 GODINA,ciji se muz kasnije u Samcu objesio. "NISTA NIJE TOPLIJE OD SLOBODE" Muza su mi posebno tukli,gotovo do besvijesti.Izbijali su mu zube.Oboje smo padali od gladi i iznemoglosti,ali kada bi pali od iznemoglosti onda bi nas tukli da po tri dana nismo mogli doci sebi. Kada smo bili na radu,branju kukuruza i krompira,cetnici su znali odvesti sa njive mlade zene i silovati ih u siprazju. Govorili su nam da smo Alijina-balijina vojska,da ce nas sve poklati,da uskoro nece biti ni Alije ni nas Bosnjaka,jer ce nas pobiti posto nismo prihvatili njihovu Veliku Srbiju,a da jesmo,oni nas ne bi dirali... Muke nas Bosnjaka nisu potpuno prestale ni poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma,te smo muz i ja rijesili da nocu,posto nismo imali para za prevoz,krenemo pjeske prema Srebreniku.Nismo znali ni gdje su minska polja,ni gdje su cetnicki policijski punktovi,ali smo,ipak,sretno stigli na slobodu,nakon pjesacenja koje je trajalo cijelu januarsku noc,punih 12 sati.

Klaas de Jonge,nizozemski antropolog,istrazivac genocida u Ruandi ...MEDJUNARODNI SUD ZA RATNE ZLOCINE U RUANDI,SMJESTEN U TANZANIJSKOM GRADU HARUSI, VRLO JE SLICAN HASKOM TRIBUNALU ZA BIVSU JUGOSLAVIJU.NI GRADJANI RUANDE,A MISLIM TU NA OBJE STRANE,HUTUE I TUTSIJE,NE VOLE GA PREVISE I NE RAZUMIJU MEDJUNARODNO PRAVO.VISE IH ZANIMAJU LOKALNI SUDOVI NA KOJIMA SE POKUSAVA OTVORENIM RASPRAVAMA DOCI DO ISTINE...

Sifra:"CARAKOVO"-"TJERALI SU MOGA SENADA DA ME SILUJE"-2 "DJEVOJCICA JE BILA RASCUPANA,IZBEZUMLJENA" Srbocetnici su se posebno isticali i junacili u seksualnom zlostavljanju,silovanju zena i maloljetnih djevojcica...Prije nego sto su nas natjerali da udjemo u dva parkirana autobusa,vidjela sam da je jedan cetnik odveo maloljetnu djevojku,starosti 15-16 godina,kcerku od M.R.,a vodili su je preko magistralnog puta prema obali rijeke Sane.Zadrzali su je 10-15 minuta i vratili je nazad medju nas. DJEVOJCICA JE BILA RASCUPANA,IZBEZUMLJENA.Onda je taj isti cetnik odveo H.N.i njeno zensko dijete.Ona se zadrzala duze i bila je vracena medju nas sa svojom curicom.Sapnula mi je:"Nemoj ici bez djece",pretpostavljajuci da ce i mene odvesti.Potom mi je taj isti cetnik naredio da podjem sa njim, jer sam ja bila na redu.Krenula sam.Htjela sam povesti i djecu,medjutim,naredio je da djeca ostanu pored autobusa i poveo me na obalu rijeke Sane.To mjesto je bilo udaljeno oko 50 metara od mjesta gdje su bili parkirani autobusi.Kad me je doveo do obale,vidjela sam jedan parkiran mercedes.Pored njega su bila dva cetnika u sarenim tamnoplavim uniformama.Prepoznala sam medju njima DRAGU TINTORA u sarenoj vojnickoj uniformi.Dragu sam od ranije poznavala,jer je prije rata cesto dolazio u selo kod familije SIJECICA.Drago je sjedio u automobilu i nesto pisao,dok su vojnici poceli da me ispituju i maltretiraju.Pitali su me za poznate bosnjacke kadrove SDA,i to:Dr Mirzu Mujadzica,Hopovca,Besima Musica i druge.Pitali su me gdje su oni i sta rade.Takodjer su pitali za mog supruga,za koga sam rekla da je ubijen.Onda su doveli mog komsiju Senada Hasica i postavljali mu pitanja da li me poznaje,sto je ovaj i potvrdio.JEDAN OD CETNIKA NAREDIO JE SENADU DA ME PRED NJIMA SKINE I SILUJE,STO JE ON ODMAH ODBIO,REKAVSI IM DA TO NIKADA NECE I NE MOZE URADITI.ONI SU MU REKLI DA MORA,PONAVLJAJUCI NAREDJENJE NEKOLIKO PUTA,A ON JE UPORNO PONAVLJAO DA NECE.Onda ga je cetnik,koji ga je doveo,natjerao u vodu,u rijeku Sanu.Gledala sam i plasila se sta bi se moglo desiti,sa jedinom zeljom da budemo postedjeni i da ponovo vidim svoju djecu.Senad je pitao da li da skine plavo-crveno-bijelu trenerku,ali mu nisu dozvolili.Skocio je onda u vodu i poceo brzo da pliva,a cetnik je puskom nanisanio,zapucao i ubio ga u rijeci...Senada su valovi odnijeli u smrt. Onda su poceli ponovo da me maltretiraju,naredjujuci mi da moram reci za S.N.,gdje se nalazi i sta on to radi,ili ce,u protivnom,i sa mnom biti isto kao i sa Senadom.Jedan od srpskih vojnika me je udario kundakom puske ispod rebara,u lijevu stranu.Osjetila sam tezak bol,bila sam skamenjena ali nisam plakala.Molila sam Boga samo da prezivim,da opet vidim svoju maloljetnu djecu.Odjednom mi je potekla krv iz donjeg dijela tijela.Cetnici su to vidjeli i poslije toga su me vratili prema autobusu. "SRPSKI VOJNICI SU RAFALNOM PALJBOM POBILI SVE ZAROBLJENE BOSNJAKE" Ubijanje se toga dana nastavilo.Vidjela sam jos puno zvjerstava nad mojim komsijama,Bosnjacima. Tako sokirana i izbezumljena,panicno sam trazila djecu i ugledala ih u autobusu.Usla sam i ja u autobus i tu zatekla jos nekoliko zena sa djecom,a u zadnji dio autobusa je uveden TEUFIK KLJAJIC i jos dva mladica iz zaseoka Gradina,cijih se imena ne sjecam.Ubrzo je dosao vozac autobusa,srednjih godina,prosijed,sa brkovima,i krenuli smo.Prosli smo kroz cijelo naselje Carakovo i vidjeli da sve kuce gore.U Zegeru se autobus zaustavio iza jos jednog parkiranog autobusa.Vidjela sam da preko mosta iz Karupovica dovode nase ljude,muskarce,Bosnjake sa pognutim glavama i rukama podignutim iza potiljka.Bilo je najmanje 200 ljudi,a mozda i vise.Vidjela sam kada su ih proveli pored autobusa prema lijevoj obali rijeke.Doveli su ih do kuce HASE KAHTERANA,a onda se cula cetnicka naredba:"LEZITE DOLE!"Ljudi su,medjutim,stajali nepomicno.SRPSKI VOJNICI SU RAFALNOM PALJBOM POBILI SVE ZAROBLJENE BOSNJAKE. Autobus je krenuo u pravcu Prijedora i zaustavio se ispred fabrike"KERATERM".Tu su izveli Teufika, ona dva momka i O.M.,koji je,hvala Bogu,ostao ziv.Vidjela sam da je prostor ispred ulaza u logor"KERATERM"ogradjen bodljikavom zicom,a da se unutar nalazio veliki broj izbezumljenih ljudi, skinutih do pojasa.Ocekivala sam da cu nekoga vidjeti iz moje familije,ali se autobus kratko zadrzao i uputio u pravcu TRNOPOLJA,gdje smo svi istjerani iz autobusa. Cetnici su nas sve zatvorili u logor TRNOPOLJE...U logoru sam se sa djecom zadrzala do 28 VII 1992. godine.Tog dana su nas cetnici ukrcali u autobuse i sve nas prognali prema Travniku,preko planine Vlasic.Na Vlasicu sam u jednoj provaliji,iza Skender Vakufa,vidjela kako cetnici bagerom zatrpavaju ubijene Bosnjake.JEDNA ZENA JE PITALA STA SE TO DOGADJA,A VOZAC JE ODMAH ZAUSTAVIO AUTOBUS.DVOJICA CETNIKA,PRATIOCA,IZVELI SU TU ZENU DOK JE DVOJE DJECE PLAKALO ZA NJOM.ODVELI SU JE U OBLIZNJU SUMU.CEKALI SMO PETNAESTAK MINUTA I ONDA VIDJELI KAKO JE POLUNAGU DOVODE IZNAD PROVALIJE.OBOJICA SU IZ PUSAKA PUCALI U NJU I ONA SE POKOSENA STROVALILA U PROVALIJU.To sam veoma tesko podnijela.Ta slika me i danas prati i zivi duboko u meni. Traume od ovih stravicnih dozivljaja osjecam i danas.Protiv osoba koje sam imenovala,koje su odgovorne za zlocin u ovoj izjavi,jos nije zvanicno podignuta optuznica od strane Haskog tribunala. JEDAN OD NJIH,SLOBODAN KURUZOVIC,JE CAK NEKO VRIJEME NAKON RATA RADIO KAO DIREKTOR "KOZARSKOG VJESNIKA"

ponedjeljak, 16.04.2007.

SONJA BISERKO,predsjednica Helsinskog odbora Srbije ...LOGICAN EPILOG ZA KOSOVO JE NEZAVISNOST.POLITIKA BEOGRADA PREMA KOSOVU JE TOKOM XX VEKA BILA KATASTROFALNA I NA KRAJU JE DOVELA DO NATO INTERVENCIJE.SRBIJA JE 1912.GODINE RATOM OSVOJILA KOSOVO I U RATU GA JE IZGUBILA.STO JE NAJGORE,BEOGRAD NIKADA NIJE "USVOJIO"KOSOVO,NITI JE ZELEO SUSTINSKU INTEGRACIJU ALBANACA U SRBIJU.PREDLOG AHTISARIJA JE VISE NEGO DOBAR ZA SRPSKU MANJINU(PODSECA NA Z-4).PROBLEM JE STO BEOGRAD IMA ISKLJUCIVO TERITORIJALNI PRISTUP KOSOVU.NJEGA INTERESUJE PODELA KOSOVA I PRISTUP PRIRODNIM BOGATSTVIMA TE POKRAJINE.MALO GA,NAZALOST,ZANIMAJU SRBI KOJI TAMO ZIVE.JOS UVEK SE KALKULISE O MOGUCEM IZLASKU SRBA SA KOSOVA(IZ ENKLAVA)UKOLIKO KOSOVO DOBIJE NEZAVISNOST.MEDJUNARODNA ZAJEDNICA JE KROZ PREGOVORE U BECU DALA MOGUCNOST SRBIMA DA IDU NA KOMPROMISNO RESENJE.TO SE NIJE DESILO I BEOGRAD CE VEROVATNO NA KRAJU IZMISLITI NEKAKAV WAY OUT,BILO DA CE SEVERNO KOSOVO PROGLASITI DELOM SRBIJE,ILI NESTO SLICNO...

Sifra:"BATKOVIC"-"TREBA NAM ROBLJE ZA RAD NA NJIVAMA"-1 Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi. Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida. Moja patnja otpocela je 15.V 1992.godine,kada sam sa svoje dvije malodobne kcerke isla prema Novom Selu.Tamo sam posla da bih mojoj staroj majci pomagala oko sjetve krompira...Isle smo pjesice.Mladju, dvogodisnju kcerku nosila sam u narucju,a stariju,devetogodisnju,vodila sam pored sebe,drzeci je za ruku.Oko 10 sati ujutro,ispred jednog tunela,zaustavili su me pripadnici srpske policije,njih sedam.Pitali su me gdje idem i ja sam im iskreno odgovorila.Nisu mi vjerovali i poceli su me vrijedjati,psovati i dirati za grudi i bedra,na sto su moje kcerke pocele plakati...Malo poslije,zaustavili su jedan kamion u kome su nekuda vozili civile Bosnjake.Oruzjem su me natjerali sa djecom u kamion. Nakon 2-3 sata voznje,doveli su nas pred farmu u selu PILICA,koje se nalazilo izmedju Janje i Zvornika. Izlazeci iz kamiona,osjetila sam da su mi cipele zamazane krvlju.Kad sam bolje pogledala,vidjela sam lokve krvi po patosu kamiona. Uveli su nas u jednu salu,uz psovku i viku.Tu,u sali je bilo mnogo ljudi.Mislim da je bilo preko hiljadu civila.Ja sam bila jedino odraslo zensko celjade,dok su svi drugi bili muskarci u dobi od 16 do 60 godina.To su uglavnom bili mjestani iz bosnjackih sela sa podrucja opcine Zvornik.Djeca su bila sa mnom.Tu sam provela dva dana i dvije noci.Bilo je uzasno zagusljivo i pretrpano ljudima,zbog cega su se neki gotovo ugusili.Mozda bi isto zadesilo i moju djecu,da mi nije pomogao neki stariji covcjek,koji je u vise navrata molio srpsku policiju da me sa djecom premjeste u neku drugu prostoriju.Kako su dovodili koju grupu ljudi,tako su ih sve uvodili u pomenutu salu,cime su posebno ugrozavani zivoti onih koji su znatno ranije dovedeni i koji su bili daleko od vrata,jedinog otvora kroz koji je ulazio svjez zrak. Poslije dva dana i dvije noci provedene u sali,izveli su me sa djecom i smjestili u jednu zasebnu prostoriju.Tu sam zatekla oko dvadesetak djevojaka,uglavnom iz Vlasenice,Zvornika i Bratunca. Najmladja je mogla imati oko 13,a najstarija oko 22 godine.U toj sobi pod je bio prekriven sa veoma malo slame.U susjednoj sobi su bile starije zene,a mnoge su od njih bile majke djevojaka sa kojima sam bila i ja.Medjusobno nismo smjele kontaktirati.Srpski policajci su to strogo kaznjavali,najcesce udarcima vojnickih cizama u sto god bi stigli. "DOK SU MI TO RADILI,MISLILA SAM NA CURICU" Jednu vecer,ne mogu se sjetiti tacnog datuma,odveli su mi stariju curicu,a da mi,kada sam ih pitala gdje je vode,nisu nista rekli.Proslo je vise od 24 sata mog iscekivanja da mi je vrate,ali mi kcerku Srbi nisu vratili.Drugu vecer,poslije ponoci,dosli su i po mene.Mladju sam kcerku morala ostaviti u sobi sa nekoliko djevojaka.Uveli su me u jednu malo vecu prostoriju.U njoj,osim zategnutog paravana u jednom cosku, nista drugo nije bilo.Na podu nije bilo nikakve prostirke.Njih,Srba,je bilo sedam.Sjecam se samo dva imena,PETRA I MATIJE.Jedan od njih mi je naredio da se raspremim,ako hocu da vidim svoju kcer.Kratko sam se dvoumila sta da radim,ali briga za curicom je bila jaca.Uplasena,morala sam ih poslusati.Dok sam se skidala,izgovarali su mi razne pogrdne rijeci.Posto sam se raspremila,naredili su mi da legnem na pod,sto sam i ucinila.Onda su me,jedan za drugim,svih sedam silovali.Istovremeno,silovali su me i ujedali po cijelom tijelu.Sve je to trajalo oko dva sata...Dok su mi to radili,mislila sam na curicu.S vremena na vrijeme gubila sam svijest.Kada su se zadovoljili,naredili su mi da se obucem.Potom su mi rekli da prodjem iza paravana i ponesem"svoje pasce".Bila sam iznakazena,krvava i iscrpljena,a jos vise zaprepastena kad sam ugledala moju curicu.LEZALA JE NA LEDJIMA,SVA U PJENI,MODRA I BEZ SVIJESTI,BEZ DONJEG VESA I KRVAVA IZMEDJU NOGU.Obuzeo me je silan strah.Izgubila sam se i pala na pod...Potom sam se pridigla,uzela vode iz jednog plasticnog kanistera,umila je i nakon nekoliko minuta vratila je nekako svijesti...Uzela sam je u narucje i uz njihovu pratnju vratile smo se u sobu iz koje su nas doveli. Svaku vecer Srbi su odvodili po nekoliko djevojaka,silovali ih,a potom vracali nazad u sobu.Najgore su prolazile one koje su se odupirale na bilo koji nacin.Neke su zbog toga grubo silovane,pa onda ubijene.U logoru PILICA sam sa djecom provela vise od dva mjeseca,maltretirana,silovana,gladna i zedna...Od hrane smo dobijali krisku hljeba i jedno vareno jaje.To je bilo sve u toku 24 sata. Nakon golgote u Pilici,poveli su me u logor BATKOVIC kod Bijeljine.Pored mene i mojih kcerki,u kamionu je bilo jos oko dvadesetak Srba.Tokom voznje,ti su nam cetnici psovali tursku majku,nazivali nas balinkurama...Cesto su nas samarali,pljuvali tukli.To su uglavnom cinili nogama,pesnicama i nekakvim palicama.Najteze mi je bilo kad mi udare neku od curica.Pokusavala sam ih zastititi koliko je to bilo u mojim mogucnostima.To ih je,medjutim,cinilo jos bjesnijima,pa su onda mene tukli jos zesce...

NATASA KANDIC,direktorica Fonda za humanitarno pravo ...NE IZNENADJUJE DA JE DJINDJICEVA VLADA SKRIVALA DOKUMENTE.I PRIJE I POSLIJE MILOSEVICA STAV JE BIO DA SE DRZAVA MORA BRANITI,A DOKAZE O TOME DA SU POLICIJA I VOJSKA SRBIJE SUDJELOVALI U ZLOCINIMA SAKRITI... ("Jutarnji list")

Sifra:"MONSTRUM"-"SPREM`TE SE,SPREM`TE CETNICI..."-1 Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi. Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida. Rodjena sam u lijepom gradu na rijeci Savi,u Bosanskom Samcu.Grad nije bio poput ostalih bosanskih gradova,starih pet ili sest stoljeca,pa i vise.Bosanski Samac izgradili su Bosnjaci koje je polovinom 19.stoljeca protjerala Knezevina Srbija iz Beograda,Valjeva,Loznice,Sapca,iz Srbije.Tu su prognani nasli utociste,izgradili naselje,pa i grad,i zivjeli u njemu sve do agresije Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu.U gradu su populacionu vecinu cinili Bosnjaci,dok su u okolnim selima zivjeli Srbi i Hrvati. Pred agresiju Srbije na BiH,u Bosanski Samac je doslo mnogo vojnika JNA,rezervista iz Srbije,zajedno sa privatnom paravojskom zlocinaca Zeljka Raznatovica-Arkana i Vojislava Seselja.Bosnjacima u Samcu postajalo je sve nepodnosljivije.Grad je bio okupiran.Svuda su se orile srpske,cetnicke pjesme na lokalnom radiju:"SPREM`TE SE,SPREM`TE CETNICI,SILNA CE BORBA DA BUDE..." Plasili smo se onog najgoreg,nadajuci se,istovremeno,da se nece desiti takav uzas. U grad je,izmedju ostalih,dosao i DRAGAN DJORDJEVIC,ZVANI"CRNI".Odmah na pocetku rata je ozenio Bosnjakinju,doktoricu Lidiju Hadzijusufovic,koju je kasnije natjerao da se pokrsti.Rodila mu je ubrzo kcerku.On je za nas Bosnjake sa svojim cetnicima bio strah i trepet. Tukli su nas Bosnjake, zlostavljali,pljackali.Silovali su mladje djevojke,Bosnjakinje. U grad su u aprilu 1992.godine upali"Arkanovci","Seseljevci","Beli orlovi","Crni vukovi"...Ubijali su,tukli i pljackali.Trazili su novac,nakit i zlato.Vrijedjali su nas i divljacki se odnosili prema nama Bosnjacima. Istjerivali su nas iz kuca i stanova,rusili nam mezarluke,dok nisu srusili i staru dzamiju u centru Samca. "POSLIJE SILOVANJA DJEVOJKA JE IZVRSILA SAMOUBISTVO" Za komandira samacke policije postavili su STEVU,ZVANOG"MONSTRUM",koji se sada nalazi u Hagu,jer je uhapsen kao ratni zlocinac.On je pored opcine,u zgradi tzv."KARINGTONKI"napravio zatvor za silovanje u koji je odvodio djevojke i mladje zene.Silovao je mnoge zene,izmedju ostalih Hidu i Samiju koja se kasnije u nervnom rastrojstvu objesila...Napisala je pismo svojima sta ce uraditi,jer vise nije mogla izdrzati cetnicka silovanja...Kasnije su,nakon sto je skoncala,kod njenih roditelja dosli cetnici i oduzeli to pismo,pri cemu su im prijetili da ce ih ubiti ako ikome kazu za to pismo. "MONSTRUM"je odmah na pocetku rata ubio JOSIPA ORLOVICA,koji je prije rata bio sekretar Komiteta komunista,vrlo ugledan i situiran covjek,a imao je i lanac prodavnica.Odveo ga je u cetnicku policiju i tamo ubio iz pistolja.Na pocetku rata u cetnickim zatvorima su bili zatvoreni Bosnjaci i Hrvati. "MONSTRUM"je ubio mnoge zatvorenike...Znam za ANTESU,knjigovodju Doma zdravlja i NUSRETA KAPETANOVICA,ZVANOG"SARAN".STEVO"MONSTRUM"je licno ubio oko dvadeset Bosnjaka i Hrvata. Kada su zatvorenici registrovani od strane Medjunarodnog komiteta"Crvenog kriza",cetnici su ih prebacili u BATKOVIC,svoj logor kod Bijeljine."MONSTRUM"je kasnije odlazio u logor BATKOVIC i iz logora je odveo nekoliko zatvorenika.Izmedju ostalih i naseg Samcanina Fadila,ne znam mu prezime.U BIJELJINI IM JE"MONSTRUM"SJEKAO GLAVE I SUTAO IH CIZMAMA... Meni su vec u aprilu 1992.godine upali u kucu,trazili zlato i pare.Prijetili su,ako im sve ne budem dala, da ce mi silovati kcerku,koja se tek bila porodila. Nakon nekoliko noci pred nasu kucu su dosli maskirani cetnici.Trazili su da im iznesemo njemacke marke,zlato i nakit.Kad smo im muz i ja rekli da smo vec sve ranije dali,da nemamo nista,onda su upali u nasu kucu i pretukli nas.Gazili su nas oboje.Oboje smo dugo bili onesvijesteni i lezali u lokvama krvi.Tako maskirani veoma cesto su dolazili i narednih dana.Medju njima sam,ipak,uspjela prepoznati DUSANA LAZICA iz okoline Samca. Bjezali smo kasnije od njih i spavali po podrumima... Imali smo propisanu radnu obavezu.Muz je svaki dan morao ici na istovaranje kamiona,na kopanje rovova...Ja sam mela ulice i cistila kafice.Nismo imali od cega da zivimo i bili smo bez humanitarne pomoci.Gladovali smo.Nismo uvijek imali ni dovoljno vode.Od gladi,moj muz je sa 95,smrsao na svega 6o,a ja sa 85 na 50 kilograma tjelesne tezine...Njega su cesto tukli i maltretirali,vrijedjajuci mu ime i islamsku religiju...

Nusret Idrizovic-IZMEDJU ZALAZAKA Izmedju zalazaka Kao list sa grane padne Po jedan zuti,zrio dan Izmedju zalazaka Kao grozd tresanja Strpljivo berem zivot Izmedju zalazaka Vihori odnesu tugu A noci je opet vrate Izmedju zalazaka Majka mi po jednu suzu posalje A nema ko da je vrati

Sifra:"CARAKOVO"-"TJERALI SU MOGA SENADA DA ME SILUJE"-1 Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi. Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida. Prvo granatiranje naselja CARAKOVO KOD PRIJEDORA zabiljezeno je jos 24.V 1992.godine,ali je srpski zlocin nad civilnim stanovnistvom ovog kraja kulminirao u julu te godine...23.VII 1992.godine zapoceo je napad srpskih vojnih i paravojnih formacija na ovo naselje sa ciljem"ciscenja"svega sto je nesrpsko. Toga dana u selo su usli srpski vojnici u vecim grupama,u uniformama tamnoplave boje sa razlicitim oznakama na rukavima i sa beretkama na glavi.Bili su naoruzani do zuba sa automatskim puskama.U selo je dosao jedan plavi transporter koji se zaustavio na poljskom putu kod kuce IBRAHIMA REDZICA.Sa mojim suprugom,FEHIMOM,i troje malodobne djece bila sam u svojoj kuci i nismo smjeli izlaziti...Prva grupa cetnika dosla je u nase dvoriste i usli su u kucu da izvrse pretres.U grupi su bila cetiri nama nepoznata vojnika.Nakon pretresa izasli su iz kuce,prijeteci da se ne smijemo udaljavati.Ta grupa je izasla,ali u kratkom vremenu dosle su jos dvije grupe srpskih vojnika.Ja sam medju njima prepoznala SLOBODANA KURUZOVICA I SLAVKA KECMANA iz Zecova,koji su bili u grupi sa uniformama na sebi i automatskim puskama. "BRUTALNO SU MI UBILI MUZA" Naredili su da izadjemo iz kuce i da svi legnemo na zemlju,a ruke da stavimo na potiljak.Uperili su oruzje prema nama.Onda su naredili mome suprugu da podje sa njima u kucu radi pretresa.On je isao naprijed,a cetiri vojnika isla su iza njega sa uperenim puskama.Dok sam lezala na zemlji sa djecom, pomalo sam osmatrala podizuci oprezno glavu.Cula sam lupu u kuci i nakon kraceg vremena vidjela sam da iz kuce izlazi moj suprug i vojnici za njim.Vidjela sam da ga odvedose iza kuce i onda sam cula tri pojedinacna pucnja.Odmah sam znala da su ga ubili.Od straha nisam smjela da reagujem.Cula sam i cetvrti pucanj.Malo sam podigla glavu i vidjela da se tri vojnika vracaju prema nama,a cetvrti vojnik, koji je ostao iza kuce,pucao je iz pistolja jednim pucnjem.Primjetila sam da je stavio pistolj u futrolu sa lijeve strane.Taj sto je pucao,meni je iz vidjenja poznat covjek i uvijek bi ga mogla prepoznati. VISOK JE 190 CM,VISE SMEDJ,IMAO JE DUGU KOSU,RAVNO PODSISAN ISPOD USIJU,TAKO DA JE IMAO UREDNU FRIZURU.UREDNO JE BIO OBRIJAN,BEZ BRKOVA,SA MALO IZDUZENIM LICEM. POZNAVALA SAM GA IZ VIDJENJA,JER ZNAM DA JE IZ TUKOVA I DA JE KUCI ISAO PUTEM DO GROBLJA SA DESNE STRANE,PREMA RIJECI SANI.IMAO JE OKO 35 GODINA.ON JE,TAKODJER,IMAO TAMNOPLAVU UNIFORMU.NOS MU JE BIO MALO"UTISNUT"I NIJE SRAZMJERAN LICU,JER JE NESTO MANJI.Po moj procjeni,u nasem dvoristu je bilo oko 30 cetnika i svi su nosili tamnoplave uniforme sa povezanim trakama na rukavu.Trake su bile razlicitih boja,a primjetila sam crvene,zute i plave. Moja patnja i patnja moje porodice nije se zavrsila brutalnim ubojstvom moga muza Fehima.Teror nadamnom i drugim stanovnicima Carakova je nastavljen.Utjerali su nas u kucu,naredjujuci da ne smijemo iz nje izlaziti.Pokusavala sam u tom uzasnom strahu da pogledam iza kuce gdje mi je muz odveden i vidjela sam kroz prozor iz hodnika da lezi uz propust-kanal,a na udaljenosti oko jedan metar od zida nase kuce.Vidjela sam njegovo tijelo i glavu u kanalu. Bila sam u panici i nisam znala sta da radim.Granatiranje sela i paljenje kuca je bilo u toku. Vidjela sam da bosnjacke kuce gore.Ocekivala sam da ce i nasa biti zapaljena,pa sam sa djecom izasla iz kuce i krenuli smo prema poljskom putu.Tada sam vidjela jos nekoliko ubijenih ljudi.Vidjela sam jednu zenu,mladju,oko 30 godina,sa malim djetetom od 4-5 godina,ubijene u kanalu,i Ibrahima Redzica,ubijenog u dvoristu,u blizini transportera.Prilazeci kuci Ibrahima Redzica,primjetila sam da zene iz sela sa djecom u panici izlaze u grupama,na razmaku od 10-15 metara i da ih cetnici tjeraju prema kuci ZIJADA REDZICA.Ja sam sa troje djece posla u istom pravcu.Tu su nas cetnici postrojili,uglavnom zene i djecu.Vidjela sam da su doveli i TEUFIKA KLJAJICA,kojeg sam kasnije,po garderobi,prepoznala u hali"KRINKS"u Sanskom Mostu,gdje su se nalazila tijela izvadjenih zrtava iz jame"HRASTOVA GLAVA".On je tada sa nama odvezen autobusom i zatocen u koncentracioni logor"KERATERM"...

subota, 14.04.2007.

Emir"Rasimu,muceniku"Kusturica-MILOSEVICEV&KOSTUNICIN"PERHAN" ...Pomenuli ste Milosevica.Kako bi danas opisali njegovu ulogu u tom velikom balkanskom filmu? -IMA TU JEDNA CUDNA,VAZNA STVAR-ON JE UMRO NEKAZNJEN.TAKO SU SA NJIM OTISLA U VASIONU PITANJA O ODGOVORNOSTI ZA ZLOCINE,UBISTVA MUSLIMANA,RATOVE.A ON MI DANAS LICI NA OSOBU KOJA JE SAMA STAJALA NA DASCI U UZBURKANOM MORU I USPEO DA SE ODRZI OSAM GODINA,DEVET GODINA.VAZNO JE ZNATI DA JA I DALJE CENIM NJEGOVU POCETNU ENERGIJU U KOJOJ JE RAZVLACIO LOPTU PO SREDINI TERENA OPONASAJUCI JUZNOKOREJSKI MODEL TRANZICIJE GDE JE PRIMENJEN PRINCIP SPORE TRANZICIJE I STRIKTNE KONTROLE DRZAVE... ("NIN")

SONJA BISERKO,predsjednica Helsinskog odbora Srbije ...MISLIM DA U OVOM TRENUTKU NIJE REALNO OCEKIVATI KATARZU U SRBIJI.MILOSEVIC JE IMAO PLEBISCITARNU PODRSKU I NEKOLIKO PUTA JE BIO LEGALNO BIRAN NA IZBORIMA.TESKO SE MOZE OCEKIVATI DA DODJE DO PREOKRETA U SVESTI LJUDI.NA DELU JE VEOMA DUBOKO PORICANJE NA KOJEM VEOMA ORGANIZOVANO RADI POLITICKA KLASA.JER,I OVA NA VLASTI JE BILA DEO TOG PROJEKTA.MOZAK PROJEKTA BIO JE U AKADEMIJI I OKO DEMOKRATSKE STRANKE IZ DEVEDESETIH. INTELEKTUALNA I KULTURNA ELITA RADI NA RELATIVIZACIJI ODGOVORNOSTI,STO PODRAZUMEVA ODGOVORNOST SVIH.NAIME,PROMOVISE SE TEZA DA SU ZA RASPAD JUGOSLAVIJE KRIVA NEMACKA, AUSTRIJA,VATIKAN I SAD,KAO I SECESIONISTICKE REPUBLIKE SLOVENIJA I HRVATSKA.TU TEZU JE ZASTUPAO I SLOBODAN MILOSEVIC U SVOJOJ ODBRANI PRED HASKIM TRIBUNALOM.NJEGOVI SVEDOCI,UGLAVNOM AKADEMICI,PISCI MEMORANDUMA,SU ISTOM ARGUMENTACIJOM SA KOJOM JE POCEO RAT BRANILI MILOSEVICA,ALI I SEBE.TU TEZU SU MEDIJI DODATNO CEMENTIRALI,A NJU JE JAVNO MNJENJE PRIHVATILO.DA BI SE OPOVRGLA TA INTERPRETACIJA POTREBNE SU GENERACIJE I GENERACIJE KOJE CE KROZ OBRAZOVNI SISTEM I ISTORIOGRAFIJU MENJATI TAJ MODEL MISLJENJA...

Sifra:"DRINJACA"-"KCERKA MI JE PRISLA POGNUTE GLAVE"-2 "DOK ME JE SILOVAO ZORAN MI JE SISAO KRV IZ VRATA" Mene je zatim za ruku povukao ZORAN RISTANOVIC i udario me vise puta nogom u straznjicu,a zatim vratio u Dom kulture.Uveo me je u spomen sobu i jakim udarcem pesnicom oborio na patos.Izvadio je noz i njime mi isparao odjecu,prisilivsi me da se skinem.Krvarila sam na vise mjesta,na bedrima, grudima,oko vrata...Grubo me je potom povalio i silovao,ne zatvorivsi do kraja vrata sobe,po je cijeli prizor zlocina gledalo nekoliko cetnika,koji su bili posli za mnom i Zoranom.DOK ME JE SILOVAO, ZORAN MI JE SISAO KRV KOJA JE CURILA IZ MOG VRATA,KAO I OKO MOJIH GRUDI...Bila sam u polusvjesti i nisam bila nacisto da li me necasti kurjak ili covjek.Kada se izivio,natjerao me onakvu isparanu,izmrcvarenu i polugolu vani,medju civile,gdje su me prihvatile nase zene,koje su me oprale, obrisale i nasle mi jednu bluzu i neku suknju,jer mi je moju odjecu cetnicki zlíkovac,Zoran Ristanovic, bio gotovo potpuno svojim nozem isparao. Zene su me polijevale vodom i tjesile.Tek kasnije,kada sam se pribrala,doveli su moju kcerku koja mi je prisla oborene,pognute glave. Posto su pred Dom kulture u Drinjaci priveli skoro svo stanovnistvo,cetnici su onda razdvojili zene i djecu od muskaraca...Iste noci,a i sutradan,zene i djecu su autobusima prevezli u Karakaj,a odatle u logor CELOPEK.Muskarce su pomenute noci iz Doma kulture Drinjaca prevozili u zgradu osnovne skole"Zarko Vukovic"u Drinjaci.Vodili si ih u grupama po petericu.Za vrijeme ovog prebacivanja,cula se jaka pucnjava iz automatskog oruzja,popracena vriskom muskaraca.Od tada se ovim ljudima gubi svaki trag.Mislim da su svi pobijeni.Bilo ih je 107. GLAVNI ORGANIZATOR SVIH OVIH ZLOCINA BIO JE BOGDAN IGNJATOVIC,VLASNIK KAFANE "SAMPION"U DRINJACI.PORED NJEGA,U ORGANIZACIJI OVIH ZLOCINA ISTICALI SU SE MILUN RISTANOVIC ZVANI POSTAR,MILENKO ZIVANOVIC,SEF UREDA MZ DRINJACA,MILADIN MIJATOVIC, SIN LJUBE,PREDSJEDNIK MJESNE KONFERENCIJE SAVEZA OMLADINE ZVORNIK,DANA CVJETINOVIC, RODJENA MICIC I NJEN BRAT ZORAN MICIC,ZORAN RISTANOVIC,SIN MILUTINOV,JEDAN OD NAJEKSTREMNIJIH CETNICKIH ZLIKOVACA NA OVOM PODRUCJU,ZATIM LJUBISA PETROVIC, MILICIONER SJB ZVORNIK,VLASTIMIR SAVIC,AUTOPREVOZNIK MZ DRINJACA,RADIVOJE SELES, MILICIONER IZ TUZLE KOJI JE RADIO KAO KLJUCAR U TUZLANSKOM ZATVORU,MILAN JOVANOVIC, NOVINAR"GLAS DRINE",IVO ZIVANOVIC,VOZAC U KOMITETU SAVEZA KOMUNISTA OPCINE ZVORNIK,RISTO ALEMPIC,RADNIK"FAGUMA-ZVORNIK",TE MNOGI DRUGI CETNICI,FASISTI,KOJI SU SE BILI STAVILI U SLUZBU BOSANSKOSRPSKIH POSLUSNIKA SLOBODANA MILOSEVICA,RADOVANA KARADZICA,RAJKA DUKICA,KAKO BI SE ZLOCINOM GENOCIDA BOSNJACI OTJERALI SA SVOJE ZEMLJE,SA SVOJIH GROBALJA,SA SVOJIH BOGOMOLJA,DZAMIJA,KOJE SU IM SVE DO POSLJEDNJE, SPALJENE I DIGNUTE U ZRAK. NIKADA,DOK SAM ZIVA,NECU ZABORAVITI ZLOCIN KOJI SAM PODNIJELA I NEMA ZENSKOG BICA KOME BIH POZELJELA ONO STO SU MENI CETNICI URADILI.

Sifra:"KLADUSA"-"FIKRETOVCI I MARTICEVCI" Sve do pred sam rat,do agresije na BiH,zivjela sam u Varesu,ali sam u martu 1992.godine otisla kod svoje nane u Bosansku Krajinu,u Cazin.Tamo sam nastavila skolovanje,jer sam mislila da je tamo sigurnije.Zavrsila sa jednu godinu srednje skole i u septembru 1992.godine nisam upisala drugi razred jer ni tamo vise nije bilo sigurno.I u Krajini je bjesnio rat.Bili smo blokirani sa svih strana i nije se moglo izaci ni prema Hrvatskoj. Jednog vikenda sam otisla kod svog strica u Veliku Kladusu i tu su me,u decembru 1993.godine uhapsili autonomasi,Fikretove sluge i izdajnici svoga naroda. Isli su po stanovima i hapsili koga su zatekli,bez obzira na godiste.Ja sam bila sama u stanu sa svojom stricevkom.Dosla su dvojica vojnika.Jedan od njih je bio Bosnjak,a drugi Srbin.Rekli su nam da nas vode u policiju kako bi tamo dali neku izjavu.Nisu nam dali ni da se obucemo i spremimo kako treba.Vani je bilo hladno,padao je gust snijeg.Rekli su da nam ne treba nista od stvari i da cemo se brzo vratiti.Odatle su nas odvezli u hale"Agrokomerca".Tada sam imala sesnaest i po godina.Taj dan su nas odveli u jednu fabricku halu,a sutradan su mene odveli na saslusanje.Tada su me razdvojili od moje stricevke. "FIKRETOVI AUTONOMASI I MARTICEVI SRBI" Spavala sam sa ostalim uhapsenicima na slami koju su oni,vjerovatno,ranije donijeli u halu,jer je sve vec bilo spremljeno...Tu sam bila oko 4 mjeseca.Tukli su me,ali me nisu tada seksualno zlostavljali,dok druge zene u mojoj prostoriji jesu.Silovali su jednu mladju zenu i jednu djevojcicu,mozda mojih godina.Silovali si ih vojnici Republike Srpske,jer su oni stalno bili sa autonomasima i saradjivali sa njima.Oni su to vecinom i radili.Oni su silovali nase zene.Bili su iz neke"Crne legije".To znam po natpisima koje su nosili na odjeci. Mene je ispitivao nekoliko puta i IBRAHIM DJEDOVIC.Njemu sam davala izjavu.Nije mu bilo jasno od kuda ja iz Varesa,pa tu u Kladusi.Na kraju su me optuzili da sam,navodno,spijun.Dok sam im davala izjavu,tu,sa nama,je bila njegova sekretarica koja je pisala neku izjavu.Ja je,kao takvu,uopce nisam dala.Na kraju sam tu izjavu morala da potpisem,iako je u njoj stajalo ono sto nisam izjavila.Tu je stajalo,koliko se sjecam,da sam pucala u neko vozilo"jugo"ciji je vlasnik pripadnik tzv.Autonomne pokrajine"Zapadna Bosna"...Odatle su me odveli u Stari grad u Velikoj Kladusi.Nisam bila tamo sama.Sa mnom je bilo jos 12 djevojaka.Ja sam medju njima bila najmladja. Na Starom gradu je bila vojna policija Fikretovih autonomasa.Tu su smjestili nas 13 djevojaka zajedno u jednu sobu.Tu smo morali da im sve cistimo i peremo.STRAZARI SU BILI I FIKRETOVI AUTONOMASI I MARTICEVI SRBI.Sve su nas redom svakodnevno silovali.Nekada su nas odvajali,a nekada nas sve zajedno silovali u jednoj prostoriji.Bilo je,s njihove strane,jako puno pogrdnih rijeci i uvreda.Mene su inace najvise psovali.Psovali su i sarajevsku majku,govorili mi"kurvo sarajevska". Prvi put kada sam silovana,silovao me Srbin.Zvali su ga"RAMBO".Drugi koji me je silovao zvao se DRAGAN KRSMANOVIC.I"Rambo"i Krsmanovic bili su iz Bijeljine.Bili su gotovo stalno drogirani i pijani.Mene su natjerali da dva-tri puta uzmem drogu i alkohol. Ne mogu se tacno sjetiti koliko sam bila na Starom gradu...Inace se ne sjecam datuma i dana.Nisam tada znala ni koji je dan u sedmici i mjesecu,niti mi je ko govorio. "...ZASTO MI SVE TO RADE KAO DJEVOJCICI?" Onda su nas devet djevojaka odvezli u jedno selo.Jedna djevojka,stara oko 16-17 godina,je podlegla od batina,tuce i masovnog silovanja.U selu su nas smjestili u jednu privatnu kucu.Prvih nekoliko dana su nas stalno silovali i redali se na nama.Kasnije je bio manje silovanja,ali smo morale puno raditi. Ponekad bi se autonomasi i Marticevi cetnici smilovali i donijeli nam nesto za jelo.Bila sam zatvorena i posto sam bila jos djevojcica,pitala sam se zasto mi se sve to desava.Bjezala sam od toga u mislima. Silovalo me je istovremeno po vise muskaraca.Dolazili su sa linija kod nas i drsko se izivljavali na nama. Poslije izvjesnog vremena,autonomasi Fikreta Abdica PRODALI su nas nekim kninskim Srbima koji su im platili alkoholom i cigaretama. Cetverica kninskih-Marticevih Srba su nas odveli u neko njihovo selo.Ja sam bila zatvorena u jednoj kuci u kojoj nije bilo nista osim deka na prozorima.Nije bilo stakla,pa su oni stavili te deke.Ispitivali me nisu,ali su me svakodnevno silovali,grubo me vrijedjajuci kao Bosnjakinju.Tu mi je bilo gore nego u prvom i drugom logoru.Silovalo me je vise njih...Bilo je trenutaka kada sam padala u komu.Oni bi me tada jednostavno ostavljali i izlazili.Ponekad bi me vodili u neko drugo njihovo selo.Nisam znala kada je dan,a kada noc. To je trajalo sve dok me nisu prebacili u jedno selo kod Kostajnice,gdje je bio njihov logor.Tu su me,poslije svega sta mi se desilo,pustili da izadjem napolje.Sve je bilo ogradjeno zicom.Tada,osim nekoliko snita kruha,nisam nista jela 5-10 dana.Samo sam uzimala vodu. Jednom sam dva dana sjedila napolju,a pored mene je bio jedan cetnicki strazar.Unutra nisam ulazila, jer nisam mogla.Bilo mi je svejedno sta ce biti sa mnom.Tada su doveli jednog vojnika,zarobljenika, koji je imao oznaku Petog korpusa Armije RBiH.To je bio jedini normalni covjek sa kojim sam poslije toliko vremena mogla razgovarati.Nisu mi branili da razgovaram sa njim.Bio je tu 3-4 dana.Zvao se Samir.Poslije su ga nekuda odveli. "TRGOVALI SU ZATOCENICAMA" Jednog dana su mi cetnici rekli:"Ides u Ravnice".Odveli su me u neku privatnu kucu.Vodili su me razliciti ljudi.Ne znam da li je i tada bila prodaja,jer su trgovali Bosnjakinjama za cigarete i alkohol.Neko od cetnika ili autonomasa bi dosao i pokazujuci na mene,pitao toga sto je sa mnom:"Je li ovo tvoje?"Ovaj bi mu odgovorio da jeste.Onda je trazio da me uzme,a drugi bi odgovarao:"EVO,VODI JE,SAMO MI DAJ STEKU CIGARA". Iz sela Ravnice su me opet prevezli u neko srpsko selo.Mislim da je bilo u opcini Bosanski Novi.Tada su me isto prodali.Tamo je,medjutim,bila vojna kuhinja i mogla sam da jedem dva puta dnevno.Tada sam se konacno i okupala. Imala sam svoju sobicu.Imala sam i dusek za spavanje.Prvi put sam dobila jedne vojne pantalone da obucem.Mogla sam se pogledati u ogledalo poslije toliko vremena.Bila sam puna vaski.Bilo je slucajeva da me ledja zasvrbe i kada se pocesem-nadjem vasku.Nisam nista radila da bi ih se rijesila. Kada sam bila odvedena u logor,imala sam dugu kosu a onda su mi je cetnici odsjekli kada sam bila u Starom gradu.Nozem su mi je odsjekli.To je bilo kada su me prvi puta silovali.Ja sam vristala i oni su mi to uradili kako bih sutjela. U toj sobici sam samo jednom silovana.To mi je uradio jedan cetnik iz Lapca.Onda me je u sobici nasao jedan drugi cetnik.On je bio zamjenik komandira.Bio je bolji od drugih.Njemu sam ispricala svoju pricu,jer je to trazio od mene.ispricala sam mu sve sta se sa mnom desavalo.Dao mi je i sampon protiv vaski i dozvolio mi da se kupam. Nekoliko sedmica poslije,u moju sobu je dosao taj Srbin,zamjenik komandira i rekao mi da se spremim, da ce me on odvesti svojoj kuci.Otisla sam kod njega.Njegova majka me fino primila.Vjerovatno se sazalila nadamnom.Ona je znala da sam bila zarobljena,ali nije znala nista drugo o meni,dok sam Djuri sve ispricala.Kod njih sam ostala nepune dvije godine.I tu sam bila u nekakvom zatocenju,kucnom pritvoru bez svojih,ali mi je bilo podnosljivo. Sa Djurom sam dobila sina.Onda sam mu po zavrsetku rata rekla da bih zeljela da vidim svoje roditelje i on mi je to omogucio.Saznala sam za njih i otisla im u posjetu.Vise se nisam vratila tom covjeku,koji se,kao jedan od rijetkih,smilovao nadamnom i zastitio me. Hocu li ikada moci da se smirim?Mlada sam i imam dijete.Boga molim da pomogne i meni i djetetu i zlim ljudima da se pred Njim i pred sobom pokaju i nadju svoj mir...

petak, 13.04.2007.

Mile Stojic-BRATSTVO I SESTRINSTVO Kada bih se ponovo rodio i mogao birati,ne bih izabrao ovaj jezik,ni ovo zanimanje. Ni ovaj znak vjere,ni ovu vjeru bez nade.Ne bih prihvatio da me ubojice uce pravdi. Ne bih izabrao ovo vrijeme ni ovu zemlju u kojoj utjehe nema.Ni ovu bracu koja su me prodala.Ni ovaj narod sto svoje sinove prinosi teletu od zlata.Bacio bih svoje ime.Jedino bih ponovo izabrao tebe,sto te u svakom danu tisucu puta dodirnem pogledom odanosti i sjaja.

Sifra:"DRINJACA"-"KCERKA MI JE PRISLA POGNUTE GLAVE"-1 Etnicko ciscenje bosnjackih sela iz okoline Zvornika,Dzevanje,Barucica,Jelaha,Bijele Klade,Dautovica, Guzonica,Hajdarevica,Bijelica,Aljica,Sopotnika,Bajramovica i prigradskog podrucja Drinjace,cetnici su otpoceli 31.V 1992.godine.Tog dana,oko 11 sati,ovo podrucje okupiralo je oko 1000 vojnika srpske paravojske,zajedno sa jedinicama JNA iz Srbije.Bili su naoruzani do zuba,uglavnom automatskim oruzjem i mitraljezima.Sve u to,uz vojnike JNA,koje je poslao Slobodan Milosevic,BILI NASE KOMSIJE ,bosanski Srbi iz obliznjih sela Zelinje,Srpska Drinjaca,Srpski Sopotnik,Dzevanje Donje i Gornje...Pomagao im je jedan broj Seseljevih pripadnika koji su dosli iz Srbije i Vojvodine.Pomenuti pripadnici agresorske vojske odmah su poceli izgoniti ljude,zene i djecu iz kuca i voditi ih u pravcu DOMA KULTURE DRINJACA. Istovremeno,dovezli su velik broj kamiona-slepera u koje su poceli utovarati stvari koje su pljackali i iznosili iz nasih kuca.U iznosenju ovih stvari,kao i utovaru,angazirali su i jedan broj zena.Medju njima poznate su mi bile MARIJA SELES,STOJA SAVIC,RAJKA SAVIC,MILENA MIHIC I DANA CVJETINOVIC,koja im je bila glavni organizator ovog pljackaskog posla.Natovarene kamione pokradenom robom odvozili su u pravcu Srbije,Vojvodine i Crne Gore. Potom su poceli paliti nase bosnjacke kuce.Za nekoliko dana spaljeno je preko 400 kuca.Ispred kuca su odvozili automobile,traktore,prikljucne masine za traktore i slicno.Sva ova zlodjela bila su popracena stalnom pucnjavom iz svih vrsta naoruzanja.Istovremeno su i pljackali i ubijali,a vojnosposobne muskarce odvodili su u svoje fasisticke konc-logore. "CIJELA SELA SU POPALJENA A LJUDI POBIJENI" Odredjeni broj muskaraca odmah su ubijali u blizini njihovih kuca.Tako su ubijeni Fikret Osmanovic,Beriz Huseinovic,koji je prvo ranjen iz puske,pa onda na nase oci zaklan.Ubili si i Beriza Ahmetovica(sin Smaila),Esada Hanusica(sin Huse),Hasana Hodzica(sin Mehmeda),Zejna Hodzica(sin Huseina),Murata Sabanovica(sin Mustafe)i druge...Ubili su i mog muza. Nakon ranjavanja,zaklao ga je OBRAD MLADENOVIC,SIN GAVRILA IZ DRINJACE.Ovaj gnusni zlocin su posmatrale komsije koje su ga i sahranile.Glavu moga muza komsije su nasle udaljenu 15 metara od njegovog tijela. Cetnici su,u isto vrijeme,vrsili i masovna silovanja Bosnjakinja.Medju njima i veliki broj djevojaka, maloljetnica...Te mlade zene odvodili su u ambulantu Doma zdravlja Zvornik u Drinjaci,u spomen sobu Doma kulture Drinjaca,kao i u stan koji se nalazio u sastavu ambulante,gdje su ih silovali.Od tih stravicnih trenutaka i patnji silovanih zena i danas pamtim silovanje jedne maloljetne djevojcice Medihe i jedne zene u petom mjesecu trudnoce.Zvala se Bejte.Muza su joj zaklali prvog dana opceg napada,31.V 1992.godine. Jos se sjecam silovanja koje se dogodilo u selu Djulici.Naime,cetnici su u seosku dzamiju zatvorili oko 45 mjestana,zena,djece i muskaraca.Potom su izvodili mladje zene i odvodili ih u okolne napustene kuce gdje su ih silovali.Maloljetnu Kiju iz dzamije je odvelo sedam cetnika.Ujutro,svu krvavu i izmrcvarenu,vratili su ponovo u dzamiju...Pred njenim roditeljima i prisutnim komsijama,trazili su od nje da javno kaze koji je od pomenutih sedam siledzija"bio najbolji".Meni je tesko opisati i iskazati svoju patnju,a kamoli patnju ostalih zena nesretnica koje su cetnici,takodjer,seksualno zlostavljali. Do kraja aprila 1992.godine radila sam u osnovnoj skoli u Zvorniku kao nastavnica.U Zvorniku sam i zivjela sa porodicom,muzem i kcerkom,starom 5 godina...Imali smo vikendicu u Drinjaci i nadali smo se da cemo biti sigurniji tamo,nego u Zvorniku,posto je Zvornik,uz rijeku Drinu,bio pogranicni grad.Iz Loznice,Sapca i drugih mjesta,ka Zvorniku je u proljece 1992.godine krenula velika srpska vojska.Nasi hrabri,ali oskudno naoruzani borci Teritorijalne odbrane BiH davali su im otpor jedno vrijeme sa Kule, ali to nije potrajalo dugo,i pred puno bolje naoruzanom i brojnijom cetnickom vojskom,morali su se povuci.Mnogi su izginuli,mnogi zavrsili u cetnickim logorima.Cijela sela su popaljena,a ljudi poubijani od strane Milosevicevih i Karadzicevih cetnika. Kada smo 31.V okupirani u Drinjaci,nastojala sam da medju civilima budem sto manje upadna,jer su me poznavali mnogi zvornicki Srbi.Bila sam u teskom soku zbog gubitka muza,a kcerkica,srecom,nije bila svjesna svega sto nam se dogadja. "SILILI SU ME DA NOSIM SLIKU SLOBODANA MILOSEVICA" Tog popodneva me je medju bosnjackim civilima prepoznao BOGDAN IGNJATOVIC.Sa njim je bio jedan iz"Belih orlova".Nosio je na glavi crvenu beretku.Prisli su mi i naredili da podjem za njima.Kcerku sam bila povela sa sobom,ali mi je Bogdan naredio da je ostavim kod nekoga od poznanika,jer se necu dugo zadrzati. Posla sam s njima i uveli su me u Dom kulture,pravo u sobu upravnika,a onda me iz nje izveli i odveli u spomen sobu Doma kulture.U sobi je bilo nakrcano svega,ali je Bogdan znao sta trazi i gdje ce naci,pa je ubrzo izvukao plakat sa likom Slobodana Milosevica.Prisao mi je i naredio mi da uzmem plakat.Ja sam stajala opustenih ruku,a on me je osamario nekoliko puta i uzviknuo:"Desit ce ti se sto i tvome muzu Senadu,a mozda i gore.Nosi vani balijama ovaj plakat.Cekaju te vani!"Protivila sam se ali me je osamario jos jednom i ja sam izasla,noseci plakat sa likom Slobodana Milosevica.Vani su cetnici vec bili postrojili vise civila Bosnjaka,zena sa djecom i starijih muskaraca.Bogdan mi je naredio da idem na celo,da nosim plakat i uzvikujem:"Zivjela Srbija,dole Alija,pogani balija!"Posla sam naprijed,a oni su ljude tjerali da idu za mnom.Isla sam,ali sam sutjela.Onda mi je prisla DANA CVJETINOVIC,istrgla mi plakat i pocela vikati:"Zivjela Srbija,dole Alija,prokleti balija!"...

Sifra:"BULJAVE OCI"-"PROFESOR NIKOLA"-2 "STA CE TI TURSKO DIJETE KAD CES IMATI CETNICKO" Nakon dva sata vratio se onaj cetrdesetogodisnjak sa dvojicom mladih cetnika u uniformama JNA.Jedan je bio smedji tridesetogodisnjak,a drugi,crnomanjasti,bio je koju godinu stariji.Rekli su mi da podjem sa njima da uzmem dijete.Odveli su me prema centru grada u jednu visespratnicu.Tu su me uveli u jednu garsonjeru,mislim na trecem spratu.Pitala sam ih gdje mi je dijete,a onaj smedjokosi mi se tada"iskezio"u lice rijecima:"STA CE TI TURSKO DIJETE,KADA CEMO TI MI SADA NAPRAVITI DVA BUDUCA CETNIKA".Vrisnula sam od zaprepastenja i krenula prema vratima,ali mladji me je uhvatio snazno,objema rukama,i privukao sebi.Vristala sam,zvala u pomoc,dok me onaj stariji raskopcavao. Otimala sam se i gurala ga od sebe nogama,dok me nije poceo snazno udarati sakama i koljenima. Urlao je:"AKO SE BUDES OTIMALA I PRAVILA NAM PROBLEME,ZAKLAT CEMO TI DIJETE.ONO JE U NASIM RUKAMA,U SUSJEDNOM STANU.ZAKLAT CEMO TI CURICU..." Gotovo sam potpuno malaksala,kad su me polugolu bacili pod noge,na pod.Tu na podu,obojica su me grubo silovali.Molila sam ih da me ubiju,da me zakolju,samo da mi ne diraju dijete.Poslije sam pala u nesvijest. Kad sam se probudila bila je ponoc.Bila sam sama u stanu.Cijelo tijelo bilo mi je studeno i obamrlo.Bila sam cas u nekom polusnu,cas na javi,prestravljena.Vani su se culi pucnji. Moglo je biti oko 9 ujutro,kada je jedan od cetnika,silovatelja,zlikovaca,dosao u garsonjeru,noseci u ruci komadic kruha,namazan nekim pekmezom..."Budi dobra",rekao mi je,"pa ces uskoro vani".A onda je,hladno zureci u mene,nastavio:"Danas ces razgovarati s jednim uglednim profesorom.On je ovdje u Vogosci.Ako mu odgovoris na neka pitanja,ako budes pametna,sigurno ces vani sa svojim djetetom", izustio je crnomanjasti cetnik i izasao iz sobe.Bucno je zalupio vrata i resko ih zakljucao. "OCI SU MU BILE KRUPNE I BULJAVE" Predvecer je dosao po mene,zakrvavljenih,pijanih ociju i odveo me u zgradu hotela.To vise nije bio onaj hotel.U holu je bilo puno ljudi.Sve je bilo zagusljivo i prljavo.Uveo me je u sobu,na prvom spratu.U sobi je sjedio sitan,omanji,mrsav covjek,uredne,crne brade.Oci su mu bile krupne i buljave i isticale su se na glavi,a pogled prodoran.Mislim da nije bio pijan,iako je cijela soba smrdjela na alkohol.Vrata su se zalupila iza mene.Gledao me je svojim buljavim ocima rekavsi:"Zakljucaj,devojko, vrata".Pomislila sam da je neki Srbijanac po onome"devojko"...Nisam smjela odbiti naredbu,nadajuci se pritajeno da ce mi taj covjek pomoci da vidim svoju curicu,koji su mi oduzeli u zatvoru"Sonja"u Vogosci.Stajala sam u iscekivanju.Trajalo je mozda 15-20 sekundi,a meni se cinilo dugo..."Sta hoces devojko?Hoces li vani?",pitao me stravicnim,tihim glasom iz koga je izbijala studen.Sutjela sam.Sta god bih rekla,mozda ne bi bilo pametno.Cekala sam dalje..."Cutis!E pa lepo,onda ces mi to reci posle.Skidaj se!",naredio mi je nesto povisenim tonom i povukao za ruku prema sebi.Odgurnula sam ga od sebe,trgnula i krenula prema vratima,a on me je uhvatio objema rukama za nadlaktice,okrenuo i bacio me na pod,a potom udario jako nogom u predjelu butne kosti.Onda je brzo otkljucao vrata i pozvao onog crnomanjastog cetnika,naredivsi mu da me skine golu.Vriskao je pri tome i sijevao buljavim pogledom.Izasao je iz sobe,govoreci da ce se brzo vratiti.Onaj crnomanjasti cetnik nasrnuo je na mene,digao me sa poda,udarivsi me jako koljenom u stomak.Onda me je bacio na kauc.Osjecala sam velike bolove u predjelu stomaka,gubila sam se kada je zaskocio na mene,zajasivsi da me raskopca.Raskopcao mi je bluzu i gotovo je strgao sa mene,a onda i suknju,pa gacice.Molila sam ga da me postedi,a on je bio jos goropadniji...Tada je usao onaj profesor sa bradom.Oci su mu divljacki sijale,pa sam oborila pogled i zatvorila oci.Cula sam samo kako mu zvoni toka na kaisu,da se skida i nasrce na mene.Branila sam se skupljenih nogu,a onda me je zasuo samarima i sakama.Klonula sam i pustila se,znajuci da mi moze biti samo jos gore.Profesor me je pokusavao silovati ali mu nije polazilo za rukom,pa se poceo derati na mene i samarati me.Opustila sam se cijelim tijelom i pravila se da sam u besvijesnom stanju,a profesor je bezuspjesno kidisao na mene.Nakon 10-15 minuta mi je opsovao balinsku majku i sisao sa mene,nakon sto me je uprljao sobom i svojim smradom.Brzo se obukao i izletio iz sobe i zagalamio na onog cetnika u hodniku.Pravila sam se i dalje da sam u besvijesnom stanju,lezeci na kaucu,kada je uletio onaj cetnik iz hodnika i nasrnuo na mene.Osamario me je nekoliko puta,a onda me je grubo silovao,dahcuci i govoreci mi:"ONO STO JE ZAPOCEO PROFESOR NIKOLA,ZAVRSIT CU ZA NJEGA JA!" "PROFESOR NIKOLA!!!"Te dvije rijeci duboko su se urezale u moje pamcenje i brujale u meni,sve dok se nisam vratila iz Svedske,krajem 1997.godine,i na televiziji prepoznala"PROFESORA NIKOLU", ZLOCINCA,SILOVATELJA.PREPOZNALA SAM NIKOLU POPLASENA U SRPSKOJ SKUPSTINI U BANJA LUCI. Sada zivim samo za dan,za susret sa njim u HAGU,da vidim hoce li mu oci tamo divljacki sijati,kao onda kada je nasrtao na mene bespomocnu zatocenicu,kada me uprljao,obescastio. Niko mi ne moze vratiti moga poginulog muza.Gotovo sam izgubila i nadu da cu ikada saznati sta se desilo sa mojom cetverogodisnjom kcerkom,koju su mi Srbocetnici oduzeli.Da li je ziva,ako je,gdje se nalazi?Da li je mrtva,ako je,gdje je sahranjena?Uzdam se u Boga,u pravdu.Samo me to jos odrzava u zivotu,koji to vise nikada nece biti,osim pukog vegetiranja.

Enisa Popovic-Cengic-DRINA Razgrnuh pjescano dno rijeke A tamo ponor crni Razgrnuh travu prezrelu,vrucu A tamo,kosti izronile,bijele se Razgrnuh oblak placni nad zavicajem A tamo,svjetlo,pojavi se Ne smjedoh razgrnuti maglu nad Drinom Pobojah se mraka Nestat ce mi i ovo malo svjetla U ocima,u dusi... ("Halka",2006.)

Sifra:"RETARDIRANA"-"NI BOLESNE DJEVOJCICE CETNICI NISU POSTEDJELI" Rodjena sam u Hadzicima.Prije rata sam zivjela po domovima za retardiranu omladinu.Rat me je zatekao u Domu za sticenike u Visegradu. Jednog dana,na samom pocetku rata,u nas Dom je upala vojska u maskirnim uniformama JNA. Medicinska sestra koja nas je pazila rekla nam je da su to jugoslovenski vojnici iz Uzickog korpusa. Ispocetka nas nisu dirali jer su ih medicinske sestre molile da nam ne cine zlo,posto smo mi bile bolesne djevojcice,ali kasnije je bilo sve gore i gore.Odvodili su djevojke u druge prostorije u Domu i tamo ih skidali gole i svasta im radili.Cule smo plakanje i vristanje iz podruma. Imali su spiskove sa nasim imenima po kojima su nas prozivali.Prozivali su nas i ako se koja od djevojaka ne bi javila,tukli su je.Odvodili su djevojke i djevojcice u lozionicu,koja se nalazila u podrumu Doma i odatle ih vracali tek sutradan ujutro,isprebijane,modre i otecene.Dolje su ih skidali gole i izivljavali se na njima po cijelu noc,silujuci ih. "CETNICI SU SILOVALI RETARDIRANE DJEVOJCICE" Vodili su i moju sestru koja je u Domu bila najmladja.IMALA JE SAMO 12 GODINA.I nju su silovali.Kada su je ujutro vracali iz lozionice jako je plakala.Rekla mi je kako su joj zaprijetili da nam se ne smije reci sta joj se desilo,a plasila se i mene da cu je ja istuci sto je spavala sa cetnicima,pa me je molila de je jos i ja ne tucem.Shvatala je sve to kao svoju krivnju.Osjecala je,iako je bila jos dijete,sramotu,strah i ponizenje.Po nju je kasnije dosla medicinska sestra Milena i odvela je sa sobom u drugu prostoriju. Ispitivala ju je sta joj se sve desilo i moja sestra joj je sve ispricala.Pokazala joj je i oziljke koje je imala od ugasenih cigareta na svojim mladim dojkama. Jednog dana je u sobu utrcala medicinska sestra Milena i uzbudjeno mi rekla da hitno podjem sa njom,jer je neki cetnik,ZVANI DRAGAN,dosao po moju sestru i rekao da je vodi u lozionicu na silovanje ili da je objesi.Istrcala sam iz sobe i jedva smo se uspjele spasiti od cetnika Dragana.Od tada imam i ove oziljke na ruci,koje sam dobila kada sam je pokusavala odbraniti od Dragana koji me je ozlijedio nozem. Na srecu,tu se tada zatekao Ranko Sajinovic iz Doboja koji je odbranio i mene i moju sestru,psujuci Dragana sto maltretira i zlostavlja dijete,koje je retardirano i nezasticeno. Medicinske sestre i direktor,Rasim Rubic,znali su sta se to sa nama desava,ali nisu smjeli nista poduzeti. U Dom su dolazili i drugi mjestani,Bosnjaci,koji su se tu pokusavali sakriti od cetnika.Cetnici iz Srbije napastvovali su i njihove zene,a njih,ukoliko bi branili svoje zene,cetnici su tukli.Medju njima ubili su Lagumdzija Muju. Znam da je moju sestru silovao CETNIK DRAGAN,ali on nije bio sam,sa njim su bila jos cetvorica cetnika koji su se,takodjer,na njoj redali.Kada se poslije toga vracala u sobu bila je sva modra i krvava. "DJEVOJKE U OSTAJALE U DRUGOM STANJU" Jednom prilikom je po mene dosao CETNIK RANKO,koji je htio da me povede sa sobom i ja sam rekla da necu i pocela sam se braniti.Onda me je on udario sakom u vilicu i oborio na pod.Tada mi je slomio dva zuba.Taj cetnik Ranko,koji je bio invalid u nogu,cesto je sa ostalim cetnicima silovao i mladje djevojcice. Osim njih silovali su:Safiju,Zdenku,Draganu i njenu sestru,Mujesiru koja je imala i unuce,pa onda Kuka Sabahetu...Cetnici nisu birali dob i godine,pa cak ni vjeru djevojaka.Najvise su,ipak,nasrtali na nas,Bosnjakinje. Nikome se nismo smjeli zaliti i niko nas nije branio osim sestre Milene.Cetnici su dolazili kad su htjeli, obicno nocu kada su svi spavali.Na kapiji nije bilo strazara,tako da su neometano mogli uci...Nas su u Domu cuvale dvije medicinske sestre koje su sa nama ostajale preko noci.Dolazili bi i odvodili zene i djevojke u lozionicu i vracali ih tek ujutro,nakon sto su ih skidali i silovali.Od medicinskih sestara najvise nas je stitila Milena,ali nije uspijevala sve zastititi. Poznajem pet-sest djevojaka koje su tada ostale u drugom stanju.Sestre su ih onda odvodile na abortus.Inace su medicinske sestre svako jutro dolazile u nasu sobu i pitale nas da li redovito dobijamo menstruaciju.Morale smo da skidamo gacice kako bi im pokazali da li imamo menstruaciju ili ne.U Domu je bila i ambulanta u kojoj su nas redovito pregledali. Te djevojke koje su ostajale trudne,imale su samo pocetnu trudnocu,tako da su ih odmah odvodili na"ciscenje".Jedino je kod Kuka Sabahete bila poodmakla trudnoca.Stezala je stomak salom i krila trudnocu kako bi sacuvala dijete.Bila je moja dobra prijateljica i jednom prilikom mi je rekla:"Ako budem trudna ja cu sacuvati svoje dijete."Medjutim,medicinske sestre su primjetile da se sa njom nesto desava,posto nije redovno jela i cesto je povracala.Kada su sestre primjetile da je trudna,odveli su je u Focu da abortira.Kada se vratila,Sabaheta je bila sva zuta i iscrpljena i povracala je. Jednog jutra su po nas dosle medicinske sestre i rekle nam da se spremimo i da cemo se preseliti u Dom za retardirane u Jakes kod Modrice.Rekle su nam da tamo idemo zato sto tu vise nismo sigurne.Tako smo u Jakes posle mi,mladje djevojke i djeca. U Jakesu kod Modrice su nas smjestili u Dom za retardirane sticenike,gdje nismo imali na cemu spavati.Sve je bilo prazno.Spavali smo na podu i nismo imali cime da se pokrijemo.Hrana nam je bila jako losa.Tu,u Jakesu,niko nije dolazio da nas siluje.Jedino su strazari,a posebno STRAZAR DUSKO,cesto dolazili da nas vrijedjaju kao Bosnjakinje i da nas tuku.Tukli su nas,bacali na pod i sutali vojnickim cizmama,pljujuci nas. Poslije izvjesnog vremena u taj Dom je dosao"Crveni kriz"koji nam je donio hrane i spuzve na kojima smo kasnije spavali.Preko"Crvenog kriza"su se mogle slati i poruke nasim rodjacima.Tako je moja majka putem"Crvenog kriza"poslala poruku UNHCR-u i trazila mene i moju sestru.U proljece 1994.godine dosla je po nas i odvela nas iz tog Doma na nasu slobodnu teritoriju,u Sarajevo,gdje su nam prestale patnje. I danas zivim u Sarajevu.Tesko se zivi jer nemam nikakvo zaposlenje i nikakvih primanja.Zivim sa majkom i starijom sestrom u Sarajevu,a mladja sestra se u medjuvremenu udala.Sa njom se srecem. Vidjamo se cesto,ali nikada ne pricamo o onome sto nam se desavalo,jer ona to posebno izbjegava.Kada slucajno o tome nesto pocnemo razgovarati,sjecanja i boli tada se u njoj probude i tesko ju je smiriti jer nije potpuno ozdravila.Nekada se toliko uzbudi da se sama pocne sakama udarati po glavi i plakati.Bolne oziljke i tragove na njoj su ostavili dani patnje u Domu u Visegradu,a i u Jakesu kod Modrice. Ja sam sa zdravljem sada puno bolje jer su mi puno pomogle doktorice iz"MEDIKE"u Zenici,koju je vodila jedna dobra doktorica iz Njemacke,Monika Hauzer.U Sarajevu su mi u lijecenju puno,puno pomogle doktorice psihijatrice Sabina Popovic i Alma Bravo. IZJAVU DAJEM DA SE ZAPISE KAKO SU SRBOCETNICI IZ SR JUGOSLAVIJE I ONI IZ BOSNE NAPASTVOVALI RETARDIRANE I UMOBOLNE STICENICE,DJEVOJKE,PA I DJEVOJCICE OD 10 GODINA. DABOGDA IM BOG PLATIO ZA SVE STO SU NAM UCINILI.

Sifra:"BULJAVE OCI"-"PROFESOR NIKOLA"-1 Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi. Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida. Rodjena sam u Novom Pazaru,u Sandzaku.U Sarajevo sam,nakon zavrsene srednje skole dosla da studiram filozofiju.Fakultet sam zavrsila 1984.godine i odmah po okoncanju studija sam se udala. Muz mi je radio u"Pretis-u",u Vogosci,a ja u jednoj srednjoj skoli u Sarajevu.Stanovali smo u Vogosci. Kada je pocetkom aprila 1992.godine izvrsena agresija Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu, molila sam muza da napustimo Vogoscu,posebno zbog nase cetverogodisnje djevojcice.Imali smo puno rodjaka u Sarajevu.Mislila sam da ce nam biti bolje,da cemo biti sigurniji,jer je moj muz bio na glasu kao protivnik JNA,koja je,posebno u oficirskom kadru,bila gotovo stoprocentno srbocetnicka. Stavila se bila u potpunosti na stranu Srbocetnika u Bosni i Hercegovini i iz Srbije im dovozila naoruzanje,kao i rezerviste JNA.Moj muz je bio protiv tzv.SAO(srpskih autonomnih oblasti)i stvaranja tzv."Velike Srbije".Sjecam se dobro kako se prepirao sa njima,govoreci kako JNA i Slobodan Milosevic zele okupirati Bosnu i Hercegovinu i pripojiti je tzv."Velikoj Srbiji". Nije me poslusao.Govorio je:"Meni je mjesto ovdje da branim`Pretis`od cetnika i JNA,da branim Vogoscu.Bosna se bas ovdje brani". Dana 19.V 1992.godine,bila sam sa kcerkom u stanu.Muza nije bilo.Iscekivala sam ga i budna sam provela cijelu noc.Nisam znala gdje je,da li mu se nesto dogodilo.Zvala sam njegove rodjake.Telefoni su jos tada funkcionisali sa centrom Sarajeva.Niko mi nista o njemu nije znao reci,pa ni njegovi najblizi. Iz zgrade nigdje nisam smjela izaci.U zgradi,u istom stubistu,stanovala je jedna Srpkinja,radnica fabrike"Pretis"u Vogosci.Pitala sam je da li ima mlijeka za moju djevojcicu.Nije me odbila,dala mi je solju mlijeka,govoreci kako ce se vrlo brzo u Vogosci desiti sve najgore. U 19:30 sati,19 V 1992.godine,otpocela je zestoka pucnjava na sirem podrucju Vogosce.Nisam znala sta da radim,pa sam se uplasena zakljucala sa djevojcicom u stanu.Pucnjava je trajala gotovo tri sata... Cekala sam da se sve smiri.Pokusavala sam da telefoniram,ali telefon nije davao signal. "OTVORI BALINKURO,ZNAMO DA SI UNUTRA" Iz stana nisam izlazila puna dva dana.Treceg dana,ujutro,zaculo se zvono na ulaznim vratima. Skamenila sam se,ali,ipak,uspjela izustiti:"Ko je?"Ocekivala sam muza,njegov glas,ali umjesto blagog njegovog,cula sam grub,prodoran glas:"Otvori Turkinjo!"Obamrla sam,drzeci djevojcicu u rukama.A onda je glas iz hodnika ponovo zagrmio:"Otvori balinkuro,znamo da si unutra",a potom se cuo tresak.Vrata su nogama ,na silu,odvalili i upala su tri covjeka u uniformama JNA,ali sa cetnickim znakovima,kokardama na uniformama.Uletjeli su u stan sa oruzjem u rukama i grubo me pitali gdje mi je muz.Bila sam gotovo zanijemila.Nisam imala snage ni rijec da izustim od velikog straha.Grubo su nasrnuli na nas dvije,izveli nas iz stana,iz zgrade,i odveli u zgradu osnovne skole.U osnovnoj skoli smo zatekle oko 50 ljudi,mahom starijih,zena,djece,od kojih sam neke i licno poznavala.Dva sata poslije dosli su po 4 muskarca.Ostale smo samo mi,zene,nekoliko staraca i cetvero djece od 3-7 godina,medju njima i moje dijete.Tu smo bili na fiskulturnim strunjacama i samo sa po jednim pokrivacem 7-8 dana. Mislim da je mogao biti 25-26.V 1992.godine kada su mene i jos dvije djevojke izveli iz zgrade osnovne skole i odveli u jedan restoran na izlazu iz naselja,u kome prije rata nikada nisam bila,ali sam cula da se zove"KONTIKI",vlasnistvo neke SONJE ili nesto vezano za to ime.Dijete mi je bilo jako bolesno i izgladnjelo.Jela je sa mnom malo corbice koju su bili donijeli nama starijima. Sutradan sam zamolila strazara,koji nam je hranu unosio dva puta dnevno,da dovede ljekara mojoj djevojcici.Na moju molbu nije nista rekao,ali poslije dva sata otvorila su se vrata,i sa cetnickim strazarom usao je jedan covjek,star oko 40 godina,plav,procelav.Nije bio u uniformi,po cemu bi se moglo zakljuciti da je ljekar ili bolnicar.Trazio je da mu dam dijete da ga odnese na pregled u ambulantu.Molila sam ga da i ja podjem sa njim,no,nije mi dozvolio.Uzeo mi je dijete.Bilo mi je lakse,jer sam se nadala da ce ljekar pomoci mojoj djevojcici...

četvrtak, 12.04.2007.

MIRKO KOVAC ...U TOJ JEZI MILOSEVICEVE POLITIKE SUDJELOVALI SU SVI,OD NEKADASNJEG PONIZENOG GRADJANSKOG STALEZA,PA DO POSLJEDNJEG LUMPERPROLETERA S PERIFERIJE,SUMADIJSKOG SELJAKA,VOJVODJANSKOG PAORA ILI CRNOGORSKOG BUKACA.U TOM TEATRU APSURDA IMALI SU UDJELA INTELEKTUALCI,CRKVA,UDRUZENJE KNJIZEVNIKA SRBIJE,CENTAR SRPSKOG PEN-A,A PONAJVISE SRPSKA AKADEMIJA NAUKA.SVI SU ONI U TOGA BALKANSKOG MESARA UTKALI PONESTO OD SVOJEGA DUHA,PA BI SE SLOBODNO MOGLO RECI DA JE MILOSEVIC NJIHOVO CEDO... ("Feral Tribune")

Ajsa Zahirovic-KCERIMA DAJTE Kcerima dajte neka peru haljinke natopljene tugom Nek im vrate svjezinu mrznjom zamrljanu Pepelom nek saperu mrlje pozude i pohlepe necist sto je iz kolijevke donese KATIL Cesto zlocinom i krvlju kosulja muska zaudarala mu je Tri puta,sedam puta nek ih isperu na zivim vodama bosanskim Da zauvijek izmet izmetu otekne a bjelina bjelini se sljubi Nabori duse djecije neka se isprave na SUNCU

Sifra:"SUPRUZNICI"-"MAJDU SU SILOVALI PA UBILI"-2 SVJEDOCENJE SUPRUGE D.H. Spremila sam se brzo i krenula sa cetnicima.Odvezli su me u Radio Doboj gdje me je docekao novinar OZREN JORGANOVIC,urednik Radio Ozrena.Nakon pola minute u sobu je usao i GLIGORIC,urednik Radio Doboja.Ponudili su mi da sjednem,te cigarete i neko alkoholno pice.Odbila sam,braneci se da niti pusim,niti pijem alkohol. "...KRST NE IDE SA POLUMJESECOM" Trazili su da snime razgovor sa mnom u kome bi,kako rekose"razbili famu u javnosti kako srpska vojska zlostavlja nesrpsko stanovnistvo u Doboju,a posebno zene."Rekla sam im da to ne mogu negirati jer se meni upravo desilo grubo silovanje u vlastitom stanu,na sta su me grubo prekinuli,kako to ne moze biti istina,kako sve izmisljam.Prijetili su da ce mi uhapsiti supruga,posto imaju sigurne dokaze da je Alijin spijun i da krije pokretnu radio stanicu.Plakala sam nijekajuci te izmisljotine i molila ih da budu u svemu pravedni i prema meni i prema mome suprugu.Sluzila sam se lukavstvom i govorila kako su oni"dicni predstavnici plemenitog srpskog naroda","glasnogovornici te plemenitosti koja ih je izdizala iznad ostalih naroda u Jugoslaviji"...Bili su vec podobro popili i grohotom se smijali,govoreci kako nije potrebno da im to govori lukava latinka udata za baliju-Bosnjaka,jer o tome govore njihovi velicanstveni vojni podvizi...Naredili su mi da budem pametna i da odgovaram na njihova pitanja,dok budu snimali emisiju za obje radio stanice,a ako ne budem htjela da ce i mene i supruga internirati u logor i da ce nas oni u ime Boga rastaviti jer"krst ne ide sa polumjesecom". Morala sam popustiti i pristala sam na razgovor...Postavili su mi puno pitanja na koja sam pokusavala odgovoriti uopcenim odgovorima.Na njihovo pitanje da li sam ja osobno,kao i moj suprug,imali neprilika od strane srpskih vlasti i vojske,morala sam odgovoriti izricito da nisam imala nikakvih problema... Nisu bili zadovoljni kada se snimanje zavrsilo pa su me puno vrijedjali,govoreci mi da sam prokleta Tudjmanovka,lukava latinka i kurva...Potom su telefonom nazvali policiju i rekli im da dodju po mene. Nakon 15-20 minuta,dva policajca su me strpala u vozilo"golf"i odvezli u jednu bosnjacku kucu na"VILI",u predgradju Doboja.U kuci su me zatvorili u jednu sobu u kojoj je vec bilo pet mladjih zena.Od njih sam saznala da u kuci ima zatoceno najmanje 15,16 zena,da ih cuvaju strazari,srpski vojnici,te da ih skoro svaku vecer odvode na cetnicke pijanke,gdje ih prisiljavaju na seksualna izivljavanja. Vec prvu vecer sam se osobno i sama uvjerila u tu zlokobnu istinu,kada su srpski vojnici dosli sa cetiri vozila kojima su odvozili vise zena.Pola sata poslije toga,dosla su jos tri vozila i pokupila nas sest zena iz iste sobe.Mene su stavili u jednog mercedesa zajedno sa Majdom,Bosnjakinjom iz Modrice. Vozili su nas cestom koja vodi od Doboja prema Derventi.Nakon nekoliko kilometara izvan Doboja, vozilom su skrenuli sa ceste prema obali rijeke Bosne. "OZREN JORGANOVIC NAREDIO JE VOJNIKU DA ME SILUJE" Dovezli su auto do jedne vatre kraj same rijeke,uz koju su sjedila dvojica ljudi.Vojnici su nas predali njima i odmakli se od vatre 30-40 metara.Kada je progovorio,poznala sam glas OZRENA JORGANOVICA.Sa njim je bio i GLIGORIC.Bili su u pripitom stanju.Uz vatru,na travi su bili tanjuri sa mesom,salatom,kruhom i boce piva i drugog alkohola.Rekli su nam da sjednemo,a onda su pustili muziku sa kasetofona.Bile su to cetnicke pjesme,pjesme Lepe Brene,Cece i drugih pjevaljki,koje su se i inace stalno vrtile na programima njihovih radio postaja. Nismo htjele nista jesti,a oni su se smijali i govorili kako cemo sigurno htjeti malo kasnije. Majdi su naredili da plese uz muziku sa njihovog kasetofona.Ona ih je molila da joj to ne cine,govoreci da ne zna plesati a i da je boli stomak,posto ima menstrualni ciklus.Na to je OZREN JORGANOVIC pozvao dvojicu vojnika i naredio im da"provjere"da li Majda govori istinu.Vojnici su dosli do Majde,udarom noge u njene clanke oborili je na travu i skinuli joj suknju i gacice.Onda je Ozren naredio da je jedan od vojnika siluje.Majda se,medjutim,otimala i vriskala,na sta je Ozren izvadio pistolj i prislonio ga Majdi uz glavu.Majda se tada umirila i vojnik ju je,nemocnu da se odbrani,silovao.Kada se izivio,Ozren mu je naredio da se digne i pridje vatri i pokaze svoj penis.Vojnik je izvrsio naredbu i prisao vatri,a Ozren je podigao rukom jedno drvo u plamenu i prinio ga vojnikovom tijelu,da bi potom uzviknuo:"VIDITE KRVAVU CETNICKU JEBACINU!" Naredio je vojniku da se opere na rijeci i da vode Majdu nazad u"Vilu".Ja sam ostala sama sa njima. Znala sam sta mi sve mogu uciniti i pokusavala sam da psihicki budem spremna i stabilna.Nisam se smjela braniti ni davati otpor.Odlucila sam da dozivim i prezivim to,za zenu,najgore ponizenje...U naredna dva sata obojica su me silovali po dva puta,a tada su me dali i dvojici vojnika,koji su se nakon jednog sata,posto su Majdu odvezli,bili vratili na obalu Bosne...Silovali su me i vojnici... U zatocenju sam ostala jos dva dana.Umjesto Majde,u nasu sobu su doveli jednu djevojku iz Dervente.Sve zene su izvodili naredne veceri.Mene su bili postedjeli.Kuci sam vracena treceg dana,uz prijetnju vojnih policajaca da iz kuce ne smijem izlaziti... "BOSNJACI I HRVATI SU ODVEDENI U LOGORE" Mnogi nasi susjedi,poznanici i rodjaci,potvrdili su nam da su njihovi najblizi odvedeni u vojne hangare, uz krug tvornice sokova"Bosanka".Postoje tri vrste hangara:u prvom hangaru su oni koje je uhapsila vojna policija,u drugom Bosnjaci i Hrvati koje je uhapsila civilna policija,a u trecem manji broj Srba nelojalnih uspostavljenoj okupacijskoj vlasti.Vecina kuca Bosnjaka i Hrvata,koji su uhapseni,pa odvedeni u nepoznatom pravcu ili izbjegli pred terorom,bila je opljackana,a zatim naseljena srpskim zivljem.Svi ljudi u Doboju koje smo sretali rekli su nam da je u Ulici Petka Djurica,krajem jula,zaklan bracni par Begovic.Oboje su bili penzioneri.Imamo saznanja da su mnogi,nama poznati ljudi,mjesecima zatvarani ili se uopce ne zna gdje su:Avdic Smail,profesor engleskog,Nadja Secic,sluzbenik,Jozo Mandic,predsjednik foto kluba cija je zena protjerana iz Doboja sa dvoje male djece,Vedad Makarevic, inzinjer gradjevine,Enver Vukotic,inzinjer masinstva,Salih Herceg,direktor Fonda zdravstvene zastite,Rafael Romic,finansijski direktor"Bosanke",Azra Hadzikadunic,ljekar,Slavko Duspara,direktor "Bosanke".Gotovo svi Bosnjaci i Hrvati su otpusteni s posla i ODVEDENI U LOGORE,osim onih koji su im bili neophodni za radnu obavezu. Dana 28.VII smo razmijenjeni posredstvom"Crvenog kriza"Slavonski Brod.Bilo je ocigledno da u odnosu na zahtijeve i spiskove"Crvenog kriza",srpske vlasti imaju vlastite kriterije i spiskove za razmjenu koji nisu u skladu sa spiskovima"Crvenog kriza". Ja,D.H.,potvrdjujem da sam 13.VI 1992.godine silovana u vlastitom stanu od strane jednog vojnika srpske vojske,odnosno"marticevaca",sto dokazuje i Marticeva izjava na radiju,kao i da su me polovinom jula silovali novinari Radio Doboja i Radio Ozrena GLIGORIC I JORGANOVIC.

Emir"ljubi te Tvoj Amfilohije tako pametnog!"Kusturica-CETNIK ...DEMOKRATIJU KAO LIPSALOG KONJA U SRBIJU UVOZE MALI VAZALI KOJI SE BORE PROTIV DOMACINA I NJEGOVIH VISKOVA.ONI SU MANEKENI KORPORATIVNOG KAPITALIZMA ODEVENI U NEVLADINE ORGANIZACIJE.ONI ZAPRAVO GLUME HRABRE MOMKE,POSTO JE LAKO BITI HRABAR KAD IZA TEBE STOJI PENTAGON... ("NIN")

Sifra:"SUPRUZNICI"-"MAJDU SU SILOVALI PA UBILI"-1 SVJEDOCENJE SUPRUGA S.H. Srpska agresija beogradskog rezima pod vodstvom Slobodana Milosevica u mome gradu se uveliko provodila tokom cijelog aprila 1992.godine.U grad Doboj usli su tenkovi JNA.Grad je vrvio od vojnika i rezervista Miloseviceve JNA. Prve represalije prema nesrpskom stanovnistvu pocele su 3.V 1992.godine,u jutarnjim satima.Kroz Doboj je krstarilo nekoliko vojnih automobila sa ugradjenim razglasom.Vozila su bila vlasnistvo JNA.Sa zvucnika se orilo:"Pomoz Bog srpski narode,napokon smo oslobodjeni.Vi ste u srpskoj opstini Doboj.Ne poduzimajte nista protiv srpske vlasti i protiv JNA,jer cemo to energicno sprijeciti. Obavjestavamo vas da danas,do 14 sati,predate oruzje". Nekoliko dana prije,predsjednik Skupstine opcine Doboj,Ahmet Alicic,postigao je dogovor sa predstavnicima Miloseviceve JNA da se nece osnivati stab TO,kako je to bilo ucinjeno u mnogim mjestima,da bi se Doboj sacuvao od sukoba i razaranja,sto se moglo predvidjeti na osnovu velike koncentracije Jugovojske,koja se u prethodnim mjesecima i nedjeljama pri"povlacenju"iz Hrvatske, zadrzavala na podrucju Doboja. Prethodnih sedmica primjecivali smo da su nase komsije srpske nacionalnosti organizovano i masovno napustali grad,da bi se u njega vratili nakon sto ga Jugovojska ocisti od Bosnjaka. Treceg jutra,nakon poruka razglasom iz vozila,zabranjeno je bilo kretanje po ulicama Doboja.Putem radija,kao i ulicnog megafona,izdavana je obavijest da se svi vojni obveznici obavezno jave u Dom JNA u Doboju.Gradjani su se masovno prijavljivali,bez obzira na nacionalnost i to prijavljivanje je trajalo puna tri dana.No,i pored potpuno uspostavljene srpske vlasti i potpune kontrole Srba i JNA nad Dobojem,te saradnje svih gradjana,granatiran je stari dio grada,3.V 1992.godine.Sve kuce u starom dijelu grada oko dzamije su porusene,a minaret dzamije je srusen podmetnutim eksplozivom.Tu noc su poruseni jos neki islamski vjerski objekti,ali i katolicki,medju kojima i Katolicka crkva u gradu Doboju. "RUSILI SU SVE PO STANU TRAZECI ZLATO..." Slijedeceg jutra vrsena su hapsenja ljudi koji su bili otisli na posao,a 13.juna 1992.godine,oko 16 sati,u nas stan je dosao predsjednik kucnog savjeta RAJKO PARIPOVIC,u pratnji vojnika.Zadrzali su se oko 15 minuta i napustili stan,tvrdeci da nam se nece nista desiti.No,nakon dvadesetak minuta po njihovom odlasku dosla su cetvorica srpskih vojnika u maskirnim uniformama i oznakama JOS-a.Od naoruzanja su imali samo po jedan revolver i noz.Pitali su nas sta smo po nacionalnosti.Kad sam im odgovorio da sam ja Bosnjak,a moja supruga Hrvatica,jedan od njih je grubo zgrabio moju suprugu i odveo je u kuhinju.Sa mnom su ostala trojica srpskih vojnika.Moja supruga je plakala,pa onda vristala u kuhinji.Kasnije je suprugu uveo u sobu gdje sam ja lezao.Kada sam se digao i posao prema kuhinjskim vratima,dvojica cetnika sto su bila sa mnom u sobi,udarili su me nekoliko puta i oborili na pod.Nisam mogao ni da se pomjerim.Slusao sam suprugino zapomaganje i vrisku cetnika koji ju je silovao i grubo je povrijedio. Nakon desetak minuta,otvorila su se kuhinjska vrata i na njima sam vidio svoju suprugu.Iz kuhinje ju je izveo,vukuci je za ruku,cetnik silovatelj.Bila je potpuno gola i vriskala je.Srbocetnik joj je prijetio da ce je ponovo silovati ako ne prestane plakati.Bio sam nemocan i lezao sam na podu,kada su cetnici moju suprugu ponovon uveli golu u kuhinju.Mene su digli i odveli u drugu sobu i jako me tukli.Dok me je jedan cetnik tukao,drugi je prisao regalu,a treci je izvadio noz.Ovaj sto je prisao regalu,rekao je:"Nemoj ga odmah klati.Neka prvo kaze gdje su im marke i zlato".Rusili su sve po stanu trazeci zlato,a ja sam ih molio da uzmu sve sta hoce,samo da nas puste...U stanu su nasli ukupno 9000 YU- dinara i 400 DM.Mene su svo vrijeme tukli pesnicama i zasijecali nozem kozu na rukama.Udarali su me nogama u stomak,po licu i slomili mi dva zuba.Nakon 11 dana dobio sam potvrdu o ozljedama,koju prilazem ovome iskazu. Srpske vlasti u Doboju stalno su objavljivale proglase putem njihovog radija.MILAN MARTIC, komandant srpske vojske iz Kninske Krajine,jednog dana se direktno oglasio preko radija i rekao da su po gradu silovanja,pljackanja i maltretiranja pravi izuzeci i da su to radile"otkacene i razularene grupe,koje ce biti identifikovane i strogo kaznjene". "RADIO NOVINARI JORGANOVIC I GLIGORIC" Sve su to bile lazi i obmane.Sve je to bila propaganda agresora koji je u Doboj uputio elitne jedinice JNA iz Srbije,specijalce JNA iz Nisa.Posto je na ratistima Hrvatske bilo zatisje,sve od 2.januara 1992.godine,bilo je puno i srpske vojske iz Slavonije,Korduna i Banije,jer su se njihovi oficiri mogli cuti putem radija u Doboju,kao sto je to cinio i njihov glavni komandant Milan Martic. Radio Doboj je bio u rukama Srbocetnika i vodio ga je izvjesni GLIGORIC,kao i radio sa cetnicke planine Ozren,koga je vodio zlikovac OZREN JORGANOVIC,raniji voditelj Radio Gracanice.Na talasima tih radio stanica cesto se mogao cuti i glas POTPUKOVNIKA MILOVANA STANKOVICA,onda nekog PARAVCA koji je prijetio Bosnjacima i Hrvatima kako ce nestati,ako ne prihvate Jugoslaviju Slobodana Milosevica. Voditelj Radio Ozrena OZREN JORGANOVIC posebno je bio EKSTREMAN CETNIK.Bio je gotovo podivljao i svi smo se plasili,slusajuci njegov dubok zlocinacki glas koji je slao ratnohuskacke poruke mrznje. Jednog dana,to je moglo biti polovinom jula 1992.godine,pred nas stan dosla su tri cetnicka vojnika u maskirnim uniformama.Kad sam otvorio vrata,odmah me je jedan od njih pitao ko zivi u stanu. Odgovorio sam mu,a on je naredio da moja supruga odmah izadje,jer,kako je rekao:"Treba da ide na Radio Doboj,da da jedan intervju kao gradjanka koja nije srpske nacionalnosti..."Rekao mi je da se ne plasimo,jer ce brzo,za sat-dva,vratiti moju suprugu. Moja supruga je molila da je ne vode,da nadju neku drugu zenu,ako vec mora biti zena,no,jedan od cetnika strogim glasom je naredio da se odmah spremi,posto je ona bila izabrana za intervju.I ostala dvojica srpskih vojnika povisenim glasom su naredili da podje sa njima,govoreci mi da ja cekam u stanu...

srijeda, 11.04.2007.

MARKO"SMRT JE MAJSTOR IZ SRBIJE"VESOVIC ...IMA JEDNA PRICA IZ VASOJEVICA,ODAKLE SAM I JA PORIJEKLOM.U JEDNOM SELU BIO JE KAMEN KOJI JE OBILJEZAVAO GRANICU CRNE GORE I TURSKE.KAD DOBRO IDE CRNOGORCIMA,MOJI PLEMENICI PRENESU TAJ KAMEN U DUBINU TURSKE TERITORIJE,I TADA SU SEBE BROJILI U GRADJANE CRNE GORE.KAD IDE DOBRO TURCIMA,TAJ ISTI KAMEN PRENESU U DUBINU CRNOGORSKE TERITORIJE,I TADA BUDU GRADJANI TURSKE.TAJ KAMEN JE METAFORA ONOG NAJBITNIJEG STO ZNAM O CRNOGORCIMA.TAJ NAROD U CIJIM ZILAMA,UMJESTO KRVI,KOLA MIT U NJIHOVOJ VISESTOLJETNOJ NEPOBJEDIVOSTI,NAPROSTO NIJE HTIO DA SE PO SVRSETKU RATA NADJE MEDJU PORAZENIM.STOGA SU SE,KAO RODJENI PRELETACI,UZURBANO STALI ISCLANJIVATI IZ SRBA.DA SE KOJIM SLUCAJEM DESILO DA SLOBO DANAS SJEDI U"KAVLOVCU,KAVLOBAGU I VIVOVITICI",U CRNOJ GORI BI-GOVORIM O PRAVOSLAVNIMA-SAD BILO 90% SRBA I 10% "USTASA",KAKO SU 1992.GODINE ZVALI ONE KOJI SU SE GOVORILI DA SU CRNOGORCI.I ZAISTA IMA PRAVDE U TOME STO JE U"SRPSKOJ SPARTI", NASELJENOJ"ELITNIM SRBIMA",TO JEST"SRPSKIM CVIJECEM",KREPALA VELIKA SRBIJA... ("Feral Tribune")

Sifra:"BOJIC"-"JA SAM SVE OVO OD SRBA DOZIVJELA KAO MUSLIMANKA 1941.,1942...." Rodjena sama na Palama gdje sam zavrsila osnovnu skolu i frizerski zanat.Radi zaposlenja sam otisla u Rogaticu,jer mi na Palama Srbi nisu dali da se zaposlim,iako sam u svome zanatu bila vrlo uspjesna.U Rogatici sam upoznala svog buduceg muza i udala se za njega,pocetkom 1991.godine. Kada je na Bosnu JNA iz Srbije izvrsila agresiju,moj muz Salko pridruzio se Teritorijalnoj odbrani.Znam da je spominjao Ismeta Osmanovica,nekog Adila i druge.Braneci Rogaticu,poginuo je 26.VI 1992.godine. Zivjela sam sama u Rogatici iz koje se vise nije moglo izbjeci.Krila sam se i nisam izlazila nikud,mijenjala sam konacista,ali uhapsena sam sa vise civila Bosnjaka 11.XI 1992.godine u Dumanjicima,opcina Rogatica,od strane srpske vojske.Odveli su nas sve u logor"RASADNIK".Dok su nas vodili u logor nisu nas tukli,ali kada smo dosli,tada su nastale nase nesnosne muke.Sve nas je preuzeo cetnik MILE SARENAC,upravnik logora.Poslije izvjesnog vremena njega je zamijenio VINKO BOJIC iz Pljesivice.On je prema nama bio jos gori od Mile Sarenca. Nakon nekoliko dana,licno sam vidjela kako su ubili 4 covjeka Bosnjaka.Odveli su ih u jednu logorsku prostoriju gdje je stajao alat i tu ih tukli sve do smrti.Ibrahima Karamana su prvo vodili na njihovo mucenje,to su zvali"ispitivanje",bas u sobi gdje sam i ja bila.Naredili su mi da se okrenem...Cula sam kako su ga tukli i maltretirali sve dok nije podlegao.Sutradan je dosao njihov srpski doktor i izjavio da je Karaman umro od srcanog udara.Tako je i napisao.Nama su naredili da ga sahranimo,ne dozvolivsi da ga presvucemo,okupamo i ucinimo to po vjerskom obicaju. Jedne prilike,u vrijeme rucka,u prostoriju su doveli nekog covjeka,Bosnjaka.Nisam ga ranije ni vidjela,ni poznavala.Upravnik Vinko Bojic ga je pitao kako se zove.Ovaj je odgovorio:"Alija..."Kada su culi njegovo ime,divljacki su skocili na njega i brutalno ga pretukli.Izveli su ga iz logorske zgrade i vrlo brzo se cuo pucanj.Kasnije smo,iza zgrade,vidjeli njegovu krvavu odjecu. Jednog dana me je upravnik logora,Vinko Bojic,pozvao na ispitivanje.Pitao me je jesam li imala s nekim drugim seksualne odnose,osim sa svojim muzem.Odgovorila sam da nisam kurva i da nisam,na sta mi je on rekao da cu ubrzo morati,KAKO BIH RODILA NEKOLIKO SRBA,KOJI CE SE OSVETITI MAJCINIM TURCIMA ZA PORAZ SRBA NA KOSOVU 1389.GODINE. "SVUDA OKO NAS JE BILA PROSUTA KRV..." Dobro pamtim taj dan.Tog 19.decembra 1992.godine,oko 21 sat,pozvao me je u svoju kancelariju.Tu, u njegovoj kancelariji sam zatekla MUJU KEPESA i sa njim jos tri Bosnjaka.Naredio mi je da se poklonim i da poljubim ruku jednog starijeg,bradatog cetnika.Prvo sam sutjela i stajala,a kada me je udario u slabinu,prisla sam mu i taj stari cetnik me je grubo odgurnuo.Pala sam,a upravnik Vinko Bojic mi je naredio da ustanem i da policijskom palicom tucem tri Bosnjaka koja su tu bila.Morala sam uzeti palicu i pocela sam kao da ih tucem,a onda mi je Vinko prisao,istrgao mi palicu i poceo njome jako da tuce i njih i mene.Muju Kepesa je udarao palicom i parao mu nozem tijelo.Sest njegovih cetnika mu se pridruzilo udarajuci Kepesa i gazeci ga nogama.Svuda oko nas,po podu,bila je krv...Zaprijetili su nam da nikada nikome ne smijemo reci sta se sve tu dogodilo,ne zbog toga sto se oni"nekoga plase",kako je vriskao Bojic,"vec zato sto moramo pokorno da ih slusamo". Onda sam ja dosla na red.Vinko mi je naredio da se skinem gola,sto sam morala uraditi nakon sto me dva puta osamario.Uveo je potom u sobu jednog mladica i rekao mu da me odmah siluje i onda je izasao.Taj mladi cetnik me tada nije dirao.Bojicu je kasnije,cula sam u hodniku,rekao da jeste.Vinko je onda u sobu doveo jos jednu zenu i naredio joj da se skine gola pred nama i da plese siptarsku igru"sotu".Ona ga je morala poslusati.Kasnije ju je silovao preda mnom u sobi i radio od nje sve ono sto divljak moze zeni da uradi.Meni je rekao da se odmorim od mladog cetnika i da gledam kako on "tuca"Turkinju,jer ce ubrzo,kad se okupam,i mene. Jednu vecer me je ponovo pozvao da dodjem kod njega.Bio je pijan.Pomislila sam da bi bilo dobro da se posluzim lukavstvom i molila sam ga da me ne dira,jer sam,kao,bolesna.Odgovorio mi je da ga ne ljutim,inace ce me silovati,unakaziti,ubiti.Ponovo sam ga molila placuci i govorila mu kako me je silujuci onaj mladi cetnik povrijedio i kako sam vanredno dobila menstruaciju.Onda je naglo skocio i naredio mi da brzo idem i da se operem.Rekao mi je da dodjem za 10 minuta,a da ce on dovesti onog momka cetnika da me siluje pred njim,jer zeli da vidi i da se uvjeri koliki je spolni organ kod momka a kolika je moja...Izletjela sam i sve kazala ostalim logorasicama i molila ih da mi pomognu,da me sakriju medju sobom.Starije zene su mi rekle da ce Srbi ono sto nakane,to uraditi po svaku cijenu."Nasli bi te,a onda bi puno gore bilo i nama i tebi...",rekla mi je jedna nena Fata,koju smo tu zatekli zatocenu kada smo dosli u logor..."JA SAM SVE OVO PROSLA KADA SU CETNICI FASISTI,PROGONILI I KLALI MUSLIMANE 1941.,`42.,`43.,PA IH BACALI U DRINU,PALILI IM KUCE...",rekla je,dodavsi mi da pokusam sama sebi olaksati,ako budem mudra. "KOCILE SU MI SE,GRCILE I NOGE I RUKE..." Vratila sam se u sobu upravnika Bojica koji me je docekao sa tim mladim cetnikom.Momak je ranije bio milosrdan prema meni.Zvao se DRAGAN i bio je CRNOGORAC kao sto je to bio i Vinko Bojic. Natjerao nas je oboje da se skinemo potpuno goli pred njim,dok je on drzao flasu u rukama,a na stolu pred njim bilo je izrezano suho meso,pored kojeg je stajao dugi vojnicki noz... Pokusala sam ga opet moliti,prisavsi mu da ga poljubim u ruku a on je zagalamio na mene udarivsi me cokulom u cjevanicu.Osjetila sam jaku bol i pala na pod.Onda je Bojic naredio Draganu da me skine golu,sto je ovaj,odmah,bez pogovora i ucinio.Drhtala sam od nekakve hladnoce u tijelu,koja je bila uzrokovana padom,a jos vise panicnim strahom i sokom,u kome sam se nalazila.Kocile su mi se,grcile i noge i ruke. Cula sam,lezevci na podu,kako je Bojic naredio Draganu da se i on skine:"HAJDE CRNOGORCINO,POKAZI NASE JUNASTVO I NA OVOM BOJNOM POLJU PROTIV TURKINJE". Mladic se svukao i prisao mi da me uzme...Zatvorila sam oci i odlucila da se opustim,da sve izdrzim.Sto prije prodje,to ce mi lakse biti,ponavljala sam u sebi.Trazila sam u sebi i fizicku i psihicku snagu i molila se Allahu,nadajuci se da ce mi pomoci da podnesem i ovo iskusenje,da ce me osnaziti makar onoliko,kolikim me iskusenjem opterecuje... Cekala sam zatvorenih ociju da prodre u mene,a nisam ga osjetila,osim sto sam na sebi osjecala njega i njegovu tezinu. To je trajalo 5-6 minuta,a onda je Bojic vrisnuo.Otvorila sam oci i vidjela kako otkopcava vojnicki opasac i kako se skida do pojasa.Zamahnuo je kaisem i nekoliko puta snazno udario Dragana preko ledja.Vristao je:"NE MOZES,NE DIZE TI SE,UPLASIO TI SE K.... TURSKE P....",urlao je Bojic,udarajuci ga i dalje.Onda mu je naredio da sjedne i da gleda kako ce me on silovati.Prisao mi je i zajasio me,ali ni on nije mogao nista,ni njemu se nije bio digao...Iako fizicki ponizena,u sebi sam likovala i radovala se sto sam ih,iako to nisam ni mogla,ni toga bila svjesna,pobijedila kao"Turkinja",kako su cetnici,izmedju ostalih imena,nazivali nas Bosnjakinje. Dragan je po strani sjedio sutke,a onda se sa mene digao i upravnik Bojic,pravdajuci se da ga je pijanstvo sprijecilo da se pokaze muskarcinom. Nije puno pricao,nije me ni tukao.Naredio je i meni i Draganu da se obucemo i sto prije napustimo njegovu sobu. Kada sam izasla vani,u hodnicima je bilo puno cetnika.Bili su ubijedjeni da sam opet od strane dvojice cetnika silovana i zlostavljana... Do 29.V 1993 godine,do kada sam pred razmjenu bila zatocena u logoru,zajedno sa ostalim zenama i starijim muskarcima,prisilno sam radila sve poslove na koje su nas odvodili i bila silovana najmanje 50 puta. Sve smo izdrzali i zato sve moramo zapisati u nasem Savezu,da se ne bi zaboravilo,da nam se djeci ne bi ponovilo.

Sifra:"NISU SE KUPALI"-"OD SADA JE BOSNA SRPSKA ZEMLJA" Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi. Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida. Srbi su u Foci i njenoj okolini,odmah poslije REFERENDUMA gradjana za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu,otvorenije poceli da prijete nama Bosnjacima.Po selima su sa JNA organizovali vojne vjezbe.Odrzavali su vojne i politicke sastanke,a 7.IV 1992.godine,u Foci su,uvecer,poceli pucati na Bosnjake.Grad je granatiran iz okolnih sela.Sve je gorjelo.Ja sam sa porodicom bila u svojoj kuci na spratu.U prizemlju smo se krili dok su granate padale.Kasnije smo presli u komsiluk,u kucu rodjaka Zaima.Sutradan su nas cetnici sve uhapsili i odveli u susjednu kucu.Tu su nas sve sabrali.Hapsili su ljude i tu ih dovodili.Doveli su i mog muza.Ispred kuce su drzali strazu,tako da nismo mogli nikuda izaci.Nakon izvjesnog vremena,dosao je PREDRAG TRIVUN i sve popisao,nasa imena,prezimena, godista,adrese i druge podatke.Poslije su dosli i odveli sve muskarce.Sve ih je odveo GORAN MITRASINOVIC sa svojim cetnicima.Onda su redom poceli paliti sve bosnjacke kuce.U zatocenju smo bile sve do pocetka maja 1992.godine,kada je dosao Goran Mitrasinovic i rekao:"Sve zene cije kuce nisu izgorjele mogu se vratiti kuci.Nemate se cega bojati.Radite!Sijte njive!Nece vam niko nista!"Ja sam morala ostati,jer nisam imala kuda.Moja kuca je bila izgorjela.Sa mnom je ostao moj sin,Nezira,Zaimova majka,stara zena,koja je jedva mogla hodati i jos tri zene,kojima ne znam ime. "SILOVAO ME PRED NANOM" Uvecer,na Djurdjevdan,6.V 1992.godine,neko je poceo da lupa na vrata:"Otvorite!Otvorite!"Nezira je prisla vratima i otvorila ih.Usao je TRIVUN PREDRAG-PEDO i odmah prisao meni.Ostro mi je naredio da podjem sa njim na tavan..Pitala sam sta cu na tavanu.Kad sam mu to rekla,on je okrenuo pusku i poceo me udarati kundakom po glavi.Zateturala sam se od udaraca.Dok me je tukao,zene koje su bile sa mnom su se razbjezale.Ostala je samo nana koja nije mogla da se pomakne.Onda me je on privukao sebi i grubo navalio na mene.Pitala sam ga sta hoce od mene,jer bi mu mogla biti majka.Odgovorio je da on ima samo jednu majku i da je ona kod kuce.Stavio mi je pusku izmedju nogu...Otimala sam se,ali je bilo uzaludno.Potegao je noz i poceo mi je zasijecati tijelo,dok me nije savladao.I sada nosim te oziljke.TADA ME JE,TU,PRED STAROM NANOM,SILOVAO.Pri tome mi je psovao tursku i balijsku majku,govorio kako mi se muz nikada vise nece vratiti,da je Bosna sada srpska zemlja...Bio je sam i tu je ostao cijelu noc.Predrag Trivun-Pedo,moj raniji komsija,na pocetku agresije na Bosnu i Hercegovinu pokazao se velikim zlikovcem.Prilikom hapsenja Bosnjaka,licno ih je desetak ubio. Sutradan je dosla jedna Srpkinja i pitala me sta mi je to bilo.Bila sam isjecena,modra i otecena.Sve zene su se okupile oko mene.Ja sam im rekla da me nista ne pitaju i da mi zovu hitnu pomoc,da me vode u bolnicu.Kasnije je dosao doktor Cancar i ja sam mu rekla:"Doktore,ili me ubijte ili me vodite odavde!"Odveli su me u bolnicu zajedno sa mojim sinom.Sinu nisam nista rekla,ali mu je sve bilo jasno.Davali su mi infuziju.One zene,sto su ostale iza mene u zatvoru,u onoj kuci,kada je bio pokolj u Foci,SVE SU POUBIJALI.Bilo ih je dvadeset i jedna. Poslije izvjesnog vremena rekli su mi da vise ne mogu ostati u bolnici i da moram ici.Pitala sam kuda da idem s djetetom?Rekli su da ih to ne interesuje.Izbacili su me u jednu kucu bez vrata i prozora.Poslije toga su me odveli u"Crveni kriz".Tamo su mi rekli da oni nemaju nista sa nama,i pitali su me zasto sam uopce ostala u Foci.Ja sam tada pocela plakati i moliti da me smjeste bilo gdje.Tada su oni drsko rekli da idem u fiskulturnu salu.Posla sam i ponijela sina,posto nije mogao sam hodati.Dok sam isla padala sam,klonula,dizala se...Jedva sam ga prenijela do tamo.Uz put me je jedan cetnik htio ubiti,kada sam izgovorila ime svoga sina.Izvadio je pistolj i uperio ga prema meni ali ga je sprijecio jedan vojnik... Kada sam dosla u sportsku salu tamo je bilo puno zena i djece,kao i onih koji su otpusteni iz bolnice.Davali su nam jedanput dnevno hranu koju su oni inace bacali.Bilo je u njoj,osjetilo se,i deterdzenta za sudje.Higijenski uvjeti su takodjer bili nikakvi.Imali smo u prizemlju jedan WC i vodu,ali sve je bilo uzasno prljavo. "GDJE CES MENE OVAKO STARU,MAJKA TI MOGU BITI..." U"Partizanu"su odvodili zene na silovanje.Silovane su zene od 12-60 godina.Masovno su ih odvodili. Skoro svaka od njih je silovana.Svaku noc su dolazili po tri grupe,prozivali su koga su htjeli i odvodili ih.Najvise su odvodjene zene iz obliznjeg sela.Tu,u sali,bila sam zrtva i ocevidac zlocina seksualnog zlostavljanja.Odvodili su ih medju vojsku-cetnike.Odvodili su ih i po kucama.To su sve radili Srbi-cetnici,mladici,oni sa kojima smo zivjeli,radili,isli u skolu... Tukli su me veoma cesto...Jednu vecer je dosao jedan od njih,prisao mi i poceo me vuci da ustanem:"Ustani,majku ti balijsku!"Htio je da me vodi sa sobom.Ja mu kazem:"GDJE CES MENE OVAKO STARU,MAJKA TI MOGU BITI.VIDIS MI OVO DIJETE KAKO JE BOLESNO".Naredio mi je da ustanem i udario me sakom u glavu.Nisam mogla ustati od boli i od straha.Noge su mi se bile oduzele,ali je on ponovo navalio na mene:"Dizi se ili cu te zaklati!"Poceo je da me samara i vuce po podu sale.Ja sam bila rijesila da dam svoj zivot,nisam htjela ustati jer znala sam sta me ceka.Onaj drugi sto je bio sa njim,tada mu je rekao:"Ma,ostavi zenu na miru,vidis da je bolesna".Onda me je on pustio i otisao pravo jednoj curici pod 12 godina i silom je izveo napolje.Curica je plakala,vriskala i molila upomoc,ali sve je bio uzaludno...Cetnici su curicu vratili u zoru.Ubacili su je u salu.Zene su se digle i unijele je medju nas.Bila je gotovo bezivotna,rascupana,krvava,jer je prije silovanja bila nevina djevojcica. Svaki put kada su dolazili vrijedjali su i psovali nas.Prijetili nam.Psovali nam tursku majku.Pistolje su potezali na nas,nozeve nam prinosili pod vrat.Bilo je jednostavno neizdrzljivo!SVE SU NAM TO RADILE NASE KOMSIJE SRBI.Oni su stalno nocu dolazili,tako da ih je bilo tesko raspoznati.Ulazili bi unutra, palili upaljac ili komad papira i onda izabirali koga ce voditi ili bi,pak,zene prozivali po imenima.Neke zene koje su odveli vise nikada nisu vratili u salu.Svi su izgledali prljavi i divlje.Oci su im sijale pijanstvom.NISU SE KUPALI,pa su uzasno smrdjeli... Maltretirali su i starije ljude,svasta im govorili.To je tako trajalo sve do polovine avgusta 1992.godine. Tada je dosao strazar i rekao nam da cemo ici na razmjenu.Dosla su dva autobusa i odvezli su nas.Uz put nas je zaustavila grupa cetnika.Nosili su masinke.Usli su u autobus i pitali da li smo mi svi Turci. Poceli su psovati i provocirati.Medjutim,vozac ih je,zajedno sa vojnom pratnjom,istjerao i mi smo posli dalje u slobodu. Razmijenjeni smo blizu Sarajeva.Armija BiH je za nas civile,njima dala zarobljene borce,cetnike.

Sifra:"NEMA PRASTANJA"-"OD DANAS RADJAS SAMO SRPSKU DECU..." Uhapsena sam kao civilno lice 26.VII 1992.godine,na mostu preko rijeke Sane,iduci s djecom prema Prijedoru.Sa jos dvojicom cetnika uhapsio me je komsija,MIRKO DAKIC iz Lamovite.Odvezli su nas prvo u Omarsku,kod Prijedora,gdje su nas drzali dva sata,onda su nas odveli u logor,u osnovnu skolu u Trnopolju.To je bio logor u kojem sam zatekla veoma puno Bosnjaka i nesto Hrvata.Medju njima sam zatekla i moje rodjake i komsije.Komandant logora bio je SLOBODAN KURUZOVIC. U zgradi skole,u zatocenju sam sa djecom provela devet dana.Onda me je desetog dana Slobodan Kuruzovic prebacio u jednu privatnu kucu,preko puta logora.U njoj je on odrzavao sastanke sa komandirima i strazarima logora.Sa njim su bila dva cetnika brata blizanca,koji su mu bila tjelesna zastita.Kada me je doveo,rekao mi je da moram biti s njim u toj kuci jer je cuo da sam ja muslimanski ekstrem. Mog muza su uhapsili dva dana prije mene i odveli ga u logor"KERATERM",24.VII 1992.Ubili su ga tri dana nakon hapsenja,27.VII 1992.godine.O sudbini svog muza nisam nista znala,sve dok u Trnopolje nisu dosli Bosnjaci,logorasi iz"Keraterma"i ispricali mi sta su cetnici ucinili mom muzu. Komandant logora,Slobodan Kuruzovic,je u logoru Trnopolje boravio samo preko dana.Uvecer bi isao kuci...Jedne noci u logor je dosao oko 22 sata.Usao je u kucu,prisao mi i rekao:"OD DANAS RADJAS SAMO SRPSKU DECU".Pred tom kucom bila je ogromna supa,napravljena od dasaka i u njoj je bilo puno cetnicke vojske.Kuruzovic me je zakljucao u kucu i rekao da ce doci ujutro.Cijele noci nisam spavala,jer sam razmisljala sta bi se sa mnom moglo desiti. Sutradan je u kucu dosao sa ona dva brata blizanca.Uhvatio me je za lice u namjeri da me poljubi.Otela sam se i bijesno ga pogledala.Trgao se i uzviknuo:"VIDI TI TURKINJE,OTIMA SE,NECE SA SRBINOM,A POD TURCINA,BALIJU,BI ODMAH LEGLA!" "...TI NAM TREBAS ZA SRPSKOG RASPLODA" Te noci nije isao kuci.Ostao je u logoru i dosao u kucu kod mene.Sjeo je i rekao da u susjednu sobu odvedem djecu na spavanje i da se onda vratim.Morala sam poslusati,odvela sam djecu i ostala u sobi sa njima.Molila sam Boga da me postedi,i da me taj cetnik ne zlostavlja.Medjutim,nakon dvadesetak minuta,usao je u sobu i izveo me iz nje.Nisam smjela da se protivim jer bih probudila djecu. Kuruzovic me je preveo u drugu sobu,skinuo sa sebe vojnu bluzu i sjeo na kauc.Posto sam stajala,naredio je da mu pridjem:"DODJI OVAMO DA VIDIS KAKO SRBIN J..."Rekla sam da necu,a on mi je zaprijetio kako ce mi,ako mu ne pridjem,ubiti djecu."Ali,onda i mene",odgovorila sam.Na to mi je rekao:"NECU DA UBIJEM TAKO LIJEPU ZENU,TI NAM TREBAS ZA SRPSKOG RASPLODA." Uzeo je noz i posao prema meni.Pocela sam uzmicati i plakati.Uhvatio me je za bluzu i poceo da je reze nozem.Branila sam se,ali bezuspjesno.Oborio me na pod i poceo nozem da sijece odjecu...Plakala sam,koliko od straha,isto toliko i od bijesa,ali sam plac prigusivala da me djeca ne bi cula i probudila se.Tada me je nozem zarezao po ledjima,ali sam,ipak,nastavila pruzati otpor...Onda mi je zaprijetio: "SADA IMA DA TE J... I SVA VOJSKA ISPRED KUCE,ALI JA CU BITI PRVI!"Zatim me jos dva puta nozem zarezao.Branila sam se,ali mu se nisam mogla oteti...Bacio me je na kauc i vrisnuo divljacki:"STO SE OTIMAS ALIJINA KURVO,BALINKURO,SAD CES SE POMOLITI BOGU SLOBODANU,A ZA DEVET MJESECI CES RODITI NEBESKOG JUNAKA!"Drhtala sam sva razdrljena i poderana.Skocio je na mene i iz svoje vojnicke bluze izvadio papir,na kome je pisao tekst neke pjesme,A ONDA SKINUO SA STOLA SLIKU SLOBODANA MILOSEVICA I POSTAVIO JE NA ORMAR KOJI JE STAJAO NASPRAM KAUCA...Gurnuo mi je papir u ruke i naredio da ga dva puta procitam. Citala sam tekst,ne vjerujuci svojim ocima da neko nesto takvo moze napisati,na papiru je pisalo: "O MOJ BOZE SLOBODANE, POGLEDAJ ME SA VISINA I PODARI SVOJ SRBIJI NEBESKOGA SRPSKOG SINA" Slobodan mi je odmah potom prisao i skinuo odjecu sa mene naredivsi mi,da dok me bude silovao, GLEDAM U SLIKU NJEGOVOG IMENJAKA SLOBODANA MILOSEVICA I IZGOVARAM GLASNO TEKST SA PAPIRA..."AKO TO NE BUDES RADILA,DOVESCU JOS DESETORICU DA TE RASCEJRECE,RAZVALE,A DJECU DA TI POKOLJU..." Poslusala sam,moleci Svevisnjeg da mi oprosti,da mi pomogne.Opustila sam se i poluglasno izgovarala tekst gledajuci u papir na kome je bila ispisana glupost,KOJU SAM SRBIN-PAGANIN MOZE DA SMISLI I NAPISE. Kad se zadovoljio,digao se sa mene i rekao mi:"E,SAD CE TI DJECA IMATI NOVOG BRATA SRBINA, JUNACINU,A I TVOJA KRV JE SADA OCISCENA..." Naredio mi je da se obucem i da probudim djecu.PRISAO JE SLICI SLOBODANA MILOSEVICA I POLJUBIO JE,dok sam skamenjena stajala,ne znajuci kako da se pokrenem,ni sta da ucinim.On je, medjutim,uletio u sobu gdje su djeca spavala i vikao:"Dizite se balincad,dizite se!"Djeca su se probudila i pocela plakati,a Slobodan mi je naredio da se"kupimo iz kuce".Obukla sam ono malo poderane odjece na sebe,krijuci da je djeca ne vide,obukla i pokupila svoju djecu i u pratnji jednog od cetnika blizanaca otisla do skole-logora.Tamo sam usla postidjena i bez rijeci.Zene su me razumjele i prihvatile me,davsi mi nesto od svoje odjece...Cijelu tu noc sam drhtala i plakala. Ujutro je ponovo dosao u logor,nasmijao se i hinjski rekao:"J.... VAM BALIJSKU MAJKU,NASI LJUDI GINU,A VI SE IZLEZAVATE OVDJE U LOGORU".Sutjela sam i gledala ga bezobrazno pravo u oci,ne razmisljajuci o posljedicama.Znala sam da ce zlo jednog dana biti porazeno,kao i zlo dva zlikovca imenjaka,dva Slobodana,ovog iz Bosne i onog iz Srbije.Kao da su to i oni znali,muceci nas i silujuci u logoru.Sve se nastavilo do kraja mog boravka u logoru.Tukli su ljude,ubijali ih,cinili im sve najgore... SLOBODAN KURUZOVIC je naredjivao zlotvorima sta ce da rade.Jednog dana mi je rekao da iz logora idu starci i bolesni.Molila sam ga da me pusti sa djecom.Odbio je da me slusa,ali mi je nakon dva sata ljutito rekao da se spremimo...I tako,sticajem okolnosti,a prije svega Bozijom voljom,napokon sam 4.IX 1992.godine izasla iz pakla logora Trnopolje. Dovezli su nas kamionima na Vlasic,blizu Travnika.Do Travnika smo zatim pjesacili,izlozeni granatiranju. Kasnije sam otisla u Zagreb,a potom u Njemacku,gdje i danas zivim. "U IME NAS NIKO NE SMIJE DA PRASTA ZLOCINCIMA" Ne zelim se nikada vratiti u Bosnu.Ja Bosnu volim.ALI,ZLOTVORI KOJI SU MI UBILI MUZA,OCA,MAJKU I MOJIH 28 NAJBLIZIH JOS SU NA SLOBODI... Sada citam u novinama,slusam na radiju,gledam na televiziji KAKO SE U UDZBENICIMA NE BI SMJELA PISATI ISTINA O ZLOCINU U BOSNI,kako je to potrebno zbog pomirenja.To porucuju iz Evropskog parlamenta u Strazburu...TO BI TEK BIO PRAVI ZLOCIN,ZLOCIN NAD ISTINOM I SVE BI SE OPET SUTRA PONOVILO,KAO STO SE OD ISTOG FASIZMA PONOVILO NA KOSOVU. U Evropi je doslo do pomirenja izmedju fasista i antifasista,Francuza i Nijemaca.I to je dobro.Do pomirenja je,medjutim,doslo kada su kljucni fasisticki zlocinci osudjeni,kada su fasisti pognuli glavu, poklonili se zrtvama i zamolili ih da im oproste na nacin kako je to uradio COVJEK VILI BRANDT.I kod nas u Bosni treba da se to desi.FASISTI,ZLOCINCI,MORAJU PRED SUD PRAVDE.ISTINA SE MORA RECI I ZAPISATI.TADA CEMO I MI,ZRTVE I PACENICI,OPROSTITI.U IME NAS NIKO NE SMIJE DA PRASTA ZLOCINCIMA,NITI DA NAS MIRI SA NJIMA.

utorak, 10.04.2007.

Sifra:"CETNIK RANKO"-"SRPSKI LJEKAR JE INJEKCIJOM UBIO NJENO DIJETE" Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi. Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida. Posto moja majka nije imala dovoljno sredstava da u specijalnoj skoli skoluje,izdrzava i hrani svu svoju djecu kojih je imala mnogo,mene i moju stariju sestru dala je u dom za sticenike retardiranih maloljetnika. Prije rata mijenjali smo mnogo domova,a rat nas je zatekao u Domu u Visegradu.U tom Domu za sticenike bilo je vise zgrada.Ja i moja sestra smo bile smjestene u zgradi broj 5.U Domu su bila smjestena samo zenska djeca,djevojke i zene.Smjestali su nas po starosnoj dobi. U krugu doma imali smo svoj vrt koji smo mi sami obradjivali.Tu smo uzgajali cvijece,voce,krompir i ostalo povrce i to nam je bila najefikasnija terapija. Jednog dana su naoruzani srpski vojnici provalili u krug naseg Doma i od tada su pocele nase nesnosne muke.Vise nismo imale svog mira.Nisu obracali paznju na to sto smo bile retardirane i bolesne,sto smo bile djeca bez roditelja. Srpski vojnici-cetnici su napadali skoro sve djevojke,zene i djevojcice koje su zivjele u visegradskom Domu.Cak su tukli i medicinske sestre koje su nas od njih branile...Inace,svo osoblje iz Doma je bilo veoma korektno prema sticenicama,nastojeci nam nadomjestiti nase roditelje. Jednog dana,predvecer,bila sam sa Safijom,starijom zenom,u krugu Doma,kada mi je prisao CETNIK RANKO,kako su ga zvali,i trazio da podjem sa njim u lozionicu ili veseraj.Ja sam ga odmah odbila,a on je poceo da mi prijeti i da me psuje.Psovao mi je balijsku majku i predsjednika Aliju.Rekao mi je da ce me nozem isjeci kao kupus,ako odmah ne podjem sa njim.Prisao mi je i poceo trgati odjecu sa mene.Odgurnula sam ga od sebe i potrcala,misleci da cu mu moci pobjeci.Prevarila sam se,medjutim, jer je Ranko bio puno brzi od mene.Stigao me je pored jednog stabla,uhvatio cvrsto rukama i prislonio me uz njega.Otimala sam se,branila iz sve snage i vristala,ali mi to uopce nije pomoglo. "CETNIK RANKO GASIO JE CIGARETE PO MOM TIJELU" Onda me je isamarao,oborio pod noge i sirokom selotejp trakom svezao ruke i usta.Tako svezanu me je silom odveo do veseraja,gdje mi je pocijepao gotovo svu odjecu,oborio na beton,skinuo mi gacice,brushalter sa grudi i grubo me silovao.Izivljavao se na meni gotovo sat vremena,kako je htio... Kada mu je bilo dosta,Ranko me je gledao svucenu,izmucenu i silovanu,zapalio je i pusio,a onda je poceo gasiti cigarete po mom golom tijelu.Od silnih bolova i opekotina izgubila sam svijest i ostala da bespomocna lezim na betonu veseraja. Kada sam dosla sebi,osjecala sam uzasne bolove od opekotina i vidjela sam puno oziljaka po mome cijelom tijelu.Na par mjesta mi je cigaretama napravio i krstove.Imala sam oziljke po grudima,nogama, rukama,po trbuhu. Kada je CETNIK RANKO vidio da sam se osvijestila,jako me je udario sakom u bradu i tada mi je slomio vilicu.Ponovo sam se od tog udarca onesvijestila. Nakon izvjesnog vremena ponovo sam se osvijestila,a on se popeo na me da me jos jednom siluje i da me svezanu i nemocnu,uz grubo silovanje i vrijedja.Padala sam u nesvijest i dolazila sebi, vidjevsi,nakon nekog vremena da je pod mene,svezanu,stavio kartone od razvaljenih kartonskih kutija.Sva sam bila pretucena i izranjavana,sve me jako boljelo. To je tako trajalo citavu noc i tek me je ujutro odvezao i pustio ranjenu,svu isprebijanu,opecenu i izujedanu. Poslije toga,punih deset dana sam imala jake bolove i dugo sam krvarila.Zbog slomljene vilice u bolnici sam lezala osam dana. Plasila sam se svega,pa i moje starije sestre i njene reakcije na sve to sto mi je silovanjem Ranko ucinio,jer do tada nisam bila ni sa jednim muskarcem u zivotu.Tada sam imala samo 12 godina i 4 mjeseca i samo nekoliko menstruacija. U nasem Domu u Visegradu,cetnici iz okoline i oni iz Srbije cinili su uzasne stvari nama svima,a posebno Bosnjakinjama. Gledala sam kako maltretiraju i druge zene i djevojke.Ranko je osim mene silovao i Hanifu,kao i Dudu iz Zenice.Hanifa je nakon sto ju je Ranko silovao ostala trudna i kasnije su je medicinske sestre odvele da izvrsi pobacaj. Vikendom su nam nase medicinske sestre davale potvrde sa kojima smo izlazile iz Doma i morale ici po srpskim kucama da ih cistimo.Tako je Senu sreo jedan cetnik Srbin,koji ju je zakljucao u kucu i silovao.Prisilio ju je jos nekoliko puta nozem da mora da mu se pusti i zatrudnila je tako sa njim. Posto niko ni od nas ni od sestara nije primjecivao njenu trudnocu,koju je krila,porodila se na zaprepastenje svih nas i svog osoblja Doma.Medicinske sestre su je,nakon desetak dana,odvele sa djetetom kod jednog doktora u Visegradu,koji je djetetu odmah dao injekciju i ono je vrlo brzo od te injekcije i umrlo.Sena je plakala i ni s kim nije htjela govoriti.Osoblje naseg Doma zna kako se taj ljekar,zlocinac,zove. U nasem Domu su bolesna djeca vrlo brzo pocela da umiru,jer nisu imala dovoljno odgovarajucih lijekova.Dobijala su napade i umirala su vrlo brzo.Sahranjivali su ih u krugu Doma,gdje je bio nas vrt. "CETNICI SU SILOVALI BOLESNE I RETARDIRANE DJEVOJCICE" Posto se sve to vise nije moglo izdrzati,osoblje Doma je trazilo od srpskih vlasti u Visegradu da svi odemo u dugi Dom,u Jakes kod Modrice,da se svi tamo premjestimo.Srpske vlasti su to odobrile i svi smo se ukrcali u konvoj za Modricu. Pratile su nas i neke medicinske sestre,koje su se sa nama preselile u Modricu. Tamo,u Jakesu kod Modrice,nas nisu vise silovali,ali su nas cesto provocirali,vrijedjali po nacionalnoj osnovi i tukli.Cesto su nam tu dolazili pijani cetnici. Morale smo svaki dan jako tesko raditi.Kopale smo kukuruz,sadile luk i radile sve ono sto su nam Srbi u Modrici naredjivali. Bile smo,medjutim,stalno gladne.Kad bi im trazile hranu,jer nismo vise mogle podnositi glad,a tesko i puno smo radile,govorili bi nam:"IDITE ALIJI,SVOME BALIJI,NEKA VAS ON HRANI,SAMO AKO MOZETE KROZ MINE I AKO VAS PUSTE ARKANOVCI I SESELJEVCI!" U Modrici smo ostale sve do 1997.godine,kada nas je"Crveni kriz"doveo u Sarajevo kod nase majke. Majka je onda mene dala kod jednog covjeka da mu cuvam djecu,a starija sestra je ostala s njom.Tu sam ostala neko vrijeme dok se nisam snasla. Sada radim sve poslove po tudjim kucama i tako nekako uspijevam da zaradim nesto za hranu i golo prezivljavanje. Osjecam se jako lose.Nisam zdrava.Rastresena sam i nervozna.Ne spavam dobro i muci me nesanica. Cesto imam snove koji me vracaju u Visegrad,u dzehennem i najbolnije trenutke moga zivota koje sam prozivjela sa zlocincima. Tek sada,kada sam uznapredovala u mentalnom razvoju,SHVATAM KAKVI SU FASISTI SRBOCETNICI, KOJI SU NAPASTVOVALI,MUCILI I SILOVALI BOLESNE I RETARDIRANE DJEVOJCICE,SAMO ZATO STO SU MUSLIMANKE PO VJEROISPOVIJESTI,A PO NACIONALNOSTI BOSNJAKINJE.

Sifra:"GAGOVIC"-"CETNICKO ORGIJANJE"-2 "PONIZAVANJE BOSNJKINJA" "Zagu"prije nisam poznavala,ali sam cula da ga tako zovu.Najbolje sam ga upoznala kad je jednu vecer dosao sa jos nekoliko cetnika i izveo iz sale mene,Arziju i jos neke mladje zene.Dosli su bili u salu i svaki je od njih birao sebi zenu za silovanje i izivljavanje. Jedne noci odveo me je u focanski hotel,a drugi put u jednu izgorjelu kucu u blizini sale.Bio je jako grub prema meni.Iz njegovih postupaka moglo se zakljuciti da mu nije cilj da se seksualno izivljava na meni,vec da me ponizi,ubije mi cast i dostojanstvo.Imao je svoje cetnike koji su bili zaduzeni za ponizavanje i seksualno zlostavljanje Bosnjakinja.Sta im je on naredjivao,oni su to bez pogovora izvrsavali. U Sportskom centru u Foci su nas znali izvoditi i po tri puta u toku jedne noci.Mene su licno tako vise puta odvodili.Jedni me odvedu i siluju,redajuci se na meni,i onda se vrate...DODJEM KOD DJECE I SAMO STO ODAHNEM,SJEDNEM,ONDA DODJU DRUGI CETNICI,PA ME I ONI ODVEDU DA MI SE SVO ZLO PONOVI.TAKO IZ DANA U DAN,IZ NOCI U NOC...Tu,u focanskoj fiskulturnoj sali bila sam 40 dana i mislim da sam silovana preko stotinu puta. Bilo ih je svakakvih.SVI SU BILI U UNIFORMAMA JNA.BILI SU IZ FOCE I OKOLINE,ALI ZNAM DA IH JE BILO IZ CRNE GORE,IZ SRBIJE,KAO I OKOLNIH GRADOVA...Vecina njih me je i tukla...Jednom sam se usprotivila i rekla da necu ici i oni su me tada divljacki istukli.Udarali su me cizmama po krstima i bubrezima.Plakala sam,ridala,vriskala,ali sam na kraju ipak morala ici.Ispocetka sam se odupirala,dok mi nisu poceli prijetiti da ce mi djecu zaklati.Pomirila sam se sa sudbinom.Pa Boze moj,ili me ostavili,ili me ubili,bilo mi je svejedno.Kad me povedu razmisljam hocu li se vratiti i ponovo vidjeti svoju malu i nejaku djecu koja su tada bila stara tek 4 i 11 godina.To dvoje je bilo sa mnom,a trece je ostalo zauvijek u sumi,zajedno sa mojim muzem,koji su pali od cetnickih kursuma. "SVI SU UZVIKIVALI IME SLOBODANA MILOSEVICA" Od prvog do posljednjeg dana zlostavljali su nas isti ljudi,oni cetnici iz Foce i rezervisti JNA iz Srbije i Crne Gore... Dva dana prije odlaska,JANKO JANJIC"TUTA" je dosao i rekao da su iz Srbije stigli"Arkanovci"i"Beli Orlovi" i ako nas ne razmijene za dva dana,da cemo svi biti poklani i poubijani... I jednu vecer ta vojska je zaista dosla kod nas u sportsku salu. Prema nama su bili isti kao i domaci cetnici.Nosili su istu uniformu,a nismo ih mogli ni raspoznati jer nije bilo svjetla.To je bila ista,cetnicka vojska.Cinili su je agresori iz SR Jugoslavije i domaci cetnici-zlikovci.SVI SU UZVIKIVALI IME SLOBODANA MILOSEVICA. Starije zene nisu silovali,osim nene Fatme,koju su silovali u sali,jer su culi da joj je unuk pripadnik Armije BiH.Njih su samo vrijedjali,ponizavali i maltretirali...Prepadali su nam djecu.Bezbroj puta su ih izvodili,da ih kolju,stavljaju im nozeve na vratove.Djeca su bila prestravljena. Davali su nam da jedemo ono sto je ostajalo iza njih-ustajalu supu i rizu,te makarone.Donosili su nam to u plasticnim buradima,tek svaka dva-tri dana.Imali smo hladne vode u kupatilu,ali su nam veoma rijetko dozvoljavali da se barem operemo tom hladnom vodom. Najtezi trenuci su mi bili kada me je"ZAGA"odveo u obliznje naselje,u jednu izgorjelu bosnjacku kucu.Tu sam zatekla jos deset cetnika.PRVO ME JE SILOVAO"ZAGA",PA ONDA JOS NJIH SESTERICA CETNIKA,koliko sa uspjela brojati,a onda sam bila izgubila svijest i ne znam sta su sve poslije cetnici radili sa mnom.Kada sam nakon nekoliko sati dosla sebi,vidjela sam da mi je majica bila sva mokra i pocijepana,te da je smrdjela na rakiju.Kad sam pogledala i pomjerila se,jedan cetnik me je jako udario po krstima i rekao mi da se samo pravim da sam u nesvijesti.Jedan od njih"CRNOGORAC", tako su ga zvali,uhvatio me potom za ruku i podigao.Trazio je glasno da me puste,s obzirom da sam imala,kako je govorio"petero djece u logoru"."Dvoje je njenih,a troje je tudjih,sirocadi",galamio je na njih. On me je onda i odveo u salu.Kada sam tamo dosla bila sam sva modra,izmucena i ispacena.Grudi su mi bile isparane,sa krvavim podlivima... "...U BOSNI VISE NECE BITI BOSNJAKA" Nisam se ni uspjela oprati,a vec je dosla neka druga cetnicka vojska i odvela me ponovo,sa jos nekim zenama,u jednu bosnjacku kucu.U podrumu te kuce je bila,jedna stara nena.Tu su nas,vise njih,cetnika,silovali do samog jutra.Ujutro su nas vratili u salu i tek sto smo dosli,dosao je jedan cetnik i opet izveo nas sest mladjih zena,kao,treba da mu ocistimo kucu u obliznjem naselju. Medjutim,kad smo dovedene,od ciscenja nije bilo nista.Tamo je doveo desetak cetnika i tu su nas svi vise puta silovali i radili od nas sta su htjeli sve do podne,kada su nas vratili u salu.Bile smo izmrcvarene i izmucene gotovo do smrti. KADA SU NAS ODVODILI NA SILOVANJA,VOZILI SU NAS VOJNIM VOZILIMA.Nekad su nas odvozili grupno,a nekad i pojedinacno. Neke zene su i gore prosle od mene.Faketu su,na primjer,strasno tukli i mucili,CIGARETE SU GASILI PO NJENOM TIJELU,PO STOMAKU,PO DOJKAMA. Svasta su nam psovali,a najvise balijsku i tursku majku,govorili su nam kako cemo radjati junake cetnike,kako vise necemo radjati Bosnjake,kako u Foci i u Bosni vise nece biti Bosnjaka,jer ce u Bosni sve biti srpsko.Pjevali su cetnicke pjesme u kojima su nas vrijedjali,a velicali svoje srpstvo,a posebno Slobodana Milosevica,Mladica i Karadzica. Mnoge stvari koje su se desile u sali nisam ni mogla vidjeti,jer su me cesto izvodili.Kad bih se vracala sa cetnickih orgija,onda bi mi starice,nene,pricale sta se sve desavalo dok mene nije bilo u sali.Jednu vecer bila sam u sali,kada su cetnici pucali u plafon.Malter je padao po nama i nasoj djeci... Razmisljala sam i o samoubistvu,jer to sto su nam cetnici cinili vise se nije moglo podnijeti,ni psihicki,ni fizicki... Jednog dana smo nas sest zena trazile da nas odvedu komandantu da ga pitamo moze li se ista na bolje promijeniti.Htjele smo da mu kazemo da su nam djeca gladna i da nam puna dva dana ne donose da jedemo... Sutradan je dosao DRAGAN GAGOVIC.Znam mu ime po kartici koju je nosio na bluzi.Rekao je da nam on ne moze nista pomoci i da ne zeli da zna za nas.Govorio je da nas on ne moze spasiti jer to KAO TURCI,BALIJE NE ZASLUZUJEMO,DA MI MORAMO NESTATI KAKO BI BOSNA I HERCEGOVINA BILA PRIPOJENA VELIKOJ SRBIJI. Ipak,zahvaljujuci nasoj armiji i njenoj snazi,zahvaljujuci"Crvenom krizu",novinarima,radiju i televiziji,za nas se saznalo i docekale smo razmjenu i to tako sto su za nas civile nasi iz Sarajeva dali zarobljene borce-cetnike. Dva-tri dana prije nego sto cemo biti razmijenjene,dosao je cuvar,ne znam mu ime,i rekao da se strpimo jos nekoliko dana,jer cemo ici brzo u razmjenu ali da ne govorimo da nam je on ista rekao o tome. Onda je jedno jutro dosao jedan cetnik i rekao nam da se spremimo,da ce nam DRAGAN GAGOVIC izdati potvrde kako bismo mogle izaci i da ce nam osigurati autobuse da nas odvezu.Nismo im nista vjerovali.Izmedju sebe smo govorili da ce nas sigurno odvesti negdje,pobiti i baciti u Drinu,kako su to inace radili s mnogima. Medjutim,polovinom avgusta 1992.godine,dosao je cetnicki cuvar i rekao da uskoro autobusi dolaze po nas i da izadjeno napolje.Dosao je DRAGAN GAGOVIC i izdao nam potvrde.Tu smo cekali do dva sata poslije podne.Dosla su dva autobusa.Cetnici su tu doveli i zene koje su bile zatocene po kucama koje su oni,navodno,cuvali i smjestili ih u autobuse zajedno sa nama. Odvezli su nas do vojnika UN-a koji su nas svojim vozilima otpratili do Sarajeva.

Sifra:"CETIRI`S`"-"EVO SRETNICE STO CE JOJ VOJVODIN SIN BITI PRVI..." U pocetku agresije na Bosnu i Hercegovinu zivjela sam u Prijedoru u kome sam bila ocevidac stravicnih zlocina agresora JNA iz Srbije,zajedno sa domacim cetnicima.U Prijedoru sam bila sve do kraja septembra 1992.godine.Ocevidac sam brojnih ratnih zlocina,a takodjer sam preko svojih rodbinskih i prijateljskih veza saznala o mnogim zlodjelima koje je agresor na ovom podrucju pocinio. Napad na Prijedor cetnici su otpoceli 31.V 1992.godine.Tokom napada,koji je trajao nekoliko sati,cetnici su intenzivno granatirali grad i pucali iz raznih vrsta teskog i lakog naoruzanja,poslije cega je usla njihova pjesadija i pocela izvoditi stanovnistvo iz kuca,a potom ih grupisati na odredjena mjesta.Od Srba su odvajali Bosnjake i Hrvate.Srbe su pustali da idu svojim kucama. Mene su sa clanovima moje uze porodice odveli u zgradu banke gdje je bio sabirni punkt.Tu su nam pokupili licna dokumenta,a onda su nas sproveli do starog hotela"Balkan"u centru Prijedora.U grupi nas je bilo preko 300.Po dolasku u hotel izdvojili su sve muskarce i odveli ih u logor Omarska.U Omarsku su odveli moga oca i brata blizanca.Mene,moju majku,kao i vecinu zatocenica,u hotelu su drzali oko tri dana,nakon cega si nas pustili kucama.Dok smo bile zatocene,kuca je bila opljackana. "NOZEVIMA JOJ UREZIVALI KRSTOVE PO TIJELU I ZNAKOVE CETIRI`S`" U pljackanju i zlostavljanju u mom naselju ucestvovao je DANIJEL VIDAKOVIC,po zanimanju masinski tehnicar,sa jos jednim brojem cetnika koje poznajem samo po nadimcima kao sto su:ZOKA,CRNI, TORBICA.Za vrijeme mog boravka u Prijedoru cetnici su pljackali,silovali,ubijali,te palili i rusili privatne kuce,dzamije i druge objekte.Moja majka i ja nismo smjele tih dana nikuda iz kuce.Hranu nam je davala nasa komsinica Smilja,krijuci to od drugih Srba.Od Smilje smo saznale da su Srbi silovali moju prijateljicu Nuru pocetkom juna te godine.Nuru su kuci,na ocigled njenih roditelja i komsija,silovali izvjesni SLAVKO,ZORAN,te jos petorica cetnika cija imena ni Smilji nisu bila poznata.Silovanje je,kaze, trajalo oko sat i po.Poslije izvrsenog silovanja cetnici su se nastavili izivljavati na njoj,TAKO STO SU JOJ NOZEVIMA UREZIVALI KRSTOVE PO TIJELU I ZNAKOVE SA CETIRI"S". "SRBI SU RUSILI DZAMIJE U PRIJEDORU" Pocetkom avgusta mjeseca 1992.godine,bila sam ocevidac kada je MILAN TATIC,poslovodja u"GIK Mrakovica" ubio IZETA GANICA.Ganica je Tatic ubio u Trnopolju,pored pruge,a ubistvo je izvrseno iz automatske puske.U vrijeme ovog ubistva ja sam se vracala iz Trnopolja kuci u Prijedor.Pored mene je prosao Izet i skrenuo kroz sumicu prema pruzi.Za njim se,vidjela sam,uputio Tatic.Nakon 2-3 minute cula sam pucanj iz puske.Krenula sam,nesvjesna opasnosti po sebe,u pravcu pucnja i vidjela kako Izet lezi mrtav,a Tatic se udaljava sa mjesta zlocina. U avgustu mjesecu 1992.godine,cetnici su na dan pravoslavne slave Velikog Gospodina miniranjem srusili novu dzamiju u Prijedoru.Dzamiju su srusili oko 01 sat.POZNATO MI JE DA SU U RUSENJU DZAMIJE UCESTVOVALI SIN OSTOJE I DARINKE GRUBJESIC,ZATIM IZVJESNI DARKO...OSTOJA I DARINKA SU IMALI PRIVATNU TRGOVINSKU RADNJU U PRIJEDORU.Od posljedica rusenja dzamije zatrpani su u svojoj kuci Mejra i njen suprug. Moja patnja i patnja moje majke otpocele su tek pocetkom septembra.Nismo znali za moga oca i brata,za svoje najmilije.Nadali smo se da su zivi,negdje u nekom od srpskih logora u okolini Prijedora. Nismo imali ni hrane.Smilja je sve rjedje dolazila i pomagala nam. Jedne noci u kucu su upali cetnici,naoruzani do zuba.Bilo ih je pet-sest.Bili su pijani.Pitali su moju majku gdje su nam muskarci,gdje skrivamo oruzje.Dobro su znali sta je bilo sa bratom i ocem i da nema nikakvog oruzja u nasem stanu.Majka im je rekla da nema nista,da ne zna sta joj je sa muzem i sinom,a jedan od njih,koga su oslovljavali sa OSTOJA,prisao je mojoj majci urlajuci kako ona krije bombe u njedrima.MAJKA JE UZMICALA,A ON JOJ JE RUKAMA PRVO ZGRABIO VRAT,PA ONDA STRGAO,ZGULIO PIDZAMU.Moja majka je molila da je pusti,a on je bio jos grublji.Nogom je udario majku u njen nozni clanak i oborio je na pod.Onda je pritrcao jedan krupan Srbin i svukao joj donji dio pidzame.Ostali su vikali:"SKINITE JE,HOCEMO TURKINJU GOLU!"Majka se opirala.I ja sam pocela da vristim i da dozivam komsije u pomoc,a na to mi je jedan debeli cetnik,crven u licu,udario jak samar i oborio na pod,vicuci:"PRVO CEMO STARU,PA ONDA MLADU TURKINJU.SLAST NA KRAJU!"Pokusala sam da se dignem,a on me je nogom udario u glavu i gotovo sam se onesvijestila.Cula sam majku koja se branila,borila.Cula sam hroktanje,osjetila sam smrad znojavih i prljavih cetnika. "EVO DVIJE BOMBE U MLADE TURKINJE" Dok je majka polumrtva lezala na podu,dvojica cetnika su mi prisli,razderali bluzu na meni i povikali:"EVO BOMBI,EVO DVIJE BOMBE U MLADJE TURKINJE!"Otimala sam se i plakala,skupljala noge,ali nisam imala snage jer su me dvojica uhvatili za noge,a treci mi je drzao ruke. Jedan od cetnika nozem mi je rasparao gacice i posjekao me.Vikao je:"EVO NEVINE TURKINJE,EVO SRETNICE STO CE JOJ VOJVODIN SIN BITI PRVI,STO CE VOJVODI RODITI UNUKA!"Bila sam potpuno malaksala,izgubila se.Sve je licilo na ruzan san,na nocnu moru.Polumrtva,polusvjesna,izudarana, obamrla,ne znam koliko me je silovalo.Dosla sam sebi kada su se vrata zalupila...Majka je lezela pored mene na podu,zena sa skoro 50 godina.Ja se nisam mogla ni pomjeriti.Sva sam bila u krvi.Ispred kuce je nocnu tisinu jezivo parala cetnicka pjesma:"KO CE DRUGI,JA CU PRVI,DA PIJEMO TURSKE KRVI". Do polovine oktobra 1992.godine,jos su tri puta dolazili njih 4-5 i silovali nas gladne,iscrpljene... Dana 19.oktobra 1992.godine,nasa komsinica Smilja uspjela je izmoliti svog rodjaka,CETNIKA ACU,da nas odvede u bolnicu u Prijedoru,doktoru na pregled.Aco je trazio da mu damo 200 njemackih maraka.Mi smo imali u kuci upravo toliko i to Smilji rekle.U bolnici smo ostale 6 dana,onda je u sobu usao direktor bolnice,dr Milan Kovacevic sa dvojicom cetnika i rekao da nas voze prema Gradisci. Dana 26.oktobra 1992.godine,u Novoj Gradisci su nas predali Marticevim cetnicima,a ovi zatim vojnicima UN-a koji su nas sproveli u Zagreb.U Zagrebu nas je prihvatila Islamska zajednica Hrvatske i Bosnjaci koji tamo zive.Uz njihovu pomoc i pomoc Islamske zajednice u Zagrebu otisle smo u Kanadu.

SRDJAN ALEKSIC Od smrti Srdjana Aleksica,mladica iz Trebinja koga su ubili zato sto je zelio da obrani svog sugradjanina i komsiju Bosnjaka,navrsilo je nedavno 14 godina.Prema rijecima svjedoka,Aleksica su ubili lokalni cetnici nakon sto je pokusao da im se suprotstavi,posto su tukli njegovog poznanika Bosnjaka iz Trebinja.Od teskih povreda koje je zadobio 21.januara 1993.godine,preminuo je u bolnici nakon nekoliko dana,27.januara.Srdjanov otac Rade Aleksic tada je napisao citulju u kojoj je naveo: "UMRO JE VRSECI SVOJU LJUDSKU DUZNOST". Srdjan Aleksic imao je 22 godine kada je ubijen.Bio je juniorski rekorder u plivanju i bavio se amaterskim pozoristem.Njegov sugradjanin Ljubisa Gluscevic rekao je agenciji Beta da je sramota sto Trebinje 14 godina nakon ubojstva Aleksica jos uvijek cuti o tome.On je ocijenio da je Aleksic zasluzio spomenik"veci od Njegosevog i Ducicevog",jer je obranio cast i obraz Trebinja u zlim vremenima.

ponedjeljak, 09.04.2007.

JOLIE HOLLAND Old fashioned morphine Give me that old fashioned morphine Give me that old fashioned morphine Give me that old fashioned morphine It's good enough for me What it was good enough for my Grandpa It was good enough for my Grandpa It was good enough for my Grandpa It's good enough for me Sister don't get worried Sister don't get worried Sister don't get worried Because the world is almost done Give me that old fashioned morphine Give me that old fashioned morphine Give me that old fashioned morphine It's good enough for me It was good enough for Billy Burroughs It was good enough for Billy Burroughs It was good enough for Billy Burroughs It's good enough for me Sister don't get worried Sister don't get worried Sister don't get worried Because the world is almost done Give me that old fashioned morphine Give me that old fashioned morphine Give me that old fashioned morphine It's good enough for me It was good enough for Isabelle Eberhardt It was good enough for Isabelle Eberhardt It was good enough for Isabelle Eberhardt It's good enough for me Sister don't get worried Sister don't get worried Sister don't get worried Because the world is almost done

četvrtak, 05.04.2007.

Zabranjeno Pusenje-AGREGAT Fuada Midzica 19,zgrada k`o i druge Nekom kazes vozdra,nekom dobar dan Nikom nisi pogled`o u dusu Nikog nisi zvao kad bi bio sam Al`vel`ku igru zaigrase igraci A na nebu se javi los znak Ljudi postase nemirni i cudni Na nesrecu i suze zamirisa zrak Huk topova i saptaji u mraku Gdje to puca,kad ce doci red na nas? Kad jedno jutro bahnu Zoka s elektromotorom "Ej raja,hajmo pravit agregat!" Sad ste donji veliki igraci U nasa srca unijeli ste hladnocu i mrak Al`na Kosevu ce opet gorit`svjetlo Fuada Midzica 19 pravi agregat I Fahro rece:"Neka bude Svjetlo!" Agregat nek`tisinu zaore Da palimo lampe i masine Da palimo televizore Trazi,trazi,skupljaj materijal Zivot se opet vracao u nas Ruka ruci,ljudi cista srca Fuada Midzica 19 pravi agregat Sad ste donji veliki igraci U nasa srca unijeli ste hladnocu i mrak Al`na Kosevu ce opet gorit`svjetlo Fuada Midzica 19 pravi agregat Sad ste donji veliki igraci Mi smo braca,mi smo armija Ruka ruci,ljudi cista srca Fuada Midzica 19 pravi agregat (Sejo Sexon)

ZLOCIN IZ KULTURE:CETNIK BORA DJORDJEVIC-CORBALINO ...Nekoc prvoborac,sada tek sjedokosi fosil srpskog nacionalnog budjenja na podrucju rocka.Bilo bi bolje da se Bora Corba jos kasnih osamdesetih ponasao sukladno naslovu svoje ploce"Ostalo je cutanje"... (Drazen Vrdoljak,"Playboy"-hrvatsko izdanje) ...Kad mu se ucinilo da Slobodan Milosevic bas nije tako ostar i efikasan kao dr Karadzic i da nam se bas nije dogodio narod onako kako je ocekivao,Djordjevic se preko noci pretvorio u opozicionara,pokupio licne karte iz Srpske Krajine i Republike Srpske i poceo da radi za Karadzica isti posao koji je vec obavio za Slobodana.Razapet izmedju dva gospodara,Djordjevic se konacno odlucio za onog preko Drine,sto mu je bio i osnovni motiv da ponovo upregne Riblju corbu...Bora Djordjevic,bivsi rocker,danas je u fazonu sljivovica-cetnistvo... (Petar Lukovic,"Vreme Zabave")

Sifra:"GAGOVIC"-"CETNICKO ORGIJANJE"-1 Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi. Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida. Vojnici JNA iz Srbije i Crne Gore i srpska vojska Radovana Karadzica moje selo je napala u julu 1992.godine.Ginulo se na sve strane.CETNICI SU PUCALI U CIVILE,PALILI NASE KUCE I DIVLJACKI NAS ISTJERIVALI IZ NASEG SELA.Mi,koji smo mogli,pobjegli smo u sumu.U jednom momentu,duboko u sumi,mi,zene i djeca,nismo mogli da bjezimo dalje sa muskarcima.Bili smo gotovo opkoljeni.U toj panici,u tom uzasu,vidjela sam kako su cetnici ubili mog komsiju Ismeta,koji je ostao sa nama,djecom i zenama.Ubili su tada i Muneveru i Fatimu.FATIMA JE,KADA SU PUCALI U NJU,IMALA DIJETE OD DVIJE GODINE U NARUCJU.Ona je pokosena ostala zauvijek u sumi,a njeno prezivjelo dijete ponijeli smo mi sa sobom.U panicnom bijegu nosila sam i vodila svoje troje male djece.PUCALI SU NA NAS CIVILE,A MI SMO POSRTALI I PADALI U OPCEM METEZU,U KOME SAM IZGUBILA JEDNO OD SVOJE TROJE DJECE,MALU SENIJU,STARU SEDAM GODINA.Bila sam ocajna noseci drugo dvoje djece. Madjutim,cetnici su nas brzo stigli i opkolili.Kad su nas pohvatali,tukli su nas i maltretirali.Muskarce su posebno divljacki prebijali.Odsjekli su jasenove stapove i udarali ih.Mustafi su tom prilikom izbili oko... Izveli su nas iz sume i na jednoj livadi nas postrojili.Odvojili su zene i djecu od muskaraca,kojih je bilo sedam,medju njima i moj svekar.Naredili su nam da krenemo prema susjednom selu.Kada smo odmakli nekih 100-200 metara,iza nas su se culi pucnji...Tada su cetnici svirepo ubili tih sedam ljudi,a nama su rekli da to pucaju nasi i naredili nam da zalegnemo...Kada smo iz sume izasli na cestu,stigli su nas srpski vojnici koji su pobili nase muskarce.Znali smo da su pobijeni,jer smo culi kada su cetnici medjusobno govorili kako u nasem selu vise nema muslimana."SVE JE POPALJENO I POBIJENO.OVDJE VISE NEMA NI UHA MUSLIMANSKOG." "CETNICI SU BILI PRLJAVI I PIJANI..." Uskoro smo stigli u susjedno selo.Tu su nas zadrzali nekih 4-5 sati.Odmah su nas poceli odvoditi u sumarske barake.Ispitivali su nas o svemu sto ih je zanimalo,a poslije su silovali djevojke i mladje zene.Odvodili su nas u barake,po 2-3 zene,tamo nam prijetili pistoljima i nozevima,skidali nas gole i vise njih je svaku od nas silovalo. Medju njima sam prepoznala zloglasnog cetnika GOJKA JANKOVICA.Osim Gojka Jankovica,tu je bio i SLAVKO IVANOVIC.Prije rata bio je TAKSISTA U FOCI,pa zatim JANKO JANJIC ZVANI"TUTA".Tu trojicu sam vidjela,dok ostale nisam poznavala.Kasnije se pojavio i CETNICKI VOJVODA DRAGAN ZELENOVIC...CETNICI SU BILI PRLJAVI I PIJANI.SMRDJELI SU.Uniforme su im bile iste,samo je vojvoda Dragan Zelenovic imao neku zuckastu,sarenu uniformu. Mene je prvo tukao,pa zatim me je pred Arzijom DIVLJACKI SILOVAO GOJKO JANKOVIC.Pitao me je gdje su mi muz i djever.Gdje je komsija Nijaz i ko je od njih imao pusku?Rekla sam da ne znam i da ja nisam bila sa muskarcima,nego sa svekrvom i djecom i da ne znam sta je ko imao i gdje je ko bio.Molila sam ga da mi kaze da li zna je li prezivjelo moje srednje dijete,Senija,koja se izgubila dok smo bjezali kroz sumu.DOK SAM GA MOLILA DA MI KAZE JE LI MI DIJETE ZIVO,ON SE SMIJAO. Odatle su nas sve pokupili u autobuse i odvezli u Focu pred policijsku stanicu.Tu smo stajali neko vrijeme,dok su se oni dogovarali sta da rade s nama.Jedni su,to smo dobro culi,govorili da nas sve treba odmah pobiti...Drugi,da nas odvedu u skolu,gdje su bile izbjeglice koje su bili zarobili prije nas.Tako su i uradili.Odveli su nas u seosku skolu. U skoli nismo nikog zatekli.Bila je potpuno prazna.U ucionicama smo,na podovima,zatekli neke spuzve i konjske deke.Tu,u ucionicama su smjestili samo zene sa djecom iz naseg sela,ali su kasnije dovodili i druge.Bilo nas je 60-70. Vec prvu vecer poceli su nas maltretirati,vrijedjati i tuci.ODUZELI SU NAM SVIMA PARE I NAKIT.MENI JE JANKO JANJIC"TUTA"GOVORIO DA MU IZVUCEM MENDJUSE IZ USIJU ILI CE MI ODSJECI OBA UHA.Tu prvu vecer dosao je u ucionicu po mene.Nisam htjela poci,protivila sam se i molila da me ne izvodi.Onda mi je on skinuo mahramu sa glave i brutalno me povukao za kosu...Zaprijetio mi je da moram izaci ili ce mi kose pocupati vukuci me iz ucionice. "CETNICKO ORGIJANJE.." Odveo me je u jednu ucionicu bez skolskih klupa.Na podu je lezala samo jedna spuzva.Tu,u ucionici,pored njega,bila su jos cetverica cetnika.Naredio mi je da se skinem.Kada sam rekla da necu,da ne mogu,on me je osamario,udario sakom u rame i oborio na spuzvu.Poceo mi je trgati odjecu sa tijela.Plakala sam,zapomagala,a on je uzbudjeno govorio kako mi se nece desiti nista strasno,te da cu uzivati pod njim...Kad me je,medjutim,silom skinuo,vidio je da imam menstruaciju. Pljunuo me i rekao da idem nazad medju ostale balinkure.Prestravljena,izasla sam napolje.U hodniku su bili neki srpski vojnici koji su me pitali zasto placem i da li me je"Tuta"tukao.Rekla sam da jeste i ispricala im sta je bilo.Kada sam se vratila u salu,ponovo je u nju usao"Tuta"i odveo Mervanu,Arziju i jos neke mladje zene...I TAKO JE TO CETNICKO ORGIJANJE TRAJALO DESETAK DANA.Zene su prolazile pakao torture,ponizenja,silovanja,po ucionicama i susjednim kucama u kojima su ranije zivjeli Bosnjaci. Poslije deset dana dosao je jedan od cetnickih komandira i rekao da moramo ici u SPORTSKI CENTAR U FOCU.Navodno,skola se morala spremiti za Srbe,jer je bilo palo jedno susjedno mjesto,odakle su izbjegle srpske zene.Rekao je da nas sve mora ili pobiti,ili preseliti u Focanski sportski centar...Dosla su ubrzo dva kamiona i odvezli nas u Focu.Kad smo tamo dosli,sala je bila gotovo zatrpana.Sve je bilo puno smeca.Nismo mogli ni stajati,a kamo li da legnemo na parket spavati.Pokupile smo to smece i stavile ga na binu,jer nam nisu dozvoljavali da izlazimo napolje.Tu je to smece bilo svo vrijeme dok smo bili u tom logoru u Foci. Nasle smo sedam sportskih strunjaca i na njih smjestile djecu.Njih,24 djece je spavalo na tim strunjacama,a mi zene smo spavale na golom parketu.SVOJU OBUCU SMO STAVLJALE POD GLAVU. I u tom Sportskom centru su nas odvodili,tuki,vrijedjali nas na vjerskoj osnovi i silovali.Od cetnika je najcesce dolazio JANKO JANJIC"TUTA".Dolazili su sa njim i DRAGOSLAV KUNARAC-"ZAGA"I CETNICKI VOJVODA DRAGAN ZELENOVIC-"ZELENI",sa svojom cetnickom vojskom.Svaki od njih,zlikovaca,imao je svoju grupu...

Ganieta Tulumovic-ZIVA PATNJA Osjetim otkucaje tvoga srca. Moj bol si,sram i oziljak Svakim danom sto biva veci, Sjena si sto me prati I sto ce do kraja zivota. Ti,koje nikome nisi krivo Moja si patnja ziva Kako da te ubijem, Kako da te sobom ne nahranim, Kad si pod mojim srcem se svila. Bojim se tvojih ociju, Tvoga glasa. Bojim se ociju i glasa tvog oca, Sto povrijedi me, Sto silova me, Sto snove i nade mi ubi, A mrznju usadi... .................................................... Njome te ne mogu voljeti... Zato me nauci kako da te volim, Kao majka da ti se radujem,cedo moje, Ali ne i da zaboravim Ja to ne mogu. Nerodjeno moje, Hocu li imati dovoljno snage Prigrliti te na svoje grudi I voljeti ljubavlju ranjenog djeteta, Ljubavlju tvoje majke?

Sifra:"VELIKA SRBIJA"-"SILOVANJA,SILOVANJA,SILOVANJA..."-4 "SILOVANJA,SILOVANJA,SILOVANJA..." Kada smo dosli,ja sam odmah otisla da se operem sapunom.Vratila sam se u sobu,ali je vrlo brzo MLADEN RADIC ZVANI"KRKAN" dosao i pozvao me da dodjem kod njega na razgovor.Rekao mi je:"Idemo dole u sobu da popijemo kahvu."Morala sam otici.Sisli smo i popili kahvu.Prisao mi je i silom htio da me poljubi.Branila sam se,a on mi je govorio:"Sad,kad mirises,ja te moram..."Molila sam ga da me ostavi na miru,a on mi je rekao:"Jos sad i necu vise."Onda me je natjerao,izvadivsi noz iza pojasa,i igrajuci se njime u rukama,da se ne opirem i na silu me ponovo uzeo. Tu istu vecer,negdje poslije deset sati,ponovo je dosao Mladen Radic"Krkan"po mene da mu skuham kahvu.Morala sam izaci.Kada sam izasla iz sobe,uzeo me je za ruku i ponovo sveo dolje u sobu.Bio je sav rumen i znojav.Smrdio je na alkohol.Poceo je opet silom da me ljubi,a ja sam ga ponovo molila da me pusti.To ga je jos vise razbjesnilo,pa me je jako osamario,udario sakom u stomak,povalio me na sto i silovao me na njemu.Onda mi je,kada se manijak zadovoljio,dao jedan mali sapun i smijuci se rekao:"Evo da se mozes oprati posle seksa,jer vi balinke to radite." U logoru"Omarska"svaki dan su dolazili srpski policajci isljednici da ispituju Bosnjake i Hrvate.Inspektore je svako jutro dovozio milicioner ZARE,a vracao ih je poslije podne.Inspektori su prisiljavali logorase da priznaju da su bili protiv Srbije i Slobodana Milosevica i da su uhapseni sa oruzjem u rukama.Kada su se vracali sa ispitivanja,logorasi su bili rascupani,pretuceni i krvavi."Crvena kuca"i"Bijela kuca"su bile samo za masakre.Gledala sam kako logorasi kupe mrtva tijela i odnose ih prema zivici,gdje je dolazio kamion da ih odveze.Svi smo znali kada se pojavi zuti kamion da ima mrtvih i da ih odvoze.To smo mi zene gledale iz restorana. Oko deset sati,20.VII 1992.godine,dosli su strazari i odveli dvije zene iz prostorije.Rekli su im da idu u razmjenu.Nas nekoliko je odmah otislo u WC da vidimo ko jos ide.Pred zgradom je bio minibus i na njemu je pisalo"PRIVATNA AUTO SKOLA-SESELJ".Tu su bili ZELJKO MEAKIC,MIRKO BABIC i jos neki cetnici.Ti ljudi sto su bili u autobusu imali su i kokarde na kapama.Cule smo da ih voze u razmjenu prema Bihacu i za njihovu sudbinu nismo uspjeli saznati ni do danas... Ponekad bi se strazari smilovali nad nama pa bi nas pustali iz restorana da izadjemo sebi nabrati trave za caj ili da vadimo korijenje da jedemo.Sadija Avdic i ja smo otisle na kat sa Vinkom i Bozanom da sve generalno ocistimo.Kada smo ocistile prostoriju komandira Zeljka Meakica,Mladena Radica i Drage Prcaca, nasla sam bila spiskove logorasa zatocenika.Pokazala sam spiskove Sadiji da vidi sta tu pise,a ona mi je rekla da to ostavim,jer moze da naidje Zeljko i da nas obje ubije zato sto to diramo.Cetnikuse VINKA I BOZANA su isle hodnikom i pogledale jednu po jednu prostoriju,da vide jesmo li dobro ocistile i govorile nam:"KO BI REKAO DA CETE VI MUSLIMANKE BITI CISTACICE"OMARSKE",A DA CEMO MI BITI VASE SEFICE!" "U LOGOR SU DOVODILI I DJECU I STARCE" Krajem sedmog mjeseca 1992.godine noci su bile uzasne.Logorasi su bili izlozeni neopisivoj torturi-mucenju.Bivalo je sve gore i gore.Bili smo iscrpljeni od gladi i tuce.U logor su dovodili i djecu i starce.Danima smo gledali djecu kako od gladi padaju u nesvijest.U logoru je bilo nekoliko stotina maloljetnika. Jednog dana su nam naredili da mi zene sve generalno ocistimo unutra,a muskarci da ociste sve oko zgrade kao i sve piste.Pretpostavljala sam da se nesto dogadja,ali nisam znala sta.Komandir Drago Prcac je dosao sa spiskom i pozvao nas na okup.Tada nam je rekao da 28 zena ide kuci,a pet ce ostati. Nisam se obradovala.Nisam vjerovala u razmjenu,posto niko do tada nije ziv izasao iz"Omarske". Medjutim,autobus je dosao po nas i stao na pistu gdje su se nalazili i ostali logorasi.Drago Prcac je ponovo prozvao zene koje idu kucama da udju u autobus.Pet zena je,medjutim,ostalo u logoru. U pratnji je bio komandir Zeljko Meakic sa zelenim mercedesom.Sumnjala sam u razmjenu dok nismo dosli u"Trnopolje".Kada smo dosli,rekli su nam da cemo tu ostati do daljnjeg.Istog dana su dovezli i muskarce iz"Keraterma"i iz"Omarske".Poslije podne je dosao ZORAN ZIGIC i preko kruga je vikao:"GDJE SU ZENE IZ OMARSKE DA IH POBIJEM!"Poceo je da nam psuje balijsku i ustasku majku,a muskarcima je govorio:"POMOZ`BOG TURCI",a logorasi su morali odgovarati:"Bog ti pomog`o". U"Trnopolju"sam se sastala sa bratom i rodjacima i sa jos mnogo poznanika i komsija koji su kao Bosnjaci od strane Srba i JNA Slobodana Milosevica bili internirani u brojne cetnicke logore. Poslije par dana su nas pustili da idemo kuci u Prijedor.Sa jos tri zene morala sam pjeske prema slobodi. U Prijedoru su nas ukrcali u vozila i odvezli do Gradiske.Tamo su nas predali vojnicima UN-a koji su nas sproveli do Zagreba.

srijeda, 04.04.2007.

Irfan Ajanovic-BOSNJAKINJI... Kada su te zvijeri pohotne, zvijeri... oprosti mi Boze, sto bicima dobrim tvojim zlo nakazno nazvah... Kad su te ZLOLJUDI sestro, mrakom zatocenja svili, Bosnu su,duh njen su u mraku svom, mitomanskom, tobom zatocili... Pagani troprsti kad su te sestro, sobom i zlom svojim htjeli necastiti, Bosnu ti majku i cistotu joj cednu htjeli su ubiti,zgaziti... BIVSA DA BUDE,DA NESTANE... A Bosna ti majka, Bogu Svevisnjem hvala, NE NESTADE sestro, vec casna kao i ti osta... Bosna te grli,a ti Bosnu, sloboda te grli,a ti slobodu... ...Zrtva se opet oplodi plodom, patnja se ziva orodi rodom, Bosnom,zivotom i slobodom...

Sifra:"BRCKO"-"AUTOBUS-BORDEL ZA SILOVANJA BOSNJAKINJA"-2 "NIJE TI DOSTA KURVO TURKINJO" Lezala sam nemocna,pretucena,silovana,izmucena,ponizena,obescascena.Sva sam bila oblivena krvlju i slinama srpskih zlikovaca.Trazila sam zadnje atome snage da savladam fizicku,a posebno dusevnu bol, jer su me cetnici izvrijedjali,da mi je sve od bola htjelo da iskoci.Cijepala mi se utroba,a sva dusa mi je gorjela od bola koji sam tada osjecala.Ni jednog uzdaha nisu culi od mene.Onda su povikali:"NIJE TI DOSTA KURVO TURKINJO,BALINKURO!SADA CEMO TE ZADOVOLJITI..."Pa su onda ponovo nasrnuli na mene.Mijenjali su se na meni,a ja sam bila u gotovo besvjesnom stanju.Ne znam koliko se zlikovaca izredalo na meni,jer sam bila potpuno izgubila svijest. Kada sam se osvijestila,pored mene je u autobusu bila moja majka.Lezale smo jedna uz drugu i nismo mogle da pomjerimo ni noge ni ruke.Posmatrali su nas pjevajuci cetnicke pjesme.Zapamtila sam jednu: "Nad Srbijom,nad Srbijom care Lazo leti, Kosovo ce,Kosovo ce Srbin da osveti..." "HVALA VAM SRBI,MI SMO SADA SRPKINJE" Kad smo se malko oporavile,onda su nas natjerali da se operemo vodom iz jednog plasticnog kanistera koga su uzeli od sofera autobusa.Poslusale smo naredbu i vratile se na svoja sjedista do moje nane i sestre.A onda su cetnici naredili da ih majka i ja sve redom ljubimo u ruku,pa u usta,pa u oci i da im govorimo:"HVALA VAM SRBI,MI SMO SADA SRPKINJE".Nismo se smjele opirati,u nadi da cemo tako biti makar malo postedjene.Ucinile smo sto su zlikovci Srbi od nas trazili,sa gadjenjem koje se ne moze opisati.Bili su prljavi,umasceni,ulojeni.Smrdjeli su na znoj i rakiju.Gusili su nas svojim smrdljivom zadahom,vukli nas na sebe,stipali nas za straznjice i dojke,grizli nas... To je trajalo dugo,tako da se moja majka pocela gubiti,dok nije posrnula i pala na pod autobusa. Krisom sam gledala svoju devetogodisnju bolesnu sestru i nanu,koje su skamenjene i nijeme gledale prizor zlocina nad nama,samo zato sto smo Bosnjakinje.Nismo ni rijeci uputile jedna drugoj,trecoj, nismo smjele.Za to vrijeme Srbocetnici su ojkali i divljacki pjevali svoje cetnicke pjesme. Nakon sto su nas silovali,obescastili,ponizili,vracali su jednu po jednu zenu iz sume kraj ceste.Svaka je bila prljava i iznurena od silovanja.Cetnici su medjusobno pricali i hvalili se svojim zvjerstvima i zlocinima nad neduznim Bosnjakinjama... Iz te sume nisu se vratile dvije zene.Sto je bilo sa njima,ne znam,ali se plasim da im se dogodilo ono najgore,sto se inace od pocetka agresije desavalo nama Bosnjacima,da su ih izmucili,silovali a potom ubili. A onda su se umirili,grupisali i nesto se dogovarali nekoliko minuta,da bi dvojica od njih posla od jedne do druge zene,prisiljavajuci ih da piju alkohol.Zene su se protivile,branile,jer nisu navikle na alkohol.Medju Bosnjakinjama,jako,jako je malo zena koje piju alkohol...Nisu nam dali nista da jedemo,a ono sto smo bile ponijele sa sobom,otimali su nam i jeli. "HOCEMO DA VAM SE SVE DESI,I SEKS I BOL I PONIZENJE" Sutradan,nakon mucne noci,nakon patnje kakvu ni jedna Bosnjakinja iz autobusa do tada nije dozivjela,autobus je krenuo.Nakon nekoliko kilometara u autobus su usla jos dvojica rezervista srpske JNA.Nakon krace voznje,autobus se ponovo zaustavio kraj neke vode i sume.Opet su izveli sve zene,pa i starice,medju njima moju nanu i moju devetogodisnju sestru.Sve su nas odveli u sumu i tu nas ponovo zlostavljali i redom silovali.Nismo smjele da se branimo jer bi u tom slucaju bile pretucene i opet silovane,pa i ubijene.Nas nekoliko mladjih zena i djevojaka,molile smo da u autobus vrate starice i djecu da nas ona ne gledaju.Na to su se cetnici divljacki smijali,govoreci nam:"HOCEMO DA VAM SE SVE DESI,I SEKS I BOL I PONIZENJE".To su dakle htjeli,kako nama koje su silovali i na kojima su se redali,tako i nasim najblizima,staricama i djeci,koji su morali gledati nasu patnju i s nama zajedno patiti. Bila sam potpuno slomljena i fizicki i dusevno.Molila sam Boga da cetnici budu sto grublji,da mi nanesu sto vecu bol,da me,iako sam se u pocetku borila da prezivim,zakolju,udave,ustrijele,samo da me vise nema,da nestanem,da kosmar u meni zauvijek nestane. Tek nakon cetiri dana autobus je stigao u Brezovo Polje,koje je od Brckog udaljeno samo 27 kilometara. Tu smo se oporavljale nekoliko dana,nakon cega su nas Srbocetnici predali vojnicima UN-a,koji su nas prebacili u Hrvatsku,gdje smo se zadrzale nekoliko dana.Nakon toga smo odvedene daleko,daleko od svoje Bosne,ponijevsi u sebi bol i tugu,ocaj i beznadje,koje se nikakvim rijecima ne mogu opisati i izraziti. Sada zivimo u Svedskoj,zemlji koja nas je primila kao ljude i pomogla da u sebi ponovo prepoznamo ljude...Nekoliko mjeseci,nakon svih onih strahota,moja nana i sestra nisu progovorile vise od nekoliko rijeci.Bile su gotovo zanijemile.Nana mi je umrla ovdje u Svedskoj.Sada zivim sa majkom i sestrom i brojnim prognanicima iz Bosne,medju kojima je jako mnogo onih koji su prosli najsvirepije torture, zatocenicke logore,koje su u Bosni osnovali i vodili Srbocetnici pod komandom bivse JNA i Slobodana Milosevica. Da li cu se ikada moci vratiti u svoju Bosnu,u svoje lijepo Brcko,da li cu opet biti vesela kao sto sam nekada bila u mojoj ranoj mladosti u mome Brckom?Ne znam.Uzdam se u Boga i pravdu...

Sifra:"VELIKA SRBIJA"-"SILOVANJA,SILOVANJA,SILOVANJA..."-3 "VIDJELA SAM KRVAVE I IZMRCVARENE LJUDE" Kada sam tamo usla,bilo mi je zlo od velikog smrada.Vidjela sam krvave i izmrcvarene ranjene ljude. Medju njima je bila i jedna zena,Hajra Hadzic.Ljudi su bili izobliceni od silne tuce i gladi,tako da se skoro niko nije mogao raspoznati.Dozvolili su mi da se tu zadrzim mozda minutu-dvije,a onda me vratili. Poslije nekog vremena,pozvao me opet Mladen Radic da ocistim sto gdje su strazari vecerali.Kada sam se vracala kroz restoran i prosla kroz hodnik prema stepenicama,vidjela sam Mladena kako sjedi na stolici.Uhvatio me je naglo za ruku i uveo u onu istu prostoriju i opet me silovao na stolu.Kada je zadovoljio svoje strasti,izasao je u hodnik,a ja sam u sobi ostala placuci...Kada sam izasla iz prostorije, pred vratima,u hodniku je stajao MLADEN I KOMANDIR ZELJKO MEAKIC.Tada mi je Zeljko prisao,osamario me,i rekao:"Sta cmizdris,kurvo jedna!"Mladen me je isto osamario i rekao da idem u WC da se umijem i da se vratim u svoju sobu.Kada sam usla u WC zatekla sam Sadiju Avdic kako pere ruke.Pitala je sta mi je,a ja sam odgovorila kako mi nije nista.Usla sam u sobu i legla.Nisam nikome nista pricala,niti me je bilo ko od zena ista pitao. Sutradan navecer,kad smo se poslije pranja sudja vratile u sobu,otisla sam do WC-a.Ispod prozora sam cula neku viku.Pogledala sam i vidjela MIRKA BABICA,NEDELJKA GRABOVCA,MLADENA RADICA I"KRLU"kako dovode logorase i tu ih tuku.Skoro sve te ljude sam poznavala,jer su svi citavo vrijeme bili u"Omarskoj".Sve sam to i ranije posmatrala i pitala se da li je moguce da su ti Srbi toliko podivljali. Doktor,Eso Sadikovic,je od cetnika dobio slobodno kretanje,tako da je pomagao muskarcima i nama zenama koliko je to mogao.Znao nas je lijeciti sa svojim njeznim rijecima.Govorio nam je da sve to moramo izdrzati,jer smo mi Bosnjaci.Dvije djevojke su bile povrijedjene,Namka Alisic i Azra Zeric.Namka je imala gips na nozi,a Azra je bila ranjena u gornji misic noge.Azri je Eso sio ranu obicnom iglom i crnim koncem.Od ljekarskog pribora imao je samo:makazice,iglu,crni konac i pincetu.Sav taj pribor su mu dale zene.Tako je on ljudima lijecio rane po tijelu,ali nije mogao izlijeciti u dusi...Povremeno je donosio makaze,pincetu i iglu da mu krisom otkuhamo.Pricao je kako ga navecer izvode strazari i kako ga tuku zato sto nam pomaze. Mi zene smo morale puno raditi.Dijelile smo splacine logorasima,prale sudje,cistile WC i krvave prostorije gdje su bili ispitivani logorasi.Jednom prilikom sam sa Sadijom Avdic cistila WC,kada su doveli na ispitivanje Idriza Jakupovica i Fikreta Hrustica.Kada su izasli,obojica su bili pretuceni i krvavi.U hodniku su nastavili da ih tuku.Vidjela sam kako su Idrizu prebili ruku,a Fikreta posjekli nozem iza vrata.Tu je bio inspektor RADE KNEZEVIC IZ PRIJEDORA I STRAZAR"KOLE"IZ OMARSKE.Strazari su ih samo svukli niz stepenice.Sadija i ja smo se bile izgubile od straha.Prisao nam je strazar"Kole"i rekao nam:"Idite dole u restoran i nemoj da cujem da ste bilo kome kazale sta se ovdje desilo.Ako cujem da ste nekom rekle i vi cete ovako zavrsiti." "SRBIJA JE NASA!ZIVJELA VELIKA SRBIJA!" Poslije nekog vremena,dovezli su ljude iz naselja Biscana i Carakova.Medju njima je bila i jedna djevojka. Zeljko Meakic je dosao po mene u restoran da odem devesti tu djevojku.Odvela sam je komandiru Zeljku i poslije je vise nisam vidjela.Ta djevojka je bila Azra Zeric. Kada sam,sat-dva poslije,izasla iz restorana vidjela sam prvi autobus koga je vozio SVETO MARIN,vozac iz ATP-a,a drugi je bio MILUN MILUNOVIC iz ljubijskog Servisa.Stanovao je u Gomjenici.Iz ta dva autobusa su izveli ljude i natjerali ih da stanu uza zid,a onda su ih poceli zestoko tuci.U toj tuci,nekoliko logorasa su pretukli na smrt.Tukli su ih palicama,zeljeznim sipkama,nogama,drvenim letvama,kablovima od rasvjete,gumenim crijevima u kojima je bila bakrena zica ili olovo,kundacima...One koji su to prezivjeli, natjerali su da trce pored restorana do"Bijele kuce",da dignu tri prsta i da vicu koliko mogu glasnije: "SRBIJA JE NASA!ZIVJELA VELIKA SRBIJA!"Dok su ulazili u"Bijelu kucu",na ulazu su ih ponovo tukli.Mi zene smo to kradom gledale iz restorana. Danima su tako tukli logorase kada dolaze na rucak i kada se vracaju.Dolazili su trceci i tako se i vracali.Imali su samo 2-3 minute da pojedu svoj prokisli obrok.Prezivljavajuci svoju groznu patnju, odlucila sam da razgovaram sa doktorom Esom i da ga pitam kako da sebi oduzmem zivot.Posto sam poznavala DRAGU PRCACA zamolila sam ga da porazgovaram sa doktorom Esom.Rekao mi je da kad budem isla cistiti sto,gdje strazari veceraju,da porazgovaram sa njim.Tako sam i uradila.Kada smo poceli razgovarati,dosao je"LUGAR"i natjerao nas da stanemo uza zid,pa nas je nekoliko puta udario palicom preko ledja.Htio je da nas ubije,ali je ipak otisao kod komandira Drage Prcaca da provjeri je li nam dozvolio da se sastanemo.Kada se vratio rekao nam je:"Sjednite na onu klupu i pricajte dok mi veceramo".Tada sam ja doktora Esu pitala kako bih sebi mogla skratiti zivot.Rekao mi je da to ne smijem da uradim I DA CEMO MI ZENE,IPAK,PREZIVJETI I BITI SVJEDOCI O"OMARSKOJ". Poslije par dana dosao je strazar"BRKO"i prozvao mene i Sadiju Avdic da izadjemo do zelenog kombija. Nas dvije smo izasle.Znale smo od prije sa onaj ko ode sa tim zelenim kombijem,vise se ne vraca. "Brko"je usao u kombi i rekao da i mi udjemo za njim.Kada smo usle,uzeo je nase podatke i nije nam nista govorio.Izasli smo odatle i krenuli prema Separaciji.Pred kapijom na Separaciji smo zatekli DRAGANA JANJICA koji nas je preuzeo,odveo u restoran i rekao da treba da ga ocistimo.Tu smo zatekli cistacicu Vinku i Dragana,sefa kuhinje,koji nas je ponudio kahvom i jelom.Poslije je dosao sef Separacije,MIRKO BABIC,i odveo Sadiju rekavsi joj:"Ides prvo ovamo da ocistis".Ona je otisla,a ja sam tu ostala da sjedim sa cistacicom.Kasnije se vratila i nista mi nije rekla,ali sam ja odmah primjetila da nesto nije u redu,jer je bila sva rascupana i zajapurena.Kada smo zavrsile ciscenje,javile smo se Draganu,sefu Mrakovice,i ponovo su nas vratili u"Omarsku".Pri polasku sam zamolila Dragana da nam da jedan sapun i on nam je dao...

Sifra:"BELA"-"SRBI SU NEBESKI NAROD" Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi. Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocennje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida. U nase selo,u okolini Bratunca,domaci Srbocetnici zajedno sa vojnicima JNA iz Srbije,dosli su preko Drine 9.V 1992.godine.Bile su to nase komsije,zajedno sa"Arkanovcima"iz Srbije,dobro naoruzani i maskirani carapama preko lica.Kada su dosli,nas su,iz naseg zaseoka,potjerali prema dzamiji. Moga oca,cije su ruke vezali zicom,cesto su usput tukli,dok je meni jedan od cetnika u hodu stavio u dzep kutiju cigareta,govoreci da cu ja dobro proci jer ce me odvesti u Srbiju i da cu se tamo morati udati za Srbina."SRBI SU NEBESKI NAROD I JACI SU PO KRVI OD SVIH DRUGIH NARODA NA SVIJETU",govorio mi je usput.REKAO MI JE DA JE I SAM BOG SRBIN. Kada smo dosli do ceste kojom se ide prema dzamiji,razdvojili su nas i poceli tuci.Tu,medju cetnicima,vidjela sam dvije zenske osobe.Nosile su uniforme JNA.To su bile DVIJE SRPSKE UCITELJICE koje su prije rata UCILE NASU DJECU.Jednu su nazivali"BELA",dok ime ili nadimak druge ne znam.Prva uciteljica,odnosno"Bela",nozem je ubola u vrat Nevzeta i on je od toga uboda umro.Tom prilikom jedna od ovih uciteljica ubila je iz pistolja i Nevzetovog oca.Prije nego sto su ove uciteljice ubile Sabana Gerovica,pitale su ga kako da ga ubiju,gdje da mu zabodu noz u tijelo.Camila Rizvanovica uciteljice su ubile na slican nacin.Njega su isto pitale sa koje strane zele da ga ubiju,pa kad im ovaj nista nije odgovorio,jedna od njih ga je udarila pistoljem po glavi,koja se od udaraca,kako sam vidjela,sva oblila krvlju.Pao je na cestu,a uciteljice su izvadile nozeve i skupa ga zaklale. Mene i moju rodjaku H.Srbocetnici su izdvojili tada iz grupe i poveli prema obliznjoj sumi.Prvo su poveli H.Vodio ju je jedan cetnik.Mene su vodila trojica i kada smo se priblizavali mjestu u sumi,na kome se nalazila H.,vidjela sam da je sa nje skidao donji ves.Vristala je i otimala se uzalud.Taj cetnik,koji je nju silovao,u ruci je drzao noz nad njenim vratom kojim joj je prijetio,pa je ona morala da se preda. "SAMO AKO PISNES,BIT CES ODMAH ZAKLANA" Ostala trojica maskiranih cetnika doveli su me blizu mjesta na kom se nalazila H.Jedan od njh je odmah povikao:"Skidaj se...",psujuci meni i Aliji Izetbegovicu majku.Posto sam odbila da se skinem,drugi cetnik je izvadio noz i zaprijetio da ce me zaklati ako se ne skinem.Kako je u medjuvremenu jedan cetnik negdje otisao,ostala dvojica svukli su sa mene dimije i gacice,dok su gornji dio odjece zavratili i ostavili na meni.Borila sam se dok me jedan od cetnika nije jako udario sakom u glavu.Nakon toga su me oborili na zemlju,tako da su me ona dva cetnika silovali jedan za drugim,sto je ucinio i onaj treci,kada se ubrzo vratio na mjesto na kome smo silovane. Dok su me silovali u ruci su drzali noz,okrenut prema mome vratu,kojim su mi prijetili govoreci:"SAMO AKO PISNES,BIT CES ODMAH ZAKLANA".Nisam bila pri potpunoj svijesti.Krvarila sam bespomocna,moleci se Bogu,krisom u sebi.Poslije izvrsenog silovanja,poveli su nas prema cesti gdje sam pored kanala vidjela vise ubijenih ljudi,Bosnjaka.Medju njima sam prepoznala Secu Ibrisevica. Nakon svega sto sam dozivjela,zajedno sam sa drugim Bosnjacima prebacena u razmjenu u blizini Kladnja,a zatim u Tuzlu.Ne znam sta se desilo sa muskarcima koji su iz naseg sela odvedeni zajedno sa mojim ocem.

utorak, 03.04.2007.

Sifra:"BRCKO"-"AUTOBUS-BORDEL ZA SILOVANJA BOSNJAKINJA"-1 Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi. Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida. Sa svojom porodicom sam zivjela u Brckom.Brcko je,prije agresije Srbije i JNA pod komandom Slobodana Milosevica na Bosnu i Hercegovinu,bio veoma lijep grad na obali rijeke Save,u kom su zivjeli pripadnici svih naroda koji su sacinjavali Bosnu i Hercegovinu.Najbrojniji su bili Bosnjaci,zatim Hrvati, pa Srbi,kao i gradjani drugih nacionalnosti koje su Bosnu cinile sarenim i ukrasenim cilimom. Pred rat,pred agresiju iz Srbije,u Brckom je bila velika koncentracija vojske pripadnika JNA.Ta vojska vise nije bila narodna,a ni jugoslovenska,s obzirom da su je sacinjavali samo Srbi i Crnogorci.Vojnici i oficiri Bosnjaci,kao i Hrvati,napustali su JNA,jer se ona tokom rata izmedju Srbije i Hrvatske,do kraja stavila na stranu Srba u Hrvatskoj i Slobodana Milosevica...Po gradu se moglo vidjeti mnogo rezervista iz Srbije i Crne Gore,mnogo vozila,tenkova,koji su se danonocno kretali iz Srbije,od Sremske Mitrovice, preko Bijeljine,Bosanskog Samca,ka Modrici,Derventi,Doboju i Bosanskoj Krajini. Rat je prestao izmedju Hrvatske i Srbije na samom pocetku 1992.godine,pa je i mnogo srpske vojske iz tzv.srpskih krajina u Hrvatskoj pristiglo u Bosnu i Hercegovinu. Pocetkom aprila 1992.godine,u Brckom je vladao pravi haos.Postavljene su bile barikade u gradu i u njegovoj okolini,na cijelom podrucju opcine.Sam centar grada,u kome sam i ja stanovala sa svojima,bio je potpuno pod kontrolom srpske JNA.Desavala su se masovna hapsenja uglednih i vidjenih ljudi,a onda je srpska vojska"morala"da otvori koncetracione logore u gradu i okolini.Najveci logor u Brckom bio je u prostoru LUKE BRCKO,zatim po skolama,hangarima preduzeca i objektima poljoprivrednih preduzeca. "IZLAZ IZ BRCKOG ZNACIO JE SPAS" Desavala su se pojedinacna i masovna ubistva,posebno logorasa u logorima LUKA I KAFILERIJA.To je trajalo danima. Najveca zvjerstva cinili su rezervisti koji su dosli iz Srbije.To su bili zlocinci kojima je komandovao ZELJKO RAZNATOVIC,ZVANI"ARKAN",a bilo je mnogo ljudi koje je naoruzao i poslao VOJISLAV SESELJ.U gradu je vladao panican strah,jer su ljude odvodili u logore.Ne znam tacno,ali mislim da je u logorima u Brckom tada bilo zatoceno vise hiljada Bosnjaka i Hrvata.Posebno stravicna bila je vijest da je u logorima vise stotina zena zvjerski silovano i muceno. Bosnjaci su trazili nacin kako da se izvuku iz dzehennema(pakla),kako da dodju u sigurnija mjesta,pa da se onda prebace u inozemstvo i tako spase gole zivote,jer im je u Brckom,kao i u drugim krajevima Bosne i Hercegovine,u koje je dosla Miloseviceva JNA,bilo sve opljackano i gotovo sve spaljeno. Pocetkom maja mjeseca 1992.godine,po gradu se prosirila vijest da je zenama i djeci omoguceno da izadju iz Brckog autobusima koje je organizirala JNA.Voznja od Brckog do Brezovog Polja,koja je tada za Bosnjake prividno bila sigurnija,kostala je citavo bogatstvo.Srpski vojnici trazili su dolare i marke,i svijet je bio prinudjen da im da sve sto je imao,samo da se spasi glava. Moja porodica je imala solidnu ustedjevinu u njemackim markama,pa smo preko nekih prijatelja uspjele da uplatimo veoma visoku cijenu prevoza od Brckog do Brezovog Polja.Moja majka,nana, mladja sestra i ja,docekale smo da se autobusom prebacimo do Brezovog Polja...Bile smo presretne sto smo sa sobom mogle ponijeti ono najosnovnije,nesto hrane i odjece. U autobusu nas je,pred polazak iz Brckog,bilo 22.Sve zene i mala djeca.Uz nas su bili do zuba naoruzani rezervisti"Arkanovci"i"Seseljevci".Njihovo ponasanje bilo je veoma cudno.Nisu nas,prije polaska,napadno vrijedjali niti tukli.Samo su nas uporno gledali i smjeskali se.Jako sam se plasila,jer me je nekoliko njih uporno fiksiralo svojim polupijanim ocima.Nista nisam govorila svojima,da ih jos vise ne bih uplasila.Nesto,ipak,nije bilo u redu... "OJKALI SU I DIVLJACKI NASRTALI NA ZENE..." Autobus je krenuo.Sto smo se vise odmicali od grada,srpski vojnici su bili sve bahatiji i glasniji i,vrlo brzo,po izlasku iz grada,autobus se naglo zaustavio.Odmah su pijani srpski rezervisti nasrnuli na mladje zene i poceli da ih pipaju,stipaju,hvataju za butine,straznjicu,za dojke.Poceli su onda da izvode jednu po jednu zenu i da ih vode u obliznju sumu.Ojkali su i divljacki nasrtali na zene,tako da sam se prestravila kada su dosli i po mene.Pruzala sam im otpor,otimala i trgala se,ali bez uspjeha,jer su me poceli grubo samarati,pa onda udarati i sakama.Moja majka je pokusavala,iako i sama slaba i nemocna, da me zastiti.Medjutim,oni su i nju samarali i udarali pesnicama i poceli i sa nje da skidaju odjecu,dok je nisu skoro potpuno svukli.Majka je plakala i preklinjala ih da je puste,a oni su je jos jace udarali. Prisla su joj trojica i bacili je na pod autobusa.Dok su je drzali i vriskali,silovali su je.Onda su joj naredili da se obuce,pa su,nakon sto se iznurena,uprljana i krvava digla,nasrnuli i na mene.Majka ih je sa poda preklinjala i molila da me ne diraju,govoreci im da sam djevojka,da sam nevina,ali nista to nije pomagalo,jer su prema meni bili jako zli.Dvojica su me cuvala,a dvojica su me skinula potpuno golu i povalili me na pod autobusa,kao i moju majku.TU SU SE NJIH CETVERICA IZREDALI NA MENI, SILUJUCI ME I TAKO MI ODUZEVSI MOJU DJEVOJACKU NEVINOST...Sve je to bilo pred mojom devetogodisnjom sestrom i pred mojom nanom,koja je imala preko sedamdeset godina.Jako sam krvarila i nisam mogla da se pomaknem.Dok sam bespomocno lezala,oni su me sutali cipelama,vicuci: "DIZI SE,TURKINJO PRLJAVA,I LJUBI NAS STO SI OD DANAS SRPKINJA.TAKO CEMO IZJE..TI SVE TURKINJE I OD NJIH NAPRAVITI SRPKINJE.SRBIJA CE BITI OD STAMBOLA DO BECA!"...

Sifra:"VELIKA SRBIJA"-"SILOVANJA,SILOVANJA,SILOVANJA..."-2 "ZORAN ZIGIC JE HAPSIO DJEVOJCICE" Drugi dan sam posla do garaze da unesem drva za vatru,kako bih sebi napravila nesto za jelo.Ugledala sam zenu Faruka Rizvica-Refiku i pozvala je da dodje kod mene,jer smo inace bile jako dobre komsinice. Kada je usla i vidjela kako mi je sve razbacano,rekla mi je da je i kod nje sve isto i da su joj Srbi jos i Faruka odveli.Tada sam ja zaplakala i ispricala joj kako me je Miodrag Kicanovic pretukao i silovao.Tjesila me je i otisla kuci da mi donese tablete kako bih se malo smirila.Zvala me je da dodjem kod nje u kucu,ali ja nisam smjela,jer sam se bojala da me neko od cetnika ne vidi. Poslije nekoliko dana,jedno predvece mi je dotrcala poznanica,Amela Hodzic,i rekla kako ne smije uci u svoju zgradu,jer je ZORAN ZIGIC pred"Jugobankom"kupio djevojcice i odvozio ih nekuda da ih cetnici siluju i onda ih onakve iscrpljene vracao.Tu vecer,Amela je spavala kod mene u stanu. Poslije dva dana sam izasla napolje da pokupim i unesem ves koji sam taj dan prala.Pred mojim stanom se zaustavio zeleni"mercedes",koga je vozio milicioner RADE STRIKA.Prisao mi je i rekao da sa njim moram poci u MUP.Usla sam u stan,ostavila,ves,obukla drugu odjecu i posla sa njim. Dok smo se vozili prema MUP-u udario mi je dva puta samar i psovao mi tursku i balijsku majku.Govorio je kako smo mi Bosnjaci i Hrvati protiv srpske vlasti,protiv Jugoslavije i Slobodana Milosevica i kako nas sve treba pobiti.Kada smo dosli do MUP-a,Strika me je poveo iza zgrade prema jednoj prostoriji koja se zvala"Buhara".Prilazeci,vidjela sam kako Faruka Rizvica,njegovog radnika Osmana i jos par ljudi izvode iz te prostorije i uvode ih u"maricu". Strika me je uveo u tu prostoriju,u kojoj nije bilo prozora,vec samo komad lima na oknu koji je bio izbusen.Bilo me samo malo svjetla i vidjela sam da je oko mene sve bilo krvavo.Krevet sa spuzvom i na njemu dva cebeta,bila su sva od krvi.Poslije je dosao ZELJKO GORONJA sa dva vojnika u maskirnim uniformama i maskama na glavi.Zeljka sam i prije poznavala.Prisao mi je,udario me pesnicom u stomak i bradu i rekao kako smo mi Bosnjaci i Hrvati za sve krivi,jer necemo da postujemo Slobodana Milosevica. Tada su mi dva snazna vojnika JNA prisla i pocela da me tuku i skidaju.Branila sam se,plakala,molila milost,vriskala...Zeljko se izmakao i prislonio se na vrata,gledajuci sve mirno.Na silu su me skidali i dosli do gacica.Nisam se dala,pa su mi gacice rasparali nozem i ozlijedili me.Dok me je jedan vojnik silovao,drugi me je cvrsto drzao.Svo vrijeme su vriskali,a Zeljko je sve to samo hladno posmatrao. "LOGORI KERATERM,PA OMARSKA" Sutradan je dosao cetnik LAIC i donio mi sendvic i plasticnu casu vode.Zamolila sam ga da me pusti da odem do WC-a,sto mi je dopustio.Umila sam se,oprala i ponovo se vratila u prostoriju.Predvecer je Strika dosao po mene,uveo me u zeleni mercedes i odvezao pred logor"Keraterm".Iznenadila sam se kada sam u dva hangara vidjela puno logorasa.Strika mi je rekao da tu sacekam,dok neko ne dodje po mene. Odmah sam tu prepoznala Faruka Rizvica,njegovog radnika Osmana,svog brata Senada,sestrica Ferida Safica i jos dosta svojih komsija.Bila sam uzbudjena,uplasena,vidjevsi toliko zatvorenih ljudi u logoru. Nakon 2-3 sata prisao mi je jedan srpski vojnik i rekao da dodjem do kapije.Prisla sam sa njim kapiji i on mi je rekao da sa njim tu sacekam,jer ce neko doci po mene.Dok sam tu sjedila,vidjela sam kako su ZORAN ZIGIC I NEDELJKO BANOVIC-"CUPO"otisli do hangara i izveli dvojicu ljudi.Poceli su bjesomucno da ih tuku.Oba su bila krvava,tako da im se lice nije moglo prepoznati.Tada su Zoran i Nedeljko izvadili nozeve i poceli da ih paraju njima.Zoran je jednom odsjekao uho i nos i poceo da ga bode kroz misice.Tako je uradio i Nedeljko.Gledajuci sve to,od muke sam pocela povracati... Odmah zatim je stigla policijska"marica"iz MUP-a,koju je vozio BOJIC,LUGAREV SIN,i on me je pozvao da udjem,rekavsi mi da cu da idem sa njim.Kada smo izasli iz"Keraterma",skrenuli smo lijevo,tako da sam znala da idemo dalje.U"marici"nas je bilo cetvero,ali se sada ne mogu sjetiti ko je sve bio.Dok smo se vozili,nismo smjeli pricati. Kada smo stigli,vec je bila noc,ali sam bila sigurna da smo dosli u logor"Omarska".Vidjela sam puno ljudi kako stisnuti jedan uz drugog sjede na toj pisti od betona,pod vedrim nebom,bez igdje ista.Vecinu ljudi sam poznavala. Uveli su me u logor"Omarska",u prostoriju za zene.Oko mene je bilo jos nekoliko zena koje nisu spavale od straha.Krsile su ruke i molile se Bogu.Tu noc,od velikog straha,nisam mogla zaspati.Cula sam krike, jauke i zapomaganja ljudi koje su Srbi tukli. "U OMARSKOJ SAM GLEDALA STRAHOVITE PATNJE LOGORASA" Iznenada me je trgao glas strazara koji je prozvao Esu Sadikovica,Asefa i Alica.Ustala sam i otisla u WC. Pogledala sam kroz prozor i vidjela strazare"KRLU"I NEDELJKA kako ih tuku palicama.Eso je molio da prestanu da ih tuku.U meni se ponovo pojavio onaj nemir i strah.U"Omarskoj"sam gledala stravicna stradanja i patnju naseg naroda iz dana u dan,a s njim prozivljavala i svoju vlastitu. Tu vecer je MLADEN ROMIC dosao u nasu sobu i prozvao me da izadjem.U tom momentu su mi se svakakve misli pocele motati u glavi.Plasila sam se da ce me ubiti dok idem niz stepenice za njim,jer su inace ispod tih stepenica tukli ljude.Uveo me je u jednu malu prostoriju,gdje je na sredini bio postavljen sto i naredio mi da se skinem gola.Sutjela sam,jer sam znala da ni molba ni plac ne mogu da mi pomognu.Prvo me je silovao potpuno golu na tom stolu,a onda se obrecnuo na mene:"SADA CES OTICI DO"BIJELE KUCE"DA POSJETIS SVOJE BALIJE."Izveo me je na pistu i pozvao strazara STAKICA da me odvede na par minuta u"Bijelu kucu"...

Enes Kisevic-HAVINO PREKLINJANJE One noci, kad su me njih sedmerica silovali u logoru, molila sam Te da iz utrobe moje ispljunes sjeme soja pasjeg, zasto me uslisao nisi,Gospode, kad nista Ti skrivila nisam? Molila sam Te da me bar na cas lisis nadzora mucitelja mojih, kako bih sama sebi utrobu noktima iskopala; Zasto me uslisao nisi Boze moj, kad nista Ti skrivila nisam? Okretala sam glavu od vode, okretala glavu od kruha, ne bi li se smrt mojim molitvama smilovala Ali kako da se smrt smiluje meni kad sve je u Tvojim rukama,Svemoguci. Molila sam one koji su me silovali, one koji su mi Majku zaklali, one koji su mi kucu spalili, zaklinjala ih imenom Tvojim da sve cu im oprostiti ako me ubiju, ako me na cetvero rascejrece; nisu me uslisali,Gospode, nego su mi jabuku pruzali danonocno opipavajuci kako napreduje njihov plod. Onoga jutra, kada se prvi put u meni dijete pomaklo, molila sam Te da se moj covjek Alija s bojista ne vrati Nisi me uslisao,Gospode, nego si ucinio da me sprovedu do bolnice, cetiri da me doktora za ruke i noge rastezu, kako bedrima ne bih zadavila ovo dijete koje sam vise od Sunca zeljela mrtvo vidjeti, ili da ono mrtvo svoju majku ugleda Zasto me uslisao nisi dobri moj Boze, kad nista Ti, kao ni ova SABIJA neduzna, ucinila nisam? Daj mi snage, milostivi Boze moj, podignuti ovo musko dijete, koje niko osim Tebe sacuvao ne bi... I daj MERHAMETA, djetetu ovom, sa ljudima i sa istinom njihovom zivjeti... Nesretna Te njegova Majka Hava preklinje.

ponedjeljak, 02.04.2007.

Sifra:"VELIKA SRBIJA"-"SILOVANJA,SILOVANJA,SILOVANJA..."-1 Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi. Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemlja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida. Uhapsena sam u Prijedoru,pocetkom juna 1992.godine,i odvedena na ispitivanje u policijsku stanicu.Poslije ispitivanja,koje je trajalo nekoliko sati,dosao je BRKIC,VOZAC ATP-a,u maskirnoj uniformi i rekao da podjem sa njim.Posto sam poznavala Brkica,upitala sam kuda me vozi.On mi je odgovorio da me vozi do kasarne"Zarka Zgonjanina". Kada smo dosli u kasarnu,uveo me je u hodnik gdje su stajala dva covjeka i rekao mi da sacekam.Dok sam cekala,vidjela sam puno vojnika u kasarni.Tada je neko povikao:"Suljanovic!"Cula sam da se taj Suljanovic javio.Onda ponovo drugi glas:"Jesi li ti doktor Suljanovic?"Ovaj je odgovorio da jeste i rekli su mu da udje. Dok sam cekala u hodniku,napolju su se culi vojnici kako se smiju i govore:"HEJ,BRE!JESTE LI VIDJELI KAKO NAM DRENA ZGODIC DOVODI NAJLJEPSE DJEVOJKE DA IH MOZEMO IZ..BATI I ZADOVOLJITI SE?!NECE NAMA BITI KRIZE ZA ZENSKO DOK JE NAMA DRENE ZGODICKE,JER NAM ONA DOVODI NAJLJEPSE BALINKURE.NE TREBA IH CUVATI NITI STEDJETI."Neko je upitao odakle je Drena,a drugi je odgovorio:"Iz Ljeskara.Brat joj je onaj Milan sto nosi lanac oko vrata navinut sa prstima i vice da je pravi heroj." Cekajuci da doktora Suljanovica ispitaju,cula sam kako mu prijete:"Priznaces ti nama sve!"Odjednom je utrcao vojnik u hodnik i viknuo:"UZA ZID!RUKE NA POTILJAK!"Covjek koji je bio pored mene i ja, stali smo uza zid.Prisao mi je s ledja,zavezao mi oci i odveo me u neku prostoriju.Nisam znala gdje sam.Odmah potom su u prostoriju usla dvojica cetnika i tu su me oborili na pod.Stegnuli su mi cvrsto povez na ocima.Jedan me je cvrsto drzao,a drugi me je svukao i silovao,obescastio.U toj tami,dok su me zlostavljali,silovali,osjetila sam uzasne bolove.Cetnici su bili snazni i krupni,a iz usta im se osjecao alkohol...Onda su me zakljucali i otisli.Skinula sam sebi krpu sa ociju.U prostoriji nije bilo prozora.Bila je mracna.Napipala sam jedan cosak i tu sam zgrceno i skupljeno sjedila i plakala. Iz susjedne prostorije se culo:"Zbor vojsko!"i poce prozivka:ZORAN TEIC,MILAN PUPAVAC,RADE GNJATOVIC,MILENKO ZIGIC,DRAGAN KONCAR,MILAN JANKOVIC,BRANE BERIC,DRAGAN GRAHOVAC. "Idite na zadatak koga ste dobili od kapetana i ne vracajte se dok ne izvrsite naredbu."Odjeknuo je odgovor:"Razumemo!" Cula sam da neko dolazi pred vrata prostorije u kojoj sam bila i brzo sam stavila krpu na oci,skupivsi se u cosku.Vojnik me je uzeo za ruku i odveo pred istu prostoriju u hodnik.Drugi vojnik je otvorio vrata i rekao mi da skinem krpu sa ociju,upitavsi me:"Koja je to budala uradila?"Bio je u maskirnoj uniformi,srednjeg rasta,crne kose i zelenih ociju.Vidio je da placem,da sam sva krvava,posto sam dobila zenski odljev.Dao mi je cebe da se zamotam i pitao me odakle sam,gdje stanujem.Odgovorila sam da stanujem iza autobuske stanice.Onda me je poveo sa sobom,uveo u bijelog"stojadina"i dovezao me pred moj stan. Kada sam usla u stan,mog muza Arifa nije bilo.Telefonom sam nazvala njegovu majku Zakiru i pitala da li je on kod nje.Kada mi je ona odgovorila da nije i da nikako nije dolazio,kroz plac sam je zamolila da hitno dodje kod mene.Kada je ona dosla,rekla sam joj da sam dobila odljev i da sam bolesna.Od straha joj nisam smjela reci sta je sve sa mnom bilo. Kasnije sam nazvala bolnicu i trazila doktoricu Banovic ili sestre Jelu Brecner,Ljilju Grahovac ili Vikicu. Dobila sam doktoricu Banovic i rekla joj da sam od straha dobila odljev.Ona mi je rekla da dodjem kod nje na pregled. Pozvala sam taksi i otisla u bolnicu koja je bila puna vojnika i civila.Doktorica Banovic me je primila, pregledala i rekla da me mora"ocistiti",ali da vise nema narkoze u bolnici.Pitala me je da li cu moci to da izdrzim.Onda je pozvala doktora Savica da joj pomogne,a on se poceo buniti i galamiti.Psovao je sto mora da pomaze Bosnjacima.Doktorica mu je odgovorila da civilima moraju pomoci.Kada su sve zavrsili,doktorica mi je dala kapi i tablete i rekla da moram lezati 2-3 dana.Jos je rekla:"Sta rade ove zvijeri?!"SAVIC JE PONOVO NAISAO I VIKAO DA SVE BALINKE TREBA SILOVATI I POBITI.Uzela sam ponovo taksi,dosla kuci i nazvala Arifovu majku,svoju svekrvu,da dodje kod mene.Kada je dosla,rekla sam joj da sam se morala"ocistiti",na sta je ona pocela plakati. Putem radija su tih dana najavljivali pretrese stanova i kuca.Ako se kod Bosnjaka i Hrvata nadje oruzje,bit ce mu pobijena cijela porodica,prijetili su.Onda su nas obavijestili da trebamo biti lojalni prema srpskim vlastima i da svi Bosnjaci i Hrvati u Prijedoru moraju objesiti bijela platna na stanove i kuce,sto smo morali uraditi.Poslije se pocelo sa pretresom stanova,kuca. Pred moj stan je dosao MIODRAG KICANOVIC sa jos 2-3 vojnika u maskirnim uniformama JNA. Druga grupa je otisla pred kucu Faruka Rizvica sa"STRIKOM" i jos nekoliko vojnika u uniformama JNA. Miodrag Kicanovic,vozac ATP-a,usao je u moj stan,a ostali vojnici su hodali oko zgrade.Usao je i sve razbacao po stanu,prevrnuo kauce i izbacio sve iz regala.Stajala sam u hodniku i sve nijemo i sa strahom posmatrala.Tada mi je prisao,udario snazno sakom u vilicu i oborio me na pod.Pocela sam se braniti,a on me je samarao i opsovao mi balijsku majku.Svukao me je u trenerku i silovao me na podu.Kada je zavrsio,ustao je,obukao se i rekao:"AKO IKOME KAZES ZA OVO,JA CU DOCI NAVECER I SVU TE ISKASAPITI.OVO TI JE IZ OSVETE."Nemocna,pretucena,ponizena i prestrasena samo sam plakala. Miodrag je otisao,a ja sam spolja cula neke jauke i galamu.Otisla sam u kupatilo i kroz prozor vidjela da se to desava pred kucom Faruka Rizvica.Vidjela sam kako Faruka Rizvica i njegovog radnika Osmana uvode u vozilo"maricu".Faruk je bio rascupan i krvav po licu,kao i njegov radnik.Nisam smjela da izadjem nikuda iz stana...

Sifra:"NELJUDI"-"NELJUDI SU UBIJALI BOLESNE I NEMOCNE ZENE" Dobrovoljno sam se,kao clanica Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,prijavila CENTRU ZA ISTRAZIVANJE I DOKUMENTACIJU Saveza logorasa Bosne i Hercegovine,da ovaj iskaz,ovo svjedocenje,dadem u pisanoj formi. Izrazavam svoju potpunu spremnost da ovo svjedocenje,ovaj iskaz,iznesem i u zvanicnoj SUDSKOJ PROCEDURI protiv okrivljenih za RATNI ZLOCIN I ZLOCIN GENOCIDA,pred sudovima u Bosni i Hercegovini,sudovima zemalja stalnog boravka OKRIVLJENIH ZA RATNI ZLOCIN,a posebno pred TRIBUNALOM ZA SUDJENJE RATNIM ZLOCINCIMA U DEN HAAGU,zajedno sa osobama iz ovog mog svjedocenja,koje su bile zrtve ratnog zlocina i zlocina genocida. Krajem avgusta 1992.godine,mislim da je bio 27.ili 28.,u okolici Bratunca,uz Drinu,moje selo je bilo opkoljeno tenkovima srpske vojske,a zatim je u rano jutro u selo usla i JNA pjesadija.Nosili su maskirne uniforme,a na glavi carape.U napadu na selo je uhvacen moj otac Rasim i bratic Sacir i njima su zaprijetili da ce ih zaklati,ako svi mi ne izadjemo iz naseg sklonista.Sve su nas okupili na jedno mjesto u selu.Bilo nas je oko 15.Zadrzali su nas oko pola sata.U medjuvremenu su palili i pljackali kuce.Sve mjestane su istjerali iz kuca.Moja stara nena se onesvijestila.Cijelo vrijeme moj otac je stajao,a ruke su mu bile vezane zicom.Nas 15 zena su poveli prema centru grada.Meni su naredíli da idem prva u koloni.Kad smo dosli do moje kuce,pretrazili su je,navodno trazeci skriveno oruzje.Zatim su nasu kucu zapalili.Potom su nas doveli do sume.Uz ivicu sume nalazila se stala za stoku.Izmedju stale i sume bio je put. "ODVEO ME U OBLIZNJU SUMU" Kada su nas doveli do stale,naredili su nam da stanemo.Prisao nam je visok vojnik,plave kratke kose.Imao je vojnu kapu na glavi.Imao je brkove.Bio je star oko 23 godine.Odveo je iza stale moju amidzicnu H.G.,staru oko 19 godina.Kad je odveo nju,vratio se kod nas...Sve se to desavalo pred svima,pred mojom porodicom i komsijama.Moju rodicu dao je svom drugu.Mene je pozivao da podjem sa njim,ali sam se pravila da ne cujem.Nakon nekoliko njegovih poziva i moje sutnje grubo mi je prisao,uhvatio za kosu i povukao za sobom.Sve su to gledali moji rodjaci,otac,nena i komsije.ODVEO ME JE U OBLIZNJU SUMU.U sumi je bilo nekoliko Srbocetnika.Jedan od njih bio mi je poznat.Sjetila sam se ko je.Bio je to SLOBODAN LAZIC iz okoline Bratunca.Na glavi je imao bijelu krvavu majicu... Kada su me odveli u sumu,naredili su mi da se svucem.Nisam htjela,odbila sam i pocela bjezati iz sume,ali su mi zaprijetili nozem.Kada sam pocela vikati i vristati,jedan od Srba stavio mi je noz pod grlo,porezavsi me njime.Osjetila sam na vratu posjekotinu i krv.Onda je prisao onaj visoki plavi brko i raskopcao mi bluzu.Drugi mi je svukao suknju,dok mi je noz bio na vratu.Nisam smjela ni pisnuti..Tada su me silovala njih trojica.Osim Lazica,drugima nisam znala imena,ali pretpostavljam da su iz susjednog sela u okolini Bratunca.Sve se desilo ujutro,oko 7:30 sati.Blizu mene je bila moja amidzicna Zejneba,koju su takodjer silovali.Cijelo vrijeme su mi prijetili nozem. Prilikom silovanja psovali su mi balinsku majku,pucali iznad mene,psovali Aliju Izetbegovica,GOVORECI DA CEMO SE UBUDUCE MORATI UDAVATI ZA SRBE,JER NASIH MUSKARACA VISE NECE BITI...U medjuvremenu su mjestane otjerali na asfaltni put.Mene su kasnije dvojica doveli na mjesto gdje su bili ostali zarobljenici.Morala sam ici sa rukama podignutim uvis.Isli smo do asfaltnog puta oko 15 minuta.Prolazeci putem pored kuca,vidjela sam ubijenog komsiju Muju Sabica.Ruke su mu bile krvave,kao i celo.Ubijen je iz vatrenog oruzja. Kada su me doveli na asfaltni put,nasla sam svoje roditelje.Poveli su nas prema centru mjesta.Meni su naredili da idem prva.Moj otac je bio iza kolone.Na raskrsnici smo naisli na kolonu zarobljenih muskaraca,Bosnjaka.Oko 20 Bosnjaka stajalo je na jednoj,a cetnici na drugoj strani,njih oko 40.Bili su to"BELI ORLOVI".Sa njima su bile i dvije djevojke u maskirnim uniformama.Jedna od njih zvala se BELA JOVANOVIC.Tu su doveli mog oca i ostavili sa ostalim Bosnjacima.Nas su poveli dalje od sela.Okupili su cijelo selo,zene,djecu i muskarce.Naredili su nam da sjednemo na cestu,izvadimo dokumenta,kao i novac i zlato.Onda su dosli i sve pokupili,pretresajuci nas,misleci da smo nesto sakrili. Kod dvoje starijih,jedne zene i muskarca,nasli su njemacke marke,oduzeli ih pa im ispalili metke u potiljak.Ostalima su naredili da povade sto im je jos ostalo,prijeteci da ce se i njima desiti isto sto i ovima,ako ih ne poslusaju.Ljudi su zatim povadili jos prstenova,zlatnih lancica i stranog novca. Srbocetnici su sve pokupili,a onda su uhvatili neke ljude za kosu i vukli u rijeku Drinu,odakle se vise nisu vracali.Odvukli su cetvoricu ljudi od kojih je jedan bio nepokretan.Njega i mog rodjaka iz pistolja je ubila BELA JOVANOVIC,UCITELJICA.Mi smo za to vrijeme sjedili na cesti i sve to gledali,ne vjerujuci da nam se to dogadja. "NELJUDI SU UBIJALI I BOLESNE,NEMOCNE ZENE" Mene,moju rodicu i jos cetiri djevojke odvezli su i zatocili u jednu skolsku ucionicu u obliznjem selu.Bile smo zatvorene u skoli vise od dva mjeseca.Cuvala su nas dva strazara.Hranu,veoma losu,unosili su nam dva puta dnevno. Njih dvojica,od kojih se jedan zvao ZARA SIMIC,a drugi STOLE,sa jos pet-sest cetnika,svakodnevno su nas izvodili jednu po jednu i grubo silovali.Nisu nam davali vodu da se okupamo ili operemo.Svi do jednog su nam govorili da smo prljave Turkinje,Alijine kurve,a govorili su nam da smo bolje kad im mirisemo na znoj i prljavstinu. Jedna od nas,Hata Tinjic,naglo se razboljela,dobila visoku temperaturu,buncala je.Trazile smo pomoc, kucale strazarima...Dosli su tek nakon dva-tri sata i iznijeli je.Ocekivale smo doktora,ili makar da cujemo auto ali nista nije bilo...Nakon 10-15 minuta culi smo dva pucnja...Vani je padala kisa i puhao je jak vjetar.Tu noc nikada necu zaboraviti.Sve su te noci bile teske,u njima smo ponizavane,ali ta noc je najteza.U NJOJ SAM VIDJELA DA NELJUDI MOGU UBITI I BOLESNU,NEMOCNU ZENU. Zahvaljujuci nasim rodjacima koji su bili u nasoj Armiji i koji su zarobili vise cetnika i vojnika JNA iz SR Jugoslavije,razmijenjene smo u novembru 1992.godine.Desilo se tako da su zarobljeni cetnici i vojnici JNA iz Srbije zamijenjeni za nas civile-zene.

Sifra:"BOZIJA PRAVDA"-"SLOBODAN MILOSEVIC JE I TVOJ I MOJ BOG..."-2 ...Moje drugo hapsenje dogodilo se 29.XII 1992.godine.Toga dana su pohapsili sve preostale Bosnjake u Semizovcu.Koliko ih je bilo tacno,ja ne znam.Odveli su nas u Penzionerski dom u Semizovcu.Tu su doveli i nekoliko Hrvata,koji su se kasnije pobunili sto su zajedno sa balijama,tako da su njih odveli u neki drugi prostor.Poslije dva sata pocela je prozivka svih zatocenika.Hrvate odmah vracaju kucama,a nas Bosnjake zadrzavaju i uzimaju nam kljuceve od stanova,da nam ih,navodno,cuvaju,kako nam niko ne bi mogao provaliti i kako bi,kada se vratimo,bilo sve u redu.Receno nam je da su nas tu doveli radi nase licne sigurnosti,posto ce,govorili su,biti pijanih i svakakvih,da nas,kao,ne bi maltretirali po kucama. "MISLILA SAM DA CE ME ODVESTI NA STRIJELJANJE" Bilo je hladno,decembar,a samo jednom su nam nalozili vatru.Sa mnom je tada bio i hodza HASIM i njegova trudna zena sa dvoje djece.Prvo su njega izveli i ispitivali.Kasnije mi je rekao da su ga,pored ostalog,pitali da li on zna nesto o meni i ima li kontakte sa mnom.Onda su mene izveli oko pola noci da me isto za njega ispituju.Pitali su me da li znam tog hodzu i imam li sa njim kakve kontakte.Izvodili su samo nas dvoje,a ostale nisu dirali. Bilo je dana kada su neke izvodili i vracali kucama.Kada bi ovi otisili kucama zatekli bi razvaljena kucna vrata i praznu kucu.Onda bi se opet vracali.Ostali smo samo ja,hodza i jos pet muskaraca kojima ne znam imena.Hodzinu zenu i djecu su vratili kuci.Zadnji dan su prozvali mene,hodzu i MUJU,ne znam kako se prezivao,ali mislim da je bio Albanac i rekli su da nas vode u logor"SVRAKE".Pitala sam sto me ne puste,sto cu ima ja tamo.Odgovorili su da im bas ja trebam i da necu nikada ziva izaci.Odveli su nas u"Svrake". Isti dan doveli su jos pet-sest osoba iz Ilijasa,dva muskarca i tri-cetiri zene. Na trecem spratu nastao je pravi haos.Trebalo je razmjestiti i pripremiti prostor za pridoslice.Zatekli smo tu jos zena.Odakle su bile,ja ne znam.Smjesteni smo bili u privatnoj kuci ciji je vlasnik bio neki Planj.PLANJINA KUCA se nalazila u centru i bila je jedna od najvecih kuca.Zene su bile odvojene od muskaraca.Mene su smjestili sa jos petnaestak zena,sto novih,sto onih od ranije.U sobi su bili vojnicki kreveti,jedan nad drugim.Nije bilo struje,bilo je hladno.Soba je bila sva u plocicama. Oko pola noci neko je poceo da lupa na vrata i da psuje.Usao je covjek i prozvao me po imenu i prezimenu.MISLILA SAM DA CE ME ODVESTI NA STRIJELJANJE,jer sam cula da imaju obicaj tako da izvedu i nema te vise.Sisla sam sa tim cetnikom.Na izlasku je rekao strazaru da me brise sa spiska zivih. Bio je to BRANO VLACO,ali ga nisam odmah prepoznala,posto je bio pustio bradu,a jedno vrijeme ga nisam ni vidjala.Uveo me je u kombi,okrenuo se prema meni,opsovao mi sve najgore i pitao do kada ce on mene da hapsi.Pitala sam gdje me vodi i on mi je rekao da ponovo idemo u"Sonju". Nije me odveo u zatvor"Sonja",vec u jedan stan u blizini"Sonje".Tu je Brano opet poceo da me ispituje gdje mi je sin.Tu,u stanu je bio i jedan muskarac,zatvorenik,Bosnjak.Brane je rekao da ce on biti tu,da ce loziti vatru i donositi mi da jedem,a da cu ja ostati tu do daljnjeg,dok se ne vidi sta ce sa mnom biti. Brane je legao u dnevni boravak,a meni je naredio da odem u sobu preko puta.Tu,u tom stanu sam bila od strane Brane Vlace jos jednom grubo silovana.Plakala sam i sutjela kada je onaj zatvorenik dolazio,jer nisam znala tacno ko je on i po kojem zadatku je tu.U taj stan su dolazili i drugi srpski vojnici,a medju njima i GOCA u cetnickoj uniformi.Mozete misliti kako mi je bilo kada sam tamo vidjela GORDANU.Nju sam od ranije poznavala,ali tada se ponasala normalno.Kada je dosla agresija Srbije bila je zasticena. Radila je svo vrijeme u firmi,dok sam ja dobila otkaz. "NADAM SE DA CE IH STICI BOZIJA PRAVDA" Oslobodjena sam 14/15.januara 1993.godine.Odvedena sam oko 11 sati sa"MOTIKOM".Tako su zvali jednog policajca.Doveo me je do njihove zadnje barikade u Vogosci i rekao da idem tamo gdje su moje balije. Nasi su,kada sam krenula,zapucali na mene,ne znajuci ko sam.Jedan je covjek vidio da sam zena,pa posto nisam bila najavljena iz logora,pitao je ko sam.Rekla sam mu odakle dolazim i on me je smjestio u jednu kucu.Potom su se zaculi vrisak i plac.Vidjeli smo kako dolazi jedna zena sa dvije kcerke i sinom,te jedna starija zena i dedo.Njih su pustili iz logora"Svrake".Bili su tu,u kuci,jedno vrijeme zajedno sa mnom.Malo smo se okrijepili i posli smo na Barice,gdje smo nocili,a potom se prebacili na Kobilju glavu kod nasih.Tu nas je sve popisao"Crveni kriz"i njegovi ljudi su nas odveli u Sarajevo,na Bjelave u Studentski dom.Tu sam od policije saznala da mi je sin ostao ziv,iako tesko ranjen i invalid do kraja zivota. Prezivjeti sve ovo,a biti zdravstveno neostecen,zaista se ne moze...Bila sam poslije na lijecenju u Saudijskoj Arabiji. Sada zivim u tudjem stanu sa sinom,teskim invalidom,od njegove invalidnine.Svaki dan cekamo kada ce neko doci na vrata stana i reci da je to njegovo.Sve je i sada jako tesko. "JA SAM ZIVI SVJEDOK..." Danas u Sarajevo Srbi dolaze,vracaju se slobodno.Kada bih srela neke od svojih mucitelja,samo bih okrenula glavu od tog zla u liku covjeka.Po prirodi nisam osvetoljubiva.Time ne bih nista postigla.Mislim da oni odavno zive svoje kazne,jer sigurno ne mogu mirno spavati.NADAM SE DA CE IH STICI BOZIJA PRAVDA,da ce i oni u Srbiji dozivjeti neko zlo.To se svima vraca,neminovno.A da bih se ja licno svetila, to zaista ne mogu.Jer,ako bih ja radila ono sta oni rade,samo pomisao na takvo nesto,spustila bi me na njihov nivo. I jos nesto,mi logorasi ne smijemo zaboravljati.Trebamo imati prioritet i na birou za posao,kao i u firmama...Trazimo samo ono osnovno za zivot i nista vise.To se ne smije zaboraviti.To sto su Srbi,cetnici uradili,uradili su jer ih je na to pokrenuo Slobodan Milosevic i Karadzic,a i njihova Crkva ih je podrzavala.Mene boli to sto se sada zeli sve zataskati,da nije bilo logora,da nije bilo silovanja nemocnih zena...A ja sam tu!Ja sam zivi svjedok!Ovim iskazom zelim da se zlocin ne zaboravi,da se ne ponovi.

<	travanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv