"...SRBIJA CE BITI NA CETIRI MORA"
Ponudili su nam da pijemo rakiju sa njima,sto smo mi odbile,a oni su ustali i isamarali nas.Potom nas je po jedan drzao cvrsto s ledja,a drugi nas je svaku zalijevao rakijom,prisiljavajuci nas da je pijemo.
Otimale smo se ali sve je bilo uzalud.Poslije su nas ponovo samarali i izvadili duge nozeve-bajonete prijeteci da ce nas poklati,kao sto su i onih pet zena sto su ih pobili kraj logora.S.N.mi je u jednom trenutku namignula i zatrazila od njih flasu,govoreci im da cemo i mi,nas tri,malo popiti,ali da nas ne sile previse,jer nismo nikada ranije pile alkohol.Govorila im je kako medju Bosnjakinjama mozda samo jedna zena,od njih 10000,popije alkohol,jer to nije obicaj kod Bosnjaka.
Bila sam iznenadjena njenim postupkom i nisam nista rekla,a S.N. je prisla jednom od cetnika,koga su zvali SLAVKO,i zatrazila flasu govoreci mu:"Uzet cemo malo,samo nas nemojte tjerati previse."Pri tom mi je nagazila na nogu.Sve tri smo popile po malo,vise prinoseci grlic flase ustima,nego sto bi popile.
Za to vrijeme oni su pili,jeli meso i trazili da ih mi sluzimo.Pjevali su cetnicke nacionalisticke pjesme,a vise puta su ponavljali neku kojoj je tekst bio,otprilike ovako:"KAD OSVANE DJURDJEVDANSKA ZORA,
SRBIJA CE BITI NA CETIRI MORA".
Kad su popili rakiju i pojeli meso,naredili su nam da se skinemo govoreci kako ce sada BULE uzivati,
kako ce biti nagradjene sto su sluzile svojim Srbima.Nismo se htjele skinuti,moleci ih da nam nista ne cine jer smo izmorene.Oni se,medjutim,na to nisu obazirali i sami su nas,uz prijetnju nozevima,
poskidali do gacica.Onda su nam naredili,drzeci nozeve u rukama,da polahko skidamo gacice i da se same diramo za svoje dojke i da se same izmedju sebe ljubimo.Nismo htjele i pocele smo plakati.
H.K.je pocela vristati a jedan od cetnika,koga su zvali nadimkom"RAMBO",a i SLOBO,posjekao ju
je spicom noza po prsima i potekla joj je krv.Potom smo bespomocne pred njihovim nozevima popustile i silovali su nas,urlajuci i redajuci se na nama sve do zore.
Tu,u toj kuci,drzali su nas zakljucane vise od 10 dana.Samo jedan od cetnika,a nekada i dvojica,su bili u kuci po danu.Tjerali su nas da idemo s jednim od njih po drva,da im kuhamo kahvu i spremamo jelo.
Svake noci su dolazili i orgijali do zore,a jedne noci su u kucu doveli i dvojicu djecaka.Nije im bilo vise od 13-14 godina.I djecake su natjerivali na nas.Oni su se protivili,neckali,ali su ih stariji prisiljavali da nas siluju smijuci se grohotom i vrijedjajuci nas"Turkinjama"koje ce roditi Srbe.GOVORILI SU NAM DA SU SRBI BOLJI OD SVIH LJUDI I DA CE VELIKA SRBIJA BITI NA SVA CETIRI MORA.
Nakon desetak dana vratili su nas u logor Susicu.Tamo je bilo manje muskaraca nego ranije.Tu smo bile jos dan-dva a onda su sve nas zene autobusima dovezli do pred Kladanj,u selo Pelemis.Naredili su nam da izadjemo iz autobusa.Jedan od oficira koji je na sebi imao uniformu JNA i po govoru bio iz Srbije,rukom nam je pokazao gdje se nalazi Kladanj i naredio da krenemo u tom pravcu.Ostali su cetnici vikali na nas i,vrijedjajuci nas,govorili da cemo u Kladanj stici ako budemo imali srece i ne nagazimo na postavljene mine ispred nas.Isle smo oprezno jedna za drugom i srecom,a prije svega uz Boziju pomoc,prosle neozlijedjeno kroz minsko polje,dosavsi do prvih linija boraca Armije BiH.
Isljednicima u sudu u Tuzli dale smo svoje izjave...
(Sifra:"VLASENICA"-"SRBI SU HTJELI UNISTITI TRAGOVE NASE BOSNJACKE KULTURE"-2)
Post je objavljen 25.04.2007. u 13:10 sati.