"DOSLO JE VRIJEME DA TURKINJE BUDU SRBIMA ROBINJE"
Povalili su me golu na pod i natjerali me da zauzmem polozaj kao da sam NA SEDZDI,pri molitvi Bogu.Rajko se cerio:"JA CU TE OD POZADI,A`TUTI`CES DA POPUSIS..."
Pokusala sam da ih molim,da u njima probudim ljudskost i potisnem mrznju koju su kao Srbi,bez ikakvog razloga osjecali prema meni,prema nama Bosnjacima.Ali,postigla sam gore.Rajko me je nekoliko puta osamario i bacio na pod,sikcuci:"DOSLO JE VRIJEME DA TURKINJE BUDU SRBIMA ROBINJE".Tako sam u borbi za goli zivot,za opstanak,morala trpjeti srpsko ponizenje,silu,sto je svakoj zeni,covjeku,gore i od same smrti.
Mijenjali su se na meni i sprijeda i pozadi,tjerali me da im milujem spolne organe,tjerali me na oralni seks i izivljavali se na meni kako su htjeli.Kad im je bilo dosta,natjerali su me da im skuham kahvu i da ih sluzim gola,bez odjece,jer mi nisu dozvolili da se obucem.
Kada su htjeli da podju,zakljucali su me i rekli da ce mi za tri dana biti dosta dva kruha i dva pakovanja
mlijeka,a ako hocu da dobijem malo vise,onda se moram potruditi jer ce mi doci neki,njima vazni oficiri,s kojima bih trebala spavati.
I tako je i bilo.Nakon 3-4 dana doveli su jednog Crnogorca,kapetana JNA i ostavili me samu s njim.
Crnogorac mi je rekao da se ne protivim i da mu se ne opirem jer je on njima,navodno,platio da budem sa njim.TAKO SAM ZAISTA POSTALA ZATOCENICA KOJU SU SRBI PRODAVALI I PODVODILI DRUGIMA ZA NOVAC.BILA SAM PREDMET PRODAJE...
I tako se nastavilo gotovo iz dana u dan.Donosili su mi hranu kako bih prezivjela i slali su druge cetnike,starce,degenerike da me prljaju i ponizavaju,samo zbog toga sto sam Bosnjakinja.
To je trajalo nekih mjesec dana.Svaku sedmu vecer"TUTA"je dolazio u stan kod mene."ZAGA"nije dolazio.Mislim da je izmedju njih postojao neki zlikovacki,kriminalni rat.Kasnije sam saznala da me je trazio.On je ubio moju bolesnu rodjaku kao i,kasnije sam saznala,Mehmeda i njegovu zenu.Nije me nasao i nije dospio do mene i bila sam sretna.
Jednom prilikom su me odveli u obliznje selo.Kad smo se vracali,"Zaga"nas je vidio i iz svog auta pucao na nas.U tom selu je bilo uzasno.Osim mene,doveli su jos neke Bosnjakinje.Tada nas je silovalo 15 pijanih cetnika.Tada su i jednog djecaka tjerali da me siluje.Rekla sam mu:"Zar ces i ti drago dijete da mi to uradis?!"Odgovorio je:"MA KO TI JE DIJETE,MAJKU TI J....!"Uzeo je pistolj i podnio mi ga pod vrat...Tada me je i on pokusao silovati,ali nije uspio,jer se bio uplasio samoga sebe.Onda me je pljuvao
i pucao mi iznad glave.
Kad smo se vracali,vidjeli smo leseve dvojice srpskih vojnika.Pomislila sam da smo sada i mi na redu.
"Tuta"je tada prijetio da ce za tu dvojicu vec naci zrtve,koje ce"srediti"i osvetiti ih.Kad smo se vratili u stan,u stanu je sa mnom ostavio i moju rodicu Rukiju.Jako nas je maltretirao.CETNIK ZORAN,koji je bio sa nama,oteo mu je pusku i tako nas je spasio.Tu smo samo prenocile.Zoran je sutra,pred vecer,dosao sa jos jednim cetnikom i odvezao nas u selo i tu nas ostavio...Jedno krace vrijeme smo bile mirne.
"SESTERO DJECE SIROCADI JE BILO SA MNOM"
Na Vidovdan 1992.godine,ubili su Mehmeda i njegovu suprugu.Iza njih je ostalo dvoje djece.Ta djeca su dosla u selo kod mene,sa molbom da ih primim.Kada sam ih pitala gdje su im roditelji,rekli su mi da su ih cetnici odveli.Otisla sam sa njima do njihove kuce.Tamo smo ih nasli.Bili su oboje mrtvi.
Povela sam jedno Mehmedovo dijete i brzo istrcala iz kuce,jer su neki cetnici zapucali na kucu.U toj svoj pometnji,zaboravila sam drugo Mehmedovo dijete,koje je ostalo u kuci.Uplasena,vratila sam se po njega.Trazila sam i neke deke da ponesem,ali nisam mogla da ih nadjem.Znala sam da ih je neko uzeo.Trazila sam po kuci i naisla na malu Samiru koja se bila zamotala u deke.Podigla sam je i ugledala da je bila sva od krvi.Ispricala mi je kako se bila sakrila iza ormara i da je krvava zato sto je pogodjena u rame.Imala je deset godina.Pribrala sam se,uzela je u narucje i odvela kuci da je okupam i previjem joj ranu.Tu smo se brzo spremili i krenuli na autobusku stanicu.Sa sobom sam povela i sestero djece,
od kojih niti jedno nije bilo moje.Bila su sirocad.Pitali su me neke komsije sta cu sa njima,a ja sam odgovorila da cu ih pokusati provesti do slobodne teritorije gdje ce ih neko preuzeti.
Autobusi koji su isli za Crnu Goru i Makedoniju nisu htjeli da nas prime,jer nismo imali propusnice.
Otisli smo onda do SUP-a i policiju molili za propusnice,da mozemo ici iz Foce.Moje dvije komsinice koje sam srela u policiji su otisle kod jedne zene,svoje poznanice,a koja je stanovala blizu autobuske stanice.Zamolile su je da nas ona tu kod sebe sakrije i ispricale joj kako sam pobjegla i sta mi se desilo u selu.
Tako sam sa djecom nasla privremeni smjestaj.Tu smo ostali neko vrijeme i svako jutro izlazili da vidimo ima li autobusa i hoce li nas primiti.Isli smo pred SUP i opcinu i molili za propusnice,ali nam ih nisu dali.Nismo znali sta da radimo.Ja sam bila pri kraju snage,kao skamenjena.SESTERO DJECE SIROCADI JE BILO SA MNOM...Bila su gladna i totalno iscrpljena.
"SILILI SU NAS DA SA NJIMA PIJEMO RAKIJU"
Jednom,dok smo bili okupljeni na autobuskoj stanici,prisao nam je jedan cetnik sa puskom i upitao:
"STA TU RADITE?STA STE SE OKUPILI?TAKO STE SE OKUPLJALI KAD VAM JE ALIJA DOLAZIO,
J... VAM ON MAJKU!"Htio je da nas sve pobije,ali je naisla policija i on se povukao.U Foci smo,proseci za hranu,gladni i iscrpljeni,ostali sve do polovine avgusta 1992.godine.Cetnici su saznali gdje se krijemo.Dolazili su po nas zene,vodili nas po napustenim kucama i tamo nas grupno silovali.
Pokusavale smo da sakrijemo i bolesnog komsiju Muniba.Nismo uspjele.Jednog dana je dosao CETNIK IVAN PERISIC,sa svojim cetnicima i trazio da Munib i ja podjemo s njima,zato sto sam slagala da medju nama nema muskaraca.Povezli su nas u dva razlicita auta,u jednom mene,a u drugom Muniba.Kad smo se malo odmakli,cula sam kako su iza mosta ispucali tri metka.Perisic me nije tada silovao,a jeste jedan mladi cetnik,star oko 17 godina i jedan stariji cetnik,koji je tvrdio kako u Sarajevu ima cetnicki spomenik o njegovom dedi,cetnickom vojvodi iz Drugog svjetskog rata.
Tada,kada smo otisli u to selo,SILILI SU NAS DA SA NJIMA PIJEMO RAKIJU.Ja sam,prisiljena,morala popiti dvije casice,dok moja rodica nije htjela.Znala sam iz iskustva sta me sve ceka i htjela sam da mi makar bude lakse.Morali smo medjutim sa njima piti,jer su nas nozevima tjerali.Jedan cetnik sa bradom i perikom na glavi,prisao mi je i pitao da li mi znamo pjesmu"Cico,Cico".Rekla sam da ne znam i da je nikada nisam cula.Onda mi je rekao kako ce nas oni nauciti i kako cemo nas dvije tu vecer da im pjevamo,igrajuci uz pjesmu.Kad su se ponapijali,zaboravili su za tu pjesmu i poceli su da nas siluju,
redaju se nad nama i izivljavaju na razne nacine.Sva ponizenja i patnje smo morale izdrzati da bismo prezivjele.
Pakao silovanja trajao je do kraja avgusta 1992.godine,kada smo izmolili propusnice i platile ih svojim tijelima i dostojanstvom,te tako uspjeli preci na slobodnu teritoriju.
Ovaj iskaz sam dala dobrovoljno i bez prisile.Sama sam htjela da se istina o patnji Bosnjaka i Bosnjakinja,kao i istina o srpskom fasizmu konacno zapisu.
(Sifra:"ROBINJE"-"DOSLO JE VRIJEME DA TURKINJE BUDU SRBIMA ROBINJE..."-2)
Post je objavljen 26.04.2007. u 13:03 sati.