Etnicko ciscenje bosnjackih sela iz okoline Zvornika,Dzevanje,Barucica,Jelaha,Bijele Klade,Dautovica,
Guzonica,Hajdarevica,Bijelica,Aljica,Sopotnika,Bajramovica i prigradskog podrucja Drinjace,cetnici su otpoceli 31.V 1992.godine.Tog dana,oko 11 sati,ovo podrucje okupiralo je oko 1000 vojnika srpske paravojske,zajedno sa jedinicama JNA iz Srbije.Bili su naoruzani do zuba,uglavnom automatskim oruzjem i mitraljezima.Sve u to,uz vojnike JNA,koje je poslao Slobodan Milosevic,BILI NASE KOMSIJE ,bosanski Srbi iz obliznjih sela Zelinje,Srpska Drinjaca,Srpski Sopotnik,Dzevanje Donje i Gornje...Pomagao im je jedan broj Seseljevih pripadnika koji su dosli iz Srbije i Vojvodine.Pomenuti pripadnici agresorske vojske odmah su poceli izgoniti ljude,zene i djecu iz kuca i voditi ih u pravcu DOMA KULTURE DRINJACA.
Istovremeno,dovezli su velik broj kamiona-slepera u koje su poceli utovarati stvari koje su pljackali i iznosili iz nasih kuca.U iznosenju ovih stvari,kao i utovaru,angazirali su i jedan broj zena.Medju njima poznate su mi bile MARIJA SELES,STOJA SAVIC,RAJKA SAVIC,MILENA MIHIC I DANA CVJETINOVIC,koja im je bila glavni organizator ovog pljackaskog posla.Natovarene kamione pokradenom robom odvozili su u pravcu Srbije,Vojvodine i Crne Gore.
Potom su poceli paliti nase bosnjacke kuce.Za nekoliko dana spaljeno je preko 400 kuca.Ispred kuca su odvozili automobile,traktore,prikljucne masine za traktore i slicno.Sva ova zlodjela bila su popracena stalnom pucnjavom iz svih vrsta naoruzanja.Istovremeno su i pljackali i ubijali,a vojnosposobne muskarce odvodili su u svoje fasisticke konc-logore.
"CIJELA SELA SU POPALJENA A LJUDI POBIJENI"
Odredjeni broj muskaraca odmah su ubijali u blizini njihovih kuca.Tako su ubijeni Fikret Osmanovic,Beriz Huseinovic,koji je prvo ranjen iz puske,pa onda na nase oci zaklan.Ubili si i Beriza Ahmetovica(sin Smaila),Esada Hanusica(sin Huse),Hasana Hodzica(sin Mehmeda),Zejna Hodzica(sin Huseina),Murata Sabanovica(sin Mustafe)i druge...Ubili su i mog muza.
Nakon ranjavanja,zaklao ga je OBRAD MLADENOVIC,SIN GAVRILA IZ DRINJACE.Ovaj gnusni zlocin su posmatrale komsije koje su ga i sahranile.Glavu moga muza komsije su nasle udaljenu 15 metara od njegovog tijela.
Cetnici su,u isto vrijeme,vrsili i masovna silovanja Bosnjakinja.Medju njima i veliki broj djevojaka,
maloljetnica...Te mlade zene odvodili su u ambulantu Doma zdravlja Zvornik u Drinjaci,u spomen sobu Doma kulture Drinjaca,kao i u stan koji se nalazio u sastavu ambulante,gdje su ih silovali.Od tih stravicnih trenutaka i patnji silovanih zena i danas pamtim silovanje jedne maloljetne djevojcice Medihe i jedne zene u petom mjesecu trudnoce.Zvala se Bejte.Muza su joj zaklali prvog dana opceg napada,31.V 1992.godine.
Jos se sjecam silovanja koje se dogodilo u selu Djulici.Naime,cetnici su u seosku dzamiju zatvorili oko 45 mjestana,zena,djece i muskaraca.Potom su izvodili mladje zene i odvodili ih u okolne napustene kuce gdje su ih silovali.Maloljetnu Kiju iz dzamije je odvelo sedam cetnika.Ujutro,svu krvavu i izmrcvarenu,vratili su ponovo u dzamiju...Pred njenim roditeljima i prisutnim komsijama,trazili su od nje da javno kaze koji je od pomenutih sedam siledzija"bio najbolji".Meni je tesko opisati i iskazati svoju patnju,a kamoli patnju ostalih zena nesretnica koje su cetnici,takodjer,seksualno zlostavljali.
Do kraja aprila 1992.godine radila sam u osnovnoj skoli u Zvorniku kao nastavnica.U Zvorniku sam i zivjela sa porodicom,muzem i kcerkom,starom 5 godina...Imali smo vikendicu u Drinjaci i nadali smo se da cemo biti sigurniji tamo,nego u Zvorniku,posto je Zvornik,uz rijeku Drinu,bio pogranicni grad.Iz Loznice,Sapca i drugih mjesta,ka Zvorniku je u proljece 1992.godine krenula velika srpska vojska.Nasi hrabri,ali oskudno naoruzani borci Teritorijalne odbrane BiH davali su im otpor jedno vrijeme sa Kule,
ali to nije potrajalo dugo,i pred puno bolje naoruzanom i brojnijom cetnickom vojskom,morali su se povuci.Mnogi su izginuli,mnogi zavrsili u cetnickim logorima.Cijela sela su popaljena,a ljudi poubijani od strane Milosevicevih i Karadzicevih cetnika.
Kada smo 31.V okupirani u Drinjaci,nastojala sam da medju civilima budem sto manje upadna,jer su me poznavali mnogi zvornicki Srbi.Bila sam u teskom soku zbog gubitka muza,a kcerkica,srecom,nije bila svjesna svega sto nam se dogadja.
"SILILI SU ME DA NOSIM SLIKU SLOBODANA MILOSEVICA"
Tog popodneva me je medju bosnjackim civilima prepoznao BOGDAN IGNJATOVIC.Sa njim je bio jedan iz"Belih orlova".Nosio je na glavi crvenu beretku.Prisli su mi i naredili da podjem za njima.Kcerku sam bila povela sa sobom,ali mi je Bogdan naredio da je ostavim kod nekoga od poznanika,jer se necu dugo zadrzati.
Posla sam s njima i uveli su me u Dom kulture,pravo u sobu upravnika,a onda me iz nje izveli i odveli u spomen sobu Doma kulture.U sobi je bilo nakrcano svega,ali je Bogdan znao sta trazi i gdje ce naci,pa je ubrzo izvukao plakat sa likom Slobodana Milosevica.Prisao mi je i naredio mi da uzmem plakat.Ja sam stajala opustenih ruku,a on me je osamario nekoliko puta i uzviknuo:"Desit ce ti se sto i tvome muzu Senadu,a mozda i gore.Nosi vani balijama ovaj plakat.Cekaju te vani!"Protivila sam se ali me je osamario jos jednom i ja sam izasla,noseci plakat sa likom Slobodana Milosevica.Vani su cetnici vec bili postrojili vise civila Bosnjaka,zena sa djecom i starijih muskaraca.Bogdan mi je naredio da idem na celo,da nosim plakat i uzvikujem:"Zivjela Srbija,dole Alija,pogani balija!"Posla sam naprijed,a oni su ljude tjerali da idu za mnom.Isla sam,ali sam sutjela.Onda mi je prisla DANA CVJETINOVIC,istrgla mi plakat i pocela
vikati:"Zivjela Srbija,dole Alija,prokleti balija!"...
Post je objavljen 13.04.2007. u 15:03 sati.